REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: 81 Pž-1077/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Marine Veljak, predsjednice vijeća, Kamelije Parać, sutkinje izvjestiteljice, te doc. dr. sc. Jelene Čuveljak, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja REPUBLIKA HRVATSKA, OIB 52634238587, kojeg zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Puli, protiv 1. tuženika OPĆINA VRSAR, Vrsar, Trg Degrassi 1, OIB 03592077573, kojeg zastupa punomoćnica Anka Zaharija, odvjetnica u Rovinju, 2. tuženika MAISTRA d.d., Rovinj, Obala V. Nazora 6, OIB 25190869349, radi ispravka upisa u zemljišnim knjigama, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Pazinu poslovni broj P-107/2022-103 od 15. prosinca 2023., u sjednici vijeća održanoj 16. travnja 2024.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Pazinu poslovni broj P-107/2022-103 od 15. prosinca 2023.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev prvotuženika za naknadu troškova žalbenog postupka u iznosu od 1.263,27 EUR.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom odbijen je tužbeni zahtjev kojim je tužitelj zahtijevao da se naloži zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Poreču-Parenzo da po pravomoćnosti te presude izvrši ispravak upisa prava vlasništva na k.č br.1877, k.o. Vrsar, na način da se na suvlasničkom udjelu MAISTRE d.d. Rovinj od 1/3 dijela k.č.br. 1877, k.o. Vrsar, te na suvlasničkom udjelu OPĆINE VRSAR od 1/3 dijela k.č.br. 1877, k.o. Vrsar, upiše pravo vlasništva Republike Hrvatske (točka I. izreke), naloženo je tužitelju da prvotuženiku naknadi trošak parnično postupka u iznosu od 8.893,56 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama (točka II. izreke), te je naloženo tužitelju da drugotuženiku naknadi trošak parnično postupka u iznosu od 961,33 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama (točka III. izreke). Takvu odluku prvostupanjski sud je donio primjenom odredaba čl. 197. Zakona o zemljišnim knjigama („Narodne novine“ broj: 91/96, 68/98, 137/99, 114/01, 100/04, 107/07, 152/08, 126/10; dalje: ZZK), i odredaba čl. 18. i čl. 20. Zakona o turističkom i ostalom građevinskom zemljištu neprocijenjenom u postupku pretvorbe i privatizacije („Narodne novine“ broj: 92/10; dalje: ZTZ) ocijenivši da k.č.br. 1877 ima oblik koji tlocrtno odgovara objektu sagrađenom na toj čestici, da je predmetni objekt (sanitarni čvor II) dijelom procijenjen u vrijednost temeljnog kapitala pravnog prednika drugotuženika, dok dijelom nije procijenjen u temeljni kapital pravnog prednika drugotuženika, pa stoga predmetna nekretnina može biti u suvlasništvu samo prvotuženika i drugotuženika, ali ne i Republike Hrvatske (tužitelja).

2. Protiv te presude žalbu je podnio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. Zakona o parničnom postupku, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i odluke o troškovima. Istaknuo je da je počinjena bitna povreda postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. Zakona o parničnom postupku jer prvostupanjski sud nije dao valjano, cjelovito i argumentirano obrazloženje. Prvostupanjski sud je paušalno utvrdio da se sporna čestica ne nalazi u kampu, već ima status turističkog naselja. Nadalje, prvostupanjski sud je pogrešno interpretirao odredbu čl. 20. ZTZ-a te ne pravi razliku između turističkog zemljišta od turističkog naselja. Pogrešan je zaključak da tužitelj ne može biti titular prava vlasništva na nekretninama koje se nalaze u turističkim naseljima, te nepravilno primjenjuje odredbu čl. 20. ZTZ-a jer se ona odnosi na ostalo turističko zemljište, a što nisu turistička naselja. Pobijana odluka je suprotna stavovima izraženim u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-1210/13 od 2. ožujka 2016. i Rev 2402/12 od 28. veljače 2018. Smatra da je riječ o neprocijenjenoj imovini u postupku pretvorbe, da je tužitelj pravni slijednik Hrvatskog fonda za privatizaciju, i da je sporna nekretnina sukladno odredbi čl. 4. st. 1. t. 11. Zakona o upravljanju državnom imovinom u vlasništvu Republike Hrvatske. Predložio je uvažiti žalbu.

3. Prvotuženik je podnio odgovor na tužiteljevu žalbu u kojem se u cijelosti usprotivio tužiteljevim žalbenim navodima, predložio je odbiti njegovu žalbu kao neosnovanu i potvrditi pobijanu odluku. Traži trošak sastava odgovora na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Pobijana presuda ispitana je na osnovi odredaba iz čl. 365. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 i 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje: ZPP) u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9. ,11., 13. i 14. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava.

6. U postupku koji je prethodio donošenju pobijane presude, ni u pobijanoj presudi, nema bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, pa tako ni povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a na koju tužitelj izričito upire u žalbi. Prvostupanjski sud je dao jasne i valjane razloge o odlučnim činjenicama na kojima je zasnovao svoju odluku, a koji nisu proturječni sadržaju isprava u spisu.

7. Iz spisa proizlazi da je tužitelj podnio tužbu radi ispravka upisa u zemljišnoj knjizi. Činjeničnim navodima tužbe tvrdi da je u postupku preoblikovanja zemljišnih knjiga za k.o. Vrsar koji se vodio kod Općinskog suda u Poreču pod poslovnim brojem Z-5050/2004/2095 osnovana nova katastarska čestica k.č.br. 1877, k.o. Vrsar. Riječ je o nekretnini u turističkom kampu „Koversada“ koja je nastala od dijela čestica stare izmjere označenih kao k. č. br. 1126/1, upisane kao vlasništvo fizičke osobe i k. č. br. 1148, upisane kao društveno vlasništvo s pravom korištenja ROUT „Anita“ Vrsar. Tužiteljica tvrdi da čestica stare izmjere k.č. br. 1148 nije bila procijenjena u društveni kapital prilikom pretvorbe navedenog društvenog poduzeća. U postupku preoblikovanja sud je, na temelju ništetnog Sporazuma o razgraničenju između turističkog zemljišta u kampovima i turističkog zemljišta na kojima su izgrađeni hoteli i turistička naselja sklopljenim 28. travnja 2011. između Općinskog državnog odvjetništva u Pazinu i Općine Vrsar, a protivno odredbama Zakona o turističkom i ostalom građevinskom zemljištu, utvrdio namjenu zemljišta (kamp, turističko naselje) i na novoformiranim česticama uknjižio pravo vlasništva društva Maistra d.d., Rovinj, Općine Vrsar i fizičke osobe. Stoga zahtijeva da se izvrši ispravak prava vlasništva na k.č.br. 1877, k.o. Vrsar na način da se upiše pravo vlasništva u njegovu korist na suvlasničkim udjelima (svaki po 1/3 dijela) tuženika na toj nekretnini.

8. Prvotuženk se protivio tužbenom zahtjevu ističući da je sud, u postupku preoblikovanja zemljišnih knjiga, ovlašten na temelju odredaba čl. 18. i čl. 20. ZTZ-a upisati pravo vlasništva prvotuženika na čestici koja je predmet tužbenog zahtjeva, te da je status nekretnine utvrđen na temelju očevida i identifikacije nekretnine uz sudjelovanje ovlaštenog sudskog vještaka i uvidom u plansku dokumentaciju. Drugotuženik je istaknuo da predmetna nekretnina ima status turističkog zemljišta na kojem su izgrađeni hoteli i turistička naselja, a na kojem pravo vlasništva može imati isključivo trgovačko društvo i/ili jedinica lokalne samouprave. Osim toga, zgrada – objekt koji se nalazi na k.č.br. 1877 k.o. Vrsar je unesena i procijenjena u vrijednost društvenog kapitala pravnog prednika tuženika u postupku pretvorbe i privatizacije.

9. Iz podataka u spisu proizlaze sljedeće činjenice:

- u postupku preoblikovanja zemljišnih knjiga za katastarsku općinu Vrsar kod Općinskog suda u Poreču poslovni broj Z-5050/2004/2095 osnovana je nova k.č.br. 1877 k.o. Vrsar, u naravi pomoćna zgrada – WC Koversada, te je u zemljišnim knjigama upisana kao vlasništvo trgovačkog društva MAISTRA u 1/3 dijela, OPĆINE VRSAR u 1/3 dijela, te fizičke osobe u 1/3 dijela

- predmetna čestica je nastala od dijela čestica stare izmjere, i to k.č. br. 1126/1, upisane kao vlasništvo fizičke osobe, te k.č.br. 1148, upisane kao društveno vlasništvo s pravom korištenja ROUT „Anita“ Vrsar

- protiv tog upisa tužitelj je podnio prigovor poslovni broj: Ip-DO-427/11 od 6. prosinca 2011., koji je odbijen raspravnim rješenjem Općinskog suda u Poreču poslovni broj Z-6338/11 od 23. ožujka 2012.

- tužitelj je sukladno odredbi čl. 197. ZZK-a 20. travnja 2012. pokrenuo ovaj parnični postupak radi ispravka upisa u zemljišnoj knjizi (tužba za ispravak)

- k.č.br. 1877, k.o. Vrsar se nalazi unutar građevinskog područja naselja i izdvojenih građevinskih područja ugostiteljsko - turističke namjene na dan 1. kolovoza 2010. (kao dana stupanja na snagu ZTZ-a), navedeno proizlazi iz uvjerenja o statusu čestice od 26. rujna 2023. (list 274. spisa)

- prostorno planskom dokumentacijom OPĆINE VRSAR nije izvršeno razgraničenje između kampova, turističkih naselja i hotela odnosno prostorno planskom dokumentacijom nije određena granica kampova, hotela niti turističkih naselja

- drugotuženik je pravni slijednik društvenog poduzeća Anita (potvrda na listovima 41.-42. spisa, te izvod iz sudskog registra na listovima 43. -49. spisa).

10. Nakon izvedenog dokaznog postupka prvostupanjski sud je utvrdio da se k.č.br. 1877 k.o. Vrsar nalazi unutar obuhvata turističkog naselja Villas Koversada te da predstavlja turističko zemljište koje ima status turističkog naselja. Prvostupanjski sud je izveo dokaz mjerničkim vještačenjem po vještaku Eduardu Klimanu, dip.ing. geodezije, iz čijeg nalaza i mišljenja (listovi 213. -216. spisa) proizlazi da k.č.br. 1877 ima oblik koji tlocrtno odgovara objektu sagrađenom na toj čestici, te da ta čestica danas ima površinu od 215 m2 (nova katastarska izmjera i zemljišna knjiga u uporabi su od 2011.). Osim toga, izveden je dokaz građevinskim vještačenjem po vještaku Mladenu Bakranu, dip.ing.arh., koji je u svom nalazu i mišljenju (listovi 228.-245. spisa) naveo da je „Sanitarni čvor II“ obuhvaćen elaboratom procjene vrijednosti poduzeća Anita – Vrsar bez zemljišta, time da se u tekstualnom dijelu navodi površina od bruto 61,61 m2 (zaokruženo na 62 m2), dok iz grafičkog dijela koji je priložen elaboratu (list 71. spisa) proizlazi da je objekt tada imao površinu od 98,43 m2. Međutim, vrijednost tog objekta je procijenjena prema neto površini od 56 m2. Vještak je istaknuo da je današnje stanje (površina od 215 m2) evidentirano u katastru 2001. godine, te je zaključio da je u vremenskom periodu od 1991./1992. godine (kada je izrađen elaborat procjene) pa do 2001. godine došlo do rekonstrukcije i povećanja veličine objekta, a time i same površine zemljišta pod tim objektom. S obzirom na činjenice i dokaze u spisu, prvostupanjski sud je zaključio da je predmetni objekt – Sanitarni čvor II dijelom procijenjen u vrijednost društvenog kapitala (u površini od 56 m2), a dijelom nije (u preostalom površini), pa sukladno odredbama čl. 18. i 20. ZTZ-a, s obzirom na to da se radi o nekretnini unutar turističkog naselja, može biti u suvlasništvu samo prvotuženika i drugotuženika, a ne i Republike Hrvatske.

11. Zaključci i utvrđenja prvostupanjskog suda su pravilni, logični, u potpunosti u skladu s dokumentacijom i izvedenim dokazima u spisu, te ih u cijelosti prihvaća i ovaj sud.

12. Prema odredbi čl. 2. st. 1. ZTZ-a turističko zemljište u smislu toga Zakona je građevinsko zemljište koje nije procijenjeno u vrijednosti društvenog kapitala društvenog poduzeća u postupku pretvorbe, odnosno koje nije uneseno u temeljni kapital trgovačkog društva u postupku privatizacije, a za koje je na dan stupanja na snagu toga Zakona dokumentima prostornog uređenja određena ugostiteljsko- turistička namjena i zemljište na kojemu su izgrađene građevine turističko ugostiteljske namjene (kampovi, hoteli i turistička naselja), na kojem su pravo korištenja, upravljanja i raspolaganja imala društvena poduzeća.

Prema odredbi čl. 18. ZTZ-a kada je u postupku pretvorbe, odnosno privatizacije u vrijednosti društvenoga kapitala društvenog poduzeća procijenjena vrijednost građevine (hotel ili drugi objekt u turističkom naselju) bez zemljišta, trgovačko društvo vlasnik je građevine i zemljišta ispod građevine (zemljišta tlocrtne površine).

Odredbom čl. 19. ZTZ-a propisano je kada je u postupku pretvorbe, odnosno privatizacije u vrijednosti društvenoga kapitala društvenog poduzeća procijenjena vrijednost građevine i dio zemljišne čestice na kojoj je izgrađena građevina, a u postupku pretvorbe nije formirana posebna zemljišna čestica procijenjenog zemljišta, trgovačko društvo vlasnik je procijenjenog zemljišta i građevine.

Prema odredbi čl. 20. ZTZ-a preostalo turističko zemljište na kojem je društveno poduzeće imalo pravo korištenja, upravljanja i raspolaganja, a koje nije procijenjeno u vrijednosti društvenoga kapitala vlasništvo je jedinice lokalne samouprave na čijem se području nalazi to zemljište.

13. Imajući u vidu citirane zakonske odredbe pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da predmetna nekretnina može biti isključivo (su)vlasništvo Općine Vrsar i trgovačkog društva Maistre d.d., Rovinj. Naime, iz cjelokupne dokumentacije u spisu proizlazi da je predmetni objekt Sanitarni čvor II dijelom procijenjen u vrijednost društvenog kapitala (u površini od 56m2), dok u preostalom dijelu nije, pa imajući u vidu da se radi o nekretnini unutar turističkog naselja, ona može biti samo u suvlasništvu prvotuženika i drugotuženika.

14. Neosnovano tužitelj ističe da je prvostupanjski sud paušalno utvrdio da se sporna čestica ne nalazi u kampu. Naime, prvostupanjski sud je proveo uviđaj sukladno odredbi čl. 227. ZPP-a, prilikom kojeg je neposrednim opažanjem utvrdio da se predmeta čestica ne nalazi u kampu, te se oko predmetne čestice ne nalaze kamp parcele, već parkovi i sportsko igralište. Navedeno dodatno proizlazi iz nalaza i mišljenja mjerničkog i građevinskog vještaka. Osim toga, prvotuženik i drugotuženik su sukladno odredbi čl. 27. ZTZ-a podnijeli zahtjeve za određivanje oblika i veličine z.k. čestica za turističko naselje Villas Koversada pri čemu je predmetna nekretnina bila unutar granica obuhvata turističkog naselja Villas Koversada.

15. Neosnovano žalitelj ističe da je pobijana odluka suprotna pravnom shvaćanju izraženom u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-1210/13 od 2. ožujka 2016. i Rev 2402/12 od 28. veljače 2018. Naime, u tim odlukama je bila riječ o nekretninama koje su pomorsko dobro, odnosno nekretninama na kojima pravo vlasništva ima Republika Hrvatska (poljoprivredno zemljište, šume), a čiji pravni režim je reguliran Zakonom o pomorskom dobru („Narodne novine“ broj: 158/03, 100/04, 141/06, 38/09, 123/11), Zakonom o šumama („Narodne novine“ broj 41/90) i Zakonom o poljoprivrednom zemljištu („Narodne novine“ broj 34/91).

16. Slijedom navedenog, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio činjenično stanje, te je pravilnom primjenom materijalnog prava odbio tužbeni zahtjev jer tužitelj nije dokazao svoje tvrdnje da je stekao pravo vlasništva predmetnih nekretnina.

17. Odluka o troškovima je pravilna, donesena primjenom odredaba čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a, a tužitelj ne pobija pojedine dosuđene stavke, već pobija odluku u cjelini vezano za uspjeh u sporu.

18. Slijedom svega navedenog, na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a tužiteljeva žalba je odbijena kao neosnovana i pobijana odluka potvrđena.

19. Odluka iz točke II. izreke ove presude temelji se na odredbama čl. 166. st. 1. ZPP-a u vezi s odredbom čl. 155. ZPP-a.

Zagreb, 16. travnja 2024.

Predsjednica vijeća

Marina Veljak

Broj zapisa: 9-30866-5b47a

Kontrolni broj: 0554c-40669-b0167

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=Marina Veljak, O=VISOKI TRGOVAČKI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku,

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.