Republika Hrvatska
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske
Zagreb, Savska cesta 62
Poslovni broj: II Kž-164/2024-5
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Horvatovića, predsjednika vijeća te Maje Štampar Stipić i Tomislava Juriše, članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Martine Janković, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog K. S., zbog kaznenih djela iz članka 111. točke 4. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21. i 114/22., dalje: KZ/11.) i drugih, odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Varaždinu broj Kv I- 25/2024-5 (K-10/2024-14) od 18. ožujka 2024. o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici vijeća održanoj 16. travnja 2024.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba optuženog K. S. kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Pobijanim prvostupanjskim rješenjem u tijeku postupka nakon podignute i potvrđene optužnice protiv optuženog K. S., zbog kaznenog djela protiv života i tijela - teškog ubojstva iz članka 111. točke 4. KZ/11. i kaznenog djela protiv javnog reda - nedozvoljenog posjedovanja, izrade i nabavljanja oružja i eksplozivnih tvari iz članka 331. stavka 1. KZ/11., pod točkom I izreke na temelju članka 127. stavka 4. i članka 131. stavka 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22., dalje: ZKP/08.) produljen je istražni zatvor protiv optuženika iz zakonskih osnova u članku 123. stavku 1. točki 3. i 4. ZKP/08. Pod točkom II izreke u istražni zatvor optuženiku je uračunato vrijeme oduzimanja slobode od 16. lipnja 2023. pa nadalje.
2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi K. S., po branitelju, odvjetniku D. K., "iz svih zakonom propisanih razloga", s prijedlogom Visokom kaznenom sudu Republike Hrvatske da prihvati žalbu i pobijano rješenje preinači na način da ukine istražni zatvor protiv optuženika te ga pusti na slobodu uz eventualno određivanje mjera opreza iz članka 98. stavka 2. ZKP/08.
3. Spis je sa žalbom u skladu sa člankom 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
4. Žalba nije osnovana.
5. Prema ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da i nadalje postoje razlozi za primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženika po zakonskim osnovama iz članka 123. stavka 1. točke 3. i 4. ZKP/08. Jednako tako, s pravom je prvostupanjski sud zaključio da se istražni zatvor ne može u konkretnom slučaju zamijeniti blažim mjerama.
6. Usprkos žalbenim navodima optuženika kojima upire da ne postoji osnovana sumnja da je optuženik počinio kaznena djela za koja se tereti, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio kako ta osnovana sumnja proizlazi iz činjenice da je optužnica protiv optuženika potvrđena. U takvoj situaciji nisu od utjecaja na pravilnost zaključka prvostupanjskog suda o postojanju opće pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora, žalbeni navodi kojima optuženik polemizira sa činjeničnim opisom kaznenih djela za koja se tereti prema optužnici te osporava vjerodostojnost dokaza na kojima se ista temelji, jer je ocjena vjerodostojnosti dokaza u nadležnosti raspravnog vijeća na kraju dokaznog postupka kada će se odlučivati o kaznenopravnoj odgovornosti i krivnji optuženika, dok sudovi prilikom odlučivanja o primjeni mjere istražnog zatvora nisu ovlašteni ocjenjivati dokaze.
7. U odnosu na postojanje posebne pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08., prvostupanjski sud je pravilno utvrdio kako na strani optuženika postoje one osobite okolnosti koje upućuju na to da bi puštanjem na slobodu mogao ponoviti ista ili istovrsna kaznena djela. Te okolnosti očituju se u načinu i okolnostima počinjenja kaznenih djela za koja je optuženik osnovano sumnjiv na način da je optuženik iskazao visok stupanj bezobzirnosti, hladnokrvnosti i kriminalne volje radi protupravnog postupanja prema žrtvi. Kada se pored navedenog uzme u obzir višestruka kaznena osuđivanost optuženika za imovinska kaznena djela, a da se ovome predmetu tereti za počinjenje kaznenog djela teškog ubojstva iz koristoljublja, koja činjenica ukazuje na to da je protupravno ponašanje optuženika s motivom stjecanja imovinske koristi očigledno progrediralo na teže, nije od utjecaja na pravilnost pobijanog rješenja žalbeni navod da optuženik nije ranije osuđivan za kaznena djela s elementima nasilja, kao ni navod da njegova osuđivanost ne može biti temelj za zaključak o postojanju opasnosti od ponavljanja kaznenih djela jer se radi o imovinskim kaznenim djelima. Stoga, imajući u vidu značaj i kvalitetu iznesenih okolnosti koje upućuju na postojanje opasnosti iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. na strani optuženika, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda kako nijedna druga blaža mjera nije prikladna za ostvarenje svrhe istražnog zatvora.
7.1. Uz to, iako optuženik u žalbi ističe da je njegova nezaposlenost posljedica boravka u istražnom zatvoru te da stoga nije pravilan zaključak prvostupanjskog suda da kaznenim djelima stječe sredstva za život, time nije dovedena u pitanje opstojnost istražnozatvorske osnove iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. Naime, kada se ima u vidu da je optuženik osuđivan u 16 navrata zbog imovinskih kaznenih djela, da je u ovome predmetu osnovano sumnjiv za počinjenje teškog kaznenog djela s motivom koristoljublja te da prema podacima u spisu proizlazi kako u vrijeme počinjenje kaznenog djela nije imao stalno zaposlenje, zaključak prvostupanjskog suda da optuženik činjenjem kaznenih djela stječe materijalna sredstva za život se ukazuje osnovanim. Nadalje, nije od utjecaja na pravilnost pobijanog rješenja dosadašnje ponašanje optuženika tijekom boravka u istražnom zatvoru na koje upire u žalbi jer ono ne umanjuje utvrđenu opasnost iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. niti je relevantna za primjenu istražnog zatvora po navedenoj osnovi činjenica o tome gdje optuženik stanuje.
8. Protivno žalbenim navodima optuženika da u odnosu na osnovu iz članka 123. stavka 1. točke 4. ZKP/08. u pobijanom rješenju nisu izneseni razlozi, prvostupanjski sud je iznio valjane i dostatne razloge u točki 7. pobijanog rješenja, uslijed čega optuženik takvim žalbenim navodima u biti osporava utvrđeno činjenično stanje. Međutim, prema ocjeni ovoga suda, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da je za kazneno djelo iz članka 111. točke 4. KZ/11. za koje se tereti optuženik propisana kazna dugotrajnog zatvora, dok su okolnosti počinjenja tog djela osobito teške kada se ima u vidu da je optuženik osnovano sumnjiv da je žrtvu lišio života u njezinom prostoru gdje se žrtva osjećala sigurnom, nakon čega je prikrio tragove počinjenja djela, prodao žrtvinu imovinu i napustio mjesto počinjenja njezinim vozilom. Budući da je sud dužan voditi računa i o javnom interesu, uzimajući u obzir sve iznesene okolnosti u vidu težine kaznenog djela i okolnosti počinjenja istog te činjenicu da je optuženik višestruko kažnjavana osoba, puštanje optuženika na slobodu bi nedvojbeno uznemirilo javnost i time umanjilo povjerenje javnosti u kazneno pravosuđe, zbog čega je i po ocjeni drugostupanjskog suda produljenje istražnog zatvora po osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 4. ZKP/08. nužno radi neometanog odvijanja kaznenog postupka.
9. Slijedom navedenoga, kako žalbenim navodima nisu dovedene u sumnju pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja, a ispitivanjem pobijanog rješenja u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.
Zagreb, 16. travnja 2024.
Predsjednik vijeća:
Željko Horvatović,v.r.
