REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 811/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Darka Milkovića člana vijeća, Dragana Katića člana vijeća i Jasenke Žabčić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice S. N. iz O., OIB …, koju zastupa punomoćnik B. S., odvjetnik u Z. odvjetničkom uredu B. S. i D. P. iz O., protiv tuženika A. B. d.d., Z., OIB …, kojeg zastupa punomoćnik Z. K., odvjetnik u Odvjetničkom društvu K. & P. j.t.d. iz Z., radi utvrđenja i isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-494/2022-2 od 6. prosinca 2022., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-2335/2019-28 od 19. studenoga 2021., u sjednici održanoj 16. travnja 2024.,

p r e s u d i o  j e:

Revizija tuženika odbija se kao neosnovana

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom pod točkom I. izreke utvrđene su ništetnim odredbe Ugovora o namjenskom kreditu bez depozita br. … zaključenog između tuženika A. d.d. (ranije: S. d.d./H. A. A.) i tužiteljice, i to odredba čl. 4. predmetnog Ugovora u dijelu o promjenjivosti kamatne stope, dio odredbe čl. 3. toč. 4., koji određuje da se kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima, te dio odredbe čl. 3. toč. 5. alineja 3. kojom je određeno da se kamate obračunavaju u CHF, a naplaćuju u kunama po važećem srednjem tečaju za devize S. d.d., O. na dan plaćanja, pod točkom II. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 18.196,61 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na pojedinačne iznose kako je to pobliže navedeno u točki II. izreke prvostupanjske presude, a pod točkom III. izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 9.936,96 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 19. studenoga 2021. do isplate.

2. Drugostupanjskom presudom pod točkom I. izreke žalba tuženika odbijena je kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda, a pod točkom II. izreke je odbijen zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.

3. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revd-930/2023-2 od 29. ožujka 2023., tuženiku je dopušteno podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-494/2022-2 od 6. prosinca 2022. u odnosu na sljedeća pravna pitanja:

''1. Protivi li se čl. 81.st. 4. Zakona o zaštiti potrošača (''Narodne novine'' broj 96/03) a posebice st. 4. ovog članka, odluka suda kojom je utvrđeno da se o odredbi potrošačkog ugovora nije pojedinačno pregovaralo bez izvođenja dokaza saslušanja svjedoka kojeg je trgovac predložio na okolnost pojedinačnog pregovaranja o navedenoj odredbi?

2. Odnosi li se presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P- 1401/2012- od 14. srpnja 2013. na ugovor o kreditu kojeg su potrošači sklopili sa Slavonskom bankom d.d. Osijek?''.

4. Postupajući po navedenom dopuštenju, protiv navedene presude tuženik je podnio reviziju pozivom na odredbu čl. 382. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) u odnosu na prvo pravno pitanje zbog kojeg je dopuštena, dok je u odnosu na drugo pitanje odustao od revizije (točka 2. revizije tuženika). Predlaže da ovaj sud ukine drugostupanjsku i prvostupanjsku presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

5. Odgovor na reviziju nije podnesen.

6. Revizija nije osnovana.

7. U skladu s odredbom čl. 391. st. 3. ZPP revizijski sud ispitao je pobijanu odluku samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja iz čl. 385.a ovoga Zakona zbog kojeg je dopuštena.

8. Predmet spora je zahtjev tužiteljice-potrošača za utvrđenje ništetnim odredbi Ugovora o kreditu u švicarskim francima zaključenog između stranaka 2005. kao i restitucijski zahtjev za povrat preplaćenih iznosa zbog ništetnih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli.

9. U pobijanim presudama sudovi su se pozvali na učinke presude iz spora za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz odluke Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018., i Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014., (kao i presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-2221/18 od 3. rujna 2019.), kojima je potvrđeno i u odnosu na tuženicu da je u vrijeme sklapanja spornog ugovora, povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju, na način da je ugovorena valutna klauzula i promjenjiva kamatna stopa, a da prednik tuženika prije sklapanja ugovora nije tužiteljicu u cijelosti informirao o značenju valutne klauzule i promjenjivoj kamatnoj stopi čime su povrijeđena prava potrošača, jer tuženica u konkretnom slučaju s tužiteljicom nije posebno pregovarala o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi niti je omogućila tužiteljici da utječe na takvu odredbu ugovora niti je tužiteljicu upoznala s posljedicama i potencijalnim rizikom koji nastaje primjenom valutne klauzule. Stoga zaključuju da je to imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, sve na štetu potrošača pa da je time postupljeno suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/03 - dalje: ZZO/03) i Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09 - dalje: ZZP/07) te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 78/15 i 29/18 - dalje u tekstu: ZOO/05).

10. Iz obrazloženja nižestupanjskih presuda proizlazi da prvostupanjski sud nije provodio dokaz saslušanjem tužiteljice u svojstvu stranke i svjedoka pozivajući se na ovlaštenja suda iz čl. 220. st. 2. ZPP i direktan učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa te vezanost suda za utvrđenja iz spora koji se vodio po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača kao i svrsishodnost i ekonomičnost postupka zbog čega je drugostupanjski sud otklonio postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 220. ZPP.

11. Tuženik naznačenim pitanjem osporava pravilnost primjene odredbi čl. 81. st. 4. ZZP-a, pri donošenju zaključka suda prema kojem se o odredbi potrošačkog ugovora (u konkretnom slučaju dijelu odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi ugovora o kreditu denominiranog u CHF ili denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF) nije pojedinačno pregovaralo, iako na tu okolnost nije proveden dokaz saslušanjem svjedoka kojeg je tuženik predložio upravo na okolnost pojedinačnog pregovaranja o navedenim odredbama, pri čemu posebno naglašava da je osporavao izravnu primjenu utvrđenja iz presuda donesenih u kolektivnom postupku za zaštitu prava i interesa potrošača te je na navedenu okolnost predložio saslušati radnicu revidenta.

12. Tuženik smatra da je takvim postupanjem nižestupanjskih sudova povrijeđeno tuženikovo pravo na procesnu ravnopravnost te da takvo postupanje nije u skladu s odredbom čl. 81. st. 4. ZZP-a.

13. Stoga je potrebno odgovoriti može li se tužiteljica, pozivajući se na ništetnost spornih ugovornih odredbi, u predmetnom postupku pozvati na izravnu primjenu pravnih utvrđenja iz kolektivnog postupka za zaštitu prava i interesa potrošača, odnosno na presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl.br. Pž- 6632/17 od 14. lipnja 2018. i ne provesti u individualnom postupku dokaze predložene po tuženiku.

14. Članak 81. ZZP- a glasi:

(1). Ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

(4) Ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati.

15. U kolektivnom postupku za zaštitu prava i interesa potrošača saslušani su potrošači kako bi se ispitalo jesu li osporene ugovorne odredbe mogle biti razumljive prosječnom potrošaču i je li se, s obzirom na to, moglo o njima pojedinačno pregovarati i tako utjecati na njihov sadržaj. U tom su postupku, odbijeni dokazni prijedlozi za saslušanjem zaposlenika banaka na okolnost obavijesti koje su davali potrošačima u postupku sklapanja pojedinačnih ugovora o kreditu.

16. U predmetu kolektivnog spora predmet dokazivanja nisu bile obavijesti koje su dane određenim potrošačima u predugovornoj fazi sklapanja pojedinačnog ugovora o kreditu, zbog čega nisu izvedeni dokazi saslušanjem radnika banaka.

17. Prema shvaćanju ovoga suda u postupku kolektivne zaštite od nepoštenosti ugovorne odredbe odlučuje se u okviru ostvarivanja apstraktne zaštite od nepoštenih ugovornih odredbi u kojem sud ne uzima u obzir specifičnosti konkretnog slučaja, tj. konkretnog ugovornog odnosa, dok je u postupku individualne zaštite kontrolu nepoštenosti ugovorne odredbe sud dužan raspraviti s obzirom na osobu potrošača koja je pokrenula postupak i s obzirom na sve okolnosti tog pojedinačnog slučaja, stoga što se stvarna ravnoteža u pravima i obvezama potrošača i trgovca uspostavlja u postupcima individualne sudske zaštite u povodu pojedinačne tužbe potrošača u kojima sud o nepoštenosti ugovorne odredbe odlučuje s obzirom na specifične okolnosti pojedinačnog slučaja. Stoga je prema ovome sudu tuženik mogao tvrditi da mu je sud morao omogućiti dokazivanje da su u postupku sklapanja pojedinačnog ugovora o kreditu (unatoč tome što ih nisu utvrdile konkretnim formularnim ili standardnim ugovorom) na drugi način dali odgovarajuće obavijesti potrošaču o naravi, rizicima i posljedicama osporenih ugovornih odredaba na određivanje njegove novčane obveze i da je potrošač, unatoč punoj obaviještenosti, svejedno pristao na sklapanje takvog ugovora. Kada banci ne bi bilo omogućeno dokazivanje da je određenom potrošaču u postupku sklapanja konkretnog ugovora o kreditu dala odgovarajuće obavijesti o spornim odredbama, unatoč tome što je na njemu teret dokazivanja te okolnosti, tada bi se odluka suda o nepoštenosti (ništetnosti) tih odredaba, zbog povrede prava potrošača na obaviještenost, kao odlučnoj okolnosti za ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva u pojedinačnim potrošačkim sporovima, temeljila na pravnoj presumpciji, koja ni u jednom sudskom postupku nije utvrđena jer tuženoj banci nije omogućeno dokazivanje o protivnom.

18. Naprijed navedeno pravno shvaćanje ovoga suda podudarno je shvaćanju Ustavnog suda Republike Hrvatske iznesenom u odluci toga suda Broj: U-III- 5458/2021 od 30. lipnja 2022.

19. Slijedom iznesenog odgovor na postavljeno pitanje glasi:

20. Protivan je, odredbi čl. 81. st. 4. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 96/2003) kao i procesnoj ravnopravnosti stranaka, zaključak suda prema kojem se o odredbi potrošačkog ugovora (u konkretnom slučaju dijelu odredbe o valutnoj klauzuli ugovora o kreditu denominiranog u CHF ili denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF) nije pojedinačno pregovaralo, ako se na tu okolnost nije proveo predloženi dokaz saslušanjem svjedoka (radnika revidenta), koji je sudjelovao u sklapanju ugovora o kreditu kojeg je trgovac predložio na okolnost pojedinačnog pregovaranja o navedenoj odredbi.

21. U konkretnom postupku koji je prethodio reviziji tuženik je predložio saslušanje svjedokinje A. P., svoje zaposlenice, u zamjenu za bivšeg djelatnika R. M.. Tužiteljica se usprotivila saslušanju tog svjedoka, jer navedena svjedokinja nije sudjelovala u ishođenju kredita od strane tužiteljice kod tuženika.

22. Odredbom čl. 220. st. 2. ZPP propisano je da sud odlučuje o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica.

23. Budući da iz navedenog proizlazi da je tuženik predložio saslušanje svjedokinje koja nije sudjelovala u zaključenju ugovora o kreditu s tužiteljicom nego saslušanje druge djelatnice banke u zamjenu za djelatnika koji je sudjelovao u zaključenju ugovora, nižestupanjski sudovi nisu počinili bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 220. st. 2. ZPP-a niti su povrijedili tuženikovo pravo na procesnu ravnopravnost i primjenu odredbe čl. 81. st. 4. ZZP-a jer navedena svjedokinja nije niti mogla imati saznanja o zaključenju ovog konkretnog ugovora pri zaključenju kojeg nije niti sudjelovala.

24. Budući da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, valjalo je na temelju odredbe članka 391. st. 6. ZPP-a reviziju tuženika odbiti kao neosnovanu te odlučiti kao u izreci ove presude.

Zagreb, 16. travnja 2024.

Predsjednik vijeća

Ivan Vučemil, v.r.