Republika Hrvatska

Trgovački sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: P-2/2023-26

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Varaždinu, po sucu toga suda Iris Hatvalić-Nemec u pravnoj stvari tužitelja OSIJEK-KOTEKS d.d., Šamačka 11, Osijek, OIB: 44610694500, kojeg zastupa punomoćnik Mojmir Ostermann, odvjetnik iz Zagreba protiv tuženika BANKA KOVANICA d.d., Ulica Petra Preradovića 29, Varaždin, OIB: 33039197637, kojeg zastupa punomoćnik Ivan Glamuzina, odvjetnik iz Zagreba, nakon zaključene glavne rasprave dana 6. ožujka 2024. u prisutnosti punomoćnika tužitelja Janka Havaša i punomoćnika tuženika Ivana Glamuzine, radi isplate zbog stjecanja bez osnove, dana 16. travnja 2024.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku BANKA KOVANICA d.d. Varaždin, Ulica Petra Preradovića 29, OIB: 33039197637 isplatiti tužitelju OSIJEK-KOTEKS d.d., Osijek, Šamačka 11, OIB: 44610694500 iznos od 16.590,39 EUR, sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 12. siječnja 2023. pa do isplate

po stopi od 5,50% godišnje u razdoblju od 12. siječnja 2023. do 30. lipnja 2023. i po stopi od 7,00% godišnje u razdoblju od 1. srpnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi od 7,50% godišnje u razdoblju od 1. siječnja 2024. do 30. lipnja 2024., a u slučaju promjene stope po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

II. S dijelom tužbenog zahtjeva za isplatu iznosa od 6.339,04 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 12. siječnja 2023. pa do isplate po stopi obračunatoj sukladno članku 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, tužitelj se odbija.

III. Nalaže se tuženiku BANKA KOVANICA d.d., Varaždinu, Ulica Petra Preradovića 29, OIB: 33039197637, isplatiti tužitelju društvu OSIJEK-KOTEKS d.d., Osijek, Šamačka 11, OIB: 44610694500, parnične troškove u iznosu od 1.987,64 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 16. travnja 2024. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi u bitnome navodi kako je temeljem presude Trgovačkog suda u Zagrebu, Stalne službe u Karlovcu, posl. br. P-2191/2013 od 26. studenog 2015. bio dužan ovdje tuženiku, a tamo tužitelju, Banci Kovanica d.d. isplatiti iznos od 3.117.883,68 kn te parnični trošak, sa zakonskim zateznim kamatama. Tužitelj je, kao tuženik, protiv presude podnio žalbu koja je odbijena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, broj Pž-280/2016, od 16. listopada 2018. čime je prvostupanjska presuda postala pravomoćna. Protiv presude VTS-a iz 2018. tužitelj je 21. prosinca 2018. podnio reviziju Vrhovnom sudu Republike Hrvatske, a 19. ožujka 2019. na temelju iste je izvršio isplatu ukupnog iznosa od 5.940.691,34 kn (glavnica od 3.117.883,68 kn i kamate) na račun tuženika. Povodom tužiteljeve revizije podnesene protiv presude VTS iz 2018. Vrhovni sud Republike Hrvatske je rješenjem od 22. ožujka 2022. broj Rev-265/2022, istu ukinuo te predmet vratio drugostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje čime je otpala pravna osnova na temelju koje je tužitelj tuženiku isplatio ukupan iznos od 5.940.691,34 kn. Navedeno rješenje Vrhovnog suda tuženik je zaprimio 12. svibnja 2022. Tužitelj je tuženiku 9. rujna 2022. poslao zahtjev za plaćanjem u kojem je od tuženika zahtijevao povrat sredstava uplaćenih 19. ožujka 2019. i kamata te isplatu parničnog troška dosuđenog presudom Visokog trgovačkog suda od 2. kolovoza 2022. posl. br. Pž-2428/2022. Tuženik je 3. listopada 2022. vratio ono što je od tužitelja primio na temelju presude VTS iz 2018. godine, odnosno na temelju osnove koja je kasnije otpala te platio parnične troškove prema presudi VTS iz 2022. godine. Međutim, tuženik nije tužitelju platio sve na što tužitelj ima pravo pri vraćanju stečenog bez osnove.

Naime, na temelju čl. 1115. Zakona o obveznim odnosima kada se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. Primitkom rješenja VSRH, 12. svibnja 2022., tuženik je postao nepošten stjecatelj. Takvo pravno shvaćanje proizlazi iz sudske prakse Vrhovnog suda RH, i to presude i rješenja posl. br. Rev-1422/2018 od 22. kolovoza 2018. te presude posl. br. Rev-3378/2015 od 12. prosinca 2018., u kojima Vrhovni sud RH u bitnome ističe da primitkom revizijske odluke prestaje savjesnost stjecatelja. U konkretnom slučaju tuženik je vratio stečeno bez osnove, ali nije platio kamate na iznos od 5.940.691,34 kn na koje tužitelj ima pravo od kad je tuženik postao nesavjestan, odnosno od 13. svibnja 2022. do dana kada je tuženik vratio stečeno bez osnove (3. listopada 2022.), a koje ukupno iznose 172.761,82 kn. S obzirom na to da je u međuvremenu na snagu stupio Zakon o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj iznos od ukupno 172.761,82 kn, koji tužitelj potražuje ovom tužbom, se usklađuje uz primjenu fiksnog tečaja konverzije prema kojem 1,00 EUR iznosi 7,53450 HRK.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbeni zahtjev u cijelosti te navodi da je nesporno da je tuženik protiv tužitelja vodio postupak pred Trgovačkim sudom u Zagrebu Stalnom službom u Karlovcu radi isplate iznosa od 3.117.883,68 kn uvećanog za pripadajuće kamate u kojem postupku je 26. studenog 2015. donesena presuda broj P-2191/2013 kojom je tužitelju naloženo da plati tuženiku iznos od 3.117.883,68 kn sa zakonskom zateznom tekućom na iznos od 379.036,80 kn od 20. travnja 2012. do isplate, iznos od 411.079,03 kn od 24. lipnja 2012. do isplate, iznos od 115.526,28 kn od 22. srpnja 2012. do isplate, iznos od 1.316.095,40 kn od 13. kolovoza 2012. do isplate, iznos od 369.862,64 kn od 10. rujna 20112.g. do isplate, iznos od 526.283,53 kn od 19. listopada 2012. do isplate, te parnični trošak u iznosu od 275.314,71 kn uvećan za zakonske zatezne kamate. Nesporno je i to da je prvostupanjska presuda potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda RH posl. br. Pž-280/2016 od dana 16. listopada 2018. Sporan je iznos koji je tužitelj platio tuženiku na temelju prvostupanjske presude. Suprotno navodima tužitelja, tužitelj je tuženiku temeljem prvostupanjske presude uplatio iznos od 5.935.936,09 kn, dok se iznos od 5.064,69 kn odnosi na , a trošak ovršnog postupka koji nije plaćen temeljem prvostupanjske presude, već temeljem rješenja o ovrsi. Nadalje, suprotno pogrešnom stavu tužitelja, donošenjem revizijske odluke nije otpala pravna osnova na temelju koje je tužitelj tuženiku isplatio iznos od 5.935.936,09 kn, obzirom je revizijskom odlukom ukinuta samo presuda VTS iz 2018. dok je na snazi ostala prvostupanjska presuda kojom je naloženo tužitelju da tuženiku isplati navedeni iznos, pa tužitelju ne pripadaju kamate na iznos od 5.935.936,09 kn od 13. svibnja 2022. do 3. listopada 2022., radi čega je postavljen zahtjev neosnovan. Osim toga, tužiteljev zahtjev temelji se i na pogrešno primijenjenoj kamatnoj stopi, obzirom da odnos koji nastane radi stjecanja bez osnove nije niti može biti odnos iz trgovačkog ugovora. Tuženik smatra kako je tek presudom Visokog trgovačkog suda RH posl. br. Pž-2428/22 od 2. kolovoza 2022. kojom je preinačena prvostupanjska presuda na način da je odbijen tužbeni zahtjev tuženika na isplatu iznosa od 3.117.883,68 kn uvećanog za kamate, otpala osnova temeljem koje je tuženik od tuženika primio iznos od 5.935.936,09 kn. Tuženik je presudu VTS 2022. zaprimio 21. rujna 2022. te je tužitelju 3. listopada 2022. vratio primljeni iznos s time da vraćeni iznos obuhvaća i zakonske zatezne kamate koje su na primljeni iznos od 5.935.936,09 kn tekle od dana 29. rujna 2022. (kao posljednjeg dana paricijskog roka) do dana 3. listopada 2022., tako da je ukupno vraćen iznos od 5.940.691,34 kn. 3. Na ročištu održanom 20. rujna 2023. punomoćnik tužitelja naveo je tuženiku isplaćen novčani iznos od 5.935.936,09 kn po osnovi presude koja je naknadno ukinuta revizijskom odlukom Vrhovnog suda, dok je novčani iznos od 5.064,69 kn tuženiku isplaćen po osnovi troška ovrhe kako to i proizlazi iz isprava u spisu.

4. Među strankama je sporno:

- koliki iznos je tužitelj isplatio tuženiku temeljem prvostupanjske presude

- temeljem čega je tužitelj tuženiku isplatio iznos od 5.064,69 kuna

- je li donošenjem revizijske odluke otpala pravna osnova na temelju koje je tužitelj tuženiku isplatio ukupni iznos od iznos od 5.941.000,78 kuna

- ima li tužitelj pravo na naplatu zakonskih zateznih kamata, po kojoj stopi i od kada.

5. U tijeku postupka sud je izvršio uvid u cjelokupnu dokumentaciju koja se nalazi u spisu te je proveo dokaz financijsko knjigovodstvenim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Nataliji Jambrečić radi obračuna zakonske zatezne kamate.

6. Cijeneći provedene dokaze na način propisan čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje skraćeno ZPP-a) na temelju svakog pojedinog provedenog dokaza, svih dokaza zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sud je utvrdio da donošenjem revizijske odluke otpala pravna osnova na temelju koje je tužitelj tuženiku isplatio iznos od 5.941.000,78 kuna, te da je tuženik bez osnove stekao navedeni iznos, pa da tužitelju pripada pravo na zatezne kamate na stečeno bez osnove od trenutka dostave revizijske odluke tuženiku pa do isplate.

7. Člankom 1111. Zakona o obveznim odnosima propisano je da kada dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili Zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi.

8. Čl. 1115. ZOO-a propisan je opseg vraćanja stečenog bez osnove te je određeno da kad se vraća ono što je stečeno bez osnove moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.

9. Tijekom postupka sud je nesporno utvrdio kako je tužitelj tuženiku iznos od 5.935.936,09 kuna isplatio temeljem pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu, Stalna služba u Karlovcu broj P-2191/2013 od 26. studenog 2015. dok je iznos od 5.064,69 kuna tužitelj tuženiku isplatio temeljem rješenja o ovrsi Općinskog suda u Osijeku broj Ovr-141/2019-2 od 6. veljače 2019.

10. Po stavu ovog suda, donošenjem rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-265/2022 od 22. ožujka 2022. otpala je pravna osnova na temelju koje je tužitelj tuženiku isplatio iznos od 5.935.936,09 kuna, a otpala je i pravna osnova temeljem koje je tužitelj tuženiku isplatio iznos od 5.064,69 kuna.

11. Naime, pravna osnova za isplatu iznosa od 5.935.936,09 kuna bila je pravomoćna presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, Stalna služba u Karlovcu broj P- 2191/2013 od 26. studenog 2015. koja je svojstvo pravomoćnosti stekla presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj PŽ-280/2016-2 od 16. listopada 2018. Kako je rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev 265/2022-2 od 22. ožujka 2022. ukinuta presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-280/2016-2 od 16. listopada 2018., to je ukidanjem presude VTS RH ukinuta i klauzula pravomoćnosti prvostupanjske presude te je i otpala valjana pravna osnova na temelju koje je izvršena isplata. Time je na strani tuženika došlo do stjecanja bez osnove. Pri tome se ističe kako je pravna osnova za isplatu bila prvostupanjska presuda, ali tek nakon što je postala pravomoćna temeljem odluke drugostupanjskog suda. Prvostupanjska presuda koja nije postala pravomoćna u konkretnom slučaju nije valjana pravna osnova za isplatu tražbina. Danom primitka revizijske odluke (12. svibnja 2022.) prestala je savjesnost tuženika, te je tuženik od sljedećeg dana 13. svibnja 2022. u obvezi platiti i zakonsku zateznu kamatu na stečeno bez osnove.

12. U odnosu na iznos od 5.064,69 kuna valja reći da je to iznos naplaćen temeljem rješenja o ovrsi Općinskog suda u Osijeku broj Ovr-141/2019-2 od 6. veljače 2019., no rješenje o ovrsi doneseno je na temelju pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu, Stalna služba u Karlovcu broj P-2191/2013 od 26. studenog 2015., a čija je klauzula pravomoćnosti ukinuta donošenjem revizijske odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev 265/2022-2 od 22. ožujka 2022. pa je otpala valjana pravna osnova i za donošenje rješenja o ovrsi na temelju ovršne isprave – pravomoćna presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, Stalna služba u Karlovcu broj P-2191/2013 od 26. studenog 2015. Danom primitka revizijske odluke (12. svibnja 2022.) prestala je savjesnost tuženika i za iznos od 5.064,69 kn, te je tuženik od sljedećeg dana 13. svibnja 2022. u obvezi platiti i zakonsku zateznu kamatu i na taj iznos stečen bez osnove.

13. U pogledu stope zakonske zatezne kamate valja reći da se na odnose povodom stjecanja bez osnove treba primijeniti kamata koja se u skladu s odredbom čl. 29. st.

2. ZOO-a primjenjuje na ostale odnose, budući stjecanje bez osnove ne predstavlja pravi odnos iz trgovačkog ugovora.

14. Radi utvrđivanja visine zakonske zatezne kamate na stečeno bez osnove za razdoblje od 13. svibnja 2022. do 3. listopada 2022. sud je proveo vještačenje te je temeljem dopune vještačkog nalaza od 2. veljače 2024. utvrdio da zakonske zatezne kamate na iznos od 5.941.078,00 kn, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, iznose 16.590,39 eura.

15. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. stavak 3. u svezi članka 155. ZPP kojim je propisano da ako su stranke djelomično uspjele u parnici, sud će najprije utvrditi postotak u kojemu je svaka od njih uspjela, zatim će od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, nakon toga će utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka te će toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici. Omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjelu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva.

16. Tužitelj u ovom sporu postavio tužbeni zahtjev u visini od 22.929,43 eura. Tužitelj je uspio s tužbenim zahtjevom u visini od 16.590,39 eura, dok s preostalim dijelom tužbenim zahtjevom u iznosu od 6.339,04 eura nije uspio. Zbog navedenog sud utvrđuje kako je tužitelj uspio u visini od 72,35 % postavljenog tužbenog zahtjeva dok je tuženik uspio u visini od 27,65 %. Kada se od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzme postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela dobije se iznos od 44,7%.

17. Pojedinih troškovi tužitelja koji su bili potrebni za svrhovito vođenje ovog postupka su:

- sastav tužbe od 12. siječnja 2023. u iznosu od 500,00 eura,

- sastav podneska od 24. ožujka 2023. u iznosu od 500,00 eura,

- zastupanje na ročištu 20. rujna 2023. u iznosu od 500,00 eura,

- sastav podneska od 30. listopada 2023. u iznosu od 500,00 eura,

- zastupanje na ročištu 1. veljače 2024. u iznosu od 100,00 eura,

- zastupanje na ročištu 6. ožujka 2024. u iznosu od 500,00 eura, sve uz pripadajući PDV od 25% u iznosu od 650,00 eura, a koji trošak je odmjeren u skladu s važećom Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, trošak pristojbe na tužbu u iznosu od 137,88 eura i trošak pristojbe na presudu u iznosu od 275,76 eura što čini iznos od 3.663,64 eura ukupnih troškova tužitelja, kao stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka, te se tužitelju odmjerava naknada dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici, odnosno tužitelju se odmjerava iznos od 1.637,64 eura.

Navedenom iznosu valja pribrojiti cijeli zatraženi trošak provedenog vještačenja u iznosu od 350,00 eura, obzirom se u slučaju kada tuženik u cijelosti osporava osnovu tužbenog zahtjeva troškovi vještačenja dosuđuju u cijelosti stranci koja je snosila taj trošak bez obzira na visinu dosuđenog iznosa (zaključak Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 6. lipnja 1980.)

Slijedom iznijetog tužitelju je valjalo dosuditi trošak parničnog postupka u iznosu od 1.987,64 eura.

18. Slijedom iznijetog odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Varaždinu 16. travnja 2024.

SUDAC:

Iris Hatvalić-Nemec

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u Zagrebu koja se podnosi putem ovog suda u roku od petnaest (15) dana, time da rok za podnošenje žalbe za stranku koja je uredno obaviještena o ročištu za objavu presude teče od dana kada je održano ročište na kojem je presuda objavljena, dok za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje teče od dana dostave pisanog otpravka presude.

DNA:

- tužitelj po punomoćniku Mojmiru Ostermannu, odvjetniku iz Zagreba

- tuženik po punomoćniku Ivanu Glamuzina, odvjetniku iz Zagreba

Broj zapisa: 9-30866-61e8c

Kontrolni broj: 0e9ea-16570-c19cb

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=IRIS HATVALIĆ-NEMEC, L=VARAŽDIN, O=TRGOVAČKI SUD U VARAŽDINU, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Trgovački sud u Varaždinu potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.