REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 1257/2022-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Damira Kontreca člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Sveučilište u Zagrebu, Prirodoslovno- matematički fakultet, OIB 28163265527, Zagreb, Horvatovac 102a, kojeg zastupa punomoćnik Ninoslav Jagar, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Jagar & Grebenar, u Zagrebu, protiv tužene Republike Hrvatske, Ministarstvo znanosti i obrazovanja, OIB 49508397045, Zagreb, Donje Svetice 38, kojeg zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Zagrebu, Savska cesta 41, radi isplate, odlučujući o reviziji tužene protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-5161/2020-3 od 17. svibnja 2021., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2122/19 od 4. studenog 2020., u sjednici održanoj 16. travnja 2024.,
p r e s u d i o j e:
Revizija se odbija kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom je naloženo tuženoj isplatiti tužitelju 29.796,49 kuna sa tamo određenim zateznim kamatama i nakaditi mu trošak postupka.
2. Drugostupanjskom presudom je potvrđena prvostupanjska presuda.
3. Ovaj sud je rješenjem broj Revd 3824/2021-2 od 12. listopada 2021. dopustio izjavljivanje revizije protiv drugostupanjske presude zbog slijedećih pravnih pitanja:
"1. Je li odredba čl. 109. st. 3. Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju ("Narodne novine" broj 123/03, 198/03, 105/04, 174/04, 46/07, 63/11, 94/13, 139/13) kojom je propisano da se sredstva iz državnog proračuna namijenjena sveučilištima, veleučilištima i visokim školama doznačuju kao ukupan iznos za njihov rad, a oni ih proračunom raspoređuju na pojedine troškovne stavke, znači odgovornost države za sve isplate koje oni vrše kao poslodavci ili odgovornost njih kao poslodavaca za raspodjelu sredstava sukladno mogućnostima?
2. Predstavlja li obveza Republike Hrvatske iz čl. 107. st. 1. toč. 2. i čl. 109. st. 1. i 3. Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju izdatak za drugoga sui generis koji dospijeva svakog pojedinog mjeseca?".
4. Postupajući po navedenom dopuštenju, protiv navedene drugostupanjske presude tužena je podnijela reviziju pozivom na odredbu čl. 382. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP), koji se pri ovome odlučivanju primjenjuje na temelju odredbe čl. 107. st. 1. i 5. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 80/22), zbog pravnih pitanja zbog kojih je dopuštena.
5. Tužitelj je podnio odgovor na reviziju, usprotivio se revizijskim navodima i predložio reviziju odbiti.
6. Revizija je neosnovana.
7. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za naknadu štete u iznosu 29.796,49 kn, po osnovi odgovornosti tuženika za štetu, jer je tužitelj po Kolektivnom ugovoru za znanost i visoko obrazovanje ("Narodne novine" broj 101/02, 81/03, 203/03, 28/06, 11/08, 46/08, 93/08, 2/09 i 142/10 - dalje: Kolektivni ugovor) bio dužan kao poslodavac isplatiti svom djelatniku naknadu za rad na radnom mjestu s posebnim uvjetima rada, a za ispunjenje koje obveze tuženik nije osigurao tj. nije isplatio tužitelju sredstva sukladno odredbama Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju ("Narodne novine", broj 123/03, 198/03, 105/04,174/04, 2/07, 46/07, 45/09, 45/09, 63/11, 94/13, 139/13, 101/14 - dalje: ZZDVO).
8. Pravomoćnom presudom Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr- 2985/14 od 14. lipnja 2016. tužitelju je naloženo platiti svom djelatniku 18.034,77 kn na ime naknade za rad na radnom mjestu s posebnim uvjetima rada sa zateznim kamatama i troškovima postupka, s pripadajućim zateznim kamatama. Ta je tražbina (28.919,49 kn glavnice, troškova i kamata) prisilnim putem ustegnuta s tužiteljevog računa 8. siječnja 2018., uz 877,00 kn na ime naknade na temelju Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima, a koji iznos naknade štete predstavlja ovdje utuženi iznos.
9. Sud u pobijanoj odluci polazi od toga da je člankom 107. st. 1. t. 2. ZZDVO propisano da se visoka učilišta, a među koje spadaju i sveučilišta te fakulteti kao njegove sastavnice (čl. 48. st. 1. i st. 2. ZZDVO), financiraju iz Državnog proračuna, dok je čl. 109. st. 3. ZZDVO propisano da se sredstva iz Državnog proračuna namijenjena sveučilištima, veleučilištima i visokim školama doznačuju kao ukupni iznos za njihov rad, a oni ih svojim proračunom raspoređuju na pojedine troškovne stavke. Nastavlja da je, s obzirom na to da je tuženik (odnosno Vlada Republike Hrvatske) s Nezavisnim sindikatom znanosti i visokog obrazovanja sklopio Kolektivni ugovor kojim je ugovoreno da zaposlenici koji rade u posebnim uvjetima imaju pravo na dodatak, tuženik je sukladno svojim zakonskim obvezama iz čl. 107. st. 1. t. 2. i čl. 109. st. 1. i st. 3. ZZDVO trebao tužitelju doznačiti novčana sredstva potrebna za isplatu dodatka u visini plaće tužiteljevu djelatniku, koju doznaku nije izvršio. Taj je propust rezultirao neisplatom plaće po Kolektivnom ugovoru djelatniku tužitelja za razdoblje od svibnja 2011. do travnja 2014. pa je taj djelatnik svoje pravo realizirao u parničnom, kasnije ovršnom postupku protiv ovdje tužitelja, a koji ovršeni iznos predstavlja štetu za tužitelja u smislu odredbe čl. 1045. st. 1. i čl. 1046. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/2005, 41/2008, 125/2011 - dalje: ZOO), koju mu je tuženik, kako ocjenjuju nižestupanjski sudovi, dužan nadoknaditi, zbog čega su prihvatili tužbeni zahtjev.
10. U okviru činjeničnog okvira kakvog su ga utvrdili nižestupanjski sudovi (a koji proizlazi iz prethodne točke ovoga obrazloženja), dajući odgovor na prvo revizijom postavljeno pravno pitanje, ovaj sud u cijelosti prihvaća pravno shvaćanje koje je u svojoj odluci iznio i sud u pobijanoj odluci. Time što je tuženica sa Sindikatom sklopila Kolektivni ugovor kojim je radniku tužitelja priznala pravo na dodatak za posebne uvjete rada, koji obvezuje tužitelja kao poslodavca koji je dužan radniku ispuniti sva prava utvrđena zakonom, drugim propisima (među koje ulazi i Kolektivni ugovor), a pri tome nije tužitelju u ispunjenju obveze iz čl. 107. ZZDVO-a doznačila sredstva potrebna za financiranje i te obveze tužitelja - tuženica je - propuštajući ispuniti svoju obvezu osigurati tužitelju sredstva potrebna da bi tužitelj ispunio svoju zakonsku obvezu prema svom radniku koju je on i ispunio iz postojećih sredstva kojima raspolaže
- počinila štetnu radnju kojom je tužitelju umanjena njegova imovina za isplaćeni iznos pa je tuženica stoga dužna taj iznos naknaditi tužitelju (tako i Rev 33/2022-3 od 11. srpnja 2023.).
11. Iz izloženog jasnog proizlazi (a u pogledu drugog revizijom postavljenog pravnog pitanja) da u predmetnoj situaciji nije riječ o izdatku za drugoga sui generis (tako i Rev 46/2022-3 od 28. rujna 2022., Rev 276/2022-2 od 13. travnja 2022., Rev 739/2022-2 od 11. listopada 2022.).
12. Stoga ovaj sud utvrđuje da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija podnesena, pa je, na temelju čl. 939. st. 1. ZPP odlučeno kao u izreci.
Zagreb, 16. travnja 2024.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Jadranko Jug
