Republika Hrvatska
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske
Zagreb, Savska cesta 62
Poslovni broj: I Kžzd-56/2023-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću za mladež sastavljenom od sutkinja dr.sc Lane Petö Kujundžić, predsjednice vijeća te Snježane Hrupek-Šabijan i mr.sc. Ljiljane Stipišić, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice-specijalistice Vanje Petrović, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog TŽ, zbog kaznenog djela iz članka 166. stavak 2. u vezi članka 162. stavak 3. i drugih Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. i 126/19. – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženika podnesenim protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, broj Kzd- 9/2022. od 5. rujna 2023., u sjednici vijeća održanoj 16. travnja 2024.,
p r e s u d i o j e
Odbijaju se žalbe državnog odvjetnika i optuženog TŽ kao neosnovane te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Županijskog suda u Zagrebu optuženi TŽ proglašen je krivim zbog četiri teška kaznena djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta iz članka 166. stavak 2. u vezi članka 162. stavak 3. KZ/11. i za svako djelo je utvrđena kazna zatvora u trajanju od šest godina (točka I. izreke pobijane presude), te za kazneno djelo iskorištavanje djece za pornografiju iz članka 163. stavak 2. i 6. KZ/11. za koje mu je utvrđena kazna zatvora u trajanju od dvije godine (točka II. izreke pobijane presude), te je na temelju članka 51. KZ/11. osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 18 (osamnaest) godina.
2. Na temelju članka 148. stavak 6. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22. – dalje: ZKP/08.), optuženi TŽ oslobođen je obaveze naknade troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1. do 6. ZKP/08., dok je obvezan, na temelju članka 145. stavak 2. točka 8. ZKP/08., podmiriti troškove opunomoćenika djeteta – žrtve čija će visina biti određena posebnim rješenjem.
3. Državni odvjetnik žali se zbog odluke o kazni, predlaže izricanje pojedinačnih i jedinstvene kazne zatvora u duljem trajanju.
4. Optuženi TŽ žali se po branitelju, odvjetniku Borisu Makaroviću, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11., stavak 2. i stavak 3. ZKP/08., povrede kaznenog zakona iz članka 469. ZKP/08., pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja iz članka 470. ZKP/08. i odluke o kazni iz članka 471. stavak 1. ZKP/08., s prijedlogom da se uvaži žalba, preinači pobijana presuda i optuženika oslobodi od optužbe, odnosno preinači presuda u dijelu o odluci o kazni i izrekne manja kazna.
5. Odgovor na žalbu državnog odvjetnika podnio je optuženik s prijedlogom da se odbije žalba državnog odvjetnika i usvoji žalba optuženika.
6. Spis je, sukladno članku 474. stavak 1. ZKP/08., bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
7. Optuženik smatra da je iz istih razloga zbog kojih osporava pravilnost činjeničnih utvrđenja ostvarena i bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08. i to u odnosu na točku I. izreke presude, jer između iskaza oštećenog DŽ i iskaza svjedokinja, djelatnica Dječjeg doma LŽ, EŽ, ČŽ, BŽ, postoji znatna proturječnost, jer dok oštećenik, čiji iskaz prvostupanjski sud prihvaća, navodi da je događaj ispričao navedenim svjedokinjama, iz njihova iskaza proizlazi da im oštećenik nije govorio o događaju, zbog čega je sud izveo pogrešan zaključak da iskazi navedenih svjedokinja podupiru iskaz oštećenika i da je iskaz oštećenika vjerodostojan, te da presuda nema razloga o odlučnoj činjenici da je optuženik počinio kazneno djelo iskorištavajući ranjivost djeteta koje je izuzeto iz primarne obitelji. U odnosu na točku II. optuženik nalazi da presuda nema razloga o odlučnim činjenicama "u dijelu u kojem je otklonio okrivljenikovu obranu da se u pretraživanju služio Googleovom tražilicom za koju je znao da je cenzurirana i filtrirana zbog čega nije očekivao da će naići na neke spolne odnosno nedopuštene sadržaje…" i da je zbog toga presuda nejasna i proturječna jer optuženik nije spominjao sintagmu "Internet stranica koje prema pojmu mogu pronaći sadržaje dječje pornografije".
7.1. Suprotno tvrdnji optuženikove žalbe, nije ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08. jer obrazloženje presude sadrži razloge o odlučnim činjenicama u odnosu na kvalifikatorna obilježja kaznenog djela, zlouporabe teškog položaja posebno ranjivog djeteta (točka 26. obrazloženja prvostupanjske presude), a dani su i razlozi o odlučnoj činjenici koja se odnosi na pristupanje dječjoj pornografiji putem informacijsko komunikacijskih tehnologija (točka 31. – 33. prvostupanjske presude), kako je navedeno u sadržaju izreke prvostupanjske presude. Jednako tako, ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi u sadržaju dokaza, konkretno iskaza oštećenog DŽ i iskaza svjedokinja LŽ, EŽ, ČŽ, BŽ, postojala znatna proturječnost, zbog čega se pobijana presuda ne bi mogla s uspjehom ispitati, dok iznijeti žalbeni navodi u suštini pobijaju činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda, o čemu će očitovanje uslijediti u daljnjem obrazloženju.
7.2. Optuženik nadalje ističe bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 2. i 3. ZKP/08. koju nalazi u tome da je prvostupanjski sud odbio izdvojiti nezakoniti dokaz, iskaz svjedokinje BŽ (list 349-350) koja je bila prisutna prilikom obavijesnog razgovora s oštećenikom u policijskoj postaji i da je nastavio postupak bez da je zapisnik zatvorio u poseban omot, te da se presuda temelji na dokazima koji nisu izvedeni na raspravi.
7.3. Protivno ovim žalbenim navodima, pobijanom presudom i postupkom koji je prethodio donošenju iste, nije ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 3. ZKP/08., niti je teško povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz članka 468. stavak 2. ZKP/08., koje povrede optuženik međusobno isprepliće.
7.4. Naime, svjedokinja BŽ ispitana je na raspravi u svojstvu svjedoka te je taj njen iskaz koji je iznijela na zapisniku od 4. svibnja 2023. dokaz korišten i za donošenje odluke o kaznenoj odgovornosti optuženika. S obzirom da zapisnik o njenom ispitivanju od 26. travnja 2022. (list 349-350), koji je obrana predložila izdvojiti iz spisa nije korišten kao dokaz u postupku (a nije ni u popisu dokaza u optužnici), ne može biti niti nezakonit dokaz kako to tvrdi obrana, te je s pravom prvostupanjski sud odbio prijedlog za njegovim izdvajanjem i u potpunosti postupio u skladu s odredbom članka 431. stavak 3. ZKP/08., kada je odlučio nastaviti postupak bez donošenja posebnog rješenja s pravom žalbe. Kako na tom dokazu sud nije temeljio odluku, suprotno navodima žalbe, nije postupio protivno citiranoj odredbi članka 431. stavka 3. ZKP/08. kojom je propisan način izdvajanja dokaza na kojima se ne može temeljiti sudska odluka.
7.5. Jednako tako, promašeno optuženik tvrdi da je prvostupanjski sud presudu temeljio na dokazu koji nije proveo na raspravi, a to se odnosi na presudu Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske broj Kžzd-19/2022., jer je prvostupanjski sud proveo taj dokaz čitanjem navedene presude, a iz obrazloženja prvostupanjske presude je vidljivo da je optuženik u svojoj obrani naveo da se intimno povezao sa prijateljem oštećenika MŽ i da zbog djela počinjenog na njegovu štetu sada izdržava kaznu zatvora prema citiranoj presudi Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske. Stoga su zaključci suda prvog stupnja do kojih je došao analizirajući obranu optuženika i sadržaja pravomoćne osuđujuće presude Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske broj Kžzd-19/2022., da optuženik ima kriminalnu volju usmjerenu na spolne odnose s djecom, temeljeni na dokazima provedenim na raspravi i takvo postupanje nije protivno odredbi članka 450. ZKP/08., kako to tvrdi obrana.
7.6. Slijedom navedenog, nije osnovana žalba optuženika zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08., stavka 2. i 3. ZKP/08., a ni ovaj sud pri ispitivanju pobijane presude nije našao da su počinjene povrede procesnog zakona iz članka 476. stavak 1. točka 1. ZKP/08. na koje kao sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti.
8. U okviru žalbene osnove pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, optuženik prigovara ispravnosti utvrđenih činjenica kritizirajući analizu i ocjenu izvedenih dokaza kako su iznesene u pobijanoj presudi, posebice iskaza oštećenog DŽ, te iznosi vlastitu analizu i ocjenu tih dokaza iz kojih izvlači zaključke suprotne onima iz prvostupanjske presude.
8.1. Nasuprot tome, oštećeni DŽ je u iscrpnom i detaljnom iskazu podrobno opisao sve okolnosti koji se tiču predmetnih kaznenih djela u pogledu mjesta, vremena i načina počinjenja kaznenih djela i osnovano prvostupanjski sud njegov iskaz cijeni vjerodostojnim, a podupiru ga i iskazi svjedoka LŽ, EŽ, ČŽ, BŽ, djelatnice Dječjeg doma, koje su o spolnom zlostavljanju oštećenika saznale kada je oštećenik pozvan na policiju radi davanja iskaza u drugom predmetu zbog spolnog zlostavljanja oštećenog MŽ od strane istog optuženika i kada je optuženik naveo da je i on seksualno zlostavljan. Iskaz oštećenika, suprotno tvrdnji obrane nije različit iskazima ispitanih svjedokinja, kako sud obrazlaže u točki 22. prvostupanjske presude, jer je oštećenik time što je događaj ispričao na policiji u prisutnosti BŽ, koja je sve prijavila ostalim odgajateljicama, doživio kao da je i njima ispričao, jer su mu dale do znanja da su upoznate da je bio izložen seksualnom zlostavljanju. I svjedok dr. ZŽ, liječnik Psihijatrijske bolnice za djecu i mladež u Zagrebu i medicinska dokumentacija o kontrolnim pregledima oštećenika potvrđuju da je bio izložen seksualnom zlostavljanju i da mu je bilo teško o tome razgovarati zbog osjećaja srama (točka 23. prvostupanjske presude). Stoga prigovori obrane da postoje suprotnosti u iskazima oštećenika i navedenih svjedoka nisu osnovani, niti je od značaja žalbeni navod da oštećenik kod ranijih pregleda dr. ZŽ nije spomenuo inkriminirane događaje, jer je svjedok potvrdio da je oštećenik osjećao veliku neugodu i da je tek 23. rujna 2020., nakon što je dan ranije bio na policiji, prvi puta progovorio o proživljenom spolnom zlostavljanju. Jednako tako, s pravom prvostupanjski sud zaključuje da oštećenik doista nije imao nikakav motiv lažno teretiti optuženika te je njegov iskaz prihvatio vjerodostojnim. Pritom podaci sadržani u dokumentaciji Poliklinike za zaštitu djece i mladih grada Zagreba na koje fragmentarno ukazuje optuženik "…da je oštećenik volio razljutiti profesoricu i da je sklon manipulativnom ponašanju…", nisu takvog značaja da utječu na pravilno vrednovanje iskaza oštećenika.
8.2. Temeljem provedenih dokaza osnovano prvostupanjski sud ne prihvaća obranu optuženika da nije imao spolne odnose s oštećenikom i da mu je novac davao radi usluge čišćenja stana, jer je takva obrana krajnje neživotna, kako to pravilno zaključuje prvostupanjski sud (točka 2. prvostupanjske presude), i neosnovani su žalbeni navodi o istinitosti obrane, jer ni svjedok RŽ, koji iskaz prvostupanjski sud uistinu nije cijenio, nema neposredna saznanja već je od poznanika čuo da su neki korisnici Dječjeg doma optuženiku pomagali oko kućanskih poslova, dakle, ne radi se o dokazu koji može ojačati poziciju obrane.
8.3. Bez uspjeha je pokušaj optuženika prikazati da on nije znao da je oštećenik posebno ranjivo dijete jer je izdvojen iz primarne obitelji bez roditeljske skrbi, a sve to jer je boravio u domu koji je vrlo moderna stambena zajednica, s osiguranim smještajem, hranom, džeparcem i skrbi odgajatelja. Prvostupanjski je sud u točki 26. i 27. prvostupanjske presude detaljno naveo na temelju kojih je činjenica utvrdio da je optuženik zlouporabio teški položaj posebno ranjivog djeteta DŽ i pravilno zaključio da je optuženik toga bio svjestan čime je, suprotno navodima žalbe ostvario kvalifikatorni element četiri kaznena djela protiv spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta (dva puta u 10. mjesecu, jednom u 11. mjesecu i jednom na početku zimskih praznika 2019. godine), kako je opisano u optužnici te neosnovano obrana sugerira da se radilo o tri kaznena djela.
8.4. U odnosu na kazneno djelo pod točkom II., optuženik tvrdi, da pretražujući Internet stranice putem tražilice Google, nije mogao znati i očekivati da će mu se otvoriti stranice dječje pornografije, a sve to jer je znao da Google provodi filtriranja u suzbijanju širenja materijala koji prikazuju seksualno zlostavljanje djece, i suprotno zaključku prvostupanjskog suda njegovo znanje u području informacijsko- komunikacijske tehnologije i njihovog korištenja nije iznadprosječno.
8.5. Međutim, upravo na temelju provedenog digitalnog vještačenja po Igoru Špoljariću, koje je prvostupanjski sud prihvatio kao vjerodostojan dokaz kojem stranke nisu prigovarale, utvrđeno je da je optuženik 16. rujna 2020. na svom mobitelu pretraživao i otvarao Internet stranice koje sadrže fotografije odnosno video zapise sadržaja dječje pornografije, te je u njegovom mobitelu pronađeno 7 fotografija dječje pornografije, a kako je optuženik dipl. ing elektrotehnike, osnovano prvostupanjski sud zaključuje da ima iznadprosječna znanja u području informacijsko komunikacijskih tehnologija i njihovog korištenja, i stoga s pravom prvostupanjski sud ne prihvaća njegovu obranu da nije znao da će naići na dječju pornografiju misleći da će se ona filtrirati. Naime, vještak Igor Špoljarić je pojasnio da Google provodi filtriranja putem hash vrijednosti fotografije te da ukoliko je promijenjen i samo jedan piksel na fotografiji ona ima drugu vrijednost i može se pojaviti na Internetu, a optuženik je obzirom na stručno obrazovanje koje ima, to i znao, tako da je njegova obrana ocijenjena nevjerodostojnom, usmjerena izbjegavanju kaznenopravne odgovornosti.
8.6. Slijedom navedenog, nije osnovana optuženikova žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, slijedom čega je neosnovana i žalba optuženika zbog tzv. posredne povrede kaznenog zakona odnosno one povrede koja bi proizašla iz primjene kaznenog zakona na pogrešno utvrđeno činjenično stanje.
9. Optuženik se žali zbog odluke o kazni, ističe stariju životnu dob i okolnosti događaja zbog čega je kazna trebala biti manja.
9.1. Žaleći se na odluku o kazni, državni odvjetnik navodi da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio brojne otegotne okolnosti, ali da nije dovoljno cijenio posebno višestruku osuđivanost za istovrsna kaznena djela na štetu djece koja optuženik čini unazad dvadeset godina, tako da pojedinačne kazne u trajanju od šest godina za svako od četiri kaznena djela iz članka 166. stavak 2. KZ/11. i kazna zatvora u trajanju od dvije godine za kazneno djelo iz članka 163. stavak 2. KZ/11. kao kazne bliže propisanom minimumu i jedinstvena kazna u trajanju od osamnaest godina su preblage i neće ostvariti svrhu kažnjavanja propisanu člankom 41. KZ/11.
9.2. Razmotrivši žalbene navode stranaka, Visoki kazneni sud Republike Hrvatske kao sud drugog stupnja je ocijenio da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio i vrednovao otegotne okolnosti kod optuženika i to; da je do sada višestruko osuđivan zbog istovrsnih kaznenih djela, da je u činjenju kaznenog djela pod točkom I. izreke presude iskazao veliku upornost i kriminalnu volju usmjerenu na spolne odnose s djetetom kojeg je višestruko "vrbovao" kao posebno ranjivo dijete, koje je izdvojeno iz obitelji i cijeli život živi bez obitelji, financijski ovisno o drugima, da s njim za sitan novac ima spolne odnose. Otegotno je optuženiku cijenjeno i to da je oštećenik u inkriminiranom vremenu imao samo 13 i pol godina, da takav napad na spolnu slobodu djeteta proizvodi višestruke posljedice, između ostalog utječe na identitet osobe, pa je dječaku žrtvi zbog posljedica djela bila potrebna psihološka pomoć koja mu je pružena u Psihijatrijskoj bolnici za djecu i mladež u Zagrebu od dr. Romana Nikolića gdje je odlazio na psihoterapiju i kontrolne preglede. U odnosu na kazneno djelo pod točkom II. izreke kao otegotno sud je optuženiku cijenio činjenicu da je po zanimanju dipl. ing. elektrotehnike pa mu je znatno više nego prosječnoj osobi bilo poznato kako se pretražuju pojmovi i stranice na Internetu. Starija životna dob optuženika u konkretnom slučaju nije uzeta kao olakotna okolnost, kako sugerira obrana, jer mu ta dob nije donijela životnu mudrost, znanje i iskustvo što u pravilu donose godine života, da se suzdrži od činjenja kaznenih djela u odnosu na oštećenika od kojeg je stariji 55 godina.
9.3. Slijedom navedenog i po ocjeni drugostupanjskog suda, kazna zatvora u trajanju od po šest godina za svako od četiri kaznena djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta iz članka 166. stavak 2. KZ/11. i kazna zatvora od dvije godine za kazneno djelo iskorištavanja djece za pornografiju iz članka 163. stavak 2. i 6. KZ/11. te jedinstvena kazna zatvora u trajanju od osamnaest godina na koju je osuđen primjenom članka 51. KZ/11. su u svemu primjerene okolnostima počinjenih djela, težini djela, osobi optuženika i posljedicama djela, te da će takva kazna ispuniti svrhu kažnjavanja propisanu člankom 41. KZ/11. Slijedom toga, nije osnovana žalba državnog odvjetnika i optuženika zbog odluke o kazni.
10. Slijedom izloženog, a obzirom na to da Visoki kazneni sud Republike Hrvatske nije našao ni povrede na koje u smislu članka 476. stavka 1. točka 2. ZKP/08. pazi po službenoj dužnosti, trebalo je, na temelju članka 482. ZKP/08., odlučiti kao u izreci ove presude.
U Zagrebu 16. travnja 2024.
Predsjednica vijeća:
dr.sc. Lana Petö Kujundžić
