REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-288/2023-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Slavka Pavkovića predsjednika vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja, Damira Kontreca člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje Zagreb, Antuna Mihanovića 3, OIB: 84397956623, protiv tuženice Croatia osiguranje d.d. Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-82/2021- 4 od 24. studenoga 2021., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Pazinu broj P-367/2019-35 od 2. studenoga 2020., ispravljena rješenjem broj P-367/2019-45 od 22. veljače 2021., u sjednici održanoj 16. travnja 2024.,

r i j e š i o  j e:

Prihvaća se revizija tužitelja i ukidaju presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-82/2021-4 od 24. studenoga 2021. u toč. I. izreke i presuda Trgovačkog suda u Pazinu broj P-367/2019-35 od 2. studenoga 2020. ispravljena rješenjem broj P-367/2019-45 od 22. veljače 2021. u toč. II. i III. izreke, te se predmet u tom dijelu vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja tuženica je obvezana isplatiti tužitelju iznos od 5.139,50 kn sa zateznom kamatom (toč. I. izreke), dok je za iznos od 44.252,81 kn zahtjev tužitelja odbijen (toč. II. izreke). Ispravljenom toč. III. izreke obvezan je tužitelj naknaditi tuženici troškove parničnog postupka u iznosu od 3.105,44 kn.

2. Drugostupanjskom presudom potvrđena je navedena prvostupanjska odluka.

3. Rješenjem ovog suda broj Revd 960/2022-2 od 24. kolovoza 2022. dopuštena je revizija tužitelja u odnosu na pravno pitanje:

"Pripada li tužitelju pravo na naknadu štete od tuženika i to stvarno isplaćenih iznosa priznate i isplaćene invalidske mirovine, bez obzira što je osiguranik/ca tužitelja ostvarila uvjete za priznanje prava na starosnu mirovinu, kada bi, da nije bilo štetnog događaja, ukoliko ispunjava uvjete ostvario/la pravo na starosnu mirovinu i u kojem iznosu tužitelj ima pravo na naknadu isplaćenih mirovinskih primanja?"

4. Postupajući po navedenom dopuštenju tužitelj je podnio reviziju pozivom na odredbu čl. 382. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) zbog pravnog pitanja u odnosu na koje je revizija dopuštena. Predlaže da ovaj sud preinači, podredno ukine obje nižestupanjske odluke.

5. Na reviziju nije odgovoreno.

6. Revizija tužitelja je osnovana.

7. Predmet spora u ovom stadiju postupka je zahtjev tužitelja za isplatu naknade štete s naslova invalidske mirovine isplaćene osiguranici tužitelja zbog profesionalne nesposobnosti za rad, prouzročene ozljeđivanjem u prometnoj nesreći koju je skrivio osiguranik tuženice (u nespornom omjeru suodgovornosti 20:80 u korist osiguranice tužitelja), sve za razdoblje od 1. listopada 2016. do 31. prosinca 2018.

8. Nižestupanjski sudovi odbili su tužbeni zahtjev u pobijanom dijelu smatrajući da isplata invalidske mirovine osiguranici tužitelja u razdoblju nakon stjecanja uvjeta za starosnu mirovinu ne predstavlja štetu za tužitelja.

9. Povodom revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP revizijski sud presudu ispituje samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena (čl. 391. st. 1. ZPP). U reviziji stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi, uz određeno pozivanje na propise i druge izvore prava. Razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir (čl. 391. st. 3. ZPP).

10. Iz relevantnih utvrđenja sudova proizlazi:

- da je u prometnoj nesreći koja se dogodila dana 4. studenog 1995. ozlijeđena osiguranica tužitelja KC, time da je za nastanak prometne nesreće suodgovorna ona za 20% a osiguranik tuženika UC za 80%,

- da je rješenjem tužitelja broj 1709 od 20. srpnja 2000. istoj priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog profesionalne nesposobnosti za rad,

- da je KC rođena **.**.1955. i da je stekla uvjete za starosnu mirovinu,

- da bi, prema nalazu i mišljenju vještaka financijske struke, da nije bilo prometne nesreće i odlaska u invalidsku mirovinu, po redovnom tijeku stvari, osiguranica tužitelja primala starosnu mirovinu u većem iznosu od iznosa invalidske mirovine koju prima.

11. Imajući u vidu u ovom stadiju postupka sporno utuženo razdoblje, proizlazi da je primijeniti odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine", broj 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18 i 62/18 - dalje: ZMO/13).

11.1. Za razdoblje od 1. siječnja 2019. do 31. ožujka 2019. primjenom odredbe čl. 161. st. 2. toč. 1. Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine", broj 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18 i 115/18 - dalje: ZMO/18) prema kojoj naknada stvarne štete obuhvaća ukupne svote novčanih davanja isplaćenih na osnovi priznatog prava na invalidsku mirovinu u punom iznosu sve dok traje isplata invalidske mirovine, bez obzira na to je li osiguranik ispunio uvjete za ostvarivanje prava na prijevremenu ili starosnu mirovinu, nižestupanjski sud je prihvatio tužbeni zahtjev i to nije predmet pobijanja u revizijskom stadiju postupka.

12. Tužitelj naznačenim pitanjem u osnovi osporava pravilnost primjene odredbe čl. 161. ZMO/13 smatrajući da je invalidska mirovina stečeno pravo i da stoga ne može biti prevedena u starosnu mirovinu.

13. Prema odredbi čl. 161. st. 1. ZMO/13, tužitelj ima pravo zahtijevati naknadu štete za novčana davanja koja se isplaćuju na teret mirovinskog osiguranja sve dok traje isplata tih davanja i iako su ta davanja osigurana u mirovinskom osiguranju, a st. 2. toč. 1. da naknada stvarne štete obuhvaća ukupne svote novčanih davanja isplaćenih na osnovi priznatog prava na mirovinu u punom iznosu.

14. U odluci ovog suda broj Rev 1235/2021-2 od 22. veljače 2022. izraženo je pravno shvaćanje, a koje shvaćanje reafirmira i ovaj sud i na taj način odgovara na postavljeno pitanje, da tužitelj ima pravo na naknadu stvarne štete i to, kako se navodi:

"Po ocjeni ovog suda, u takvoj situaciji stvarnu štetu, koju tužitelj trpi isplatama obiteljske mirovine nakon pretpostavljenog stjecanja prava na starosnu mirovinu njegovog osiguranika, predstavlja razlika između isplaćene obiteljske mirovine i razmjernog dijela starosne mirovine koju bi po redovnom tijeku stvari ostvario osiguranik tužitelja, a koji razmjer ovisi o duljini staža osiguranja do smrti osiguranika tužitelja i duljini razdoblja u kojem je do pretpostavljenog stjecanja prava na starosnu mirovinu uplata doprinosa izostala."

15. Prvostupanjski sud odbio je dokazni prijedlog tužitelja za dopunu financijskog vještačenja na okolnost izračuna štete koja bi se odnosila i na plaćanje dužnih doprinosa za obvezno mirovinsko osiguranje na radni staž koji nije efektivno ostvaren, pa nema uvjeta za preinaku nižestupanjskih odluka.

16. Budući da zbog pogrešnog pravnog pristupa nisu raspravljene činjenice odlučne za pravilnu primjenu materijalnog prava, to je valjalo na temelju odredbe čl. 395. st. 2. ZPP ukinuti nižestupanjske presude i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

17. U nastavku postupka prvostupanjski sud će imati u vidu:

- da su prihodi mirovinskog osiguranja i doprinosi za obvezno mirovinsko osiguranje na temelju generacijske solidarnosti čiji su obveznici osiguranici, poslodavci, Republika Hrvatska i drugi obveznici prema propisima koji uređuju doprinose (čl. 151. toč. 1. ZMO/13), dok su rashodi mirovinskog osiguranja i mirovine i druga primanja iz mirovinskoga osiguranja na temelju stečenih prava (čl. 152. toč. 1. ZMO/13),

- da bi po redovnom tijeku stvari, da u prometnoj nesreći za koju je odgovoran osiguranik tuženika (80%) nije došlo do ozljeđivanja osiguranice tužitelja, ona nastavila raditi i ostvarila bi starosnu mirovinu time da bi kroz cijelo razdoblje njenog radnog odnosa u korist tužitelja bili uplaćivani doprinosi za obvezno mirovinsko osiguranje, čime bi sukladno odredbi čl. 151. st. 1. ZMO/13 tužitelj ostvario prihod,

- da je u konkretnom slučaju tužitelj ostvario prihod uplatama doprinosa obveznog mirovinskog osiguranja samo do umirovljenja svoje osiguranice, dok su daljnje uplate, potrebne za ostvarenje uvjeta za starosnu mirovinu, izostale.

18. Stoga će prvostupanjski sud prilikom utvrđivanja iznosa stvarne štete koju tužitelj trpi isplatama invalidske mirovine svojoj osiguranici u razdoblju nakon pretpostavljenog stjecanja prava na starosnu mirovinu njegove osiguranice, utvrditi razliku između isplaćene invalidske mirovine i razmjernog dijela starosne mirovine koju bi po redovnom tijeku stvari ostvarila osiguranica tužitelja, ovisno o duljini staža osiguranja do odlaska u invalidsku mirovinu i duljini razdoblja u kojem je do pretpostavljenog stjecanja prava na starosnu mirovinu uplata doprinosa izostala, te će potom ponovno odlučiti o preostalom tužbenom zahtjevu i o cjelokupnim troškovima parničnog postupka.

Zagreb, 16. travnja 2024.

Predsjednik vijeća:

Slavko Pavković