Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž Ovr-528/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu toga suda Gordani Bošković Majerović kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari ovrhovoditelja 1/UR, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Davor Galetović, odvjetnik u Zagrebu, 2/Erste Card Club d.o.o., OIB: 85941596441, Zagreb, Ulica Frana Folnegovića 6, kojeg zastupa punomoćnica Dora Hanžeković, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Hanžeković &Partneri d.o.o. Zagrebu i 3/Croatia osiguranje d.d., Zagreb, OIB: 26187994862, Filijala Rijeka, Rijeka, Korzo 39, zastupanog po punomoćniku Tuliji Zele-Janjanin, odvjetnici iz Rijeke, protiv ovršenika 1/KR, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2/ČR, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi ovrhe na nekretninama ovršenika, odlučujući o žalbi založnog vjerovnika protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-12695/2015-50 od 4. siječnja 2024., dana 16. travnja 2024.,

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba založnog vjerovnika Zagrebačka banka d.d. kao neosnovana te se potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr- 12695/2015-50 od 4. siječnja 2024.

Obrazloženje

1. Rješenjem citiranim u izreci odlučeno je:

„I. Iz iznosa od 258.408.00 kuna dobivenog prodajom nekretnine upisane u Knjizi položenih ugovora Granešina, [broj poduloška]/zk. uložak [broj ZK uloška], stan u prizemlju, ravno koji se sastoji od tri sobe i ostalih prostorija u površini pd 77,06 čm, koji se nalazi u stambenoj zgradi [adresa], sagrađena na čest.br...., po novoj izmjeri čest.br. ... k. o. [katastarska općina] a) namiruje se tražbina trećeovrhovoditelja Croatia osiguranje d.d., Zagreb, Filijala [adresa] i to s naslova troškova postupka koji se tiču sudskih pristojbi u iznosu od 410,00 kuna (na računu suda evidentirano je 407,90 kuna).

b) namiruje se tražbina prvoovrhovoditelja UR s naslova troška ovršnog postupka u iznosu od 15.500,00 kuna

c) namiruje se tražbina prvoovrhovoditelja UR s naslova zatezne kamate na glavnicu za posljednje tri godine do donošenja rješenja o dosudi u iznosu od 65.254,05 kn

d) namiruje se tražbina prvoovrhovoditelja UR u cijelosti s naslova glavnice u iznosu od 135.064,86 kn

e) namiruje se potraživanje prvoovrhovoditelja UR djelomično s naslova zatezne kamate na glavnicu dospjele izvan razdoblja od tri godine do dana donošenja rješenja o dosudi u iznosu od 42.179,09 kn.

II. Utvrđuje se dovršetak ovrhe pravomoćnošću točke I. izreke ovog rješenja.“

2. Protiv navedenog rješenja založni vjerovnik Zagrebačka banka d.d. je podnio žalbu, po sadržaju zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, dalje: ZPP) koji se u ovom postupku primjenjuje na temelju čl. 19. st. 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05, 121/05, 67/08, dalje: OZ) uz prijedlog da se pobijano rješenje preinači i založnom vjerovniku dosudi iz iznosa prodaje, odnosno namiri ga se iz primljene kupovnine s naslova troškova ovršnog postupka, kamata za cjelokupno razdoblje i to od **.**.1999. do **.**.2104. te iznos glavnice.

3. Ovršenici u odgovoru na žalbu pobijaju navode žalbe te predlažu potvrditi prvostupanjsko rješenje.

4. Žalba nije osnovana.

5. U predmetnom postupku određena je, rješenjem o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-4205/09 od 11. ožujka 2009., ovrha radi namirenja novčane tražbine prvoovrhovoditelja na nekretnini u suvlasništvu prvoovršenika i drugoovršenika.

6. Pravomoćnim rješenjem o dosudi poslovni broj Ovr-4205/08 od 15. travnja 2014. nekretnina koja je predmet ovog postupka dosuđena je prvoovrhovoditelju kao kupcu za iznos od 258.408.00 kuna.

6.1. Prvoovrhovoditelj kao prvi upisani vjerovnik u zemljišnoj knjizi u redoslijedu namirenja je navedenim rješenjem o dosudi djelomično oslobođen polaganja kupovnine te mu je naloženo uplatiti na ime kupovnine iznos od 410,00 kn, koji iznos je prvoovrhovoditelj i uplatio. Obzirom je prvoovrhovoditelj kao kupac uplatio dio kupovnine te je rješenje o dosudi postalo pravomoćno to je na temelju odredbe čl. 104. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj: 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05, 121/05, 67/08, dalje u tekstu OZ) valjalo pristupiti namirenju tražbina. Na temelju odredbe čl. 106. st. 1. t. 1. OZ-a iz iznosa dobivenog prodajom prvenstveno se namiruju troškovi ovršnog postupka koji se tiču sudskih pristojbi i plaćenih predujmova za provedbu ovršnih radnji.

7. Prvoovrhovoditelj je oslobođen plaćanja sudskih pristojbi u ovom predmetu, a za drugoovrhovoditelja nije bilo pristojbene obveze.

7.1. Trećeovrhovoditelj je na ime troška koji se tiče sudskih pristojbi namiren u iznosu od 410,00 kn pa je na temelju odredbe čl. 106. st. 1. tč. 1. OZ i odredbe čl. 118. st. 6. OZ odlučeno kao pod točkom I. a) , X.. i XI. izreke rješenja.

Nakon odluke o namirenju trećeoovrhovoditelja s naslova troškova postupka koji se prvenstveno namiruju valjalo je pristupiti namirenju ostalih troškova ovršnog postupka u skladu sa čl. 107. OZ, a s obzirom da nisu prijavljene tražbine koje se namiruju sukladno odredbi čl. 106. st. 1. t. 2. OZ. Podneskom od 21. lipnja 2018. založni vjerovnik Republika Hrvatska dostavila je obračun potraživanja Porezne uprave no sukladno odredbi čl. 106. st. 2. OZ tražbine iz čl. 106. st. 1. t. 2. OZ namiruju se ako su prijavljene najkasnije na ročištu za diobu i ako se dokazuju ovršnom ispravom.

8. Prvostupanjski sud zaključuje, da je u ovom ovršnom postupku prvi u redoslijedu namirenja prvoovrhovoditelj, koji je pravo na namirenje stekao upisom zabilježbe ovrhe na predmetnoj nekretnini rješenjem Zemljišnoknjižnog odjela pod brojem Z- 14672/09, zaprimljeno dana 16. ožujka 2009. Drugoovrhovoditelj je pravo na namirenje stekao upisom zabilježbe ovrhe rješenjem Zemljišnoknjižnog odjela pod brojem Z-8747/11, zaprimljeno 21. veljače 2011., a trećeovrhovoditelj je pravo na namirenje stekao upisom zabilježbe ovrhe rješenjem Zemljišnoknjižnog odjela pod brojem Z-54278/13, zaprimljeno 2. prosinca 2013.

9. Založni vjerovnik Zagrebačka banka d.d. tj. žalitelj u postupku ističe da je sud pogrešno primijenio odredbe čl. 79. i 107. OZ, te da je sud prilikom odlučivanja o namirenju propustio primijeniti navedene odredbe jer je zalog žalitelja upisan ranije, odnosno kao prednosni red njegovog založnog prava računa se dan stjecanja prava na namirenje a to je lipnja 2007. kada je bila upisana zabilježba ovrhe broj Z- 38693/07 iz postupka Ovr-3396/06.

10. Iz žalbe založnog vjerovnika proizlazi da on osporava zakonitost rješenja o dosudi, koje je postalo pravomoćno.

11. Pravilno prvostupanjski sud obrazlaže, da je založni vjerovnik, ukoliko je smatrao da ima pravo na namirenje temeljem odredbi Ovršnog zakona, da ima prednost pred ostalim vjerovnicima koji su prije njega upisali svoje založno pravo u zemljišnu knjigu, trebao podnijeti žalbu protiv rješenja o dosudi kojim se kupca oslobađa plaćanja kupovnine, osim za troškove postupka u iznosu od 410,00 kuna. To je ključan trenutak jer nakon pravomoćnosti dosude i uplate kupovnine prema rješenju o dosudi dolazi do uplaćivanja kupovnine na račun suda i iz toga se kupovnina dijeli na diobenom ročištu. Dakle, uplaćeno je 410,00 kuna te je to iznos koji je raspoloživ za diobu vjerovnicima, između ostalog i založnog vjerovnika Zagrebačka banka d.d, a navedeni iznos ne pokriva njegovu tražbinu koja je veća od 60.000,00 kuna, bez kamata.

12. Navedeni je založni vjerovnik putem punomoćnika bio prisutan na ročištu za dražbu, punomoćnik je potpisao zapisnik i primio na znanje činjenicu da je kupac kao ovrhovoditelj oslobođen plaćanja kupovnine te mu je rješenje, kao i svim ostalim sudionicima, dostavljeno putem oglasne ploče suda.

13. Založni vjerovnik ne može žalbom protiv rješenja o namirenju, pobijati pravomoćnost rješenja o dosudi na način da prigovara da mu isto nije valjano dostavljeno, u situaciji kada nije tražio ukidanje klauzule pravomoćnosti tog rješenja, niti ovaj sud može ispitivati zakonitost rješenja o dosudi povodom žalbe protiv rješenja o namirenju.

13.1. Pri tom je rješenje o dosudi žalitelju valjano dostavljeno, na temelju čl. 98. st. 4. i 5. OZ u vezi čl. 90. st. 7. OZ, na oglasnoj ploči suda.

14. Odredbom čl. 107. OZ, na koju se žalitelj poziva, propisano je da se nakon namirenja tražbina iz čl. 106. toga Zakona (troškovi ovršnog postupka koji se tiču sudskih pristojbi i plaćenih predujmova, porezi i druge pristojbe dospjele za posljednju godinu koje terete prodanu nekretninu) namiruju tražbine osigurane založnim pravom, tražbine ovrhovoditelja na čiji je prijedlog određena ovrha i naknada za osobne služnosti i druga prava koje prestaju prodajom, te je, u stavku 3. istog članka, propisano da se vjerovnici namiruju po redu stjecanja založnoga prava i prava na namirenje ovrhovoditelja koji su predložili ovrhu odnosno po redu upisa u zemljišnu knjigu, odnosno po uspostavljenom prednosnom redu.

15. Iz spisa predmeta, kao i navoda žalitelja proizlazi, da je žalitelj stekao pravo na prvenstveno namirenje koje proizlazi iz drugog ovršnog predmeta u kojem je, nakon neuspješne druge dražbe u tom drugom predmetu, zatražio i ishodio zasnivanje založnog prava u zemljišnoj knjizi, ali koje je upisano na kraj redoslijeda u zemljišnoj knjizi, umjesto na početak, kako to propisuje Ovršni zakon.

16. Navedeno rješenje postalo je pravomoćno jer založni vjerovnik nije podnio pravni lijek niti u tom, drugom ovršnom postupku, u kojem rješenjem nije bilo određeno da se založno pravo upisuje sa datumom upisa zabilježbe rješenja o ovrsi, niti je podnio žalbu protiv rješenja zemljišnoknjižnog odjela kojim se to pravo upisuje – ali isto nije odlučno u ovom postupku, kako će biti nastavno obrazloženo.

17. Nakon pravomoćnosti rješenja o dosudi, u kojem je odlučeno da se kupac kao ovrhovoditelj oslobađa plaćanja kupovnine a za što, prema navodima žalitelja kao založnog vjerovnika, nije bilo uvjeta iz čl. 100.a OZ jer kupac nije bio jedini vjerovnik a nije bio niti osoba koja se u ovršnom postupku namiruje prije svih ostalih vjerovnika koji imaju pravo na namirenje iz iste kupovnine – jer žalitelj smatra da se on trebao namiriti prije ovrhovoditelja - te u kojem je odlučeno da kupac na račun suda treba isplatiti samo iznos od 410,00 kuna, prvostupanjski sud nije mogao postupiti na drugačiji način nego što je odlučio u pobijanom rješenju, jer ne postoje sredstva iz kojih bi se namirio žalitelj kao založni vjerovnik.

18. Prvostupanjski sud u obrazloženju pobijanog rješenja, nakon obrazlaganja tijeka postupka u vezi prigovora založnog vjerovnika, ovdje žalitelja naglašava, da ne ulazi u razmatranje je li žalitelj imao pravo na namirenje na temelju odredbi Ovršnog zakona u odnosu na redoslijed upisa založnih prava ili nije, već da rješenje temelji isključivo na nemogućnosti namirenja tražbine založnog vjerovnika iz iznosa od 410,00 kuna koji vjerovnicima stoje na raspolaganju – a to je jedina odlučna činjenica na temelju koje sud može donijeti rješenje o namirenju. Pitanje prednosti pri namirenju, odnosno ima li prednost pri namirenju u ovom predmetu prvi upisani založni vjerovnik ili založni vjerovnik koji polaže pravo na prvenstvo kod namirenja iz odredbi Ovršnog zakona, nije odlučno u konkretnom slučaju kada sredstva na računu suda ne postoje, a ne postoje iz razloga što je pravomoćnim rješenjem o dosudi kupac-1/ovrhovoditelj oslobođen plaćanja kupovnine, osim za troškove postupka 2/ovrhovoditelja u iznosu od 410,00 kuna.

19. S obzirom na to, da je nakon oslobađanja ovrhovoditelja od plaćanja kupovnine pravomoćnim rješenjem o dosudi isti bio dužan uplatiti samo iznos od 410,00 kuna na ime troškova sudskih pristojbi 3/ovrhovoditelja, što je tražbina iz čl. 106. OZ, nije preostao nikakav iznos za namirenje tražbina prema propisanom redu iz čl. 107. OZ, pa niti tražbine žalitelja kao založnog vjerovnika.

20. Pri tom na navode žalbe treba naglasiti da ovaj sud, povodom žalbe protiv rješenja o namirenju, ne može ispitivati pravilnost i zakonitost prethodno donesenih rješenja u ovom i drugim postupcima, koja su postala pravomoćna, pa tako niti rješenja o zabilježbi ovrhe i rješenja o dosudi, čija pravomoćnost također ne može biti ispitivana bez posebnog prijedloga.

21. Na temelju odredbe čl. 380. t. 2. ZPP, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 16. travnja 2024.

S u d a c:

Gordana Bošković Majerović