Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj Gž-4087/2023-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
i
R J E Š E N J E
Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, u vijeću sutkinja Slavice Garac, predsjednice, Nike Grospić Ivasović, izvjestiteljice i članice, Diane Preglej, članice, u pravnoj stvari tužitelja D. R. iz O., OIB: …, zastupanog po punomoćnici J. Č.-D., odvjetnici u O., protiv tuženika Z. b. d.d., Z., OIB: … zastupanog po punomoćnici S. P., odvjetnici u Odvjetničkom društvu P. & P. iz Z., radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbama tuženika protiv presude i rješenja Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj P-2530/2019-43 od 28. ožujka 2023. i rješenja istoga suda poslovni broj P- 2530/2019-44 od 28. ožujka 2023., u sjednici održanoj 16. travnja 2024.,
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj P-2530/2019-43 od 28. ožujka 2023. u stavcima I., II., III. i IV. izreke.
r i j e š i o j e
I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj P-2530/2019-43 od 28. ožujka 2023. u stavku II. izreke.
II. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj P-2530/2019-44 od 28. ožujka 2023.
III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška sastava žalbe.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:
„I. Utvrđuju se ništetnima i bez pravnog učinka odredbe Ugovora o namjenskom kreditu broj: … zaključen između tužitelja D. R., OIB: …, O. i tuženika Z. b. d.d., OIB: …, Z. i to: - u st.2.članka 1., u dijelu koji glasi:“.. uz valutnu klauzulu “. - u st.1.čl.2., u dijelu koji glasi: „ od …..CHF“ zatim u dijelu: „koja je tijekom postojanja obveze po ovom Ugovoru promjenjiva u skladu s promjenama tržišnih uvjeta a temeljem Odluke o kamatnim stopama Z. b. d.d. „ te u dijelu: „sve u kunskoj protuvrijednosti obračunato po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja.“
II. Nalaže se tuženiku Z. b. d.d., O.: …, Z. da tužitelju D. R. OIB: …, O. s naslova pretplaćenog iznosa kamate isplati iznos od 668,39 EUR-a (šestošezdesetosameuraitridesetdevetcenti) 1 /5.036,01 kuna (pettisućatri desetšestkunajednalipa) zajedno s pripadajućom zateznom kamatom, računajući od dospijeća svakog pojedinog iznosa do 31.07.2008. god. po stopi od 15%, od 01.08.2008.god. do 31.07.2015. godine u visini eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanom za pet postotnih poena, a od 01.08.2015. god. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena do 31.prosinca 2023.,a od 01.siječnja 2023. po stopi koja se obračunava za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena tekućom od dospijeća svakog pojedinačnog iznosa kako slijedi:
- na 4,31 EUR / 32,44 kn od 08.11.2007
- na 4,30 EUR /32,43 kn od 10.12.2007.
- na 4,30 EUR /32,43 kn od 10.01.2008.
- na 4,30 EUR /32,43 kn od 13.02.2008.
- na 8,39 EUR /63,19 kn od 13.03.2008.
- na 8,39 EUR /63,19 kn od 09.04.2008.
- na 8,39 EUR /63,19 kn od 12.05.2008.
- na 8,39 EUR /63,19 kn od 11.06.2008.
- na 8,39 EUR /63,19 kn od 09.07.2008.
- na 8,39 EUR /63,19 kn od 12.08.2008.
- na 8,39 EUR /63,19 kn od 09.09.2008.
- na 8,39 EUR /63,19 kn od 13.10.2008.
- na 8,39 EUR /63,19 kn od 10.11.2008.
- na 8,39 EUR /63,19 kn od 11.12.2008.
- na 8,39 EUR /63,19 kn od 14.01.2009.
- na 8,39 EUR /63,19 kn od 13.02.2009
- na 8,39 EUR /63,19 kn od 12.03.2009.
- na 8,39 EUR /63,19 kn od 10.04.2009.
- na 8,39 EUR /63,19 kn od 12.05.2009.
- na 8,39 EUR /63,19 kn od 10.06.2009.
- na 8,39 EUR /63,19 kn od 10.07.2009.
- na 10,48 EUR /78,95 kn od 14.08.2009.
- na 10,48 EUR /78,95 kn od 11.09.2009.
- na 10,48 EUR /78,95 kn od 09.10.2009.
- na 10,48 EUR /78,95 kn od 10.11.2009.
- na 10,48 EUR /78,95 kn od 08.12.2009.
- na 10,48 EUR /78,95 kn od 14.01.2010.
- na 10,48 EUR /78,95 kn od 09.02.2010.
- na 10,48 EUR /78,95 kn od 09.03.2010.
- na 10,48 EUR /78,95 kn od 12.04.2010.
- na 10,48 EUR /78,95 kn od 11.05.2010.
- na 10,48 EUR /78,95 kn od 10.06.2010.
- na 10,48 EUR /78,95 kn od 13.07.2010.
- na 10,48 EUR /78,95 kn od 11.08.2010.
- na 10,48 EUR /78,95 kn od 10.09.2010.
- na 10,48 EUR /78,95 kn od 12.10.2010.
- na 10,48 EUR /78,95 kn od 11.11.2010.
- na 10,48 EUR /78,95 kn od 10.12.2010.
- na 10,48 EUR /78,95 kn od 12.01.2011.
- na 10,48 EUR /78,95 kn od 10.02.2011.
- na 10,48 EUR /78,95 kn od 09.03.2011.
- na 10,48 EUR /78,95 kn od 08.04.2011.
- na 10,48 EUR /78,95 kn od 06.05.2011.
- na 10,48 EUR /78,95 kn od 08.06.2011.
- na 10,48 EUR /78,95 kn od 07.07.2011.
- na 9,91 EUR /74,65 kn od 09.08.2011.
- na 9,91 EUR /74,65 kn od 08.09.2011.
- na 9,91 EUR /74,65 kn od 10.10.2011.
- na 9,91 EUR /74,65 kn od 08.11.2011.
- na 9,91 EUR /74,65 kn od 08.12.2011.
- na 9,91 EUR /74,65 kn od 13.01.2012.
- na 9,91 EUR/ 74,65 kn od 10.02.2012.
- na 9,91 EUR /74,65 kn od 08.03.2012.
- na 9,91 EUR /74,65 kn od 06.04.2012.
- na 9,91 EUR /74,65 kn od 07.05.2012.
- na 9,91 EUR /74,65 kn od 08.06.2012.
- na 9,91 EUR /74,65 kn od 06.07.2012.
- na 9,91 EUR /74,65 kn od 07.08.2012.
- na 9,91 EUR /74,65 kn od 07.09.2012.
- na 9,91 EUR /74,65 kn od 05.10.2012.
- na 9,91 EUR /74,65 kn od 06.11.2012.
- na 9,91 EUR /74,65 kn od 07.12.2012
- na 9,91 EUR /74,65 kn od 09.01.2013.
- na 9,91 EUR /74,65 kn od 11.02.2013.
- na 9,91 EUR /74,65 kn od 08.03.2013.
- na 9,91 EUR /74,65 kn od 08.04.2013.
- na 9,91 EUR /74,65 kn od 08.05.2013.
- na 9,91 EUR /74,65kn od 07.06.2013.
- na 9,91 EUR /74,65 kn od 08.07.2013.
- na 9,91 EUR /74,65 kn od 08.08.2013. i
- na 9,42 EUR /71,00 kn od 10.09.2013. pa do isplate a sve u roku petnaest dana.
III. Nalaže se tuženiku Z. b. d.d., OIB: …, Z. da tužitelju D. R. OIB: …, O. s naslova povrata pretplaćenog iznosa otplate kredita temeljem povećanja tečaja CHF u
odnosu
na
kunu
isplati
iznos
od
2.554,31(dvijetisućepetstopedestčetirieuraitridesetjedancent) 19.245,43 kuna (devetnaesttisućadvjestočetrdesetpetkunaičetrdesettrilipe) zajedno s pripadajućom zateznom kamatom, računajući od dospijeća svakog pojedinog iznosa do 31.07.2008. god. po stopi od 15%, od 01.08.2008. god. do 31. 07. 2015. godine u visini eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanom za pet postotnih poena, a od 01.08.2015. god. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena do 31.prosinca 2022, a od 01.siječnja 2023.po stopi koja se obračunava za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena do isplate, tekućom od dospijeća svakog pojedinačnog iznosa kako slijedi:
- na 4,11 EUR / 30,99 kn od 10.07.2009.
- na 23,84 EUR /179,65 kn od 14.08.2009.
- na 23,84 EUR /179,65 kn od 11.09.2009.
- na 23,84 EUR /179,65 kn od 09.10.2009.
- na 3,94 EUR /29,65 kn od 10.11.2009.
- na 3,94 EUR /29,65 kn od 08.12.2009.
- na 3,94 EUR /29,65 kn od 14.01.2010.
- na 6,59 EUR /49,65 kn od 09.02.2010.
- na 6,59 EUR /49,65 kn od 09.03.2010.
- na 21,19 EUR /159,65 kn od 12.04.2010.
- na 10,57 EUR /79,65 kn od 11.05.2010.
- na 30,48 EUR /229,65 kn od 10.06.2010.
- na 30,48 EUR /229,65 kn od 13.07.2010.
- na 37,12 EUR /279,65 kn od 11.08.2010.
- na 37,12 EUR /279,65 kn od 10.09.2010
- na 37,12 EUR/279,65 kn od 12.10.2010.
- na 37,12 EUR/279,65 kn od 11.11.2010.
- na 43,75 EUR/329,65 kn od 10.12.2010.
- na 43,75 EUR/369,65 kn od 12.01.2011.
- na 43,75 EUR/369,65 kn od 10.02.2011.
- na 43,75 EUR/369,65 kn od 09.03.2011.
- na 43,75 EUR/369,65 kn od 08.04.2011.
- na 43,75 EUR/369,65 kn od 06.05.2011.
- na 57,02 EUR/429,65 kn od 08.06.2011.
- na 57,02 EUR/429,65 kn od 07.07.2011.
- na 72,19 EUR/543,95 kn od 09.08.2011.
- na 74,85 EUR/563,95 kn od 08.09.2011.
- na 60,25 EUR/453,95 kn od 10.10.2011.
- na 60,25 EUR/453,95 kn od 08.11.2011.
- na 60,25 EUR/453,95 kn od 08.12.2011.
- na 73,52 EUR/553,95 kn od 13.01.2012.
- na 73,52 EUR/553,95 kn od 10.02.2012.
- na 73,52 EUR/553,95 kn od 08.03.2012.
- na 73,52 EUR/553,95 kn od 06.04.2012.
- na 73,52 EUR/553,95 kn od 07.05.2012.
- na 73,52 EUR/553,95 kn od 08.06.2012.
- na 73,52 EUR/553,95 kn od 06.07.2012.
- na 73,52 EUR/553,95 kn od 07.08.2012.
- na 73,52 EUR/553,95 kn od 07.09.2012.
- na 73,52 EUR/553,95 kn od 05.10.2012.
- na 73,52 EUR/553,95 kn od 06.11.2012.
- na 73,52 EUR/553,95 kn od 07.12.2012.
- na 73,52 EUR/553,95 kn od 09.01.2013.
- na 60,25 EUR/453,95 kn od 11.02.2013.
- na 73,52 EUR/553,95 kn od 08.03.2013.
- na 73,52 EUR/553,95 kn od 08.04.2013.
- na 73,52 EUR/553,95 kn od 08.05.2013.
- na 73,52 EUR/553,95 kn od 07.06.2013.
- na 73,52 EUR/553,95 kn od 08.07.2013.
- na 73,52 EUR/553,95 kn od 08.08.2013. i
- na 24,43 EUR/184,09 kn od 10.09.2013. pa do isplate a sve u roku petnaest dana.
IV. Nalaže se tuženiku da isplati tužiteljici prouzročeni parnični trošak postupka u iznosu od 1.252,32 EUR/ 9.435,62kn, sa zateznim kamatama koje teku od dana 28.ožujka 2023.godien pa do isplate po stopi koja se obračunava za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena do isplate,u roku od 15 dana.
V. S preostalim dijelom tužbeni zahtjev tužitelja u točki I petita tužbe u dijelu za utvrđenje ništetnim Ugovora o namjenskom kreditu broj: … zaključen između tužitelja D. R., OIB: …, O. i tuženika Z. b. d.d., OIB: …, Z. i to: - u st.1.čl.2., u dijelu koji glasi: „ 23.000,00 “ - odbija se.“
2. Prvostupanjskim rješenjem poslovni broj P-2530/2019-43 od 28. ožujka 2023. odlučeno je:
„I. Smatra se da je tužba tužitelja za isplatu iznosa od 156,02 €/1.175,56 kn – povučena.
II. Dopušta se preinaka tužbe u ovoj pravnoj stvari.“
3. Prvostupanjskim rješenjem poslovni broj P-2530/2019-44 od 28. ožujka 2023. naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju trošak pristupa na ročište za objavu presude dana 28. ožujka 2023. u iznosu od 124,43 eura.
4. Protiv presude i rješenja poslovni broj P-2530/2019-43 od 28. ožujka 2023. u stavku II. izreke i rješenja poslovni broj P-2530/2019-44 od 28. ožujka 2023. žali se tuženik iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/2008., 96/2008. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/2008. - ispravak, 57/2011., 148/2011. - pročišćeni tekst, 25/2013., 28/2013., 89/2014. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023, u daljnjem tekstu: ZPP-a), predlažući njihovu preinaku, sukladno navodima žalbe, podredno ukidanje i vraćanje predmeta sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, uz naknadu troška sastava žalbe.
5. Odgovor na žalbu nije podnesen.
6. Žalba je neosnovana.
7. Predmet spora jest zahtjev na utvrđenje ništetnom dijela odredbe članka 1. i 2. Ugovora o namjenskom kreditu broj: … sklopljenog između tužitelja i tuženika 28. kolovoza 2006., kojima je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane za CHF po promjenjivoj kamatnoj stopi temeljem jednostrane odluke kreditora, kao i restitucijski zahtjev za isplatu po oba osnova.
8. Suprotno žalbenim navodima, sud prvog stupnja sastavio je presudu u skladu s odredbama ZPP-a i za svoje uvjerenje dao je jasne i razumljive razloge, koji imaju podlogu u izvedenim dokazima, tako u donošenju iste nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju u žalbi ukazuje tuženik, jer je točan zbroj pojedinačnih mjesečnih iznosa razlike u anuitetima, a niti druge bitne povrede odredaba parničnog postupka, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP-a).
9. Sud prvog stupnja raspravio je sve tvrdnje, na kojima stranke temelje svoje zahtjeve i prigovore te je na osnovi izvedenih dokaza, predloženih po parničnim strankama i njihovom pravilnom ocjenom (čl. 8. ZPP-a) utvrdio činjenice odlučne za prosudbu osnovanosti tužbenog zahtjeva, na koje je pravilno primijenio citirane odredbe materijalnog prava, radi čega nije osnovan niti žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, kao niti pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 355. i čl. 356. ZPP-a), s time da sud, na temelju zakonskog ovlaštenja iz odredbe čl. 220. st. 2. ZPP-a, odlučuje o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica.
10. Odredbom čl. 186.b st. 3. ZPP-a propisano je da u sporovima gdje ne može postaviti određeni zahtjev tužitelj može u tužbi istaknuti zahtjev kojim će tražiti od suda da tuženika osudi na isplatu iznosa, čiju će visinu točno odrediti nakon što se po pribavljanju sve potrebne dokumentacije provede financijsko vještačenje, što je tužitelj i učinio, s time da se nije radilo o preinaci tužbenog zahtjeva imajući u vidu da je isti smanjen, a sud je odlučivao o konačno postavljenom tužbenom zahtjevu iz podneska od 17. siječnja 2023., tako da je neosnovan prigovor tuženika da bi u odnosu na preinačeni dio tužbenog zahtjeva nastupila zastara, a nije niti jasno o kojem bi se to dijelu zahtjeva radilo (specifikacija tijeka zateznih kamata, kao sporednog potraživanja ne predstavlja preinaku).
11. Neodlučni su žalbeni navodi da sud nije trebao uzeti u obzir izjavu o zapljeni dijela plaće radi plaćanja anuiteta kredita, jer da je tužitelj istu dostavio u spis nakon zaključenja prethodnog postupka, budući da nije sporno da su uplate vršene tuženiku i to upravo temeljem sklopljenog Ugovora o nenamjenskom kreditu, koje uplate je tuženik primio (neovisno o tome tko je iste izvršio).
12. Također su bez pravnog uporišta žalbeni navodi da je tužbom trebao biti obuhvaćen i sudužnik tužitelja, koji je supotpisao Ugovora o kreditu, budući da nišetnost ima učinak prema svima (erga omnes), neovisno o činjenici da li je neka osoba bila strankom u postupku u kojem se o nišetnosti odlučivalo.
13. Prema odredbi čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine, broj: 41/2014., 110/2015. i 14/2019, u daljnjem tekstu: ZZP-a/2014) koji je na snazi u vrijeme pokretanja ovog postupka (istovjetno čl. 138. a Zakona o zaštiti potrošača /Narodne novine, broj: 79/2007., 125/2007., 75/2009., 79/2009., 89/2009., 133/2009., 78/2012., 56/2013., u daljnjem tekstu: ZZP-a/2007/ i Direktiva Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim odredbama u potrošačkim ugovorima (Sl. I. EZ 1993 L 95/29, u daljnjem tekstu; Direktiva) odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 106. st. 1. toga Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika (istovjetno članak 138. a u vezi s člankom 131. stavkom 1. ZZP-a/2007- radi čega je neosnovan prigovor retroaktivne primjene odredbe čl. 502.c ZPP-a).
14. U smislu tih zakonskih odredbi, ali i odredbe čl. 502.c ZPP-a, koja određuje da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ZPP-a da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi, time da će u tom slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se osoba na njih pozvati, za zaključiti je da u ovom postupku sud obvezuju odluke iz postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, koje utvrđuju da je došlo do povrede propisa zaštite potrošača, odnosno da navedene odluke imaju direktni učinak i obvezuju sudove i da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošači mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude, kojom je prihvaćen zahtjev postavljen po tužbi iz čl. 502.a st. 1. ZPP-a.
15. Nadalje, kako je odredbom čl. 2. Ugovora o kreditu ugovorna kamata sadržajno izražena na identičan način kao i ona, koja je pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. u postupku radi zaštite kolektivnih interesa potrošača utvrđena ništetnom, a odredba čl. 1. istog Ugovora kojom je ugovorena valute glavnice u CHF kao u pravomoćnoj presudi Visokog trgovačkog suda u Republici Hrvatskoj (Pž-6632/2017) koja je potvrđena presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske (Rev-2221/2018), te kako u predmetnom postupku ne postoje okolnosti koje bi ukazivale da je postupanje tuženika prilikom ugovaranja promjenjive kamatne stope i valute CHF uz koju je vezana glavnica kredita između stranaka bilo drugačije od utvrđenog u navedenim sudskim postupcima, to je prvostupanjski sud osnovano zaključio da su ugovorne odredbe o promjenjivosti stope redovne kamate i tečaja valuta CHF, uz koju je vezana glavnica kredita ništetne, na koju okolnost je proveden i dokaz saslušanjem tužitelja. U konačnici, tuženik je bio stranka u istim postupcima po kolektivnim tužbama.
16. Neosnovano ističe tuženik da sud nije sa sigurnošću utvrdio da li se tužitelj ima smatrati potrošačem, budući da je na tu okolnost proveden dokaz saslušanjem tužitelja, koji je potvrdio da su novčana sredstva dobivena potpisom Ugovora o nenamjenskom kreditu upotrijebljena za adaptaciju kuće, kako je to i navedeno u čl. 6. Ugovora te da je predračun za građevinski materijal predao tuženiku prije sklapanja Ugovora o namjenskom kreditu, pri čemu tuženik, na kojem je teret dokazivanja o suprotnome, nije predložio niti jedan relevantan dokaz koji bi upućivao na suprotno.
17. Što se tiče žalbenih navoda tuženika vezano za primjenu prava Europske unije i u tom smislu na pozivanje na potrebu pravilnog tumačenja Direktive Vijeća 93/13/EEZ, valja odgovoriti da je Sud EU detaljno tumačio opće pretpostavke nepoštenosti ugovorne odredbe iz čl. 3/1 Direktive 93/13 EEZ, redoslijed utvrđivanja i njihovu međusobnu vezu, ali je konkretno tumačio i posebne kriterije. Tumačenjem pretpostavki nepoštenosti iz čl. 3/1 Direktive 93713 EEZ, Sud EU je odredio pravila za provođenje testa ravnoteže te testa nesavjesnosti koji se provodi kako bi se utvrdilo je li znatna neravnoteža u pravima i obvezama trgovca i potrošača na štetu potrošača posljedica nesavjesnog postupanja trgovca odnosno zlouporabe njegove jače pregovaračke pozicije prilikom sklapanja ugovora, da bi nakon presude Aziz, nastavio razvijati test znatne neravnoteže te je u bitnom protumačio kako se neravnoteža u pravima i obvezama trgovca i potrošača na štetu potrošača treba provesti u svakom slučaju komparativnom analizom pravnog položaja potrošača u odnosu na spornu ugovornu obvezu s pravnim položajem koju bi potrošač imao da ta sporna odredba nije bila ugovorena i da se primjenjuje dispozitivna norma mjerodavnog prava.
18. S navedenim u vezi, valja ukazati kako su sudovi u navedenim presudama donesenim u sporovima radi kolektivne zaštite potrošača, proveli test neravnoteže (analizom činidbe i protučinidbe), kao i test nesavjesnosti te su svoju ocjenu o nesavjesnosti banaka, između ostaloga i tuženika, utemeljili u bitnom na činjenicama da trgovac nije potrošaču dao dovoljno informacija u fazi pregovaranja i zaključivanja ugovora o kreditu, a koje su bile važne za donošenje informirane odluke, da potrošača nisu upoznali s rizicima koji za njega proizlaze iz ugovora o kreditu, da potrošača nisu informirali o uvjetima jednostrane promjene kamatne stope (prema odluci trgovca), da je bila riječ o ugovorima u kojima je obveza potrošača ovisila o promjenjivim elementima (valutna klauzula i promjenjiva kamatna stopa), da su sporne odredbe u standardni ugovor ušle na inicijativu trgovaca (banaka), da su banke u vrijeme sklapanja ugovora trebale voditi računa i o interesima druge strane i odrediti neku referentnu vrijednost, da je nepošteno koristiti se odredbama o kojima se nije pojedinačno pregovaralo, a kojima su banke bile ovlaštene jednostrano promijeniti obvezu potrošača, da su potrošači bili u ovisnom položaju, jer nisu imali drugu mogućnost doći do novčanih sredstava izvan kredita, da potrošači nisu mogli imati utjecaj (reklamacijom) na izmjenu jednostrane odluke banke u pogledu promjene kamatne stope, a koji test nesavjesnosti su sudovi proveli s obzirom na okolnosti prije sklapanja ugovora o kreditu, odnosno prilikom pregovaranja o uvjetima kredita i trenutku sklapanja kredita.
19. Tuženiku se ukazuje da je odlučno je li ugovor sklopljen u razdoblju za koje je odlukom iz postupka za zaštitu kolektivnih interesa utvrđeno (u izreci) razdoblje u kojem su povrijeđeni kolektivni interesi, a što predmetni ugovor je pa s obzirom na posljedice takvog utvrđenja, potrošač uživa zaštitu.
20. Prema tome, kako je na temelju zakona otpala pravna osnova (čl. 1. i čl. 2. Ugovora o kreditu u dijelu promjenjivosti kamatne stope prema Odluci tuženika i po osnovi glavnice vezano za CHF) po kojoj je tuženik primio od tužitelja u razdoblju od studenog 2007. do rujna 2013. iznos od 3.222,70 eura/24.281,34 kn (razlika po osnovi promjenjive kamatne stope i po osnovi glavnice vezano za CHF), to je pravilno utvrđeno činjenično stanje i primijenjeno materijalno pravo u dijelu kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju predmetni iznos (čl. 1111. st. 3. Zakona o obveznim odnosima /"Narodne novine", broj: 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., u daljnjem tekstu: ZOO-a) sa zateznim kamatama na svaku mjesečnu razliku, tekućim od stjecanja do isplate (čl. 1115. ZOO-a, čl. 29. st. 1., 2/2. 7. i 8. ZOO-a), budući da se tuženik, imajući u vidu prednja utvrđenja, ima smatrati nepoštenim stjecateljem.
21. U odnosu na prigovor zastare tuženik ispušta iz vida da prema pravnom shvaćanju sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 31. siječnja 2022., ako je ništetnost ustanovljena već u postupku zaštite potrošača, a što je slučaj u ovoj pravnoj stvari tada zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti te sudske odluke, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF i promjenjive kamatne stope u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite.
22. Stoga, imajući u vidu da je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P- 1401/2012 od 4. srpnja 2013., u dijelu u kojem je utvrđena ništetnost ugovornih odredbi koje se odnose na ugovorenu valutnu klauzulu postala pravomoćna dana 14. lipnja 2018., a presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., kojom je utvrđena ništetnost ugovornih odredbi koje se odnose na promjenjivu kamatnu stopu dana 13. lipnja 2014., restitucijski zahtjev tužitelja po obje navedene osnove nije u zastari, budući da je tužba u ovoj pravnoj stvari podnijeta 12. lipnja 2019. (omaškom je sud pod točkom 31.1. presude naveo 12. lipnja 2021.), odnosno unutar zastarnog roka od 5 godina iz odredbe čl. 225. ZOO-a.
23. U odnosu na prigovor tuženika da prvostupanjski sud prilikom utvrđivanja visine potraživanja tužitelja nije uzeo u obzir tzv. negativnu razliku za ukazati je da je u ovom postupku predmet spora uz zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnosti i restitucijski zahtjev, prema kojoj svaka od stranaka može zahtijevati povrat onoga što je dala u ispunjenju ništetnog ugovora ili u ovom slučaju ništetnih ugovornih odredaba, pa kako sud odlučuje u granicama zahtjeva stranaka stavljenih u postupku (čl. 2. ZPP-a), a tuženik takav zahtjev nije postavio, stoga predmet odlučivanja u ovome postupku ne može biti bilo kakvo potraživanje tuženika (koje nije postavio), niti može biti izvršen prijeboj s tražbinom tužitelja (jer nije stavljen niti prigovor prijeboja).
24. I odluka o troškovima postupka je pravilna i zakonita kako po osnovi (čl. 154. st. 1. ZPP-a), tako i visini troškova (čl. 155. ZPP-a) te sukladna Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 142/2012, 103/2014, 118/2014, 107/2015 i 37/2022, u daljnjem tekstu: OT), uz napomenu da je tužitelj u cijelosti uspio s konačno postavljenim tužbenim zahtjevom, u odnosu na kojeg se i ocjenjuje uspjeh u sporu.
25. Na žalbene navode kojima se osporava pravilnost odluke o parničnom trošku (kako one sadržane u rješenju poslovni broj P-2530/2019-43 od 28. ožujka 2023. i P- 2530/2019-44 od 28. ožujka 2023.) valja odgovoriti:
-da je tužitelj na ročištu 7. veljače 2023., prije zaključenja glavne rasprave predao u sudski spis troškovnik (čl. 164. st. 3. ZPP-a), radi čega isti nije bio dužan ponovno ga dostavljati putem e-komunikacije, kako to pogrešno smatra tuženik.;
-da neovisno o djelomičnom povlačenju tužbe tuženik u odnosu na povučeni dio tužbenog zahtjeva ne ostvaruje pravo na naknadu troška, jer taj trošak nije niti zatražio, a uz to djelomičnim povlačenjem tužbe nije došlo do promjene tarifnog razreda;
-da je pravilno odlučio sud prvog stupnja na način da je tužitelju priznao trošak ročišta za objavu presude, budući da je trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku na ročištu za objavu presude propisan Tbr. 9/3. OT-e i smatra se potrebnim na temelju zakona (čl. 155. st. 2. ZPP-a) pa je tuženik dužan isti naknaditi tužitelju (čl. 154. st. 1. ZPP-a) u zatraženom iznosu od 124,43 eura.
26. Odbijen je zahtjev tuženika za naknadu troška sastava žalbe, jer s istom nije uspio (čl. 154. st. 1. ZPP-a).
27. Slijedom navedenoga odlučeno je kao u izreci presude (čl. 368. st. 1. ZPP-a) i rješenja (čl. 380. toč. 2. ZPP-a za stavke I. i II. i čl. 166. st. 1. ZPP-a za stavak III.)
U Zagrebu 16. travnja 2024.
Predsjednica vijeća:
Slavica Garac, v.r.
