REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-1108/2021-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Darka Milkovića člana vijeća, Jasenke Žabčić članice vijeća i Dragana Katića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja KD (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Zdravko Sesar, odvjetnik u Zagrebu, Ilica 186, protiv tuženice Agencije za elektroničke medije (OIB:35237547014), Zagreb, Jagićeva 31, koju zastupa punomoćnik Vinko Knezović, odvjetnik u Zagrebu, Vinogradska c.1, radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv dijela presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-734/2020-5 od 3. lipnja 2020. kojom je djelomično potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr- 2920/2019-59 od 3. ožujka 2020., u sjednici održanoj 16. travnja 2020.,

p r e s u d i o  j e :

I. Prihvaća se revizija tuženika, preinačuju se presuda Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-734/2020-5 od 3. lipnja 2020. u pobijanom dijelu izreke pod točkama I., II. i IV. izreke, u tom dijelu i presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-2920/2019-59 od 3. ožujka 2020. i sudi:

1. Odbija se tužbeni zahtjev (osim u dijelu kojim je tražena isplata zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto naknadi plaće).

2. Nalaže tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 4894.15 eur sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja presude do dana plaćanja, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže tužitelju naknaditi tuženiku trošak povodom revizije u iznosu od 2.097,45 eur, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 225.253,86 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na pojedinačno mjesečno dospjele iznose do isplate po stopi pobliže opisanoj u izreci presude (točka I. izreke). Ujedno je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 36.406,25 kn sa zateznom kamatom tekućom od 3. ožujka 2020. do isplate, po stopi pobliže opisanoj u izreci presude (točka II. izreke) te je odbijen zahtjev tuženika za naknadu troška parničnog postupka (točka III. izreke).

2. Drugostupanjskom je presudom odbijena je kao neosnovana žalba tuženika i potvrđena je prvostupanjska presuda u točki I. izreke, osim u dijelu kojim je prihvaćen zahtjev tužitelja za isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto naknadi plaće (točka I. izreke) te u točkama II. i III. izreke u cijelosti (točka II. izreke). Nadalje je preinačena prvostupanjska presuda u dijelu točke I. izreke kojim je prihvaćen zahtjev tužitelja za isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto naknadi plaće na način da je odbijen kao neosnovan zahtjev tužitelja za isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto naknadi plaće iz točke I. izreke prvostupanjske presude (točka III. izreke). Odbijen je kao neosnovan i zahtjev tuženika za naknadu troška sastava žalbe (točka IV. izreke).

3. Ovaj je sud rješenjem broj Revd-225/2021-2 od 20. travnja 2021. dopustio tuženiku podnošenje revizije zbog pravnog pitanja koje glasi:

„Da li se prema odredbi čl. 6a Zakona o pravima iz mirovinskog osiguranja djelatnih vojnih osoba, policijskih službenika i ovlaštenih službenih osoba (Narodne novine br. 128/99, 129/00, 16/01 i 22/02) kao posebnom propisu stječe i ostvaruje pravo na mirovinu ili samo stječe pravo, a pravo na mirovinu ostvaruje sukladno Zakonu o mirovinskom osiguranju (Narodne novine 128/98, 59/01, 109/01 i 147/02) kao općem propisu?“.

4. Postupajući po navedenom dopuštenju, tuženik podnosi reviziju protiv drugostupanjske presude u dijelu kojim je potvrđena prvostupanjska presuda, pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) pobijajući je zbog pravnog pitanja zbog kojeg je dopuštena, s prijedlogom da se prihvati revizija i preinači pobijana presuda te odbije tužbeni zahtjev, podredno da se ukinu nižestupanjske presude i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Potražuje trošak revizije u iznosu od 11.226,69 kn (danas 1.490,04 eur).

5. Na reviziju nije odgovoreno.

6. Revizija je osnovana.

7. Pobijana je presuda, sukladno odredbi čl. 391. st. 1. ZPP, ispitana samo u dijelu u kojem je dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojih je dopuštena.

8. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja za isplatu naknade plaće nakon prestanka radnog odnosa, za koju smatra da mu pripada sukladno odredbama čl. 9. st. 2. Ugovora o radu koji je sklopio s tuženikom.

9. U postupku koji je prethodio reviziji utvrđeno je:

- da je tužitelj imenovan odlukom Hrvatskog Sabora od 30. travnja 2007. za člana Vijeća za elektroničke medije kod tuženika na razdoblje od 5 godina,

- da je tužitelj nakon imenovanja sklopio s tuženikom više uzastopnih Ugovora o radu i to 1. svibnja 2007., 1. siječnja 2008., 5. lipnja 2008. i 1. siječnja 2010. kojima je bilo propisano da će radni odnos trajati do isteka mandata,

- da je posljednji Ugovor o radu sklopljen 1. siječnja 2010. istekao zbog proteka mandata od 5 godina,

- da je odredbom čl. 9. st. 1. Ugovora o radu sklopljen 1. siječnja 2010. propisano da se član vijeća nakon razrješenja s dužnosti u slučaju čl. 68. st. 11. toč. 4., 5. i 8. Zakona o elektroničkim medijima, pa sve do početka ostvarivanja plaće po drugoj osnovi ili do ostvarivanja prava na mirovinu u skladu s općim propisima, a najdulje godinu dana od dana razrješenja s dužnosti, ima pravo na naknadu u visini plaće isplaćene u mjesecu prije razrješenja s dužnosti,

- da je nadalje odredbom čl. 9. st. 2. istog Ugovora. bilo propisano da nakon prestanka ovog Ugovora o radu član Vijeća ima pravo, na temelju pisanog zahtjeva, na naknadu plaće u visini pripadajućeg koeficijenta za narednih 6 mjeseci te ukoliko u tom roku ne počne ostvarivati plaću po drugoj osnovi ili ne ostvari pravo na mirovinu u skladu s općim propisima, ima pravo na naknadu 50% plaće u visini pripadajućeg koeficijenta za daljnjih 6 mjeseci. Za vrijeme ostvarivanja prava na naknadu plaće član Vijeća ima pravo i na mirovinsko i na zdravstveno osiguranje,

- da je tužitelj 8. svibnja 2012. podnio zahtjev za priznavanje prava na naknadu plaće prema čl. 9. st. 2. Ugovora o radu od 1. siječnja 2010.,

- da je tuženik rješenjem od 29. lipnja 2012. odbio taj zahtjev tužitelja kao neosnovan,

- da je tužitelj bio korisnik invalidske mirovine temeljem odredbe čl. 6.a Zakona o pravima iz mirovinskog osiguranja djelatnih vojnih osoba i ovlaštenih službenih osoba ("Narodne novine" broj 128/99, 129/00, 16/01 i 22/02) koja mu je priznata rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje od 29. ožujka 2004.,

- da mu je isplata navedene mirovine obustavljena temeljem rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje od 30. travnja 2007., jer se tužitelj zaposlio kod tuženika,

- da je tužitelj rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje od 10. srpnja 2012. ponovno ostvario pravo na invalidsku mirovinu zbog profesionalne nesposobnosti za rad, počevši od 15. lipnja 2012., odnosno prvog idućeg dana nakon prestanka radnog odnosa, koja mu je u utuženom periodu isplaćivana.

10. Prvostupanjski sud polazeći od činjeničnih utvrđenja u ovom postupku otklanja sve prigovore tuženika o neosnovanosti zahtjeva tužitelja te zaključuje da su se ispunile pretpostavke iz odredbe čl. 9. st. 2. Ugovora o radu od 1. siječnja 2010., stoga ocjenjuje tužbeni zahtjev za isplatu naknade plaće osnovanim. U odnosu na prigovore koji su predmet ovog revizijskog postupka kroz dopušteno pitanje zaključuje da odredba čl. 9. st. 2. predmetnog Ugovora o radu propisuje ograničenje prava na isplatu naknade plaće samo pod uvjetom ostvarivanja prava na mirovinu u skladu s općim propisima (Zakona o mirovinskom osiguranju), a da je tužitelj stekao pravo na mirovinu temeljem odredbi čl. 6.a Zakona o pravima iz mirovinskog osiguranja djelatnih vojnih osoba i ovlaštenih službenih osoba, koji predstavlja poseban propis, pa smatra da se navedeno ograničenje ne može primijeniti na konkretnu situaciju, a pogotovo iz razloga što je u trenutku sklapanja ugovora tuženik znao da je tužitelj bio u invalidskoj mirovini temeljem Zakona o pravima iz mirovinskog osiguranja djelatnih vojnih osoba, pa zaključuje kao jedino logično da su odredbom čl. 9. st. 2. Ugovora stranke imale volju razgraničiti odnosno razlikovati mirovinu ostvarenu po posebnim propisima od mirovine ostvarene po općim propisima.

11. Drugostupanjski sud prihvaća navedeno sporno shvaćanje prvostupanjskog suda i potvrđuje prvostupanjsku presudu, osim u dijelu za isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto naknadi plaće u kojem dijelu odbija tužbeni zahtjev.

12. Odredbom čl. 6.a Zakona o pravima iz mirovinskog osiguranja djelatnih vojnih osoba, policijskih službenika i ovlaštenih službenih osoba ("Narodne novine" broj 128/99, 129/00, 16/01, 22/02, 41/08, 97/12, 118/12) propisano je da na temelju rješenja nadležnog ministra, odnosno čelnika tijela sigurnosno-obavještajnog sustava osobi iz članka 1. stavka 1. točke 1. - 3. toga Zakona, koja ima 20 godina staža osiguranja, a za koju se u odgovarajućem postupku utvrdi nemogućnost daljnjeg profesionalnog razvoja, služba može prestati s pravom na invalidsku mirovinu zbog profesionalne nesposobnosti za rad uzrokovane ozljedom na radu ili profesionalnom bolešću (stavak 1.) U staž osiguranja iz stavka 1. članka ne uračunava se staž s povećanim trajanjem (stavak 2.) Obvezuju se nadležni ministri da jednom godišnje podnesu Vladi Republike Hrvatske izvješće o osiguranicima umirovljenim u skladu s odredbom stavka 1. ovoga članka (stavak 3.).

13. Iz okolnosti konkretnog slučaja te polazeći od navedene zakonske odredbe jasno proizlazi da je tužitelju, kao djelatnoj vojnoj osobi prestala služba na temelju tzv. "posebnog propisa" i to odredbe čl. 6.a Zakona o pravima iz mirovinskog osiguranja djelatnih vojnih osoba, policijskih službenika i ovlaštenih službenih osoba, te je stekao pravo na mirovinu koja mu je određivana i isplaćivana na temelju tzv. "općeg propisa", odnosno odredbi Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine" broj 102/98, 127/00, 59/01, 109/01 i 147/02) što ujedno i predstavlja odgovor na postavljeno pitanje u reviziji.

14. Stoga kako sudovi pogrešno tumače smisao općeg i posebnog propisa, odnosno pogrešno zaključuju da je tužitelj stekao i ostvario pravo na mirovinu isključivo na temelju posebnih propisa pa stoga i pogrešno ocjenjuju, bez obzira što je tužitelj slijedeći radni dan nakon prestanka Ugovora o radu ostvario pravo na ponovnu isplatu mirovine, da su se ispunile pretpostavke iz odredbe čl. 9. st. 2. Ugovora o radu na isplatu naknade plaće jer mu navedena mirovina nije isplaćivana po općim propisima.

14.1. Slijedom navedenog valjalo je reviziju tuženika prihvatiti i preinačiti nižestupanjske presude na način da se odbije tužbeni zahtjev za isplatu naknade plaće jer se po ocijeni ovoga suda, a sagledavajući odredbu čl. 9. Ugovora o radu od 1. siječnja 2010. u cijelosti, kroz oba stavka, jasno proizlazi da navedena odredba predstavlja materijalnu zaštitu članu Vijeća za elektroničke medije u različitim situacijama prestanka obnašanja dužnosti narednih 6+6 mjeseci, ali do početka ostvarivanja primanja po drugim osnovama (po osnovi plaće ili mirovine). Stoga kako je tužitelj, već slijedeći radni dan nakon prestanka rada kod tuženika, ostvario pravo na isplatu mirovine, nisu se ispunile pretpostavke iz odredbe čl. 9. st. 2. Ugovora o radu od 1. siječnja 2010. za isplatu mu naknade plaće u razdoblju nakon prestanka rada kod tuženika, jer kako je već rečeno svrha navedene odredbe je zaštita njegovih materijalnih prava do početka ostvarivanja primanja po drugim osnovama.

15. Stoga je na osnovi odredbe čl. 395. st. 1. ZPP, odlučeno je kao u toč. I.1. izreke.

16. O troškovima postupka odlučeno je na temelju odredbe čl. 166. st. 2. u vezi s čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP. Tuženiku. koji je u potpunosti uspio u sporu odmjereni su parnični troškovi u skladu s vrijednosti predmeta spora te Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 ,126/22 i 136/23 - dalje: Tarifa), sukladno Tbr. 50. i Tbr. 48. toč. 3. Tarife, a uzimajući u obzir visinu zatraženog troška za svaku priznatu pojedinu radnju.

16.1. Navedeni trošak sastoji se od troška sastava odgovora na tužbu u iznosu 331,81 eur, a sukladno Tbr. 8. u svezi Tbr. 7. toč. 1. Tarife, uzimajući u obzir zatražen iznos od tadašnjih 2.500,00 kn - danas 331,81 eur. Nadalje troška pet podneska u iznosu 1.659,00 eur i to podnesaka od 1. veljače 2013., 27. veljače 2013. 31. ožujka 2017., 26. siječnja 2018. te 14. siječnja 2020. odmjerenog sukladno Tbr. 7. toč. 1. Tarife, a uzimajući u obzir visinu zatraženog iznosa za svaki podnesak od tadašnjih 2.500,00 kn za svaki - danas 331,81 eur. Troška pristupa na tri ročišta u iznosu od 995,43 eur, odmjerenog sukladno Tbr. 9. Tarife u svezi Tbr. 7. toč 1. Tarife i to za ročište 11. ožujka 2013., 2. veljače 2018. te 23. siječnja 2020., uzimajući u obzir visinu zatraženog iznosa od po tadašnjih 2.500,00 kn za svako ročište - danas 331,81 eur. Ujedno i troška za pristupa na ročište za objavu presude 23. ožujka 2018. u iznosu od 66,36 eur. sukladno Tbr. 9. toč. 3. Tarife u visini do zatraženog iznosa od po tadašnjih 500,00 kn, odnosno danas 66,36 eur. Troška sastava žalbe u iznosu 331,81 eur odmjerenog po Tbr. 10. toč. 1. Tarife u skladu s Tbr. 7. toč. 1. Tarife u visini do zatraženog iznosa od po tadašnjih 2.500,00 kn odnosno ukupno 331,81 eur. Sav naveden ukupan trošak koji iznosi 3.384,41 eur uvećano je za iznos PDV-a, pa iznosi 4.230,51 eur i uvećan za iznos uplaćene pristojbe na žalbu u iznosu 5.000,00 kn odnosno danas 663,61 eur. Stoga je ukupan parnični trošak priznat tuženiku u iznosu od 4.894,15 eur (točka I. 2. izreke).

17. Tuženiku je priznat i trošak sastava prijedloga za dopuštenje revizije i revizije sukladno Tbr. 10. toč. 6. Tarife, a uzimajući u obzir visinu zatraženog iznosa od po 3.750, 00 kn – danas 497,71 eur za svaki izvanredni pravni lijek, odnosno ukupno je priznat trošak u iznosu od 995,42 eur, koji uvećan za PDV-a iznosi 1.244,27 eur te je uvećan za trošak plaćene sudske pristojbe na reviziju u iznosu 1.851,69 kn - danas 245,76 eur. Stoga sveukupni trošak priznat tuženiku za izvanredne pravne lijekove u iznosi 2.097,45 eur (točka II. izreke).

18. Tuženiku nije priznat zatražen trošak za pristup na ročište 28. veljače 2018. jer navedeno ročište nije ni održano te mu nije priznat trošak pristupa na ročište 23. ožujka 2018. jer je za navedeno ročište na kojem se objavljivala presuda dva puta zatražio trošak. Nije mu priznat ni trošak sudske pristojbe na odgovor na tužbu jer nije dokazao da je istu platio, a u samom odgovoru na tužbu je naveo da je oslobođen plaćanja pristojbi temeljem čl. 15. Zakona o sudskim pristojbama.

19. Na temelju odredbi Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine" broj 57/22, 88/22) ovaj sud je iskazao cijene u eurima, uz primjenu fiksnog tečaja konverzije i sukladno pravilima za preračunavanje i zaokruživanje iz ovoga Zakona (1 EUR=7.53450 kn).

Zagreb, 16. travnja 2024.

Predsjednik vijeća:

Ivan Vučemil