Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž R-1079/2023-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sutkinja Slavice Garac, predsjednice, Nike Grospić Ivasović, izvjestiteljice i Diane Preglej, članice, u pravnoj stvari tužitelja I. V. iz B., …, OIB: …, zastupanog po punomoćniku K. S., odvjetniku u V., protiv tuženika J. vatrogasna postrojba Grada V. iz V., …, OIB: …., zastupanog po punomoćniku Ž. P., odvjetniku u V., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Virovitici poslovni broj Pr-60/2022-23 od 5. lipnja 2023., u sjednici vijeća održanoj dana 16. travnja 2024.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika J. vatrogasna postrojba Grada V. kao neosnovana te potvrđuje presuda Općinskog suda u Virovitici poslovni broj Pr-60/2022-23 od 5. lipnja 2023.

II. Odbija se zahtjev tuženika J. vatrogasna postrojba Grada V. za naknadu troška nastalog povodom žalbe kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Predmetnom je presudom pod točkom I. izreke naloženo tuženiku isplatiti tužitelju na ime razlike plaće bruto iznos od 9.585,36 EUR–a[1] (72.220,89 kn), zajedno sa zateznim kamatama tekućima na pojedine iznose kako je to pobliže navedeno u istoj točki izreke, izuzev zateznih kamata tekućih na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto iznosu, sve to u roku od 15 dana.

2. Pod točkom II. izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 1.177,91 EUR–a (8.875,00 kn) u roku od 15 dana.

3. Protiv navedene presude žali se tuženik u cijelosti zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 – u daljnjem tekstu: ZPP), predlažući da se ista preinači na način da se tužbeni zahtjev odbije u cijelosti i da se zahtjev tuženika za naknadu troška parničnog postupka prihvati u cijelosti, a podredno da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, kao i da mu se naknadi trošak nastao povodom žalbe u iznosu od 311,07 EUR–a (2.343,75 kn).

4. Žalba je neosnovana.

5.1. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja, konačno postavljen podneskom od 17. ožujka 2023. (list 349-351 spisa) sukladno pisanom nalazu i mišljenju D. V., stalnog sudskog vještaka za knjigovodstvo, reviziju i vještačenja od 20. veljače 2023. (list 304-329 spisa), da mu tuženik isplati bruto iznos od 9.585,36 EUR–a (72.220,89 kn), zajedno s pripadajućim zateznim kamatama, izuzev zateznih kamata tekućih na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto iznosu, kao i da mu naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 1.807,70 EUR–a (13.620,12 kn).

5.2. Tužitelj navedeni iznos glavnice potražuje od tuženika na ime razlike plaće koja je nastala u razdoblju od 1. srpnja 2017. pa do 31. prosinca 2021. zbog pogrešnog obračuna plaće tužitelja po nižoj osnovici u bruto iznosu od 4.853,40 kn umjesto po osnovici u bruto iznosu od 5.108,84 kn.

6. Suprotno žalbenim navodima tuženika, prvostupanjski sud prilikom donošenja predmetne presude, u dijelu koji se odnosi na glavno potraživanje tužitelja, nije prekoračio tužbeni zahtjev time što je, iako je tužitelj predmetni iznos potraživao na ime razlike plaće, u obrazloženju predmetne presude naveo, između ostalog, da je radi utvrđivanja visine primjerene plaće provedeno financijsko vještačenje. Naime, prvostupanjski sud je dalje u obrazloženju predmetne presude naveo da tužitelju predmetni iznos dosuđuje na ime razlike plaće, dakle na temelju iste pravne osnove kako je to tužitelj u svojem konačno postavljenom tužbenom zahtjevom i zatražio, slijedom čega nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 12. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 – u daljnjem tekstu: ZPP) na koju tuženik upire.

7. Prilikom ispitivanja predmetne presude i postupka koji joj je prethodio nije utvrđeno da je počinjena neka od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP–a na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe iz čl. 365. st. 2. ZPP–a.

8. Nadalje, iz stanja spisa ovog predmeta proizlazi u bitnom sljedeće:

- da je tužitelj u utuženom razdoblju bio zaposlen kod tuženika na radnom mjestu profesionalnog vatrogasca,

- da je tuženik isplaćivao tužitelju plaću na temelju osnovice koja je Odlukom o utvrđivanju visine osnovice za izračun plaća za djelatnike J. vatrogasne postrojbe V. za 2014. godinu i ostalim materijalnim pravima od 28. siječnja 2014., donesenom od strane gradonačelnika Grada V., utvrđena u bruto iznosu od 4.853,40 kn, a koja je bila manja od osnovice utvrđene Kolektivnim ugovorom za državne službenike i namještenike (''Narodne novine'' broj 104/13, 104/13, 150/13, 153/13, 71/16 i 123/16

– u daljnjem tekstu: KU 1) i Kolektivnim ugovorom za državne službenike i namještenike (''Narodne novine'' broj 112/17, 12/18, 2/19 i 119/19 – u daljnjem tekstu: KU 2),

- da je u dijelu utuženog razdoblja od 1. srpnja 2017. pa do 31. prosinca 2019. bio na snazi Zakon o vatrogastvu (''Narodne novine'' broj 106/99, 117/01, 36/02, 96/03, 174/04, 38/09 i 80/10 – u daljnjem tekstu: ZV/99),

- da je odredbom iz čl. 58. ZV/99 propisano da se sredstva za financiranje redovne djelatnosti zaposlenika javnih vatrogasnih postrojbi – postaje i ispostave Ministarstva unutarnjih poslova, osiguravaju na postojeći način u državnom proračunu do 31. prosinca 2004. godine, s time da se ukupan iznos sredstava postupno smanjuje i to: u 2002. godini za 25%, u 2003. godini za 50% i u 2004. godini za 75%,

- da je odredbom iz čl. 58.a st. 1. ZV/99 propisano da će Vlada Republike Hrvatske donijeti odluku o minimalnim financijskim standardima za obavljanje djelatnosti javnih vatrogasnih postrojbi, u skladu s posebnim propisima, koja će biti temelj za planiranje pomoći iz državnog proračuna na godišnjoj razini, s time da odluku, sukladno odredbi iz čl. 58.a st. 2. ZV/99, Vlada Republike Hrvatske donosi do 30. rujna tekuće godine, a koja će se, sukladno odredbi iz čl. 58.a st. 3. ZV/99, objaviti u Narodnim novinama,

- da je Vlada Republike Hrvatske donijela Odluke o minimalnim financijskim standardima za decentralizirano financiranje redovite djelatnosti Javnih vatrogasnih postrojbi (''Narodne novine'' broj 33/16, 13/17, 7/18, 2/19 i 128/19 – u daljnjem tekstu: Odluke) na temelju odredaba iz čl. 58.a ZV/99 i to za 2016., 2017., 2018., 2019. i 2020. godinu,

- da su Odlukama utvrđeni minimalni financijski standardi za decentralizirano financiranje djelatnosti javnih vatrogasnih postrojbi uz primjenu prava utvrđenih odredbama KU 1 i KU 2, s time da sredstva za financiranje decentraliziranih funkcija javnih vatrogasnih postrojbi njihovi osnivači i suosnivači ostvaruju iz dodatnog udjela u porezu na dohodak po stopi od 1,0%, a da se, ako se na taj način ne osiguraju potrebna sredstva, razlika ostvaruje s pozicije pomoći izravnanja za decentralizirane funkcije iz državnog proračuna Republike Hrvatske za pojedinu godinu,

- da je osnovica za izračun plaće, sukladno odredbama KU 1 i KU 2, iznosila do 31. prosinca 2016. 5.108,84 kn, od 1. siječnja 2017. pa do 31. srpnja 2017. 5.211,02 kn, od 1. kolovoza 2017. pa do 31. listopada 2017. 5.315,24 kn, od 1. studenog 2017. pa do 31. prosinca 2018. 5.421,54 kn, od 1. siječnja 2019. pa do 31. kolovoza 2019. 5.584,19 kn, od 1. rujna 2019. pa do 31. prosinca 2019. 5.695,87 kn te od 1. siječnja 2020. 5.809,79 kn,

- da je odredbom iz čl. 128. KU 1, koji je bio na snazi u dijelu utuženog razdoblja od 1. srpnja 2017. pa do 31. listopada 2017., kao i odredbom iz čl. 108. KU 2, koji je bio na snazi u preostalom dijelu utuženog razdoblja od 1. studenog 2017. pa do 31. prosinca 2021., ugovoreno da se Vlada Republike Hrvatske obvezuje da će se odredbe KU 1, kao i odredbe KU 2, u pogledu plaća i materijalnih prava primjenjivati i na profesionalne vatrogasce dok se sredstva za te namjene osiguravaju u državnom proračunu,

- da je u preostalom dijelu utuženog razdoblja od 1. siječnja 2020. pa do 31. prosinca 2021. bio na snazi Zakon o vatrogastvu (''Narodne novine'' broj 125/19 – u daljnjem tekstu: ZV/19),

- da je odredbom iz čl. 76. st. 1. ZV/19 propisano da plaću profesionalnog vatrogasca čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta uvećanog za dodatke iz čl. 76. st. 4. ZV/19 i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku godinu navršenoga radnog staža,

- da je odredbom iz čl. 76. st. 5. ZV/19 propisano da se osnovica za izračun plaće profesionalnih vatrogasaca utvrđuje kolektivnim ugovorom sklopljenim s jedinicom lokalne i područne (regionalne) samouprave, a da je odredbom iz čl. 76. st. 6. ZV/19 propisano da se, ako se kolektivnim ugovorom ne utvrdi osnovica iz čl. 76. st. 5. ZV/19, primjenjuje osnovica za izračun plaće državnih službenika i namještenika,

- da s jedinicom lokalne i područne (regionalne) samouprave, u konkretnom slučaju s Gradom Viroviticom, nije sklopljen kolektivni ugovor kojim bi se utvrdila osnovica za izračun plaće profesionalnih vatrogasaca, pa tako i tužitelja,

- da je odredbom iz čl. 90. st. 1. Zakona o radu (''Narodne novine'' broj 93/14, 127/17 i 98/19 – u daljnjem tekstu: ZR), a koji je bio na snazi u cjelokupnom utuženom razdoblju, propisano da je poslodavac dužan radniku obračunati i isplatiti plaću u iznosu utvrđenom propisom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu, odnosno ugovorom o radu, dok je odredbom iz čl. 9. st. 3. ZR–a propisano da se, ako je neko pravo iz radnog odnosa različito uređeno ugovorom o radu, pravilnikom o radu, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca, kolektivnim ugovorom ili zakonom, primjenjuje za radnika najpovoljnije pravo, ako ZR–om ili drugim zakonom nije drukčije određeno,

- da iz nalaza i mišljenja D. V., stalnog sudskog vještaka za knjigovodstvo, reviziju i vještačenja od 20. veljače 2023. proizlazi da razlika plaće tužitelja, a koja je u utuženom razdoblju nastala zbog pogrešnog obračuna plaće tužitelja po nižoj osnovici u bruto iznosu od 4.853,40 kn umjesto po osnovici u bruto iznosu od 5.108,84 kn, iznosi ukupno 72.220,89 kn bruto.

9. Uzimajući u obzir činjenično stanje u ovom predmetu, kao i sadržaj navedenih odredaba ZV/99, ZV/19, KU 1, KU 2 i ZR–a, pravilno je prvostupanjski sud postupio kada je zaključio da je prilikom obračuna plaće tužitelja u utuženom razdoblju trebalo uzeti osnovicu koja je određena sukladno odredbama KU 1 i KU 2 te kada je naložio tuženiku isplatiti tužitelju na ime razlike plaće bruto iznos od 72.220,89 kn, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na pojedine mjesečne iznose od sljedećeg dana nakon dana njihovog dospijeća pa do isplate koje tužitelju sukladno odredbama iz čl. 92. st. 3. ZR–a i čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22) također pripadaju.

10. Slijedom toga, neosnovani su daljnji žalbeni navodi tuženika u kojima on u bitnom ističe da je prvostupanjski sud prilikom donošenja predmetne presude u dijelu u kojem je odlučeno o glavnom potraživanju tužitelja, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama, pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje na koje je zatim i pogrešno primijenio materijalno pravo.

11. Pri tome valja dodati da u utuženom razdoblju, suprotno preostalim žalbenim navodima tuženika, nije bilo mjesta primjeni Odluke o utvrđivanju visine osnovice za izračun plaća za djelatnike Javne vatrogasne postrojbe V. za 2014. godinu i ostalim materijalnim pravima od 28. siječnja 2014., a koja je donesena od strane gradonačelnika Grada V. i kojom je osnovica za izračun plaće utvrđena u bruto iznosu od 4.853,40 kn. Naime, kao što je to već prethodno obrazloženo, u utuženom su razdoblju bile na snazi odredbe KU 1 i KU 2 kojima je također određena osnovica za izračun plaće, ali u većem bruto iznosu, tako da je upravo njih u smislu odredbe iz čl. 9. st. 3. ZR–a valjalo primijeniti prilikom obračuna plaće tužitelja u tom razdoblju, budući da iste za tužitelja predstavljaju povoljnije pravo.

12. Odluka prvostupanjskog suda o trošku parničnog postupka pod točkom II. izreke predmetne presude pravilna je i zakonita jer je donesena u smislu odredaba iz Tbr. 7. st. 1., Tbr. 8. st. 1. i 3., Tbr. 9. st. 1. i 2., Tbr. 42. i Tbr. 50. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'' broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22), u svezi čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP–a.

13. Valja reći i da tuženik u smislu odredbe iz čl. 154. st. 1. ZPP–a nema pravo na naknadu troška parničnog postupka u ovom predmetu jer u pogledu glavne stvari u cijelosti nije uspio.

14. Slijedom svega navedenog, valjalo je primjenom odredaba iz čl. 368. st. 1. i 2. ZPP–a odlučiti kao pod točkom I. izreke ove odluke.

15. Tuženik nema pravo na naknadu troška nastalog povodom žalbe jer s istom u pogledu glavne stvari u cijelosti nije uspio, slijedom čega je primjenom odredbe iz čl. 154. st. 1. ZPP–a valjalo odlučiti kao i pod točkom II. izreke ove odluke.

U Zagrebu 16. travnja 2024.

Predsjednica vijeća:

Slavica Garac