Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž Ob-83/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Gordane Bošković Majerović kao predsjednice vijeća, Vlaste Mrzljak kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Milene Frankić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. V. iz B. M., OIB:… kojeg zastupa punomoćnica D. B., odvjetnica u B. M., protiv tuženice S. T. OIB:… iz Š., OIB:… koju zastupa punomoćnica M. P. I., odvjetnica u B. M., radi utvrđenja i diobe izvanbračne stečevine, odlučujući o žalbi tužitelja podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P Ob-448/2016-84 od 12. siječnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 16. travnja 2024.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P Ob-448/2016-84 od 12. siječnja 2024.

II Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka kao neosnovan.

III Odbija se zahtjev tuženice za naknadu troška sastava odgovora na žalbu kao neosnovan.

Obrazloženje

1.Presudom suda prvog stupnja je suđeno:

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"I. Utvrđuje se da su tužitelj i tuženik suvlasnici na ravne dijelove novčanih iznosa šteđenih za vrijeme trajanja izvanbračne zajednice i to 43.970,00 eur-a i 100.000,00 kuna/13.272,28 eur."

2. Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati 1⁄2 dijela novčanog iznosa šteđenog za vrijeme trajanja izvanbračne zajednice odnosno da tužitelju isplati iznos od 50.000,00 kuna / 6.636,14 eur zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, sukladno čl. 29. st. 2 Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22 - dalje ZOO), po stopi koja se određuje za svako polugodište u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećane za osam postotnih poena, tekućim od dana podnošenja tužbe do isplate.

3. Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati 1⁄2 dijela novčanog iznosa šteđenog za vrijeme trajanja izvanbračne zajednice odnosno da tužitelju isplati iznos od 21.985,00 eura u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke d.d. za eur važećim na dan plaćanja, sa zateznim kamatama po stopi od 15 % godišnje, a u slučaju promjene kamatne stope u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećane za pet postotnih poena, koje teku od podnošenja tužbe do isplate.

4. Utvrđuje se da iznos 40.000,00 Eur-a predstavlja vlastitu imovinu M. V..

5. Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati iznos od 40.000,00 eura u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke d.d. za eur važećim na dan plaćanja, sa zateznim kamatama po stopi od 15 % godišnje, a u slučaju promjene kamatne stope u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećane za pet postotnih poena, koje teku od podnošenja tužbe do isplate, kao i da naknadi parnične troškove, sve u roku od 15 dana."

II. Nalaže se tužitelju da tuženici nadoknadi parnične troškove u iznosu od 8.711,49 eura u roku od 15 dana.

6.Protiv citirane presude žali se tužitelj iz žalbenih razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da ovaj sud pobijanu presudu ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. Potražuje trošak žalbenog postupka specificiran kao u žalbi.

7.U odgovoru na žalbu tuženica je osporila žalbene navode tužitelja te je predložila odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu. Potražuje trošak sastava odgovora na žalbu.

8.Žalba tužitelja je neosnovana.

9.Sud drugog stupnja je ispitao pobijanu presudu po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22.- dalje: ZPP) te je utvrdio da nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje pazi po službenoj dužnosti i da materijalno pravo nije pogrešno primijenjeno. Također nije počinjena niti istaknuta bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP jer je, suprotno žalbenim navodima tužitelja izreka pobijane presude jasna i razumljiva, nije proturječna sama sebi niti razlozima, navedeni su razlozi o svim odlučnim činjenicama koji nisu proturječni provedenim dokazima, slijedom čega je presudu moguće ispitati.

10.Predmet spora je zahtjev tužitelja na utvrđenje izvanbračne stečevine, zahtjev za isplatu te zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka.

11.Sud prvog stupnja pobijanu presudu temelji na sljedećem, tijekom postupka, utvrđenom činjeničnom stanju:

-da su stranke živjele u izvanbračnoj zajednici od studenog 1991. do 29. rujna 2011., s time da su nakratko prekinule izvanbračnu zajednicu u ljetu 2010., ali su se pomirile,

-da je uvidom u izjavu S. T. od 24. prosinca 2008. (str. 77 spisa) utvrđeno kako ju je sastavio tužitelj, da se u njoj navodi kako su stranke par od 1986., a skupa žive od 1990./1991. te nemaju zajedničku djecu, zatim da je M. suvlasnik 1⁄2 pokretne i nepokretne imovine u cijelosti, a da su računi na imenu tužene i da samo ona njima raspolaže, da je tužitelj od 1992. zaključno s 2004. unio i samo njoj isključivo na čuvanje predao preračunato iznos od 40.000,00 eura, da je zajednička ušteđevina u kući 30.000,00 eura, H. b. 15.000,00 eura i u kući 100.000,00 kuna, da tužena svoj osobni novac 30.000 dem/15.000,00 eura nije dala za potrebe zajednice, već za svoju obitelj, koju izjavu je tužena potpisala, a izjava je ovjerena i žigom obrta,

-da je uvidom u potvrdu od 5. svibnja 2009. (str. 4 spisa) utvrđeno kako u istoj stoji upit "kada misliš napraviti papire za kuću i moj osobno uloženi novac" na kojem je potpis tužene s navodom "još ne",

-da je uvidom u potvrdu od 5. veljače 2010. (str. 5 spisa) s potpisom tužene utvrđeno kako su tužiteljeva osobna novčana sredstva stečena radom do 1991. i novčana sredstva stečena poklonom i darivanjem od roditelja i rodbine (stric) unesena kao vlastita imovina u zajednicu do kraja 2004. te da su to: dar roditelja (10.000,00+17000,00) =27.000,00 DEM, poklon od strica 1990. godine 20.800,00 dem, vlastita ušteđevina 15.000,00 dem, štednja p. 4.300,00 dem, unos 4600 eura,

-da je uvidom u priznanicu od 16. travnja 2010. (str. 78 spisa) o osobnom novcu na čuvanju i zajedničkoj ušteđevini utvrđeno kako je tužitelj tuženičin izvanbračni suprug koji je od 1992. zaključno s 2004. unosio i predavao njoj na čuvanje sveukupno preračunato 40.000,00 eura devizne gotovine svog osobnog novca te joj je novac predao samo na čuvanje do daljnjeg i jednim ponovnim povratkom dok ne odluči što s istim na dan povratka, da tuženica nije dala svoj osobni automobil od 15.000,00 eura za zajednicu i da M. nije dao svojih 40.000,00 eura za zajednicu, već samo na čuvanje, da su za zajednicu imali svojih 59.695,00 eura i podigli kredit od 200.000,00 kuna, da je zajednička ušteđevina u devizama u kući 43.970,00 eura i kunska ušteđevina 100.000,00 kuna te u slučaju spora ova priznanica i svi njeni navodi su nesporni dokaz te da je priznanica potpisana od strane tužene i na njoj se nalazi žig obrta,

-da je uvidom u priznanicu od 6. lipnja 2010. utvrđeno kako je M. V. od 1992. zaključno s 2004. unio i predao tuženoj osobno na ruke preračunato 40.000,00 eura sveukupno isključivo, i jedino na čuvanje, s povjerenjem da jednom kad hoće poželi povrat svog osobnog novca, da tužena svoj osobni novac =30.000,00DM ili 15.000,00 eura nije dala za potrebe zajednice, već za svoju obitelj od 11.12.2001. do 21.07.2003, da su za potrebe izgradnje nekretnine banci imali 2003. godine 59.695,00 eura i kredit od 200.000,00 kuna kod H. b., da je njihova ušteđevina u kući 43.970,00 eura i 100.000,00 kuna, da samo tužena raspolaže i odgovorna je za iznose, gotovinske te da bankovni računi glase samo na njezino ime,

-da je uvidom u potvrdu od 4. srpnja 2010. (str. 6 spisa) utvrđeno kako je 50%, odnosno 1⁄2 "od zajedničkih 43.970,00 eura i 100.000,00 kuna" tužiteljevo,

-da je uvidom u priznanicu od 21. srpnja 2010. utvrđeno kako je M. V. od 1992. do 2004. unio svojih osobnih novčanih sredstava u zajednicu stranaka iznos od 40.000,00 eur-a, da zajednička ušteđevina u kući (gotovina) iznosi 43.970,00 eur i 100.000,00 kuna te se navodi da M. V. traži već duže vrijeme i to nedavno na papiru od 05.05.2009. i 04.07.2010. da kod javnog bilježnika i Općinskog suda tužena IZVRŠI (jer je sve na njoj) podjelu vlasništva nad imovinom svakom 1⁄2 u cijelosti ili 50%, - svoj osobni novac 30.000,00 DM odnosno 15.000,00 eur, da tužena nije unijela u zajednicu, već je od 2001. do 2003. izvršila novčanu transakciju, a punomoćnik je njena majka A. S., da samo tužena raspolaže zajedničkim novčanim sredstvima, 43.970,00 eur i 100.000,00 kuna,

-da je uvidom u priznanicu od 1. listopada 2010. utvrđeno kako tužena potvrđuje da je svojevoljno i bez prisile potpisala sve dokumente (dokumenti od 5.5.2009., 5.7.2010., 4.7.2010., 21.07.2010.) te izjavljuje da ih čini vjerodostojnim i nespornim, kao i same potpise na dokumentima, zaključno s ovim dokumentom od 01.10.2010.

-da je uvidom u izjavu (str. 12 spisa) utvrđeno kako je tužitelj od tužene 18. kolovoza 2010. primio na ruke 6.000,00 eura i 900,00 američkih dolara,

-da je uvidom u dopis od 8. srpnja 2013. utvrđeno kako tužitelj predlaže izvansudsku nagodbu vezano za podjelu nekretnine i pokretnina, a što se tiče zajedničke imovine u novcu i tužiteljevog vlastitog novca, navodi se kako je tužitelj dobio 17.000,00 dem od prodaje obiteljske imovine te da je dobio 10.000,00 dem od strica, no navodi se da je za taj iznos kupljeno vozilo T. (a ne da je dan tuženoj na čuvanje), da tužitelj umanjuje svoje potraživanje za nesporno isplaćenih 6.000,00 eura i 900,00 dolara,

-da je uvidom u ugovor o dugoročnom kreditu (str. 27-35 spisa) te aneks istog utvrđeno kako je tuženica kod S. b. d.d. podigla 17. svibnja 2004. kredit od 200.000,00 kuna koji je odobren za adaptaciju i rekonstrukciju poslovnog prostora,

-da je uvidom u ugovor o doživotnom uzdržavanju od 24. rujna 1996. utvrđeno kako su tuženica i A. S. kao davateljice uzdržavanja sklopile isti s primateljima uzdržavanja A. i A. T., kojim ugovorom primatelji uzdržavanja ostavljaju svu svoju pokretnu imovinu i nekretnine sa svim pokretninama u kući tuženoj i A. S. na jednake dijelove, kao i nekretninu upisanu u zk.ul. 175 k.o. Š. koje su primatelji uzdržavanja suvlasnici svaki u 1⁄2 dijela,

-da je uvidom u Ugovor o razvrgnuću suglasničke zajednice od 17. veljače 2016. utvrđeno kako su stranke na jednake dijelove suvlasnici nekretnine upisane u zk.ul. 175. k.o. Š., kč.br. 180, u naravi Ulica …, ukupne površine 841 m2, od čega zgrada mješovite uporabe br. 54, ukupne površine 355 m2, pomoćna zgrada ukupne površine 18 m2, gospodarska zgrada ukupne površine 64 m2, dvor ukupne površine 34 m2, dvor površine 370 m2 te vrše razvrgnuće na način da će S. T. postati samovlasnicom nekretnine, a isplatit će M. V. 25.000,00 eura,

-da je uvidom u nalaz i mišljenje vještaka grafološke struke Centra za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja "I. V." od 29. svibnja 2019. koje je dano nakon uvida u izvornike dokumenata (koverta str. 85 spisa) i nesporne potpise tužene (koverta sa str. 132 spisa) utvrđeno kako je tuženica ispisala osam spornih potpisa na izjavama i priznanicama nastalim od 2008. do 2010., da nemaju metodu kojom bi se moglo utvrditi vrijeme nastanka nekog potpisa ili dokumenta, odnosno da nije moguće utvrditi kada je nastao potpis tuženice u odnosu na ostali tekst dokumenta,

-da je uvidom u nalaz i mišljenje vještakinje psihijatrijske struke D. D. od 13. ožujka 2023. utvrđeno kako je S. T. bila posebno destabilizirana na psihičkom planu od srpnja 2010. do ožujka 2011. te je prvi puta pregledana u psihijatrijskoj ambulanti 29.10.2010. nakon čega je uslijedilo bolničko liječenje i četiri kontrolna pregleda, zadnji kontrolni pregled je bio 3.3.2011., da vještakinja smatra kako je tuženica bila ubrojiva pri potpisivanju izjave od 24. prosinca 2008., priznanice od 16. travnja 2010., priznanice od 6. lipnja 2010., dok je pri potpisivanju priznanica od 1. listopada 2010. i od 21. srpnja 2010. bila smanjeno ubrojiva zbog intenziviranja psihičkih tegoba koje je proživljavala kao i zbog činjenice da je bila izložena konfliktim situacijama s izvanbračnim partnerom te je u tom periodu bila pod uplivom intenzivnijih emocionalnih stanja koja su mogla dovesti do slabljenja kontrole i smanjenja ubrojivosti do razine bitno smanjene ubrojivosti.

12.Polazeći od naprijed navedenog činjeničnog utvrđenja koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud drugog stupnja, sud prvog stupnja je pravilno zaključio da zahtjevi tužitelja nisu osnovani te ih je odbio kao neosnovane primjenom odredbe čl. 221.a ZPP jer tužitelj nije dokazao osnovanost svojih zahtjeva.

Pobijana presuda je i po stavu ovog drugostupanjskog suda pravilna i zakonita.

13.Što se tiče ušteđevine stečene radom za trajanja izvanbračne zajednice u iznosu od 43.970,00 eura te 100.000,00 kuna od kojih tužitelj potražuje polovinu, sud prvog stupnja je pravilno ocijenio kako tužitelj nije dokazao da bi se navedeni iznosi nalazili u gotovini u kući prilikom prestanka izvanbračne zajednice niti je dokazao da je tuženica te iznose zadržala za sebe.

14.Iz dokaza provedenih tijekom prvostupanjskog postupka proizlazi da su stranke radile u Njemačkoj te da su u Hrvatskoj gradile kuću, slijedom čega je uvjerljivo i životno logično da su ušteđevinu potrošile na gradnju kuće, tim više što nije sporno kako su u svrhu gradnje kuće podigli kredit u iznosu od 200.000,00 kuna. Pri takvom činjeničnom utvrđenju koje žalbenim navodima nije dovedeno u sumnju, nelogično je i neuvjerljivo da bi kredit bio podignut samo radi toga kako bi u selu ljudi vidjeli da i oni, kao i mnogi drugi podižu kredit.

15.Prema tome, po mišljenju ovog suda, neovisno o tome koje su novčane iznose stranke stekle za vrijeme trajanja izvanbračne zajednice i koliko su za to vrijeme uštedjele, ono što je relevantno za predmet spora je činjenica da li su iznosi navedeni kao ušteđevina u toj zajednici ostali kod tuženice, kako se to navodi u činjeničnom supstratu tužbe kojim je sud vezan, a ta činjenica tijekom postupka koji je prethodio donošenju pobijane presude nije dokazana.

16.Tužitelj također nije dokazao da bi iznos od 40.000,00 eura kao svoju posebnu imovinu predao na čuvanje tuženici te da bi navedeni iznos nakon prestanka izvanbračne zajednice ostao kod tuženice. Nije odlučno da li je navedeni iznos novca postojao kao posebna imovina tužitelja, već da li je taj iznos tuženica zadržala kod sebe u trenutku napuštanja izvanbračne zajednice, a tu činjenicu tužitelj također nije dokazao.

17.Točno je da je tužitelj u spis priložio više potvrda potpisanih po tuženici kojima su utvrđeni iznosi koji predstavljaju zajedničku ušteđevinu stranaka, a za koje iznose tužitelj tvrdi da ih je u trenutku napuštanja izvanbračne zajednice zadržala za sebe tuženica.

18.Također je u spis po tužitelju dostavljena potvrda od 1. listopada 2010. kojom tuženica potvrđuje vjerodostojnost svih potvrda od ranije. Međutim, iz iskaza tužitelja proizlazi kako on s tuženicom nije bio u kontaktu od 18. kolovoza 2010., slijedom čega se dovodi u pitanje vjerodostojnost sadržaja tih potvrda, tim više što je utvrđeno kako se tuženica u to vrijeme liječila zbog psihičkih problema, zbog čega je, prema nalazu i mišljenju vještaka psihijatrijske struke, u srpnju i listopadu 2010. bila smanjeno ubrojiva.

19.Pored navedenog, u trenutku napuštanja izvanbračne zajednice tužiteljica je tuženiku isplatila iznos od 6.000,00 eura i 900,00 američkih dolara, a da je u postupku civilne diobe tuženica tužitelju isplatila još iznos od 25.000,00 eura, pa je logično da su navedenim stranke riješile svoju izvanbračnu imovinu.

20.Iznosi koji su predmet ovog spora tada se nigdje ne spominju, već ih tužitelj potražuje predmetnom tužbom podignutom protiv tuženice tek 28. rujna 2016.

21.Da su točne tvrdnje tužitelja kako su navedeni novčani iznosi zadržani od strane tuženice, kako se to tvrdi u činjeničnim navodima tužbe, logično bi bilo da bi bili predmet njihovog dogovora o isplati tužitelja.

22.Osim toga, pravilno je ocijenjen iskaz svjedoka D. V. da je tužiteljica tuženiku uoči prvog prekida izvanbračne zajednice (u ljetu 2010.) isplatila određeni novčani iznos koji je on od nje zatražio kao zajedničku ušteđevinu.

23.Zaključno, sud prvog stupnja je pravilno donio pobijanu presudu po teretu dokaza, sukladno odredbi čl. 221.a ZPP, a teret dokaza bio je na tužitelju (čl. 219. st. 1. ZPP).

24.Stoga su neosnovani žalbeni navodi tužitelja kojima osporava zaključke suda prvog stupnja donesene na temelju analize i ocjene izvedenih dokaza za koje su izneseni jasni i dostatni razlozi u obrazloženju pobijane presude i žalbenim navodima tužitelja nisu dovedeni u sumnju.

25.Odluka o troškovima parničnog postupka je pravilna i zakonita kako u osnovu, tako i u visini odmjerenih troškova, na temelju čl. 154. st. 1. ZPP i čl. 155. st. 1. ZPP, a tužitelj odluku o troškovima parničnog postupka osporava samo posljedično, obzirom na osporavanje odluke o glavnom zahtjevu.

26.Stoga je temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odlučeno kao u t. I izreke ove presude.

27.Budući tužitelj nije uspio u žalbenom postupku, odbijen je njegov zahtjev za naknadu troška žalbenog postupka kao neosnovan (čl. 154. st. 1. ZPP), slijedom čega je na temelju čl. 166. st. 1. ZPP odlučeno kao u t. II izreke ove presude.

28.Odluka u t. III izreke ove presude je donesena također na temelju odredbe čl. 166. st. 1. ZPP, a zahtjev tuženice za naknadu troška sastava odgovora na žalbu je odbijen kao neosnovan jer nije bio potreban (čl. 155. st. 1. ZPP).

U Zagrebu 16. travnja 2024.

Predsjednica vijeća

Gordana Bošković Majerović, v.r.