REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 4211/2023-6
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila, predsjednika vijeća, Jasenke Žabčić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Marine Paulić, Darka Milkovića i Dragana Katića, članova vijeća, u pravnoj stvari 1. tužitelja Stečajna masa iza SANITETSKA KUĆA APOLLONIA d.o.o. u stečaju (ranije SANITETSKA KUĆA APOLLONIA d.o.o. u stečaju, Split, Ulica Fra Bone Razmilovića 8, OIB 76744843934), koga zastupa punomoćnik Dragan Mijoč, odvjetnik u Splitu, 2. tužitelja Stečajna masa iza ASSISTA d.o.o. u stečaju, Split, Velebitska 110, OIB 11325420507, koga zastupa punomoćnica Danijela Badurina, odvjetnica u Dubrovniku, i 3. tužiteljice AŽ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika ERSTE & STEIERMÄRKISCHE BANK d.d. Rijeka, Jadranski trg 3/a OIB 23057039320, koga zastupa punomoćnik Damir Metelko, odvjetnik u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o prijedlozima 1. tužitelja i 2. tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude i rješenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-265/2023-3 od 5. travnja 2023. kojima je presuda Trgovačkog suda u Rijeci broj P-90/2021-35 od 6. lipnja 2022. djelomično potvrđena, djelomično preinačena i djelomično ukinuta (bez vraćanja na ponovno suđenje), a ukinuto je rješenje Trgovačkog suda u Rijeci broj P-90/2021 od 13. siječnja 2022., u sjednici održanoj 16. travnja 2024.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlozi za dopuštenje revizije 1. tužitelja i 2. tužitelja se odbijaju.
II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije.
Obrazloženje
1. Prvotužitelj Stečajna masa iza SANITETSKA KUĆA APOLLONIA d.o.o. u stečaju (dalje: prvotužitelj) i drugotužitelj Stečajna masa iza ASSISTA d.o.o. u stečaju (dalje: drugotužitelj) podnijeli su prijedloge za dopuštenje revizije protiv presude i rješenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-265/2023-3 od 5. travnja 2023. kojima je odlučeno o prvotužiteljevoj i tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Rijeci broj P-90/2021-35 od 6. lipnja 2022.
2. Prijedlozi za dopuštenje revizije podneseni su u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. i čl. 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP) zbog pravnih pitanja koja predlagatelji smatraju važnima za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni kao i za razvoj prava kroz sudsku praksu.
3. Obrazlažući važnost postavljenih pitanja predlagatelj ukazuju na sudsku praksu viših sudova te pravno shvaćanje sa sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 30. siječnja 2020. (o zastarnom roku restitucijskog zahtjeva).
4. U odgovoru na podnesene prijedloge tuženik je predložio prijedloge odbaciti, podredno odbiti te je zatražio trošak odgovora na prijedloge za dopuštenje revizije.
5. Prijedlozi za dopuštenje revizije nisu osnovani.
6. Predmet spora je:
-zahtjev za utvrđenje da ne postoji obveza 1. tužitelja, kao korisnika kredita, te 2. i 3. tužitelja, kao jamaca, plaćanja kamata u visini 3M euribor + 4,5 postotnih poena godišnje prema jednostranoj obavijesti o promjeni kamatne stope tuženika i zahtjev za utvrđenje da kamata iznosi euribor +3,25 postotna poena (prema čl. 8. st. 1. ugovora o kreditu koji je 1. tužitelj, kao korisnik kredita, sklopio s tuženikom)
-zahtjev za utvrđenje da je ništetna i bez pravnog učinka odredba čl. 8. st. 2. ugovora o kreditu kojom je ugovoreno da se mogu vršiti promjene ugovorene kamatne stope kao i način obračuna i naplata u skladu s važećim odlukama banke,
-zahtjev da se naloži tuženiku isplatiti 1. tužitelju iznos od 10.161,31 euro, a 2. tužitelju iznos od 29.940,23 eura, sve s pripadajućim zateznim kamatama.
7. Sud prvog stupnja je ocijenio da je sporna ugovorna odredba (čl. 8. st. 2.) o kamatnoj stopi ništetna zbog nedovoljne odredivosti činidbe, slijedom čega je prihvatio i ostale zahtjeve tužitelja. Sud drugog stupnja je ocijenio da je ugovorna odredba o kamatnoj stopi valjana, ali da novčani iznosi koje je tuženik stekao prvotužiteljevim i drugotužiteljevim uplatama po osnovi uvećane kamatne stope, koju je tuženik jednostrano izmijenio, predstavlja imovinu koju je tuženik stekao bez pravne osnove (bez utemeljenja u ugovoru). Stoga zaključuje da je pravilno prihvaćen tužbeni zahtjev za utvrđenje da ne postoji obveza plaćanja kamata u visini 3M euribor + 4,5 postotnih poena godišnje prema jednostranoj obavijesti o promjeni kamatne stope tuženika kao i zahtjev za utvrđenje da kamata iznosi euribor +3,25 postotna poena. Nadalje, ocjenjujući prigovor zastare sud drugog stupnja je zaključio da je cijela prvotužiteljeva tražbina u zastari te dio drugotužiteljeve tražbine u iznosu od 5.438,35 eura, slijedom čega je djelomično preinačio prvostupanjsku presudu i odbio tužbeni zahtjev prvotužitelja u cijelosti, a zahtjev drugotužitelja za iznos od 5.438,35 eura. Pri tome je primijenio opći zastarni rok koji je računao od dana izvršenih plaćanja. Drugostupanjski sud je, nadalje, ocijenio da predmet raspravljanja nije mogao biti zahtjev za utvrđenje ništetnosti odredbe čl. 8. st. 2. ugovora o kreditu, jer je sud prvog počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 190. st. 2. ZPP-a kada je drugotuženiku dopustio preinaku tužbe isticanjem novog zahtjeva - zahtjeva za utvrđenje ništetnosti. Stoga je prvostupanjsku presudu ukinuo u dijelu kojim je prihvaćen zahtjev za utvrđenje ništetnosti sporne ugovorne odredbe (bez vraćanja na ponovno suđenje). Dakle, sud drugog stupnja o zahtjevu za utvrđenje ništetnosti nije odlučivao, a odlučujući o zahtjevu za utvrđenje da ne postoji obveza plaćanja prema povećanoj kamatnoj stopi (koji zahtjev je prihvatio), ocijenio je da je sporna ugovorna odredba valjana, te je, nadalje, tumačeći spornu ugovornu odredbu, zaključio da ono što je tuženik stekao nema utemeljenja u ugovoru s obzirom na volju ugovornih strana.
8. Prvotuženik je predložio da mu se dopusti podnošenje revizije u odnosu na šest pravnih pitanja koja se odnose na ništetnost sporne ugovorne odredbe o kamatnoj stopi (prvo pitanje), na nezakonito stjecanje temeljem ništetne ugovorne odredbe i s tim u vezi primjenu općeg zastarnog roka(drugo pitanje), odredivost činidbe naplate u skladu s važećim odlukama banke (treće pitanje), valjanost sporne ugovorne odredbe (čl. 8. st. 2. ugovora) i s tim vezi pravilnost utvrđenja i dostatnost obrazloženja za utvrđeno činjenično stanje (četvrto i peto pitanje), pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja s obzirom izvedene dokaze, a vezano za ništetnost sporne ugovorne odredbe (šesto pitanje).
9. Drugotuženik je predložio da mu se dopusti podnošenje revizije u odnosu na pravno pitanje koje se odnosi na određenost i odredivost činidbe u smislu odredbe čl. 269. st. 2. ZOO-a u slučaju kada je ugovoreno da banka nakon plasiranja kredita može jednostrano i bez ikakvih ugovorenih parametara mijenjati visinu marže kao fiksno ugovorenog dijela kamatne stope, a visina kamatne stope je vezana uz promjenu EURIBOR-a.
10. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a st. 1. i čl. 387. ZPP-a vijeće revizijskog suda je ocijenilo da postavljena pravna pitanja nisu važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, a iz razloga kako slijedi.
11. U ovoj pravnoj stvari pravomoćno je odlučeno da nije dopuštena preinaka tužbe isticanjem novog zahtjeva - zahtjeva na utvrđenje ništetnosti sporne ugovorne odredbe (čl. 8. st. 2. ugovora o kreditu od 22. kolovoza 2008.) te je ukinuta presuda suda prvog stupnja (bez vraćanja na ponovno suđenje) u dijelu kojim je odlučeno o tom zahtjevu, jer je ocijenjeno da zahtjev za utvrđenje ništetnosti nije mogao biti predmet raspravljanja. Predlagatelji ne postavljaju odgovarajuće postupovnopravno pitanje usmjereno protiv rješenja drugostupanjskog suda kojim je prvostupanjska presuda ukinuta u dijelu kojim je odlučeno o zahtjevu za utvrđenje ništetnosti. Budući da ništetnost nije utvrđena, niti na drugi način ustanovljena, pravno shvaćanje drugostupanjskog suda glede zastarnog roka nije u suprotnosti s pravnim shvaćanjem zauzetim na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su- IV-47/2020-2 od 30. siječnja 2020. Glede odluka višeg sudova na koje se predlagatelji pozivaju, valja reći da iste nisu donesene u usporedivoj činjeničnoj i pravnoj situaciji, jer je riječ o odlukama u kojima je ništetnost utvrđena odnosno na drugi način ustanovljena.
12. Budući da, slijedom iznesenog, u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz čl. 385.a st. 1. ZPP-a i dopuštenje revizije, valjalo je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP-a riješiti kao pod točkom I. izreke ovog rješenja.
13. Zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na prijedlog nije prihvaćen (točka II. izreke), jer se ne radi o trošku koji je bio potreban za vođenje postupka (čl. 155. st. 1. u vezi s čl. 166. st. 1. ZPP-a).
Zagreb, 16. travnja 2024.
Predsjednik vijeća:
Ivan Vučemil
