Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj Gž-563/2022-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Andrine Raspor Flis kao predsjednice vijeća, Željke Rožić Kaleb kao članice vijeća i izvjestiteljice te Ane Gradišek kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja E. B., iz L., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnica A. S., odvjetnica u R., protiv tuženika K. d.o.o. sa sjedištem u J., OIB: …, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji, poslovni broj P-1570/2020-14 od 22. prosinca 2021., u sjednici vijeća održanoj 16. travnja 2024.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tuženika K. d.o.o. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji, poslovni broj P-1570/2020-14 od 22. prosinca 2021.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja je odlučeno:
"I-Utvrđuje se ništetnom odredba Ugovora o korištenju javne usluge sklopljenog između tužitelja E. B., L., OIB: … i tuženika K. d.o.o., M., OIB: … kojom je utvrđena obveza plaćanja dvostruke naknade za odvoz komunalnog otpada – obvezna minimalna javna usluga u iznosu od 55,94 kn u dijelu koji se odnosi na dvostruko obračunati iznos naknade.
II-Nalaže se tuženiku K. d.o.o., M., OIB: … da u roku od 15 dana po pravomoćnosti ove Presude isplati tužitelju E. B., L., OIB: … s osnove preplaćenog novčanog iznosa na ime dvostruko naplaćenih naknada za odvoz komunalnog otpada – obvezna minimalna javna usluga ukupni novčani iznos od 1.454,44 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi od 6,82% godišnje do 31. prosinca 2018. godine, od 1. siječnja do 30. lipnja 2019. godine po stopi od 6,54% godišnje, od 1. srpnja do 31. prosinca 2019. godine po stopi od 6,30 %, od 1. siječnja 2020. godine do 30.lipnja 2020.g. po stopi od 6,11 %, od 1. srpnja 2020.g. po stopi od 5,89%, a u slučaju promjene kamatne stope sukladno članku 29. Zakona o obveznim odnosima, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, i koja teče na pojedinačne iznose, od dana njihova dospijeća pa do isplate, i to kako slijedi:
na iznos od 55,94 kn od 03.10.2018. godine do isplate
na iznos od 55,94 kn od 23.11.2018. godine do isplate
na iznos od 55,94 kn od 08.12.2018. godine do isplate
na iznos od 55,94 kn od 05.01.2019. godine do isplate
na iznos od 55,94 kn od 09.02.2019. godine do isplate
na iznos od 55,94 kn od 06.03.2019. godine do isplate
na iznos od 55,94 kn od 12.04.2019. godine do isplate
na iznos od 55,94 kn od 01.08.2009. godine do isplate
na iznos od 55,94 kn od 14.05.2019. godine do isplate
na iznos od 55,94 kn od 12.06.2019. godine do isplate
na iznos od 55,94 kn od 11.07.2019. godine do isplate
na iznos od 55,94 kn od 07.08.2019. godine do isplate
na iznos od 55,94 kn od 06.09.2019. godine do isplate
na iznos od 55,94 kn od 08.10.2019. godine do isplate
na iznos od 55,94 kn od 12.11.2019. godine do isplate
na iznos od 55,94 kn od 10.12.2019. godine do isplate
na iznos od 55,94 kn od 04.01.2020. godine do isplate
na iznos od 55,94 kn od 12.02.2020. godine do isplate
na iznos od 55,94 kn od 12.03.2020. godine do isplate
na iznos od 55,94 kn od 04.04.2020. godine do isplate
na iznos od 55,94 kn od 10.05.2020. godine do isplate
na iznos od 55,94 kn od 03.06.2020. godine do isplate
na iznos od 55,94 kn od 07.07.2020. godine do isplate
na iznos od 55,94 kn od 06.08.2020. godine do isplate
na iznos od 55,94 kn od 05.09.2020. godine do isplate
na iznos od 55,94 kn od 11.10.2020. godine do isplate.
III-Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 1.818,75 kn, s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od donošenja prvostupanjske presude do isplate po stopi od 5,89% godišnje, a u slučaju promjene kamatne stope u skladu s odredbom članka 29. Zakona o obveznim odnosima, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, u roku od 15 dana."
2. Protiv prvostupanjske presude žali se tuženik zbog bitnih povreda odredbi parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom, prvostupanjsku presudu ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje, uz naknadu troškova žalbe.
3. Žalba je neosnovana.
4. Ispitujući presudu suda prvog stupnja kao i postupak koji joj je prethodio nije utvrđeno da bi bile počinjene bitne povrede odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22. i 114/22 - dalje ZPP), na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.
5. Prvostupanjski sud je također ispitao sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom prijeporu te je ocjenom dokaza, i to svih koje su stranke predložile budući da na ročištu održanom 9. studenog 2021. izrijekom nisu imale daljnjih dokaznih prijedloga, sukladnoj odredbi čl. 8. ZPP, pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje.
6. Predmet prijepora je zahtjev tužitelja na utvrđenje ništetnim Ugovora o korištenju javne usluge kojega su sklopili tužitelj i tuženik a gdje je utvrđena obveza plaćanja dvostruke naknade za odvoz komunalnog otpada i to obvezne minimalne javne usluge u dijelu koji se odnosi na dvostruko obračunati iznos naknade kao i zahtjev za isplatu preplaćenih svota koje je tužitelj plaćao od 2018. do 2020. u dvostrukoj svoti iako je jedini vlasnik nekretnine upisane u zk.ul. 1116 k.o. L. na k.č.br. 442, u naravi kuća, spremište i dvorište, koja predstavlja jednu stambenu cjelinu – kuću koja nije etažirana na više posebnih dijelova a tužitelj je upisan jedinim članom kućanstva.
7. Prvostupanjski sud prihvaća tužbeni zahtjev na utvrđenje ništetnosti dvostruko obračunate svote naknade minimalne javne usluge jer je odlukom Općine L. o načinu pružanja javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog komunalnog otpada i usluge povezane s tom javnom uslugom (dalje: Odluka) u čl. 3. propisano da je pružatelj javne usluge tuženik a prema odredbi čl. 4. st. 1. korisnik javne usluge prikupljanja biorazgradivog i miješanog komunalnog otpada kao i usluga koje su povezane s tom javnog uslugom na području Općine L., vlasnik cijele nekretnine (stambene ili poslovne zgrade ili njezinog posebnog dijela stana ili poslovnog prostora) uz čije korištenje nastaje potreba prikupljanja otpada dok je odredbom čl. 17. Odluke propisano da je ukupna cijena javne usluge prikupljanja biorazgradivog i miješanog komunalnog otpada zbroj cijene obvezne minimalne javne usluge i cijene zbrinjavanja predane količine otpada po volumenu.
8. Cijena javne usluge sastoji se od cijene za minimalnu obveznu javnu uslugu, cijene javne usluge za količinu predanog miješanog i biorazgradivog komunalnog otpada te cijene ugovorne kazne.
9. Tužitelj u ovom slučaju traži utvrđenje ništetnim dvostruke cijene za minimalnu obveznu javnu uslugu a koja se odnosi na nekretninu tužitelja koja je nesporno, što proizlazi i iz izvatka iz zemljišne knjige, upisana kao samovlasništvo tužitelja koji je tako korisnik javne usluge kao vlasnik cijele nekretnine na kojoj nije uspostavljeno vlasništvo posebnog dijela nekretnine i sukladno Odluci predstavlja obračunsko mjesto kako je to pravilno zaključio prvostupanjski sud.
10. S obzirom da je tužitelj potpisao samo jedan ugovor koji se odnosi na njegovu nekretninu a ona ne predstavlja višestambenu zgradu u smislu odredbe čl. 8. st. 1. Odluke, ugovor o korištenju javne usluge prikupljanja otpada je valjan samo za jednu nekretninu u vlasništvu tužitelja odnosno, kuću kao stambenu cjelinu zbog čega je pravilnom primjenom odredbe čl. 322. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 26/21, 114/22 i 156/22 dalje: ZOO) sud ocijenio da je dio ugovora kojim je određena naplata dvostruke minimalne obveze javne usluge suprotna zakonu odnosno odredbi čl. 30. st. 5. Zakona o održivom gospodarenju otpadom koji je važio u vrijeme nastanka ovog pravnog odnosa ("Narodne novine" br. 94/13, 73/17, 14/19, 98/19 i 84/21).
11. Naime, ovom odredbom je propisano da je korisnik javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada i prikupljanja biorazgradivog komunalnog otpada vlasnik nekretnine odnosno, vlasnik posebnog dijela nekretnine i korisnik nekretnine odnosno posebnog dijela nekretnine kada je vlasnik nekretnine odnosno, posebnog dijela nekretnine obvezu plaćanja ugovorom prenio na tog korisnika i o tome obavijestio davatelja usluge.
12. Budući da je tužitelj jedini vlasnik nekretnine te ne predstavlja niti vlasnika posebnog dijela nekretnine i korisnika nekretnine niti vlasnika koji je obvezu plaćanja ugovorom prenio na korisnika i o tome obavijestio davatelja usluge, prvostupanjski sud je potom primjenom odredbe čl. 323. ZOO obvezao tuženika vratiti ono što je primio na temelju ništetne odredbe ugovora a koje svote su nesporno isplaćene po tužitelju u vidu dvostruke minimalne javne usluge mjesečno.
13. Budući da je tuženik nesavjesni stjecatelj dužan je platiti zatezne kamate sukladno odredbi čl. 1115. ZOO od dana kada je stekao bez osnove utužene svote a nepošteni je stjecatelj stoga, što je znao i morao znati a što je bilo vidljivo i iz izvatka iz zemljišne knjige, da je tužitelj samovlasnik nekretnine te bez obzira što iznajmljuje kat kuće, ne predstavlja vlasnika posebnog dijela nekretnine koji bi bio neovisan o vlasniku nekretnine.
14. S obzirom da se prema odredbi čl. 7. st. 3. Odluke u slučaju iznajmljivanja dijela nekretnine plaća viši varijabilni iznos naknade a iznajmljivanje nije regulirano tako da bi se određivalo plaćanje većeg broja fiksnih naknada, nije ostvaren žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava.
15. Tužitelj je samovlasnik nekretnine bez obzira na broj uporabnih jedinica a nesporno je da je između stranaka sklopljen samo jedan ugovor o korištenju javne usluge prikupljanja miješanog i biorazgradivog komunalnog otpada pa su neosnovani žalbeni navodi kako je ugovor sklopljen za dva obračunska mjesta dok broj spremnika utječe na varijabilni dio naknade a ne nikako i na fiksni dio cijene, pa nije ostvaren niti žalbeni razlog pogrešno odnosno, nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odbijena žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena pobijana prvostupanjska presuda u dijelu pod točkom I. i II. izreke.
16. Odluka o parničnom trošku donijeta je pravilnom primjenom odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP a prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 142/12., 103/14., 118/14. i 142/12., 107/15. i 37/22.) zbog čega je na temelju odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP odbijena žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena odluka o parničnom trošku sadržana pod točkom III. izreke pobijane prvostupanjske presude.
U Zagrebu 16. travnja 2024.
Predsjednica vijeća:
Andrina Raspor Flis, v.r.
