Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž Ovr-467/2024-5

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Ivice Veselića, predsjednika vijeća, Tihane Marije Miladin, člana vijeća i suca izvjestitelja i Vlaste Horvat Mataić, člana vijeća, u pravnoj stvari ovrhovoditelja C. banka d.d. Z., …., OIB …, zastupanog po punomoćniku N. C., odvjetniku iz Z., protiv I. ovršenika M. Č., OIB … i II. ovršenika V. Č., OIB …, oboje iz J., H. …, oboje zastupani po punomoćnici Š. Č., odvjetnici iz Z., radi izvršenja, odlučujući o žalbi prvo i drugodužnika protiv rješenja Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj Ovr-4230/15-53 od 26. siječnja 2024. godine, u sjednici vijeća održanoj 16. travnja 2024. godine,

r i j e š i o  j e

Ukida rješenje Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj Ovr-4230/15- 53 od 26. siječnja 2024. godine, te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.

Obrazloženje

1. Rješenjem suda prvog stupnja je odlučeno:

"Odbacuje se prigovor I. i II. dužnika od 6. studenoga 1998. izjavljen protiv rješenja Općinskog suda u Jastrebarskom poslovni broj I-169/96 od 22. listopada 1998. godine, kao nepravovremen."

2. Protiv navedenog rješenja žale se I. i II. ovršenici zbog bitne povrede odredaba ovršnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, predlažući pobijano rješenje ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

3. Žalba je osnovana.

4. Prvostupanjski sud pobijanim je rješenjem odbacio kao nepravovremen prigovor ovršenika podnesen protiv rješenja o ovrsi Općinskog suda u Jastrebarskom posl. br. I-169/96 od 22. listopada 1998., s obrazloženjem da je prigovor podnesen nakon proteka roka od 8 dana određenog čl. 8. st. 3. Zakona o izvršnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, dalje: ZIP).

5. Prvenstveno prvostupanjskom sudu valja ukazati da se u konkretnom slučaju primjenjuju odredbe Ovršnog zakona (Narodne novine broj 57/96, dalje: OZ) koji je stupio na snagu 28. srpnja 1996., s obzirom je prijedlog za ovrhu, nazvan prijedlogom za izvršenje, podnesen 23. travnja 1998.

6. Iz stanja spisa proizlazi:

- da je ovrhovoditelj C. banka d.d. 23. travnja 1998. podnio prijedlog za ovrhu, nazvan prijedlogom za izvršenje protiv I. ovršenika M. Č. i II. ovršenika V. Č. na temelju ovršne isprave – pravomoćnog i ovršnog rješenja Općinskog suda u Jastrebarskom posl. br. I-410/93 od 8. lipnja 1993. radi naplate potraživanja u iznosu od 2.033.708,39 kn sa zateznom kamatom od 1. siječnja 1996., predlažući ovrhu prodajom nekretnina dužnika kč. br. 91/9, 91/7, 91/9 upisnih u zk. ul. 2381 k.o. R.,

- da je Općinski sud u Jastrebarskom donio rješenje o ovrsi posl. br. I-169/96 od 22. listopada 1998.,

- da su ovršenici 9. studenoga 1998. podnijeli prigovor protiv rješenja o ovrsi posl. br. I-169/96 od 22. listopada 1998. (list 28 spisa),

- da je prvostupanjski sud rješenjem poslovni broj I-169/96 od 8. studenoga 2000. stavio izvan snage rješenje o ovrsi temeljem vjerodostojne isprave posl. br. I-169/96 od 22. listopada 1998., dijelu koji je određena ovrha i ukinuo provedene radnje, te je odlučio da će se postupak nastaviti kao u prigovoru protiv platnog naloga (list 33 spisa),

- da protiv rješenja poslovni broj I-169/96 od 8. studenoga 2000. stranke nisu podnijele žalbu, te je rješenje postalo pravomoćno 27. studenog 2000.,

- da je predmet prenesen u P upisnik te je pod poslovnom brojem P-391/00 vođen parnični postupak tijekom kojeg je prvostupanjski sud donio dvije presude koje su ukinute odlukama Županijskog suda u Velikoj Gorici u kojima je taj sud izrazio dva različita pravna mišljenja (odluka Gž-1601/09-4 od 29. rujna 2020. – list 604-607 i odluka Gžx-157/11-2 od 28. rujna 2011. – list 636-638 spisa),

- da je tijekom parničnog postupka ovrhovoditelj postavio određen tužbeni zahtjev kojim predlaže da sud donese presudu kojom su dužnici dužni trpjeti namirenje tražbine u iznosu od 2.033.708,39 kn sa zateznom kamatom od 1. siječnja 1996. sudskom prodajom založenih nekretnina kč. br. 91/9, 91/7, 91/9 upisnih u zk. ul. 2381 k.o. R. (list 612-613 spisa),

- da su tijekom parničnog postupka ovršenici postavili određen zahtjev kojim predlažu da se utvrdi ništetnim ovršna isprva na temelju koje je vjerovnik podnio prijedlog o izvršenju – Sporazum sklopljen pravomoćnog i izvršnog rješenja Općinskog suda u Jastrebarskom posl. br. I-410/93 od 8. lipnja 1993. (list 754-755 spisa),

- da o postavljenim zahtjevima stranaka u parničnom postupku nije odlučeno, nego je predmet po uputi Županijskog suda u Velikoj Gorici posl. br. Gžx-157/11-2 od 28. rujna 2011. ponovno vraćen na Ovr upisnik i postupak se nastavio voditi kao ovršni postupak,

- da je prvostupanjski sud pobijanim rješenjem odbacio prigovor ovršenika s obzirom je isti podnesen nakon proteka roka od 8 dana (ovršenici su prigovor zaprimili 24. listopada 1998., zadnji dan za podnošenje prigovara bio je 3. studenoga 1998., a prigovor je podnesen 6. studenoga 1998).

7. Prema pravnom shvaćanju ovoga drugostupanjskog suda pogrešno je prvostupanjski sud u ovoj fazi postupka odbacio prigovor ovršenika kao nepravovremen.

8. Prvostupanjski sud je u ovom postupku pravomoćnim rješenjem poslovni broj I- 169/96 od 8. studenoga 2000. stavio izvan snage rješenje o ovrsi od 2. listopada 1998., postupajući kao da se radi o rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, iako je pravilno prigovor ovršenika trebalo tretirati kao žalbu protiv rješenja o ovrsi na temelju ovršne isprave podnesenu zbog razloga iz članka 46. st. 2. točka 9. OZ-a i postupiti u smislu odredbe čl. 48. st. 1. OZ-a.

9. Međutim, iako su pravomoćnim rješenjem prvostupanjskog suda od 8. studenoga 2000. pogrešno primijenjene odredbe OZ-a, navedeno rješenje ima učinak prema rješenju o ovrsi poslovni broj I-169/96 od 8. studenoga 2000., te je nakon što je u postupku koji je nastavljen kao parnični postupak i u kojem su postavljeni određeni zahtjevi stranaka, valjalo procesnom ili meritornom odlukom odlučiti o zahtjevima koje su stranke postavile, a ne predmet ponovno vratiti u ovršni postupak.

10. U smislu odredbe članka 282. st. 1. ZPP-a, koja se primjenjuje na temelju odredbe čl. 19. st 1. OZ-a, sud nakon prethodnog ispitivanja tužbe, u konkretnom slučaju prijedloga za izvršenje donosi rješenje o odbačaju ako je tužba podnesena nepravovremeno.

11. Kako prvostupanjski sud u ovom postupku, nakon zaprimanja prijedloga za ovrhu i njegovog prethodnog ispitivanja, nije prijedlog odmah odbacio kao nepravovremen, nego je po prigovoru ovršenika donio rješenje kojim se stavlja izvan snage rješenje o ovrsi od 2. listopada 1998., ne može u ovoj fazi postupka neovisno od toga što je prigovor ovršenika trebalo tretirati kao žalbu, na štetu ovršenika odbaciti prigovor kao nepravovremen, nego je potrebno odlučiti o zahtjevima stranaka postavljenim nakon što se postupak nastavio voditi kao parnični postupak.

12. Napominje se da bi se odbacivanjem prigovora ovršenika u ovoj fazi postupka, išlo u korist ovrhovoditelja, koji je imao mogućnost podnošenja žalbe protiv rješenja prvostupanjskog suda poslovni broj I-169/96 od 9. studenoga 2000. kojim je stavljeno izvan snage rješenje o ovrsi, međutim svoje pravo na pravni lijek nije iskoristio, slijedom čega je navedeno rješenje i postalo pravomoćno 27. studenoga 2000.

13. Nadalje, prvostupanjskom sudu je za ukazati da bi se odbacivanjem prigovora ovršenika kao nepravovremenog, nakon što je po tom prigovoru pravomoćnim rješenjem o ovrsi stavljeno izvan snage rješenje o ovrsi, te nakon što su stranke u postupku koji se nastavio voditi kao parnični postupak postavile određene zahtjeve, onemogućio strankama pravo na pristup sudu kao jedno od temeljnih prava zajamčenih člankom 6. stavkom 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda Vijeća Europe (Narodne novine - Međunarodni ugovori br. 18/97, 6/9. - proč. tekst, 8/99 - ispr., 14/0., 1/06 i 13/17).

14. Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda Vijeća Europe (u daljnjem tekstu: Konvencija), u članku 6. stavku 1., zajamčeno je pravo na pravično (pošteno) suđenje, koje obuhvaća "pravo na sud", a kojem je važan aspekt pravo na pristup sudu, to jest, pravo pokretanja postupka pred sudom. Naime, ostvarenje prava na pristup sudu pretpostavka je svih drugih jamstava propisanih tim člankom. Budući da prema utvrđenoj praksi Europskog suda, članak 6. stavak 1. Konvencije svakome osigurava pravo da pred sud podnese bilo koji zahtjev u vezi s njegovim pravima i obvezama građanske naravi, načelna pravna stajališta Europskog suda o pravu na pristup sudu jesu sljedeća: - s obzirom na to da članak 6. stavak 1. utjelovljuje "pravo na sud", pravo na pristup sudu tj. pravo na pokretanje postupka pred sudom u građanskim stvarima predstavlja samo jedan vid "prava na sud" - upravo pravo na pristup sudu omogućuje korist od drugih jamstava navedenih u stavku 1. članka 6. Konvencije, jer pravičnost, javnost i brzina sudskog postupka obilježja su koja nemaju nikakvu vrijednost ako takav postupak prije toga nije uopće pokrenut - bez postojanja mogućnosti pristupa sudovima teško se može zamisliti vladavina prava u građanskim stvarima - da bi pravo na pristup sudu bilo djelotvorno, pojedinac mora imati jasnu i stvarnu mogućnost osporavanja akta kojim se narušavaju njegova prava.

15. Stoga se može zaključiti da pravo na pristup sudu ne znači samo da svatko ima pravo pokrenuti postupak pred sudom zbog utvrđivanja svojih prava i obveza, nego, kao što je prethodno navedeno, ima i pravo na zakonom ustanovljen, neovisan i nepristran sud, pred kojim će imati stvarnu mogućnost osporavanja akta kojim su povrijeđena njegova prava jer mu u protivnom ne bi bilo osigurano pravo na pristup sudu.

16. Dakle, sukladno praksi Europskog suda, pravo na pristup sudu ne obuhvaća samo pravo pokretanja postupka, nego obuhvaća i pravo na "rješavanje" spora od strane suda, tj. donošenje i provedbu konačne odluke u sudskom postupku. To stajalište Europski sud izrazio je i u presudama u odnosu na Republiku Hrvatsku. (predmet Kutić protiv Hrvatske (2002). i predmet Multiplex protiv Hrvatske (2003.).

17. S obzirom na to da Konvencija jamči prava koja su stvarna i djelotvorna, a ne prava koja su teorijska ili prividna, prema praksi Europskog suda pravo na pristup sudu pojedincu mora biti zajamčeno ne samo formalno u zakonodavstvu države ugovornice, nego se mora omogućiti da se ono stvarno i ostvari u svakom pojedinačnom slučaju. Drugim riječima, Europski sud kod prosuđivanja konkretnog slučaja gleda mnogo dalje od formalnosti i onog što je razvidno na prvi pogled. Europski je sud, naime, usmjeren na stvarni položaj u kojem se pojedinac nalazi.

18. U konkretnom slučaju to znači da stranke koje su u parničnom postupku postavile određene zahtjeve, nakon što je pravomoćnim sudskim rješenjem stavljeno izvan snage rješenje o ovrsi (neovisno od toga je li sud pri donošenju tog rješenja pogrešno primijenio odredbe Ovršnog zakona), imaju pravo da sud u parničnom postupku odluči o njihovim zahtjevima, jer im je to pravo zajamčeno Konvencijom.

19. Iz navedenih razloga, valjalo je na temelju odredbe čl. 380. toč. 3. ZPP, a u vezi sa čl. 19. st. 1. OZ-a, uvažiti žalbu ovršenika i pobijano rješenje ukinuti te predmet vratiti na ponovan postupak.

U Zagrebu, 16. travnja 2024. godine

Predsjednik vijeća:

Ivica Veselić, v.r.