REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 1636/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Darka Milkovića člana vijeća, Jasenke Žabčić članice vijeća i Dragana Katića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Construere 2016 d.o.o. Varaždin, Miroslava Krleže 1/1, OIB: 27189479998, kojeg zastupa punomoćnik Darko Marić, odvjetnik u Zagrebu i Vinko Arelić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Arelić & Mlinarić d.o.o. u Zagrebu, Trnjanska cesta 69, protiv prvotuženika SŽ iz [adresa] (ili na adresi u [adresa]), OIB: [osobni identifikacijski broj], drugotuženice LŽ iz [adresa] (ili na adresi u [adresa]), OIB: [osobni identifikacijski broj], i trećetuženika RŽ iz [adresa] (ili na adresi u [adresa]), OIB: [osobni identifikacijski broj], svi zastupani po punomoćnici Ani Holjar, odvjetnici u Rijeci, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Dubrovniku poslovni broj Gž- 325/2023-2 od 24. svibnja 2023. kojom su potvrđeni presuda i rješenje Općinskog suda u Crikvenici – Stalne službe u Krku, poslovni broj P-569/2022-12 od 17. veljače 2023., u sjednici održanoj 16. travnja 2024.,
r i j e š i o j e :
I. Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Dubrovniku poslovni broj Gž-325/2023-2 od 24. svibnja 2023. se odbija.
II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Dubrovniku poslovni broj Gž-325/2023-2 od 24. svibnja 2023. kojom su potvrđeni presuda i rješenje Općinskog suda u Crikvenici – Stalne službe u Krku, poslovni broj P-569/2022-12 od 17. veljače 2023. (stavak I izreke). U stavku II izreke odbijeni su zahtjevi stranaka za naknadu troškova žalbenog postupka.
2. Prijedlog podnosi protiv drugostupanjske presude i rješenja zbog pet pitanja pozivom na odredbu čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 79/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP). Smatra da su postavljena pitanja važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni odnosno da je drugostupanjskom presudom kojom je potvrđena prvostupanjska presuda, a kojom je počinjenja bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, a riječ je o pravnom pitanju u kojem odluka suda drugog suda odstupa od prakse revizijskog suda te je riječ o pravnom pitanju o kojem nema prakse revizijskog suda. Predlaže da Vrhovni sud Republike Hrvatske usvoji prijedlog za dopuštenje revizije te omogući revidentu podnošenje iste u ovom predmetu.
2.1. Kao razlog važnosti postavljenih pitanja predlagatelj se poziva na odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske poslovni broj U-III/1751/2009 od 9. travnja 2010. te na rješenje Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž Ovr-375/16-2 od 14. prosinca 2016. smatrajući da je pobijana drugostupanjska odluka utemeljena na shvaćanju koje je suprotno shvaćanju iznesenim u odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske i rješenju Županijskog suda u Zadru.
3. U odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije tuženik se protivi navodima prijedloga te predlaže da se prijedlog kao neosnovan odbije. Potražuje trošak odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije.
4. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a, čl. 387., čl. 388. i čl. 389. ZPP revizijski sud je ocijenio da u odnosu na prvo postavljeno pitanje "Dovodi li univerzalna građanskopravna sukcesija nakon provedenog odvajanja s osnivanjem trgovačkog društva glede prenosivih prava ex lege do procesnopravne sukcesije?" polazi od pogrešne pretpostavke da se radi o univerzalnoj građanskopravnoj sukcesiji što je suprotno utvrđenju nižestupanjskih sudova pa stoga postavljeno pitanje nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni niti za razvoj prava kroz sudsku praksu.
4.1. U odnosu na slijedeća tri postavljena pitanja valja reći da odgovor na postavljena pitanja je usko vezan uz okolnosti konkretnog slučaja, slijedom čega nema elemenata univerzalnosti da bi se moglo smatrati da se radi o pravnom pitanju važnom ne samo za odluku u ovom sporu nego i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu. Obrazloženjem postavljenih pitanja tužitelj izražava nezadovoljstvo pobijanom drugostupanjskom odlukom ukazujući na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, pogrešnu primjenu materijalnog prava i na bitnu povredu odredaba parničnog postupka.
4.2. Naime, ako su u prijedlogu za dopuštenje revizije izloženi razlozi u kojima predlagatelj iznosi samo svoje prosude o potrebi za odgovorima na određena pravna pitanja, a zapravo tako samo izražava neslaganje s pobijanom drugostupanjskom odlukom, kao što je to u ovom slučaju, tada valja zaključiti da to nisu razlozi iz čl. 385.a ZPP koji bi u cilju ujednačavanja sudske prakse opravdavali intervenciju revizijskog suda.
5. Pogrešno je i tužiteljevo shvaćanje da odluke na koje se kao razlog važnosti postavljenih pitanja poziva (odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske poslovni broj U-III/1751/2009 od 9. travnja 2010. i rješenje Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž Ovr-375/16-2 od 14. prosinca 2016.) u opravdanju postavljenih pitanja usporedive s pobijanom drugostupanjskom presudom u smislu da bi se radilo o pravnim pitanjima o kojima ona odstupa od prakse revizijskog suda ili da bi se radilo o neujednačenoj praksi viših sudova. Naime, u svakom od predmeta na koje se poziva tužitelj odluke o tužbenom zahtjevu obrazloženo je specifičnim činjeničnim okolnostima s kojima se ne može usporediti činjenična situacija u predmetnom slučaju. Naime odluka u sporu o postavljenom pitanju ovisi o načinu vođenja postupka, izvedenim dokazima i njihovoj ocjeni, pa stoga njene odluke ne daju značaj važnosti postavljenim pitanjima niti je pozivanjem na navedene odluke tužitelj opravdao značaj važnosti postavljenih pitanja.
6. S obzirom na izloženo valjalo je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP odbiti prijedlog za dopuštenje revizije u odnosu na postavljena pitanja i riješiti kao u izreci rješenja.
Zagreb, 16. travnja 2024.
Predsjednik vijeća
Ivan Vučemil
