Republika Hrvatska

Općinski sud u Splitu

Gundulićeva 27

21 000 Split

Poslovni broj: 96 Pn-268/2021-33

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, sutkinja Antonia Škaričić Majić, u pravnoj stvari tužitelja A. B., OIB: …, K. G., S. R. broj 10, kojeg

zastupaju punomoćnici odvjetnici u O. d. L. – V. &

P. iz S., protiv tuženika M. B. O.: …, K. G.,

M. M. b.b., kojeg zastupa punomoćnik M. V., odvjentik u S., radi naknade štete, nakon održane glavne rasprave zaključene 29. veljače 2024. u prisutnosti punomoćnice tužitelja A. M. L. K., odvjetnice u S. i zamjenika punomoćnika F. M., odvjetničkog vježbenika kod odvjetnika

M. V., na ročištu za objavu presude, 16. travnja 2024.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku M. B. O.: …, naknaditi tužitelju A.

B., OIB: … iznos od 3.000,00 eura sa zateznim kamatama, a koje na

taj iznos teku od 26. siječnja 2016. do isplate po stopi po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a u razdoblju od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine

II Nalaže se tuženiku M. B. OIB: …, naknaditi tužitelju A.

B., OIB: …troškove parničnog postupka u iznosu od 3.258,50 eura sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 16. travnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1.

srpnja te godine.

III Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadom troškova postupka u iznosu od 2.391,50 eura kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj je sudu 26. siječnja 2016. podnio tužbu kojom od tuženika potražuje naknadu neimovinske štete u pogledu pretrpljenih fizičkih bolova, pretrpljenog straha, pretrpljenih duševnih bolova i imovinsku štetu s osnove tuđe njege i pomoći, u ukupnom iznosu od 26.000,00 kuna/ 3.450,79 eura zajedno s pripadajućim zateznim kamatama od 3. kolovoza 2015. U tužbi se navodi da je tuženik, 3. kolovoza 2015. oko 22:00 sati u K. K. bez ikakvog razloga i povoda fizički napao

tužitelja ok je vozio bicikl, a koje prigode da je tužitelj zadobio tjelesne ozljede. Tužitelj potražuje gore navedeni iznos kao pravičnu novčanu naknadu zbog povrede prava na tjelesno zdravlje.

1.1. U odgovoru na tužbu tuženik se usprotivio tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti, istaknuo je da tužitelju nije nastala nikakva šteta, da mu nije povrijeđeno pravo osobnosti.

2. Prvostupanjski sud je 29. studenoga 2018. pod poslovnim brojem Pn-54/16 donio presudu zbog ogluhe, koja je ukinuta rješenjem Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž-1287/2019-2 od 26. kolovoza 2019.

2.1. Rješenjem poslovni broj Pn-521/2019 od 9. rujna 2020. određen je prekid postupka u ovoj pravnoj stvari do pravomoćnog okončanja postupka koji se vodi pod poslovnim brojem K-948/15, a podneskom tužitelja od 17. svibnja 2021. predložen je nastavak postupka.

2.2. Rješenjem Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pn-521/2019 od 20. svibnja 2021. nastavljen je postupak u ovoj pravnoj stvari.

3. Podneskom od 4. srpnja 2023. tužitelj je, a nakon provedenog vještačenja, uredio tužbeni zahtjev na način da od tuženika zahtijeva iznos po osnovi neimovinske štete u iznosu od 3.000,00 eura zajedno sa zateznim kamatama od 26. siječnja 2016. (dan podnošenja tužbe).

4. Tijekom postupka sud je izveo dokaze pregledom i čitanjem isprava i dokumentacije sadržane u spisu i to: spisa Općinskog suda u Splitu poslovni broj K- 948/15, presude Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Kž-147/2021-5 od 20. travnja 2021., radiološkog nalaza tužitelja od 4. kolovoza 2015., specijalističkih nalaza za tužitelja od 3. kolovoza 2015., 4. kolovoza 2015, 6. kolovoza 2015., 31. kolovoza 2015., 14. listopada 2015., 18. studenoga 2015., 20. siječnja 2016., 9. ožujka 2016., 25. svibnja 2016., potvrde D. z. s. i. n. o. L. od

22. siječnja 2003., spis P. u. S.-d., policijska postaja

K. broj 511-12-28-228-20 o događaju od 3. kolovoza 2015. U postupku je izveden dokaz provođenjem medicinskog vještačenja po stalnim sudskim vještacima prim.mr.sc. Č. L., dr. med. psihijatar i prof. dr. sc. N. K. P.,

spec. otorinolaringolog i subspec. plastične kirurgije glave i vrata.

5. Sud je odustao od izvođenja dokaza saslušanjem svjedoka J. T.,

B. B. i M. B., kao i od izvođenja dokaza saslušanjem tužitelja i

tuženika kao parničnih stranaka budući da su sve činjenice u ovoj stvari u dovoljnoj mjeri utvrđene i raspravljene i da nije svrsishodno predložene saslušavati s obzirom na to da je presudom Općinskog suda u Splitu poslovni broj K-948/2015 od 9. studenoga 2020., u odnosu na predmetni događaj, tuženik proglašen krivim, pa je dakle u postupku ostalo za raspraviti jedino visinu predmetnog spora.

6. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske štete u iznosu od 3.000,00 eura, koja da tužitelju pripada s osnove povrede osobnih prava, a koju štetu mu je počinio tuženik 3. kolovoza 2015. kada ga je kada ga je bez razloga i povoda fizički napao, prilikom čega da je osjetio bol i pretrpio strah i duševne boli.

7. Među strankama tijekom postupka nije bilo da je presudom Općinskog suda u Splitu poslovni broj Kž-147/2021 od 9. studenoga 2020., koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Kž-147/2021 od 21. travnja 2021. tuženik osuđen zbog kaznenog djela protiv života i tijela, tjelesna ozljeda na štetu tužitelja te mu je izrečena kazna zatvora u trajanju od 8 mjeseci, odnosno uvjetna osuda da se prema tuženiku presuda neće izvršiti ukoliko u roku od 2 godine ne počini novo kazneno djelo.

8. Kao sporno u postupku je trebalo utvrditi odgovornost tuženika za štetu, jeli tužitelju nastala šteta kao i visinu tužbenog zahtjeva.

9. Iz presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj K-948/2015-38 od 9. studenoga 2020. proizlazi da je tuženik tom presudom osuđene i proglašen krivim što je 3. kolovoza 2015. godine oko 22,20 sati u mjestu K. K., bez ikakvog

razloga i povoda, u nakani da tužitelja tjelesno ozljedi, tužitelja dok je vozio bicikl udario s leđa te ga potom udario šakom u glavu, uslijed čega je tužitelj zadobio krvni podljev lijeve natkoljenice i napuknuće nosnih kostiju koje ozljede u svom zbroju predstavljaju tjelesnu ozljedu, čime da je počinio kazneno djelo protiv života i tijela – tjelesna ozljeda.

10. Sukladno odredbi članka 12. stavka 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22.; dalje: ZPP) parnični sud je u pogledu postojanja kaznenog djela i kaznene odgovornosti učinioca vezan za pravomoćnu presudu kaznenog suda kojom se optuženik oglašava krivim. Stoga, nema potrebe obrazlagati dokaze na okolnost krivnje tuženika za štetu, a tuženik nije u postupku isticao da bi i tužitelj doprinio svojoj šteti.

11. U daljnjem tijeku valjalo je utvrditi visinu štete koju je tužitelj pretrpio ocjenom nalaza i mišljenja sudskih vještaka.

12. Stalni sudski vještak prim. mr.sc. Č. L. je u svom nalazu i mišljenju naveo da je tužitelj 3. kolovoza 2015. nakon što je napadnut isti dan se javio na H.

k. p. KBC S. gdje se kao dijagnoza navodi udarac u lijevu natkoljenicu,

dan kasnije da je pregledan na ORL kada je napravljena radiološka obrada i kao dijagnoza da mu je postavljen prijelom kostiju nosa. Zbog smetnje na psihičkom planu, a koje su u uzročno-posljedičnoj vezi s opisanim napadom da se javio psihijatru koji kao dijagnozu navodi PTSP ACUTA F43.1 (civiln). Nadalje da je kod tužitelja uslijedilo psihijatrijsko liječenje (6 nalaza) s istom dijagnozom uz stalno uzimanje antidepresiva i anksioloitika, a da je psihijatrijsko liječenje trajalo od 31. kolovoza 2015.g. – 25. svibnja 2016.g. Vještak je u nalazu istaknuo da je kod tužitelja došlo do blažeg umanjenja životnih aktivnosti zbog "smanjenog disanja na nos", te da će zbog opisanih smetnji tužitelj cijeli život ulagati (blaže) pojačane napore kod svakodnevnog funkcioniranja, ali će to neutralizirati pojačanim naporima. Istaknuo je da je nakon opisane fizičke traume tužitelj doživio intenzivni strah na razini osjećaja neposredne ugroženosti koji se prema opće prihvaćenim kriterijima može prihvatiti kao adekvatan i dostatan uzrok tih poremećaja. Sudski vještak je iznio svoj zaključak da postoji izravna uzročno-posljedična veza između pretrpljene traume od dana 3. kolovoza 2015. i smetnji na tjelesnom i duševnom planu. U vrijeme napada tužitelj da je trpio "primarni strah" jakog intenziteta u trajanju od 2-3 minute, nastavio se sekundarni strah jakog intenziteta koji je mogao potrajati do prvog javljanja psihijatru 31. kolovoza 2015., dalje da je trpio strah srednjeg intenziteta idućih mjesec dana, a strah blagog intenziteta do završetka psihijatrijskog liječenja 25. svibnja 2016. Opisane smetnje da su tužitelja sve vrijeme psihijatrijskog liječenja ograničavale u svakodnevnom funkcioniranje (osobno, emocionalni i socijalno), pa je morao ulagati svakodnevno dodatne napore u funkcioniranju i savladavanju opisanih ograničenja. Konačno da su psihičke smetnje dovele i do privremene povrede duševnog integriteta od ozljeđivanja i sve vrijeme psihijatrijskog liječenja, lakog stupnja a što je procijenio na 5%-10%.

13. Stalni sudski vještak prof. dr. sc. N. K. P. u svom pisanom nalazu i mišljenju istaknuo da je tužitelju nakon predmetnog događaja radiološki evidentiran lom korijena nosa, u kojem se nalaze nosne kosti. Na kontrolnom pregledu u dva navrata kod dva različita specijalista otorinolaringologa da je opisan pomak nosne pregrade-septuma udesno nastao nakon ozljeđivanja. Iznio je svoje mišljenje da je tužitelj imao jače bolove dva dana, nakon toga srednje jake bolove još dva dana, a još dva dana blage bolove. Tuđa pomoć i njega da tužitelju nisu bili potrebni, a također da nije zaostala naruženost nakon ozlijede. Posebno je istaknuo da što se tiče funkcije disanja na nos nakon ovakve ozljede da je kod tužitelja došlo do trajno blaže smanjenog disanja na nos, što predstavlja trajno smanjenje životne aktivnosti od 1%.

14. Na tako dane nalaze i mišljenja tuženik je imao primjedbi, pa je sud sukladno odredbi članka 260. ZPP na ročište glavne rasprave od 29. veljače 2024. pozvao na usmeno očitovanje stalne sudske vještake.

15. Tako je dr. N. K. P., očitovao se na prigovore tuženika, istaknu da se radilo o frakturi nosnih kostiju kod tužitelja koja je evidentirana radiološkom metodom pretraga te frakturi nosne pregrade odnosno septuma, nakon toga u kontrolnom pregledu drugi ORL je evidentirao istu situaciju. Istaknuo je da je vrlo čest slučaj da kod frakture nosnih kostiju bude frakturirana i nosna pregrada koja doživi u različitom stupnju deformitet, da se u konkretnom radilo o blagom deformitetu te da je njegova procjena bila smanjenje životne aktivnosti od 1% i da se radi o prvom stupnju blagom. U mišljenju je istaknuo da je nos je jedino prirodno disanje, a ne usta, te da kod tužitelja dolazi do smanjenje ulaza zraka u odnosnu na normalnu ravnu nosnu pregradu, koja je iskrivljena nakon udesa, te da tako dolazi do smanjenje ulaza zraka u pluća, dakle do smanjenja djelovanja nosa kao filtera za čišćenje zraka kao termoregulatoru te su samim time oslabljeni nazopulmolarni i nazotorakalni refleksi, a kod nekih pacijenata da je dijelom oslabljen njuh.

16. Tako je i dr. Č. L., očitovao se na prigovore tuženika istaknuo je da je raspon od 5-10% budući da je psihološko teško svesti na uže granice od toga pa je općeprihvaćena praksa da se da raspon od 5%. Temeljem opisno ozljeđivanja i zaostalih ozljeda opisanih po vještaku ORL struke tužitelj da će cijeli život morati ulagati dodatne napore u svakodnevno socijalnom funkcioniranju, a što predstavlja trajnu frustraciju koja uvijek dovodi i do trajne povrede duševnog integriteta što sam procijenio na 5-10%.

17. U postupku davanja nalaza i mišljenja sudski vještaci kako iz naprijed izloženog proizlazi, su naveli detalje liječenja tužitelja, stručno i argumentirano se osvrnuo na bitne činjenice, pružajući sudu osnovu za praćenje tijeka liječenja, pri čemu je suvremenim medicinskim znanjima i metodama dao objektivna mjerila za kvantitativno određenje neimovinske štete, na temelju kojih je sud mogao s dovoljno objektivnih podataka obrazložiti i dati svoju ocjenu pretrpljene štete, radi čega se mišljenje sudskih vještaka u cijelosti prihvaća.

18. Nakon ocjene svakog dokaza zasebno i u njihovoj ukupnosti te na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka, u skladu s člankom 8. ZPP sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

19. Prema odredbi članka 1046. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18; dalje: ZOO) je propisano da je šteta umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta).

20. Nadalje na temelju odredbe članka 19. ZOO svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim Zakonom, pod pravima osobnosti u smislu ovoga Zakona razumijevaju se prava na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i dr.. Odredba članka 1100. ZOO propisuje da će u slučaju povrede prava osobnosti sud, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kada nje nema. Pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom. Neimovinska šteta sastoji se u povredi prava osobnosti, temelj prava na naknadu štete je upravo povreda prava osobnosti, u ovom štetnom događaju tužiteljici je povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje.

21. Tužitelju je radi predmetnog događaja nastala šteta u vidu povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje (neimovinska šteta).

22. Odredbom članka 1100. ZOO-a propisano je da će sud u slučaju povrede prava osobnosti, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema.

21. Pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom naravi i društvenom svrhom.

23. Neimovinska šteta sastoji se u povredi prava osobnosti, temelj prava na naknadu štete je povreda prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, pa je imajući u vidu nalaz i mišljenje sudskog vještaka otorinolaringologa i psihijatra, koje ovaj sud u cijelosti prihvaća kao stručan, objektivan, utemeljen na medicinskoj dokumentaciji i iskustvu, uzevši u obzir i tužiteljevu dob, uvažavajući sve opisane neugodnosti tijekom liječenja, potrebom odlaska na preglede i pretrpljenim strahom, te utemeljenjem na ovlaštenju iz odredbe članka 223. ZPP, tužitelju za povredu prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje valjalo utvrditi iznos od 3.000,00 eura, kako to tužitelj i potražuje. Ovaj sud drži da je tužitelj uistinu doživio strah i traumu zbog fizičkog napada od strane tuženika do kojeg je došlo iznenada prilikom uobičajene vožnje biciklom, neugodnosti koje je pretrpio i samim napadom u centru mjesta gdje inače obitava, a posebice uzimajući u obzir da je došlo do ozljeđivanja nosnih kostiju, organa koji služi čovjeku za svakodnevno funkcioniranje-disanje, pritom je kod tužitelja upravo ozljeđivanje tog organa izazvan posebno strah budući da mu je ozljeđen organ prijeko potreban za život i koji se nalazi na licu tužitelja, pa ovaj sud drži da je upravo dosuđenim iznosom tužitelju pružena zaštita njegove povrede prava osobnosti, slijedom čega je odlučeno kao pod točkom I. izreke ove presude.

24. Na dosuđeni iznos neimovinske štete tužitelju pripadaju i zatezne kamate od dana podnošenja tužbe sukladno odredbi članka 1103. ZOO.

25. Stoga je, odlučeno kao u točki I izreke.

26. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na članku 154. stavku 1., članku 155. i članku 164. ZPP. Imajući na umu naveden zakonske odredbe, ovaj sud smatra da tužitelju pripada cjelokupan trošak postupka, budući je u cijelosti uspio u postupku.

27. Prilikom određivanja visine troškova uzeta je u obzir vrijednost predmeta spora prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu 3.000,00 eura te Tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23; dalje: Tarifa).

28. S obzirom na odredbe Tarife kao i postavljeni zahtjev za naknadu troškova, tužitelju su, kao potrebni za svrhovito vođenje parnice, priznati troškovi po osnovi odvjetničkog zastupanja i to za:

- sastav tužbe od 26. siječnja 2016. u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 8/1 Tarife),

- sastav ostalog podneska od 29. studenoga 2017. u iznosu od 50,00 eura

(Tbr. 8/5 Tarife),

- zastupanje na ročištu od 29. studenoga 2017. koje je ročište bilo odgođeno prije raspravljanja u iznosu od 50,00 eura (Tbr 9/5 Tarife),

- zastupanje na ročištu od 28. svibnja 2018. koje je ročište bilo odgođeno prije raspravljanja u iznosu od 50,00 eura (Tbr 9/5 Tarife),

- zastupanje na ročištu od 3. srpnja 2018. na kojem se raspravljalo o procesnim pitanjima u iznosu od 100,00 eura (Tbr 9/2 Tarife),

- zastupanje na ročištu od 3. rujna 2018. koje je ročište bilo odgođeno prije raspravljanja u iznosu od 50,00 eura (Tbr 9/5 Tarife),

- zastupanje na ročištu od 25. studenoga 2019. u iznosu od 200,00 eura (Tbr 9/1 Tarife)

- zastupanje na ročištu od 25. kolovoza 2019. u iznosu od 200,00 eura (Tbr 9/1 Tarife)

- zastupanje na ročištu od 9. rujna 2020. na kojem se raspravljalo o procesnim pitanjima u iznosu od 100,00 eura (Tbr 9/2 Tarife),

- sastav obrazloženog podneska od 17. svibnja 2021. u iznosu od 100,00 eura (Tbr. 8/3 Tarife),

- sastav obrazloženog podneska od 25. lipnja 2021. u iznosu od 100,00 eura (Tbr. 8/3 Tarife),

- zastupanje na ročištu od 3. studenoga 2021. na kojem se raspravljalo o procesnim pitanjima u iznosu od 100,00 eura (Tbr 9/2 Tarife),

- zastupanje na ročištu od 6. listopada 2022. na kojem se raspravljalo o procesnim pitanjima u iznosu od 100,00 eura (Tbr 9/2 Tarife),

- sastav obrazloženog podneska od 4. srpnja 2023. u iznosu od 200,00 eura

(Tbr. 8/1 Tarife),

- zastupanje na ročištu od 27. rujna 2023. u iznosu od 200,00 eura (Tbr 9/1 Tarife)

- zastupanje na ročištu od 31. listopada 2023. na kojem se raspravljalo o procesnim pitanjima u iznosu od 100,00 eura (Tbr 9/2 Tarife),

- zastupanje na ročištu od 29. veljače 2024. u iznosu od 200,00 eura (Tbr 9/1 Tarife)

29. Dakle tužitelju je trebalo priznati troškove postupka po odvjetničkom zastupanju u iznosu od 2.100,00 eura, te je tom iznosu sukladno odredbi članka 46. tužitelju valjalo na taj iznos obračunati pripadajući porez na dodanu vrijednost u iznosu od 25% (525,00 eura). Dakle tužitelju s osnova odvjetničkog zastupanja kao osnovano valjalo je priznati troškove postupka u iznosu od 2.625,00 eura. Tužitelju je nadalje valjalo priznati troškove provedenog vještačenja u iznosu od 480,60 eura, kao i trošak sudske pristojbe tužbe i presude u ukupnom iznosu od 152,90 eura, sukladno odredbama Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 118/18., 51/23.) i Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" broj 37/23.)

31. Dakle tužitelju je valjalo priznati sveukupno troškove postupka u iznosu od 3.258,50 eura zajedno sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od donošenja ove presude do isplate.

32. Tužitelju nije priznat zatraženi trošak zastupanja na ročištu od 29. kolovoza 2018. jer taj dan nije bilo održano ročište u predmetnom postupku, kao ni trošak pojedinih ročišta u punom iznosu jer se na tim ročištima nije raspravljalo o glavnoj stvari ili izvodili dokazi, a što je posebno obrazloženo za svako ročište. Jednako tako tužiteljici nije priznat trošak sudskih pristojbi u zatraženom iznosu već trošak sukladno Uredbi. Stoga je u dijelu u kojem je tužitelj zatražio trošak postupka u iznosu od 2.391,50 eura zahtjev valjalo odbiti kao neosnovan.

24. Slijedom navedenog, odlučeno je kao pod točkom III izreke ove presude.

U Splitu 12. travnja 2024.

SUTKINJA

Antonia Škaričić Majić, v. r.

Uputa o pravu na žalbu:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (za stranku koja je bila uredno obaviještena o tom ročištu) odnosno od dana dostave prijepisa presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o tom ročištu). Žalba se podnosi Općinskom sudu u Splitu, a o žalbi odlučuje nadležni Županijski sud Republike Hrvatske.

DNA:

- tužiteljici po punomoćniku

- tuženiku

- tuženiku po punomoćniku

- u spis