REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1076/2023-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Darka Milkovića člana vijeća, Dragana Katića člana vijeća i Jasenke Žabčić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. G., iz O., OIB ..., koju zastupa punomoćnik T. B., odvjetnik iz O., protiv tuženika A. B. d.d. Z., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnik T. S., odvjetnik u Z., radi utvrđenja i isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Sisku poslovni broj Gž-315/2020-7 od 17. ožujka 2022., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-827/2018-25 od 11. srpnja 2019., u sjednici održanoj 16. travnja 2024.,

r i j e š i o  j e:

I. Ukidaju se presuda Županijskog suda u Sisku poslovni broj Gž-315/2020-7 od 17. ožujka 2022. i presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-827/2018- 25 od 11. srpnja 2019. te se predmet vraća sudu prvog stupanja na ponovno suđenje.

II. O troškovima postupka u povodu revizije odlučit će se u konačnoj odluci o troškovima parničnog postupka.

III. Zahtjev tužiteljice za naknadu troškova odgovora na reviziju odbija se kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom pod točkom I. izreke utvrđene su ništetnim odredba Ugovora o kreditu broj 5140030250-60010469484/2007, sklopljenog 20. travnja 2007., između tužiteljice i S. b. d.d. O., pravnog prednika tuženika A. b. d.d. Z., potvrđen kod javnog bilježnika, pod brojem Ov-13530/07, koja u čl. 2. glasi: "… u protuvrijednosti od HRK po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan korištenja kredita", u čl. 3. t. 2. glasi: "…u kunskoj protuvrijednosti…CHF", t. 4. "…a podmiruje se u kunama obračunatim po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan dospijeća, odnosno na dan plaćanja, ukoliko se plaćanje vrši prije roka dospijeća", t. 5. "… a naplaćuju u kunama po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja", u čl. 4. glasi: "Ugovorne strane su suglasne da je kamatna stopa promjenjiva i vezana uz određenu valutnu klauzulu. Izmjena kamatne stope se smatra sastavnim dijelom ovog Ugovora, bez posebnog zaključivanja Aneksa ovom Ugovoru, a što stranke potvrđuju svojim potpisom na ovom Ugovoru", u čl. 9. glasi: " Korisnik kredita može izvršiti prijevremenu…otplatu kredita…U tom slučaju Korisnik kredita se obvezuje izvršiti uplatu prema zaključnom obračunu Banke koja je ovlaštena zaračunati naknadu prema Tarifi Banke na preostali iznos kredita, sukladno poslovnoj politici Banke", u čl. 18. glasi: "Ako nakon sklapanja ovog Ugovora nastupe okolnosti koje otežavaju ispunjenje obveze jedne strane, ili ako se zbog njih ne može ostvariti svrha Ugovora, Korisnik kredita-Založni dužnik odriče se prava prigovora promijenjenih okolnosti (clausula rebus sic stantibus)", a u čl. 24 glasi: "Potpisom na ovom Ugovoru Korisnik kredita-Založni dužnik u cijelosti prihvaća odredbe poslovnih uvjeta Banke, a naročito odredbe Odluke o kamatnim stopama i Odluke o visini naknade za usluge Banke, kao i sve kasnije njihove izmjene i dopune.". Pod točkom II. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 92.879,62 kuna zajedno sa zateznom kamatom tekućom na pojedinačne iznose kako je to opisano u točki II. izreke prvostupanjske presude, a pod točkom III. izreke je naloženo tuženiku naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 12.780,00 kuna zajedno sa zateznom kamatom od dana donošenja presude do isplate sve u roku od 15 dana. Pod točkom IV. izreke preostali dio zahtjeva za naknadu parničnog troška je odbijen.

2. Drugostupanjskom presudom pod točkom I. izreke odbijena je žalba tuženika i potvrđena je prvostupanjska presuda, a pod točkom II. izreke odbijeni su zahtjevi tužiteljice i tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.

3. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revd-4431/2022-2 od 22. veljače 2023., tuženiku je dopušteno podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Sisku poslovni broj Županijskog suda u Sisku poslovni broj Gž- 315/2020-7 od 17. ožujka 2022. zbog sljedećih pravnih pitanja:

"Je li sud, u smislu članka 502.c ZPP-a, u posebnim parnicama vezan za pravna utvrđenja iz presude donesene u postupku zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača ako ugovori o kreditu nisu bili obuhvaćeni pravomoćnom izrekom navedene presude niti su bili predmetom raspravljanja u postupku zaštite kolektivnih interesa i prava? ".

"Jesu li sudovi u pojedinačnim postupcima u kojima se tužitelji, sukladno članku 502.c ZPP-a, pozivaju na pravna utvrđenja iz presuda donesenih u povodu tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava dužni provoditi dokazni postupak u kojem će se po potrebi provesti i dokaz saslušanjem svjedoka i/ili stranaka (tzv. personalni dokazi)?“.

4. Postupajući po navedenom dopuštenju, protiv navedene presude tuženik je podnio reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 - dalje: ZPP) samo u odnosu na drugo pravno pitanje zbog kojeg je revizija dopuštena, a koje se odnosi na dužnost provođenja dokaznog postupka, dok u odnosu na prvo pitanje koje se odnosi na vezanost za pravna utvrđenja iz presude donesene u postupku zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača ako ugovori o kreditu nisu bili obuhvaćeni pravomoćnom izrekom navedene presude niti su bili predmetom raspravljanja u postupku zaštite kolektivnih interesa i prava, tuženik nije podnio reviziju. Predlaže da ovaj sud ukine drugostupanjsku i prvostupanjsku presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

5. U odgovoru na reviziju tužiteljica je osporila navode tuženika iz revizije te je predložila reviziju odbiti uz zahtjev za naknadu troška odgovora na reviziju.

6. Revizija je osnovana.

7. U skladu s odredbom čl. 391. st. 1. ZPP revizijski sud ispitao je pobijanu odluku samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

8. Predmet spora je zahtjev tužiteljice-potrošača za utvrđenje ništetne odredbe o valutnoj klauzuli i promjene kamatne stope Ugovora o kreditu zaključenog između tužiteljice i tuženika s valutnom klauzulom u CHF.

9. U pobijanim presudama sudovi su se pozvali na učinke presude iz spora za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz odluke Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. i Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014., kojom je potvrđeno i u odnosu na tuženika da je u vrijeme sklapanja spornog ugovora, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju, na način da je ugovorena valutna klauzula, a da prednik tuženika prije sklapanja ugovora nije tužiteljicu u cijelosti informirao o značenju valutne klauzule čime su povrijeđena prava potrošača, jer tuženik u konkretnom slučaju s tužiteljicom nije posebno pregovarao o valutnoj klauzuli niti je omogućio tužiteljici da utječe na takvu odredbu ugovora niti je tužiteljicu upoznao s posljedicama i potencijalnim rizikom koji nastaje primjenom valutne klauzule. Stoga zaključuje da je to imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, sve na štetu potrošača pa da je time postupljeno suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (''Narodne novine'', broj 96/03) i Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 78/15 i 29/18 - dalje u tekstu: ZOO/05).

10. Nižestupanjski sudovi su u svojoj odluci naveli, a posebno drugostupanjski sud, da je na tuženiku teret dokazivanja da se o pojedinoj ugovornoj odredbi unaprijed pregovaralo, pri čemu je bio dužan dokazati da su stranke o spornoj odredbi doista pregovarale, dok nadalje navodi da je sud vezan odlukama u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača te da budući da je o ništetnosti ugovornih odredbi već ranije odlučeno u obliku prethodnog pitanja te da su navedene odluke obvezatne za sve sudove, nije niti bilo potrebe to utvrđivati u ovom postupku.

11. Slijedom iznesenog pozivom na odredbe čl. 1111. ZOO nižestupanjski sudovi prihvaćaju tužbeni zahtjev tužiteljice.

12. Tuženik smatra da je takvim postupanjem nižestupanjskih sudova povrijeđeno tuženikovo pravo na procesnu ravnopravnost te da takvo postupanje nije u skladu s odredbom čl. 81. st. 4. ZZP-a.

13. Stoga je potrebno odgovoriti može li se tužiteljica, pozivajući se na ništetnost spornih ugovornih odredbi, u predmetnom postupku pozvati na izravnu primjenu pravnih utvrđenja iz kolektivnog postupka za zaštitu prava i interesa potrošača, odnosno na presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl.br. Pž- 6632/17 od 14. lipnja 2018. i Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. i ne provesti u individualnom postupku dokaze predložene po tuženiku.

14. Članak 81. ZZP- a glasi:

(1). Ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

(4) Ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati.

15. U kolektivnom postupku za zaštitu prava i interesa potrošača saslušani su potrošači kako bi se ispitalo jesu li osporene ugovorne odredbe mogle biti razumljive prosječnom potrošaču i je li se, s obzirom na to, moglo o njima pojedinačno pregovarati i tako utjecati na njihov sadržaj. U tom su postupku, odbijeni dokazni prijedlozi za saslušanje zaposlenika banaka na okolnost obavijesti koje su davali potrošačima u postupku sklapanja pojedinačnih ugovora o kreditu.

16. U ovom postupku, tuženik je predlagao dokaze na okolnost da je tužiteljici u postupku sklapanja Ugovora o kreditu davao odgovarajuće obavijesti o sadržaju spornih ugovornih odredbi. S obzirom na navedeno, predloženi dokazi su trebali biti izvedeni, jer okolnosti na koje su predloženi nisu bile predmet kolektivnog postupka, a u ovom pojedinačnom postupku predstavljaju odlučne dokaze koji bi utjecali na njegov ishod i pravičnost postupka u cjelini. Iz navedenog se nesumnjivo nameće zaključak da načelo procesne ravnopravnosti koje podrazumijeva postojanje razumne mogućnosti obaju stranaka da izlože činjenice i podupru ih svojim dokazima tako da niti jednu stranku ne stavljaju u bitno lošiji položaj u odnosu na suprotnu stranku, u ovom slučaju, povrijeđeno, jer je odluka suda utemeljena na zaključku da tužiteljici nisu dane odgovarajuće obavijesti o odredbama spornog Ugovora o kreditu, a ta okolnost nije bila predmet utvrđivanja i dokazivanja u kolektivnom postupku niti je o njoj tuženiku omogućeno dokazivanje u ovom pojedinačnom postupku.

17. Prema navedenom, stajalište je ovoga suda da se u postupku kolektivne zaštite od nepoštenosti ugovorne odredbe odlučuje u okviru ostvarivanja apstraktne zaštite od nepoštenih ugovornih odredbi u kojem sud ne uzima u obzir specifičnosti konkretnog slučaja, tj. konkretnog ugovornog odnosa, dok je u postupku individualne zaštite kontrolu nepoštenosti ugovorne odredbe sud dužan raspraviti s obzirom na osobu potrošača koja je pokrenula postupak i s obzirom na sve okolnosti tog pojedinačnog slučaja, a to stoga što se stvarna ravnoteža u pravima i obvezama potrošača i trgovca uspostavlja u postupcima individualne sudske zaštite u povodu pojedinačne tužbe potrošača u kojima sud o nepoštenosti ugovorne odredbe odlučuje s obzirom na specifične okolnosti pojedinačnog slučaja. Stoga je prema ovome sudu tuženik mogao tvrditi te mu je sud morao omogućiti dokazivanje da je u postupku sklapanja pojedinačnog ugovora o kreditu (unatoč tome što ih nisu utvrdile konkretnim formularnim ili standardnim ugovorom) na drugi način dao odgovarajuće obavijesti potrošaču o naravi, rizicima i posljedicama osporenih ugovornih odredaba na određivanje njegove novčane obveze i da je potrošač, unatoč punoj obaviještenosti, svejedno pristao na sklapanje takvog ugovora. Kada banci ne bi bilo omogućeno dokazivanje da je određenom potrošaču u postupku sklapanja konkretnog ugovora o kreditu dala odgovarajuće obavijesti o spornim odredbama, unatoč tome što je na njoj teret dokazivanja te okolnosti, tada bi se odluka suda o nepoštenosti (ništetnosti) tih odredaba, zbog povrede prava potrošača na obaviještenost, kao odlučnoj okolnosti za ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva u pojedinačnim potrošačkim sporovima, temeljila na pravnoj presumpciji, koja ni u jednom sudskom postupku nije utvrđena jer tuženoj banci nije omogućeno dokazivanje o protivnom.

18. Naprijed navedeno pravno shvaćanje ovoga suda podudarno je shvaćanju Ustavnog suda Republike Hrvatske iznesenom u odluci toga suda Broj: U-III- 5458/2021 od 30. lipnja 2022. te shvaćanju izraženom u odluci revizijskog suda broj: Rev-120/2023-2 od 28. veljače 2023.

19. S obzirom na navedeno, osnovano revident smatra da se odredbi čl. 81. st. 4. Zakona o zaštiti potrošača i procesnoj ravnopravnosti stranaka protivi zaključak suda da se o spornim odredbama potrošačkog Ugovora o kreditu nije pojedinačno pregovaralo, kada je revident predložio da se na okolnost obavijesti koje su dane određenom potrošaču prije sklapanja Ugovora o kreditu sasluša radnik revidenta koji je sudjelovao u sklapanju Ugovora o kreditu, a sud je odbio taj dokazni prijedlog revidenta.

20. Slijedom iznesenog odgovor na postavljeno pitanje glasi :

"U pojedinačnim postupcima, u kojima se tužitelji pozivaju sukladno čl. 502.c ZPP-a na pravna utvrđenja iz presuda donesenih u povodu tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava ne može se zaključak suda temeljiti na tome da se o odredbi potrošačkog ugovora nije pojedinačno pregovaralo, ako se na tu okolnost nije proveo dokaz saslušanjem svjedoka (radnika revidenta), koji je sudjelovao u sklapanju ugovora o kreditu kojeg je trgovac predložio na okolnost pojedinačnog pregovaranja o navedenoj odredbi."

21. U ovom konkretnom slučaju tuženik je na okolnost pojedinačnog pregovaranja predložio saslušati radnicu revidenta Dragicu Beti, upravo na okolnost pojedinačnog pregovaranja o navedenoj odredbi te je osporio izravnu primjenu utvrđenja iz presuda donesenih u kolektivnom postupku za zaštitu prava i interesa potrošača, a nižestupanjski sudovi su odbili provesti navedeni dokaz pozivom na učinke iz presude donesene u navedenom kolektivnom sporu te su takvim postupanjem povrijedili tuženikovo pravo na procesnu ravnopravnost i primjenu odredbe čl. 81. st. 4. ZZP-a.

22. Slijedom iznesenog, valjalo je na temelju čl. 394. st. 1. ZPP-a riješiti kao u izreci.

23. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP-a.

24. Tužiteljici nije dosuđen trošak odgovora na reviziju jer isti nije bio potreban u smislu čl. 155. st. 1. ZPP.

Zagreb, 16. travnja 2024.

Predsjednik vijeća

Ivan Vučemil, v.r.