Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-4722/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, u Vijeću sutkinja Nike Grospić Ivasović, predsjednice, Slavice Garac, izvjestiteljice i članice, Diane Preglej, članice, u pravnoj stvari tužitelja D. B. /OIB:…/ iz K., koga zastupa M. C., odvjetnik iz V., protiv tuženika P. b. Z. /OIB:…/ sa sjedištem u Z., koga zastupa S. S., odvjetnica u Odvjetničkom društvu L. i p. iz Z., radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-383/2019-23 od 23. listopada 2023., u sjednici održanoj 16. travnja 2024.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-383/2019-23 od 23. listopada 2023. pod stavcima I.,

II. i III. izreke.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom je presudom:

- utvrđena ništetnom odredba Ugovora o kreditu broj 9010693642 sklopljenog 26. kolovoza 2005. između tužitelja (korisnika kredita) i tuženika (kreditora) u dijelu kojim je ugovorena promjenjivost kamatne stope (stavak I. izreke);

- naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 1.608,86 eura / 12.121,96 kuna[1] sa zateznim kamatama navedenim u stavku drugom (stavak II. izreke),

- i naknaditi parnične troškove u iznosu od 2.557,36 eura / 19.268,43 kuna sa zateznim kamatama od 23. listopada 2023. do isplate (stavak III. izreke).

1 Fiksni tečaj konverzije – 7,53450 kuna za 1,00 euro

1.1. Odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu daljnjih troškova (stavak IV. izreke).

2. Protiv presude pod stavcima I., II. i III. izreke žali se tuženik iz razloga određenih člankom 353. stavkom 1. ZPP-a[2] .

2.1. Tuženik predlaže preinaku ili ukidanje pobijanog dijela prvostupanjske presude slijedom žalbenih navoda i zahtijeva trošak žalbenog postupka.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je neosnovana.

5. Predmet spora je zahtjev na utvrđenje ništetnim dijela odredbi Ugovora o kreditu broj 9010693642 sklopljenog 26. kolovoza 2005. između tužitelja i tuženika, koje se odnose na promjenjivu stopu redovne kamate, zahtjev za isplatu iznosa od 1.608,86 eura / 12.121,96 kuna sa zateznim kamatama i troškovima postupka sa zateznim kamatama.

6. Ispitivanjem pobijanog dijela prvostupanjske presude u granicama žalbenih navoda i po službenoj dužnosti (članak 365. ZPP-a) nisu utvrđene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, niti su povrijeđena pravila o sadržaju sudske odluke (članak 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a) na koja se neosnovano poziva žalitelja. Odlučio je sud prvog stupnja o zahtjevu iz sudske nadležnosti s osobama koje mogu biti stranke u postupku i pravilno su zastupane, a vezano za koji zahtjev nije u tijeku druga parnica, pravomoćno suđeno, sklopljena sudska niti s njom izjednačena nagodba, presudom koju je moguće ispitati.

7. Tumačenje činjenica po tuženiku i zaključci koje iz takvog tumačenja izvodi ne predstavlja ukazivanje na povredu pravila o učincima odluke donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava, nepravilno utvrđeno činjenično stanje (članak 355. ZPP-a), niti pogrešnu primjenu materijalnog prava (članak 356. ZPP-a).

8. Iz rezultata raspravljanja i stanja spisa proizlazi da su tužitelj (potrošač) kao korisnik kredita i tuženik kao davatelj kredita 26. kolovoza 2005. sklopili Ugovor o kreditu (kunska protuvrijednost od 37.250,00 CHF /članak 1./), namjena kojeg je kupnja stambenog objekta, da je u članku 2. ugovoreno redovna kamatna stopa od 4,35 % godišnje, promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama tuženika, da je tuženik tijekom razdoblja vraćanja kredita (kredit vraćen 16. lipnja 2014.) svojom Odlukom mijenjao stopu redovne kamate (od 5,30 % godišnje do 6,05% godišnje), da razlika u anuitetima kredita po osnovi mjenjane stope redovne kamate u odnosu na početno ugovorenu iznosi 12.121,96 kuna / 1.608,86 eura (Tabela 4 nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka D. M., dipl. oec. /list 127. – 129. spisa). 2 Zakon o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/2008., 96/2008. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/2008. - ispravak, 57/2011., 148/2011. - pročišćeni tekst, 25/2013., 28/2013., 89/2014. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/2019., 80/2022., 114/2022., u daljnjem tekstu: ZPP-a)

9. U žalbenom stadiju postupka, kao i tijekom prvostupanjskog postupka sporna je:

- primjena pravila o učincima odluke donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava;

- izbor i primjena materijalnog prava - Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine, broj: 96/2003., u daljnjem tekstu: ZZP-a/2003), u kontinuitetu Zakona 79/2007., 125/2007., 75/2009., o zaštiti potrošača (Narodne novine, broj:

79/2009., 89/2009., 133/2009., 78/2012., 56/2013., u daljnjem tekstu: ZZP- a/2007/), te tumačenje ciljeva postavljenih Direktivom Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim odredbama u potrošačkim ugovorima (Sl. I. EZ 1993 L 95/29, u daljnjem tekstu: Direktiva 93/13/EEZ),

- i zaključci prvostupanjskog suda vezano za odlučne činjenice - jesu li odredbe Ugovora o kreditu o promjenjivoj stopi redovne kamate bile razumljive tužitelju kao potrošaču, jesu li kao takve bile odredive za tužitelja, te ako nisu jesu li nepoštene i ništetne prema pravilima o nepoštenim odredbama u potrošačkim ugovorima sadržanim, te nastavno i zavisno, je li tuženik dužan vratiti tužitelju predmetni iznos sa zateznim kamatama i je li se obveza tuženika na vraćanje predmetnog iznosa pretvorila u ne utuživu obvezu /takozvanu prirodnu) zbog zastare na kojoj ustraje tuženik.

10. Pravilima o nepoštenim odredbama u potrošačkim ugovorima, u kontinuitetu je propisano:

- da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovorenih strana, a na štetu potrošača, da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaj na njen sadržaj poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca i da je trgovac dužan dokazati da se o pojedinačnoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru, pojedinačno pregovaralo (članak 81. ZZP-a/2003, članak 96. ZZP- a/2007);

- da nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni, ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive (članak 84. ZZP-a/2003, članak 99. ZZP-a/2007);

- da odredbe ugovora koje prema Zakonu ili sporazumu stranaka mora biti sastavljen u pisanom obliku, moraju biti napisane jasno i razumljivo i biti lako uočljive (članak 85. ZZP-a/2003, članak 100. ZZP-a/2007);

- da se dvojbene ili nerazumljive ugovorne odredbe tumače u smislu koji je povoljniji za potrošača (članak 86. ZZP-a/2003, članak 101. ZZP-a/2007) i da je nepoštena ugovorna odredba ništava, a ništavost pojedine odredbe ugovora da ne povlači za sobom i ništavost samog ugovora, ako on može opstati bez takve ništave odredbe (članak 87. ZZP-a/2003, članak 102. ZZP- a/2007).

11. Potrošačem se smatra svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu, u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti (članak 3. točka 1. ZZP-a/2003 i ZZP-a/2007).

12. Direktivom 93/13/EEZ su utvrđeni ciljevi koje moraju ostvariti sve države članice Europske unije, između ostalog i člankom 3. u kojem se navodi: da se ugovorna odredba o kojoj se nisu vodili pojedinačni pregovori smatra nepoštenom ako u suprotnosti s uvjetom o dobroj vjeri, na štetu potrošača prouzroči znatniju neravnotežu u pravima i obvezama stranaka, proizašlih iz ugovora (članak 3. stavak 1.); da se uvijek smatra da se o nekoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ona sastavljena unaprijed pa potrošač nije mogao utjecati na njezin sadržaj, posebno u kontekstu unaprijed formuliranog standardnog ugovora, da činjenica da se o određenim aspektima neke odredbe ili o nekoj određenoj odredbi pregovaralo ne isključuje primjenu članka 3. na ostatak ugovora ako opća ocjena ugovora ukazuje na to da se ipak radi o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru i da kad god prodavatelj robe ili pružatelj usluga izjavi da se o nekoj standardnoj odredbi pojedinačno pregovaralo, teret dokaza je na njemu (članak 3. stavak 2.).

13. Prema navedenim odredbama i ciljevima postavljenim Direktivom 93/13/EEZ, a vezano za promjenjivu stopu redovne kamate, odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača (postojanje povrede propisa zaštite potrošača) obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete ili isplate koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika (istovjetno članak 138. a u vezi s člankom 131. stavkom 1. ZZP-a/2007).

14. U smislu tih zakonskih odredbi, ciljeva Direktive 93/13/EEZ i odredbe članka 502.c ZPP-a kojom je propisano da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplatu pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi tužbe iz članka 502.a stavka 1. ZPP-a, da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi, time da će u tom slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se osoba na njih pozvati, za zaključiti je da u ovom postupku sud obvezuju odluke iz postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača koje utvrđuju da je došlo do povrede propisa zaštite potrošača, odnosno da navedene odluke imaju direktni učinak i obvezuju sudove i da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošači mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen po tužbi iz članka 502.a stavka 1. ZPP-a.

15. U postupku zaštite kolektivnih interesa i prava (pravomoćna presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž- 7129/13 od 13. lipnja 2014.), utvrđena je nepoštenost odredbi ugovara o kreditu sklapanih od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. u dijelu promjenjive stope redovne kamate (odredbe svih banaka bile su nerazumljive za klijente jer klijentima nisu na valjan način objašnjenje posljedice i doseg takvih ugovornih odredbi po klijenta kao potrošača, tužene banke kao trgovci bile su svjesne rizika po korisnike kredita kao potrošače zbog ugovaranja ovih kredita uz promjenjivu stopu redovne kamate i svjesno su propustile o tome informirati klijente kao buduće korisnike kredita).

16. Tuženik u predmetnoj parnici niti ne tvrdi da su ugovorne odredbe o promjenjivoj stopi redovne kamate bile drugačije stipulirane od istih odredbi Ugovora o kreditu između parničnih stranaka, koje su bile predmetom razmatranja u gore navedenim odlukama, a niti objasnio sudu kako je definirao parametre koje je pratio vezano za promjenjivu stopu redovne kamate, te je li i na koji način kvalitativno i kvantitativno razrađivao uzročno-posljedičnu veze njenog kretanja u razdoblju vraćanja kredita (9 godina).

17. Stoga, se ne mogu prihvatiti žalbeni navodi da nije jasno na temelju kojih okolnosti je prihvaćen tužbeni zahtjev. Osim toga, razlozi za promjenjivu stopu redovne kamate ne mogu se smatrati načelnim i objektivnim kriterijima koji bi trebali omogućiti potrošaču da provjeri opravdanost razloga za promjenu stope redovne kamate tijekom razdoblja trajanja kredita, a niti se to može utvrditi iz sadržaja tuženikovih općih akata, a zbog čega su i ugovorne odredbe o promjenjivoj stopi redovne kamate nerazumljive, a time i nepoštene, kako je to ocijenio i prvostupanjski sud, tumačenjem mjerodavnih odredbi ZZP-a u duhu prava Europske unije (predmet Suda Europske unije broj C-472/2010).

18. U konačnici, uzroci ništetnosti dijela Ugovora o kreditu koji se odnosi na promjenjivu stopu redovne kamate jednostranom odlukom kreditora nisu manjeg značaja, kako to pokušava prikazati tuženik, zastupajući u biti stajalište moguće konvalidacije (članak 326. stavak 2. ZOO-a[3] , budući da su usmjereni na zaštitu pravnog poretka i javnog interesa, što u konačnici potvrđuju osim mjerodavne odredbe članka 87. ZZP-a (članak 96. ZZP-a/2007) i članka 4. ZOO-a i izmijene kako Zakona o zaštiti potrošača tako i Zakona o potrošačkom kreditiranju posebno u dijelu obveznog sadržaja ugovora o kreditu (članak 10. - 19.).

19. Dakle, neovisno o tome je li ugovorna odredba proglašena nepoštenom u postupku individualne ili kolektivne zaštite, učinci utvrđenja da je određena ugovorna odredba nepoštena ide u pravcu da ti učinci idu unatrag od trenutka sklapanja ugovora, odnosno smatra se da nepoštena ugovorna odredba nikad nije bila ugovorena. Sudsko utvrđenje nepoštenosti takve odredbe bilo kao glavnog ili prethodnog pitanja mora imati za posljedicu ponovnu uspostavu pravne i činjenične situacije potrošača u kojoj bi se nalazio da navedene odredbe nije bilo. 20. Nadalje, proglašenjem dijela ugovornih odredbi nepoštenim za potrošača nastaje subjektivno pravo na restituciju (članak 323. stavak 1. ZOO-a), a time i obveznopravno ovlaštenje, a što znači da potrošač ima pravo na punu restituciju svih neosnovano isplaćenih iznosa od trenutka sklapanja ugovora, neovisno o tome kada je utvrđeno da je ugovorna odredba nepoštena (spojeni predmeti Suda Europske unije C-154/2015., C-307/2015 i C-308/2015 u kojima su utvrđena i definirana pravila vezano za Direktivu 93/13/ EEZ).

21. Vještačenjem je utvrđeno da razlika u anuitetima kredita po osnovi promjenjive stope redovne kamate u odnosu na početno ugovorenu iznosi 12.121,96 kuna / 3 Zakon o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., u daljnjem tekstu: ZOO-a)

1.608,86 eura (Tabela 4 nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka D. M., dipl. oec. /list 127. - 129. spisa).

22. Prema tome, kako je na temelju zakona otpala pravna osnova po kojoj je tuženik naplatio od tužitelja razliku između početne stope redovne kamate i one koju je tužitelj plaćao na temelju jednostrane Odluke tuženika, a po kojoj je tuženik primio od tužitelja iznos od 12.121,96 kuna / 1.608,86 eura, to je pravilno utvrđeno činjenično stanje i primijenjeno materijalno pravo kad je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju isti iznos (članak 1111. stavak 3. ZOO-a) sa zateznim kamatama na svaku mjesečnu razliku, tekućim od stjecanja do isplate (članak 1115. ZOO-a, članak 29. stavak 1., 2/2. 7. i 8. ZOO-a).

23. Naime, na iznose više zaračunate razlike po osnovi mijenjane stope redovne kamate, tuženik je dužan tužitelju platiti kamate od dana kad je tužitelj platio tuženiku te iznose, a ne od dana podnošenja zahtjeva, budući da je tuženik i prije obraćanja tužitelja imao razloga vjerovati da je stekao bez osnove predmetne iznose, a time bio i nesavjestan od dana stjecanja.

24. Neosnovano je i ustrajavanje tuženika na prigovoru zastare. To iz razloga, što rok zastare radi isplate primljenog na temelju ništetne odredbe ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora (pravno shvaćanje Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske - Izvodi iz Zapisnika broj Su-IV-47/2020-2 od 30. siječnja 2020., objedinjeno Zapisnikom broj Su-IV-33/2022-2 31. siječnja 2022.), odnosno u konkretnom slučaju od 13. lipnja 2014. kad je donesena pravomoćna presuda o ništetnosti odredbi ugovora o promjenjivoj stopi redovne kamate i što je predmetna tužba podnesen 16. travnja 2019. (prije isteka roka zastare od pet godina /članak 225. ZOO-a/).

25. Svako drugačije tumačenja roka zastare kad je u pitanju tužba potrošača za utvrđivanje restitucijskih učinaka (povrata neopravdano plaćenih iznosa na temelju nepoštenih odredaba), kao što je i predmetna tužba, a povodom koje sud mora voditi računa o podređenom položaju u kojem se tužitelj kao potrošač nalazio u odnosu na tuženika kao trgovca, kako u pogledu pregovaračke moći tako i u pogledu informiranosti, te okolnosti da tužitelj kao potrošač nije znao niti mogao ocijeniti opseg svojih prava, protivno je načelu ekvivalentnosti i djelotvornosti.

26. Stoga se ne može prihvatiti tuženikovo tumačenje prigovora zastare novčanog potraživanja i prekida zastare (podnositelj kolektivne tužbe ne može mijenjati rok zastare, ne postoje posebne zakonske odredbe koje bi izričito uređivale prekid zastare zbog pokretanja postupka radi zaštite kolektivnih interesa i prava, podnositelj kolektivne tužbe ne ostvaruje povrijeđeno subjektivno pravo potrošača pa ne može izazvati niti prekid zastare tog prava, to se ne mijenja niti tužbom potrošača na utvrđenje ništetnosti ugovora ili pojedine njegove odredbe jer se takvom tužbom ne traži utvrđenje postojanja tražbine, njezino osiguranje ili ostvarivanje u smislu članka 241. ZOO-a, zahtjevi iz kolektivne i pojedinačne tužbe nisu identični, odredba članka 241. ZOO-a nije derogirana posebnim zakonom, da je hrvatski zakonodavac želio da se početak roka zastare ili pak prekida zastare u slučaju podnošenja tužbe za zaštitu kolektivnih interesa uredi drugačije nego li prema općim pravilima, takvo što izričito bi uredio mjerodavnim zakonskim propisima).

27. Dakle, prvostupanjski je sud ispitao konkretan slučaj i odgovorio na sve bitne navode stranaka, nije dao važniju prednost tužitelju, niti postupao arbitrarno, kako to pokušava prikazati tuženik.

28. Kako tuženik nije naveo konkretne povrede i propuste koje je po njemu prvostupanjski sud počinio vezano za odluku o troškovima postupka pod stavkom III. izreke prvostupanjske presude, već se samo pozvao na zakonsku formulaciju o povredama zbog koje se i ta odluka može pobijati, te kako drugostupanjski sud ne pazi po službenoj dužnosti na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima (članak 365. stavak 2. ZPP-a), to odluka o troškovima pod stavkom III. izreke prvostupanjske presude ostaje neizmijenjena.

29. Tuženiku nije priznat trošak žalbe jer nije uspio sa istom (članak 154. stavak 1. ZPP-a).

30. Zaključno, ispitivanjem presude Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P- 383/2019-23 od 23. listopada 2023. pod stavcima I., II. i III. izreke nisu utvrđeni razlozi pobijanja po tuženiku, a niti razlozi na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti (članak 365. stavak 2. ZPP-a), zbog čega je odlučeno kao u izreci (članak 368. stavak 1. ZPP-a za stavak I., članak 166. stavak 1. ZPP-a za stavak II.).

U Zagrebu 16. travnja 2024.

Predsjednica Vijeća:

Nika Grospić Ivasović, v.r.