REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD SPLIT

Split, Sukoišanska 6

Poslovni broj: Povrv-475/2019-37

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Splitu, po sutkinji Rajani Buljan, na prijedlog više sudske savjetnice Gorane Kokot, u pravnoj stvari tužitelja HRVATSKOG NOGOMETNOG KLUBA HAJDUK SPLIT š.d.d., OIB: 04785516590, Ulica 8. Mediteranskih igara 2, Split, zastupanog po punomoćniku Krunu Peronji, odvjetniku u Splitu, protiv tuženika Zvonka Zekića, OIB: 88178453537, Arapova 16, Split, vl. obrta TANTUM, zastupanog po punomoćniku Leopoldu Aljinoviću, odvjetniku u Splitu, radi isplate, nakon provedene glavne i javne rasprave zaključene 7. ožujka 2024., u nazočnosti zamjenice punomoćnika tužitelja Jelene Šanić, odvjetnice u Splitu i odsutnosti uredno pozvanog tuženika, na ročištu za objavu presude održanom 16. travnja 2024.

p r e s u d i o  j e

I Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika mr. sc. Vlade Madunića iz Splita, poslovni broj Ovrv-218/2019 od 20. svibnja 2019. u dijelu u kojem je naloženo tuženiku Zvonku Zekiću, vl. obrta TANTUM, da tužitelju HRVATSKOM NOGOMETNOM KLUBU HAJDUK SPLIT š.d.d., isplati iznos od 10.409,99 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku:

-na iznos od 334,31 EUR od 15. prosinca 2016.,

-na iznos od 335,02 EUR od 15. prosinca 2016.,

-na iznos od 324,58 EUR od 15. prosinca 2016.,

-na iznos od 335,69 EUR od 15. siječnja 2017.,

-na iznos od 230,99 EUR od 15. travnja 2017.,

-na iznos od 330,71 EUR od 15. travnja 2017.,

-na iznos od 332,13 EUR od 15. svibnja 2017.,

-na iznos od 279,30 EUR od 30. svibnja 2017.,

-na iznos od 129,11 EUR od 15. lipnja 2017.,

-na iznos od 329,78 EUR od 15. lipnja 2017.,

-na iznos od 329,33 EUR od 15. srpnja 2017.,

-na iznos od 329,42 EUR od 15. kolovoz 2017,.

-na iznos od 329,46 EUR od 15. rujna 2017.,

-na iznos od 333,33 EUR od 15. listopada 2017.,

-na iznos od 333,78 EUR od 15. studenog 2017.,

-na iznos od 335,29 EUR od 15. prosinca 2017.,

-na iznos od 334,04 EUR od 15. siječnja 2018.,

-na iznos od 329,64 EUR od 15. veljače 2018.,

-na iznos od 14.65 EUR od 15. veljače 2018.,

-na iznos od 14,97 EUR od 15. ožujka 2018.,

-na iznos od 330,84 EUR od 15. ožujka 2018.,

-na iznos od 330,44 EUR od 15. travnja 2018.,

-na iznos od 18,31 EUR od 15. travnja 2018.,

-na iznos od 329,60 EUR od 15. svibnja 2018.,

-na iznos od 9,40 EUR od 15. svibnja 2018.,

-na iznos od 4.46 EUR od 15. lipnja 2018.,

-na iznos od 328,26 EUR od 15. lipnja 2018.,

-na iznos od 328,09 EUR od 15. srpnja 2018.,

-na iznos od 6,69 EUR od 15. srpnja 2018.,

-na iznos od 14,81 EUR od 15. kolovoza 2018.,

-na iznos od 328,71 EUR od 15. kolovoza 2018.,

-na iznos od 330,27 EUR od 15. rujna 2018.,

-na iznos od 4.14 EUR od 15. rujna 2018.,

-na iznos od 3.82 EUR od 15. listopada 2018.,

-na iznos od 330,09 EUR od 15. listopada 2018.,

-na iznos od 330,18 EUR od 15. studenog 2018.,

-na iznos od 4,62 EUR od 15. studenog 2018.,

-na iznos od 5.10 EUR od 15. prosinca 2018.,

-na iznos od 329,73 EUR od 15. prosinca 2018.,

-na iznos od 4,46 EUR od 15. siječnja 2019.,

-na iznos od 329,42 EUR od 15. siječnja 2019.,

-na iznos od 330,04 EUR od 15. veljače 2019.,

-na iznos od 7,01 EUR od 15. veljače 2019.,

-na iznos od 330,04 EUR od 15. ožujka 2019.,

-na iznos od 29,62 EUR od 15. ožujka 2019.,

-na iznos od 36,15 EUR od 15. travnja 2019. i

-na iznos od 330,13 EUR od 15. travnja 2019.

pa do isplate, po stopi koja se od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do 31. prosinca 2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena, za razdoblje od 1. siječnja 2023. pa do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, kao i u dijelu kojim je tuženiku naloženo da tužitelju naknadi trošak ovršnog postupka u iznosu od 287,55 eura, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na taj iznos od 20. svibnja 2019. pa do isplate, po stopi koja se od 20. svibnja 2019. pa do 31. prosinca 2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena, za razdoblje od 1. siječnja 2023. pa do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 (petnaest) dana.

II Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika mr. sc. Vlade Madunića iz Splita, poslovni broj Ovrv-218/2019 od 20. svibnja 2019. u dijelu u kojem je naloženo tuženiku Zvonku Zekiću, vl. obrta TANTUM, da tužitelju HRVATSKOM NOGOMETNOM KLUBU HAJDUK SPLIT š.d.d., isplati iznos od 4.044,91 eura, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku:

-na iznos od 339,96 EUR od 15. prosinca 2016.,

-na iznos od 338,85 EUR od 15. prosinca 2016.,

-na iznos od 340,45 EUR od 15. prosinca 2016.,

-na iznos od 338,71 EUR od 15. prosinca 2016.,

-na iznos od 332,62 EUR od 15. prosinca 2016.,

-na iznos od 337,87 EUR od 15. prosinca 2016.,

-na iznos od 335,78 EUR od 15. prosinca 2016.,

-na iznos od 337,29 EUR od 15. prosinca 2016.,

-na iznos od 334,31 EUR od 15. prosinca 2016.,

-na iznos od 337,11 EUR od 15. prosinca 2016.,

-na iznos od 339,47 EUR od 15. prosinca 2016. i

-na iznos od 332,49 EUR od 15. prosinca 2016.

pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, kao i u dijelu kojim je tuženiku naloženo da tužitelju naknadi trošak ovršnog postupka u iznosu od 375,93 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom te u dijelu kojim je tuženiku naloženo da tužitelju naknadi predvidivi trošak ovršnog postupka u iznosu od 258,81 eura, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom sve u roku od 8 dana te se tužbeni zahtjev u tom dijelu odbija kao neosnovan.

III Nalaže se tuženiku Zvonku Zekiću, vl. obrta TANTUM da tužitelju HRVATSKOM NOGOMETNOM KLUBU HAJDUK SPLIT š.d.d., naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 3.219,04 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na taj iznos od 16. travnja 2024. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 (petnaest) dana.

IV Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja HRVATSKOG NOGOMETNOG KLUBA HAJDUK SPLIT š.d.d., u dijelu u kojem je traženo da sud naloži tuženiku Zvonku Zekiću, vl. obrta TANTUM, da mu naknadi više zatraženi trošak postupka u iznosu od 9.010,43 eura, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na taj iznos od 16. travnja 2024. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

Obrazloženje

1.Tužitelj (ranije ovrhovoditelj) je 20. svibnja 2019. javnom bilježniku mr. sc. Vladi Maduniću iz Splita, kao povjereniku suda, podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave protiv tuženika (ranije ovršenika) radi naplate iznosa od 14.454,90 eura, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama. Rješenjem o ovrsi javnog bilježnika mr. sc. Vlade Madunića iz Splita, poslovni broj Ovrv-218/2019 od 20. svibnja 2019. određena je ovrha općenito na imovini ovršenika. Ovršenik je protiv tog rješenja izjavio prigovor osporavajući rješenje o ovrsi u cijelosti.

2. Rješenjem Trgovačkog suda u Splitu, poslovni broj Povrv-475/2019 od 4. rujna 2019. predmetno rješenje o ovrsi stavljeno je izvan snage u dijelu u kojem je određena ovrha te su ukinute provedene radnje, a predmetni postupak je nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

3. Tuženik u prigovoru protiv rješenja o ovrsi, koji se sada smatra odgovorom na tužbu, ističe kako ne duguje ovrhovoditelju iznos naznačen u prijedlogu za ovrhu te da dostavljeni pregled otvorenih stavki, u kojem je za 15 računa naveden datum dospijeća 1. studenog 2016., nije sastavljen u skladu sa knjigovodstvenim standardima. Navodi da je između ovršenika i ovrhovoditelja postojao dogovor da će ovrhovoditelj priznati ovršeniku ulaganja u poslovni prostor koji više nije u zakupu ovršenika, odnosno da će kompenzirati sa ovrhovoditeljem obveze nastale iz zakupa. Tuženik je tijekom postupka istaknuo i prigovor zastre poglavito u odnosu na one račune koji su navedeni u izvodu s datum dospijeća 1. studenog 2016.

3.1. U dokazne svrhe tuženik je dostavio Elabotat ulaganja i zapisnik od 15. lipnja 2015., predložio je da sud izvede dokaz saslušanja svjedoka Jakše Radnića, zaposlenika tužitelja, Ivana Kosa, tadašnjeg predsjednika tužitelja, Milana Prgometa, financijskog direktora tužitelja i po potrebi predložio je očevid na licu mjesta.

4. Tužitelj je tijekom postupka osporavao navode tuženika navodeći da tuženik nije dostavio nikakav dokaz iz kojeg bi proizlazilo da je podmirio utuženo potraživanje. Navodi da prema ugovoru o zakupu tuženik nema pravo na povrat izvršenih ulaganja čak i da ih je izveo.

4.1. U dokazne svrhe tužitelj je dostavio pregled otvorenih stavki od 2. svibnja 2016. do 15. svibnja 2019., Ugovor o zakupu od 1. svibnja 2014., dodatak broj 2. ugovora o zakupu poslovnog prostora broj: 254/10 od 24. travnja 2012., račune sadržane u izvodu otvorenih stavki, predložio je da sud izvede dokaz saslušanja svjedoka Marina Brbića i Marije Bjeliš te da se po potrebi provede očevid na licu mjesta uz prisustvo sudskog vještaka.

5. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 14.454,90 eura, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, a koji iznos tužitelj potražuje od tuženika s osnova ugovora o zakupu poslovnog prostora kao i trošak potrošnje električne energije i vode za utuženo razdoblje.

6. U dokazne svrhe pregledan je i pročitan Elabotat ulaganja, zapisnik od 15. lipnja 2015., pregled otvorenih stavki od 2. svibnja 2016. do 15. svibnja 2019., Ugovor o zakupu od 1. svibnja 2014., dodatak broj 2. ugovora o zakupu poslovnog prostora broj: 254/10 od 24. travnja 2012., računi sadržani u izvodu otvorenih stavki. Izveden je dokaz saslušanja svjedoka Marina Brbića, Marije Bjeliš, Jakše Radnića, Ivana Kosa, zakonskog zastupnika tuženika Zvonka Zekića.

6.1. Sud nije izveo dokaz saslušanja svjedoka Milana Prgometa, iz razloga što tuženik nije dostavio novu adresa stanovanja svjedoka niti je proveden očevid na licu mjesta, sve stoga što nije bilo potrebe za izvođenjem tih dokaza, s obzirom da je bitne činjenice potrebne za donošenje odluke tijekom postupka sud utvrdio iz sadržaja isprava koje su priložene spisu

7. Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan, a djelomično neosnovan.

8. Među strankama nije sporno da su bile u ugovornom odnosu temeljem ugovora o zakupu poslovnog prostora.

8.1. Među strankama nije sporno ni to da je tuženik ulagao u poslovne prostore 8. i 9.

9. Sporno je da li je tuženik dužan platiti zakupnine u iznosu od 14.454,90 eura.

10. Uvidom u Ugovor o zakupu poslovnog prostora sklopljenog između tužitelja kao zakupodavca i tuženika kao zakupnika 1. svibnja 2014. (dalje Ugovor), razvidno je da je tuženik bio u zakupu poslovnog prostora koji se nalazi u sklopu Gradskog stadiona „Poljud“, u Splitu, 8. Mediteranskih igara 2., pozicije istok I kat, ukupne površine 99,25 m2, na vrijeme od 5 godina, odnosno do 1. svibnja 2019., zakupnine od po 2,70 eura/m2, što bi ukupno mjesečno iznosilo 268,00 eura, uvećano za porez na dodatnu vrijednost (PDV). Nadalje odredbom članka 4. navedenog Ugovora propisano je da zakupnina teče od 1. svibnja 2014. i da će se iznos mjesečne zakupnine plaćati najkasnije do 15-og u mjesecu (datum dospijeća) za tekući mjesec te da ukoliko zakupnik ne plaća zakupninu u roku određenim tim člankom da je dužan platiti i zakonsku zateznu kamatu od dana dospijeća do dana uplate (list spisa 28-32).

11. Odredbom članka 16. stavkom 3. Ugovora ugovoreno je da zakupnik u slučaju prestanka zakupa ima pravo odnijeti samo uređaje i opremu koju je ugradio u poslovni prostor za obavljanje svoje djelatnosti (inventar i sl.), ako time ne oštećuje poslovni prostor.

12. Iz spisu priloženog Elaborata kojeg je sačinio diplomirani inženjer građevinarstva Anto Krstanović u srpnju 2017. proizlazi da je tuženik u poslovni prostor tužitelja površine 155 m[2] koji se vodi kao prostor 1 ispod istočne tribine – prizemlje za zidarske radove, keramičarske radove, parketarske radove, gips kartonske radove, zidne obloge, bojadisarske radove, stolarske radove, PVC i AL stolariju, podne obloge, bravarske radove, radove na uređenju okoliša, hidroinstalacije i sanitarije, elektroinstalacije, termoinstalacije, ventilacijski sustav i videonadzor uložio ukupno 59.318,08 eura / 446.932,00 kuna (list spisa 34-43).

13. Iz zapisnika o preuzimaju poslovnih prostora na stadionu Poljud u Splitu, pozicija istok prizemlje, pozicije plana broj 8 i 9 ukupne površine 155 m[2] , temeljem isteka ugovora o najmu sklopljenog između tužitelja i tuženika 15. lipnja 2015. istim se potvrđuje da je tuženik predao tužitelju poslovne prostore u urednom i neoštećenom stanju te da je u prostorima ostala ugrađena oprema i interijer i to: ventilacijski sustav, 4 klima uređaja, sustav videonadzora sa 8 kamera, 3 potpuno opremljena wc-a, šank sa sudoperom i kompjuterskom kasom, 3 tv uređaja, 2 klizne stjenke, ormar sa 3 klizne stjenke, zidne police, 2 pulta, 3 barska stola, glazbena linija sa 4 zvučnika i instalacijom, sobna vrata 4 komada, frižider i ledomat (list spisa 33).

14. Uvidom u izvod otvorenih stavki na dan 2. svibnja 2016. do 15. svibnja 2019. proizlazi da je potraživanje od kupca u ukupnom iznosu od 14.454,90 eura (list spisa 8-9).

15. Uvidom u spisu priložene račune proizlazi da je tužitelj tuženiku ispostavio račune za zakup poslovnog prostora od mjeseca srpnja 2015. do ožujka 2019. te račune za potrošak struje i vode od ožujka 2017. do ožujka 2019. u ukupnom iznosu od 14.454,90 eura (list spisa 45-103).

16. Iz iskaza tuženika Zvonka Zekića u bitnom proizlazi da je s tužiteljem bio u ugovornom odnosu s osnova zakupa poslovnih prostora i to dvaju od ukupno 155 m[2] koji se vode kao poslovni prostori broj 8 i 9 i jednog od ukupno 99,25 m[2] koji se vodi kao poslovni prostor broj 7. Također proizlazi da je poslovne prostore od ukupno 155 m[2] uredio i opremio, da je navedeno ulaganje trebao prebiti sa dugovanjem s osnova zakupa, a koju kompenzaciju da je dogovarao s tadašnjim predsjednikom uprave Ivanom Kosom. Navodi da je o svom trošku izradio i elaborat o procjeni ulaganja te da je problem s tužiteljem nastao u onom trenutku kada se pokazalo da je iznos ulaganja u znatnom većem iznosu od samog dugovanja zakupnine. Tužitelj navodi da usprkos brojnim kontaktima s tužiteljem nije uspio postići sporazum oko kompenzacije sve do isteka mandata Ivana Kosa, a niti naknadno. Isti je naveo da je u proteklom razdoblju vršio uplate s osnova zakupnine za poslovni prostor broj 7, a da je tužitelj tim uplatama zatvarao/knjižio ranije obveze s osnova zakupnine koje su u tom trenutku već bile u zastari (list spisa 110-111).

17. Iz iskaza svjedokinje Marije Bjeliš, koja je u vrijeme sklapanja prvog ugovora radila u marketingu tužitelja, a od 2016. u pravnoj službi u bitnom proizlazi da je tužitelj 2017. prema tuženiku imao potraživanje s osnova zakupnine od oko 288.000,00 kuna zbog čega da je tražio način otplate duga. Svjedokinja navodi da je u svezi s tim između tadašnjeg predsjednika Ivana Kosa i tuženika postojala mogućnost pregovora oko otpisa duga s osnove izvršenih ulaganja po dostavljenom elaboratu kojega je trebao za tuženika izraditi ovlašteni stručnjak. Svjedokinja navodi da joj je poznato da je navedeni elaborat dostavljen tužitelju ali da se o istome nikada nije nastavilo razgovarati i razmatrati jer da je u to vrijeme došlo i do promjene u upravi. Ujedno navodi da je tuženikov dug prema tužitelju (na dan svjedočenja) oko 129.000,00 kuna (list spisa 111-112).

18. Iz iskaza svjedoka Jakše Radnića u bitnom proizlazi da je isti sastavio zapisnik o preuzimanju poslovnih prostora pozicije istok prizemlje broj 8 i 9. Navodi da su pokretnine tuženika ostavljene u prostoru na sugestiju tužitelja, da mu je poznato da je u upravi bio razmatrano pitanje kompenzacije onoga što je zakupnik odnosno tuženik ostavio u poslovnom prostoru s njegovim obvezama s osnove zakupnine. Svjedok navodi da mu nisu poznati razlozi zašto nije donesena odluka o kompenzaciji. Svjedok je naveo i to da je inače bio stav tužitelja da zakupnici ne mogu raditi preinake u poslovnim prostorima i da im se ta ulaganja ne priznaju (list spisa 129-130).

19. Iz iskaza svjedoka Marina Brbića, u vrijeme sklapanja Ugovora predsjednika uprave tužitelja, proizlazi da je s tuženikom sklopio ugovor o zakupu poslovnog prostora veličine cca 100 m2, da o spornim ulaganjima ne zna ništa te da za vrijeme njegovog mandata nije bilo pregovora oko prebijanja dugovanja s izvršenim ulaganjima u prostor.

20. Iz iskaza svjedoka Ivana Kosa u bitnom proizlazi da su stranke bile u ugovornom odnosu temeljem ugovora o zakupu poslovnog prostora. Navodi kako je moguće da je tuženik imao dopuštenje od ranije uprave da se izvrše ulaganja u poslovni prostor, međutim da se ne sjeća detalja. Nadalje navodi kako je bilo razgovora između tužitelja i tuženika o tome da se prebiju potraživanja tužitelja sa osnova zakupa koje je imao prema tuženiku sa iznosom koji je tuženik uložio u poslovni prostor, a koji iznos bi se utvrdio putem vještaka, međutim svjedok iskazuje kako nije postignut konačni dogovor oko prebijanja potraživanja s osnova zakupa i uloga u poslovne prostore te da se ne može sjetiti zbog čega, a sve zbog proteka vremena.

21. Nakon izvedenih dokaza utvrđeno je da Ugovorom o zakupu od 1. svibnja 2014. nije ugovoreno da će tužitelj priznati tuženiku troškove ulaganja, naprotiv ugovoreno je da tuženik u slučaju prestanka zakupa ima pravo odnijeti samo uređaje i opremu koju je ugradio u poslovni prostor za obavljanje svoje djelatnosti (inventar i sl.), ako time ne oštećuje poslovni prostor.

22. Sud je u cijelosti povjerovao iskazima saslušanih svjedoka koje smatra logičnim i vjerodostojnim. Iz iskaza saslušanih svjedoka kao i iz iskaza tuženika proizlazi da je postojala namjera da se izvrši prijeboj dugovanja sa izvršenim ulaganjima u poslovni prostor međutim da do samog dogovora oko prijeboja nije došlo. 22. U odnosu na navode tuženika da je uplaćivao tužitelju zakupnine koje da je tužitelj knjižio i njima zatvarao zastarjela dugovanja, na tu okolnost tuženik nije dostavio niti jedan dokaz. Tuženik nije dokazao niti da je od tužitelja dobio pisanu suglasnost/odobrenje da može izvršiti ulaganja u poslovni prostor niti da bi ulaganja mogla biti predmet prijeboja dugovanja dok Ugovor o zakupu sklopljen između stranaka 1. svibnja 2014. takvu odredbu niti ne sadrži, a saslušani svjedoci su iskazali da takvog dogovora nije ni bilo.

23. Odredbom članka 5. stavka 1. Zakona o zakupu i kupoprodaji poslovnog prostora („Narodne novine“ broj: 125/11, 64/15 i 112/18), propisano je da se ugovorom o zakupu poslovnoga prostora obvezuje zakupodavac predati zakupniku određeni poslovni prostor na korištenje, a zakupnik se obvezuje platiti mu za to ugovorenu zakupninu.

24. Budući je nesporno da su stranke bile u ugovornom odnosu temeljem Ugovora o zakupu poslovnog prostora broj 7, ukupne površine 99,25 m2, da tuženik ničim nije dokazao da se tužitelj obvezao ulaganje tuženika u poslovni prostor kompenzirati sa neplaćenom zakupninom, a niti je dostavio dokaz da je podmirio zakupninu za utuženo razdoblje koja je predmet utuženih računa, sud je djelomično prihvatio tužbeni zahtjev kao osnovan i to u dijelu kojim se tuženiku nalaže isplatiti tužitelju 10.409,99 eura, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama (točka I. izreke presude).

25. Kako je ovaj postupak nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga, sud je sukladno odredbi članka 451. stavak 3. ZPP-a održao na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika mr. sc. Vlade Madunića iz Splita, poslovni broj Ovrv-218/2019 od 20. svibnja 2019. u dijelu kojem je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 10.409,99 eura, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na pojedine iznose glavnice od dospijeća do isplate, sve na način kako je to navedeno u izreci ove presude, pod točkom I.

26. Stopa zatezne kamate je određena člankom 29. stavkom 2. ZOO-a, člankom 2. Zakona o izmjenama Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 114/22.), člankom 1. Uredbe o izmjeni Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 156/22.) i člankom 1. Zakona o izmjenama Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 155/23.).

27. Odredbom članka 229. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08. i 125/11., dalje - ZOO) propisano je da tražbina zakupnine i najamnine, bilo da je određeno da se plaća povremeno, bilo u jednom ukupnom iznosu, zastarijeva za tri godine.

28. Prema odredbi čl. 361. ZOO-a zastarijevanje počinje teći prvog dana poslije dana kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano.

29.Prema odredbi članka 3. Ugovora o zakupu tužitelj je imao pravo zahtijevati isplatu dospjele zakupnine svaki mjesec nakon 15-og dana u mjesecu, pa je prema tome rok zastare počeo teći prvoga dana od dana kada je tužitelj mogao zahtijevati isplatu odnosno 16-og dana u mjesecu.

30. Sud je ocijenio osnovanim prigovor tuženika o zastari dijela potraživanja.

31. Imajući u vidu da je prijedlog za ovrhu u ovoj pravnoj stvari podnesen javnom bilježniku 20. svibnja 2019. sud je ocijenio neosnovanim potraživanje tužitelja za tražbine koje su dospjele do 20. svibnja 2019. u ukupnom iznosu od 4.044,91 eura te je odlučio kao u točki II presude.

32. Nadalje, da je tužitelj uspio u cijelosti sa svojim zahtjevom, platni nalog sadržan u ranije citiranom rješenju o ovrsi valjalo bi održati na snazi i u dijelu kojim se tuženiku nalaže platiti tužitelju trošak ovršnog postupka u iznosu od 653,52 eura. Predmetni trošak se odnosi na trošak sastava prijedloga za ovrhu u visini od 414,76 eura i na trošak javnobilježničke nagrade u iznosu od 238,76 eura, sukladno tada važećem Pravilniku o nagradama i naknadi troškova javnih bilježnika u ovršnom postupku ("Narodne novine" broj 139/10).

33. Međutim kako je tužitelj u ovom postupku uspio sa 72%, a tuženik sa 28%, primjenom odredbe članka 20. OV-a u svezi sa člankom 154. stavka 2. ZPP-a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 117/03., 84/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19, 80/22.,114/22. i 155/23. – dalje ZPP) tužitelju je od ukupno zatraženog iznosa naknade ovršnog troška valjalo dosuditi 44%, odnosno 287,55 eura.

34. Dakle, tužitelju je valjalo priznati ukupan trošak ovršnog postupka u iznosu od 287,55 eura.

35. Tužitelju je na taj iznos valjalo priznati i zakonsku zateznu kamatu po stopi određenoj člankom 29. stavak 2. ZOO-a koja na taj iznos teče od donošenja rješenja o ovrsi (od 20. svibnja 2019.) pa do isplate, a koja se određuje za ostale odnose.

35.1. S obzirom na navedeno, odlučeno je kao u izreci ove presude, pod točkom I.

36. Platni nalog sadržan u ranije citiranom rješenju o ovrsi je valjalo ukinuti u dijelu kojim se tuženiku nalaže isplatiti tužitelju iznos od 9,96 eura, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na taj iznos od 20. svibnja 2019. pa do isplate, na ime više zatraženog troška ovršnog postupka. Naime, tužitelj nije dokazao da mu je nastao materijalni ni paušalni trošak javnog bilježnika pa je platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi valjalo ukinuti u tom dijelu i zahtjev tužitelja odbiti kao neosnovan. Nadalje, zahtjev tužitelja odbijen kao neosnovan i za predvidivi trošak od 258,81 euro budući da taj trošak tužitelju nije ni nastao jer je postupak nastavljen kao u prigovoru protiv platnog naloga.

36.1. Stoga, s obzirom na uspjeh u postupku (44%), sud je odbio kao neosnovan zahtjev tužitelja za više zatraženi trošak ovršnog postupka u ukupnom iznosu od 375,93 eura, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama.

36.2. S obzirom na navedeno, odlučeno je kao u izreci ove presude, pod točkom II.

37. Odredbom članka 164. stavak 1. ZPP-a propisano je da o naknadi troškova odlučuje sud na određen zahtjev stranke, bez raspravljanja, dok iz stavka 2. istog članka proizlazi da je stranka dužna u zahtjevu određeno navesti troškove za koje traži naknadu.

38. Odredbom članka 155. stavak 1. ZPP-a propisano je da će sud prilikom odlučivanja o troškovima postupka stranci odrediti naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice. O tome koji su troškovi bili potrebni te o visini troškova odlučuje sud ocjenjujući brižljivo sve okolnosti, osobito vodeći računa o pravilima ovoga Zakona koja za pripremanje glavne rasprave određuju upućivanje podnesaka i jedno pripremno ročište te jedno ročište za glavnu raspravu.

39. Po ocjeni ovog suda, uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora, da je tužitelj u cijelosti uspio sa tužbenim zahtjevom, tužitelju bi valjalo priznati po 250 bodova za zastupanje na ročištima održanim 14. siječnja 2021., 18. veljače 2020., 27. listopada 2020., 19. siječnja 2021., 28. listopada 2021., 12. siječnja 2023., 27. travnja 2023., 31. siječnja 2024. i 7. ožujka 2024. (Tbr. 9.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22. i 138/23 – dalje: Tarifa), u svezi s Tbr. 7.1. Tarife), po 125 bodova za zastupanje na ročištima održanim 6. svibnja 2021., 16. rujna 2021., 8. studenog 2022. i 30. ožujka 2023. (Tbr. 9.2. Traife) te po 50 bodova za zastupanje na ročištima održanim 31. listopada 2019. i 16. ožujka 2021. (Tbr. 9.5. Tarife). Dakle, tužitelju je valjalo priznati ukupno 2.850 bodova. Kako vrijednost boda iznosi 2,00 eura (Tbr. 50. Tarife), tužitelju bi valjalo priznati ukupno 5.700,00 eura, uvećano za 25% PDV-a (1.425,00 eura), odnosno sveukupno 7.125,00 eura. Ovom iznosu treba pridodati i trošak sudske pristojbe za presudu u iznosu od 191,00 euro, sukladno Tar.br. 2. stavak 1. Uredbe o tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" broj 37/2023) te članku 7. stavak 1. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 118/2018. i 51/2023. - dalje: ZSP), što ukupno iznosi 7.316,00 eura.

40. Kako je tužitelj u ovom postupku uspio sa 72%, a tuženik sa 28%, primjenom odredbe članka 154. stavka 2. ZPP-a tužitelju je od ukupno zatraženog iznosa naknade parničnog troška valjalo dosuditi 44%, odnosno 3.219,04 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 16. travnja 2024. do isplate.

41. Dakle, tužitelju je na dosuđeni trošak parničnog postupka, sukladno odredbi članka 151. stavak 3. ZPP-a, priznata i zakonska zatezna kamata koja na iznos od 3.219,04 eura teče od 16. travnja 2024. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sukladno odredbi članka 29. stavak 2. ZOO-a.

42. Slijedom navedenog, odlučeno je kao pod točkom III. izreke ove presude.

43. S obzirom na uspjeh u postupku od 72%, s obzirom na to da je kroz odlučivanje o platnom nalogu (točke I. i II. izreke) priznat tužitelju nastali trošak ovršnog postupka, s obzirom na to da ročišta za koja tužitelj popisuje trošak pristupa (2. prosinca 2010. i 3. veljače 2022.) u ovom predmetu nisu ni održana, da spisu ne prileži podnesak od 4. listopada 2023., da su dva ročišta odgođena prije početka raspravljanja (31. listopada 2019. i 16. ožujka 2021.)(Tbr. 9.5 Tarife), da se na ročištima održanim 6. svibnja 2021., 16. rujna 2021., 8. studenog 2022. i 30. ožujka 2023. raspravljalo o procesnim pitanjima (Tbr. 9.2. Tarife) te da tužitelj nije pristupio na ročište za objavu presude, sud je odbio kao neosnovan zahtjev tužitelja za više zatraženi trošak postupka u ukupnom iznosu od 9.010,43 eura, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama.

44. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkom IV. izreke ove presude.

U Splitu 16. travnja 2024.

Sutkinja

Rajana Buljan

Uputa o pravu na žalbu:

Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka ove presude, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

Dostaviti:

- tužitelju po punomoćniku Krunu Peronji, odvjetniku u Splitu, Domovinskog rata 10/I

- tuženiku po punomoćniku Leopoldu Aljinoviću, odvjetniku u Splitu, Trg hrvatske bratske zajednice 8/II

- u spis

Broj zapisa: 9-30866-66270

Kontrolni broj: 04b29-aeab7-c3412

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=RAJANA BULJAN, L=SPLIT, O=TRGOVAČKI SUD U SPLITU, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Trgovački sud u Splitu potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.