- 1 -              Revd 3866/2023-2

 

 

 

 

 

 

Broj: Revd 3866/2023-2

 

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, mr.sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja G. K., OIB ... iz S., kojeg zastupa punomoćnica A. V., odvjetnica u S., protiv tuženice P. b. Z. d.d., OIB ... Z., kojeg zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva L. i p., odvjetnici u Z., radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o prijedlogu tuženice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž-644/2023-2 od 9. svibnja 2023. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Crikvenici, Stalne službe u Senju poslovni broj P-2277/2019 od 10. ožujka 2023., u sjednici održanoj 6. prosinca 2023.,

 

 

r i j e š i o   j e:

 

Prijedlog tuženice P. b. Z. d.d. za dopuštenje revizije se odbija.

 

 

Obrazloženje

 

1. Tuženica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž-644/2023-2 od 9. svibnja 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Crikvenici, Stalne službe u Senju poslovni broj P-2277/2019 od 10. ožujka 2023.

 

2. Tuženica u prijedlogu za dopuštenje revizije postavlja pravna pitanja koja smatra važnima za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni:

 

„Jesu li odredbe ugovora o kreditu, kojima se za slučaj prijevremene djelomične ili konačne otplate kredita ugovara naknada koju korisnik kredita plaća banci sukladno Odlukama o naknadama kao općim uvjetima ugovora u postotku od neotplaćene glavnice kredita u trenutku prijevremene otplate kredita, protivne ili sukladne odredbi čl. 1024. st. 3. i čl. 345. st. 3. Zakona o obveznim odnosima (dalje u tekstu: ZOO)“, odnosno može li se u konkretnom slučaju govoriti o naknadi koja predstavlja ugovornu kaznu u smislu odredbe čl. 350. ZOO-a, ako je odredba čl. 1024. st. 3. specijalna odredba u odnosu na odredbe o ugovornoj kazni?

Ima li banka-davatelj kredita (načelno) pravo na naknadu stvarne štete propisane čl. 1024. st.3. ZOO-a u slučaju kad se o zakonom propisanoj obvezi korisnika kredita nije posebno pregovaralo prije sklapanja ugovora o kreditu ili ako ugovor o kreditu u odredbi o naknadi za slučaj prijevremene konačne ili djelomične otplate kredita ne sadrži izričitu pravnu formulaciju iz čl. 1024. ZOO-a, nego  unaprijed formuliranu odredbu o naknadi koja se obračunava u fiksnom iznosu od iznosa ugovorenog kredita , odnosno u postotku od preostalog neotplaćenog dijela kredita?

Je li sud u parničnom postupku radi utvrđenja ništetnosti odredbe prema kojoj je davatelj kredita ovlašten na iznos kredita obračunati naknadu u slučaju konačne ili djelomične otplate kredita sukladno svojoj odluci o naknadama , a kojeg je pokrenuo potrošač, dužan utvrđivati u svakom pojedinačnom postupku pretpostavke za nepoštenost pojedine ugovorne odredbe iz čl. 96. st. 1. i čl. 99. ZZP/07 ili je ovlašten proglasiti ugovornu odredbu nepoštenom isključivo na temelju utvrđenja da se o takvoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo i da jedna strana određuje iznos naknade? odnosno

Može li se test poštenosti ugovorne odredbe provesti parcijalno, na način da se utvrđuje isključivo okolnost je li potrošač imao mogućnost pregovarati o sadržaju sporne ugovorne odredbe ili je ista formulirana unaprijed od strane kreditora ili je potrebno provesti sveobuhvatan test poštenosti kojim će se, između ostalog, ispitati i utvrditi i je li sporna odredba jasna, uočljiva i lako razumljiva, onako kako je to i propisano čl. 96. i 99. ZZP/07, u kojem slučaju, ako je odgovor na potonje potvrdan, ugovorna odredba u pitanju nije nepoštena pa samim time i ništetna?

Podrazumijeva li ništetnost ugovornih odredbi zbog utvrđenja njihove nepoštenosti u smislu odredaba Zakona o zaštiti potrošača samo po sebi ujedno i nepoštenost stjecatelja već od trenutka primitka ispunjenja sukladno takvoj ugovornoj odredbi, a u smislu odredaba čl. 1115. ZOO-a ili se takva nepoštenost vremenski računa tek od pokretanja sudskog postupka za utvrđenje ništetnosti?“

 

3. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.

 

4. Prijedlog za dopuštenje revizije je neosnovan.

 

5. Postupajući sukladno odredbama članka 385.a i članka 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 dalje: ZPP-a), revizijski sud je ocijenio da postavljena pravna pitanja u kojima predlagateljica problematizira način utvrđivanja ništetnosti odredbe o naknadi za prijevremenu otplatu kredita kao i okolnosti koje pri tome sud treba ocjenjivati, tijek zateznih kamata na restitucijski zahtjev te pitanje savjesnosti i poštenja stjecatelja kod utvrđenja ništetnim pojedinih odredbi ugovora o kreditu, valja reći da je pobijana odluka donesena u skladu s pravnim shvaćanjem iz odluke Rev-112/18 od 9. ožujka 2022., te u odnosu na postavljena pravna pitanja nema potrebe preispitivati ustaljenu sudsku praksu.

 

 

6. Slijedom navedenog, kako je ovaj sud ocijenio da postavljena pitanja nisu pravna pitanja u smislu odredbe članka 385.a stavka 1. ZPP, odbijen je na temelju odredbe članka 389.b stavka 1. ZPP, prijedlog za dopuštenje revizije te je odlučeno kao u izreci.

 

Zagreb, 6. prosinca 2023.

 

Predsjednik vijeća:

Đuro Sessa, v.r.