Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-4662/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Andrine Raspor Flis, predsjednika vijeća, Ane Gradišek, člana vijeća i suca izvjestitelja i Željke Rožić Kaleb, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja R. H. D., OIB …, iz Z., zastupana po punomoćniku I. R., odvjetniku u Z., protiv tužiteljice I. Š., OIB …, iz M., zastupane po punomoćniku H. N., odvjetniku u odvjetničkom uredu I. u Z., radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Poslovni broj P-6456/16-21 od 10. srpnja 2023., u sjednici vijeća održanoj dana 16. travnja 2024.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Poslovni broj P-6456/16-21 od 10. srpnja 2023.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova žalbenog postupka.

III. Odbija se zahtjev tužene za naknadu troškova odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom, odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi: "Nalaže se tuženici I. Š., N. M., OIB: … da tužiteljici R. H. D., K., OIB: … isplati iznos od 2.787,34 € / 21.001,25 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana podnošenja ove tužbe, a koje se do 31.12.2022. g. obračunavaju po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena, a od 01.01.2023. g. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 (tri) postotnih poena te da joj nadoknadi trošak ovog postupka u roku osam dana zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje se do 31.12.2022. g. obračunavaju po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena, a od 01.01.2023. g. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 (tri) postotnih poena, sve u roku od 8 dana."

Točkom II. izreke, naloženo je tužiteljici da u roku od 15 dana plati tuženoj trošak parničnog postupka u iznosu od 3.004,61 euro / 22.638,23 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 10. srpnja 2023. godine do isplate.

2. Presudu pobija tužiteljica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i odluke o troškovima postupka. Predlaže, usvojiti navode žalbe, ukinuti prvostupanjsku presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Potražuje trošak naknade žalbenog postupka.

3. Na žalbu tužiteljice, tužena je podnijela odgovor u kojem osporava osnovanost navoda žalbe i predlaže žalbu odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu uz naknadu troškova odgovora na žalbu.

4. Žalba je neosnovana.

5. Nisu pobijanom presudom ni postupkom koji joj je prethodio počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22-u daljnjem tekstu ZPP) na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice, kojim traži od tužene isplatu iznosa od 2.787,34 Eur, s pripadajućom zateznom kamatom, a koji iznos predstavlja naknadu štete koja je nastala na stanu tužiteljice, zbog curenja vode iz stana tužene.

7. Prvostupanjski sud svoju odluku temelji na slijedećim činjeničnim utvrđenjima: da ne postoji odgovornost tužene za nastanak štete u stanu tužiteljice, a što proizlazi iz usuglašenih nalaz vještaka M. O. i A. B. koji su naveli kako je uzrok štete, dugotrajno curenje vode, a razlog curenja je stara vodovodna cijev na spoju zida i stropa prvog kata, a ne eventualni radovi u stanu tužene; da je sukladan nalazu i mišljenju vještaka O. i B. i iskaz svjedoka C. koji iskazao da su u stanu na prvom katu na jednom vanjskom zidu s unutarnje strane vidjeli vlažnu fleku, a kad su otvorili zid vidjeli su da je puknuće cijevi u tom zidu razlog curenja, te da je nemoguće da bi uzrok curenja bio negdje drugdje jer se je radilo o dugotrajnom curenju te se čak vlaga vidjela i s vanjske strane zgrade; da tijekom postupka nije dokazano da bi tužena u svojem stanu vršila određene radove na mjestu na kojem je došlo do curenja vode, a koji bi bili uzrokom štete; da iz iskaza tužiteljice proizlazi kako ona samo pretpostavlja da je uzrok nastanka štete u njezinom stanu, puknuće cijevi u stanu tužene.

8. Temeljem tako, utvrđenih relevantnih činjenica, prvostupanjski sud zaključuje da nisu ispunjene pretpostavke za naknadu štete, da nije dokazano da bi tužena svojom radnjom nanijela štetu u stanu tužiteljice, već da je šteta nastala zbog dotrajalosti cijevi, a s čime tužena nema nikakve veze, da nije dokazana nikakva protupravnost u postupanju tužene, a time niti uzročno posljedična veza između njezinih radnji i postojeće štete. Temeljem navedenih zaključaka prvostupanjski sud odbija tužbeni zahtjev tužiteljice.

9. Tužiteljica osporava pravilnost i zakonitost pobijane odluke, a suština žalbenih navoda svodi se na tvrdnje da je prvostupanjski sud prihvatio dokaz tužene o saslušanju svjedoka I. Ć., tek nakon održanog očevida dana 22. rujna 2017., unatoč protivljenju tužiteljice; da nije jasno zašto je sud odredio novo vještačenje, a nije saslušao vještaka O.; da je sud cijenio iskaz tužene koji je kontradiktoran, te da nije imao u vidu ako je šteta nastala zbog curenja zajedničke cijevi, tada svi suvlasnici stambene zgrade odgovaraju razmjernom svojim suvlasničkim omjerima, te s tim u vezi postoji odgovornost tužene za navedenu štetu u 1/3 dijela.

10. Pobijana odluka pravilna je i zakonita, a žalbeni navodi su neosnovani.

11. Prvostupanjski sud je potpuno i jasno utvrdio sve relevantne činjenica i proveo detaljan dokazni postupka, pa se izneseni prigovor u tom pravcu ukazuje neosnovanim. Suprotno tvrdnji žalitelja, sud prvog stupnja ispitao je sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom predmetu, te je na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene, u smislu čl. 8 ZPP pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje.

12.1. Vezano uz žalbeni navod tužiteljice, valja navesti da je prvostupanjski sud prihvatio dokazni prijedlog tuženika, za saslušanjem svjedoka I. Ć., a nakon zaključenja prethodnog postupka. Naime, iz spisa proizlazi da je I. Ć., vodoinstalaterske radove izvršio nakon zaključenja prethodnog postupka, tako da tužena i nije bila u mogućnosti taj dokazni prijedlog staviti ranije.

Sud je taj dokazni prijedlog prihvatio, a tužiteljica se, suprotno žalbenim navodim, istom prijedlogu nije protivila, već je isti smatrala nepotrebnim, obzirom na nalaz i mišljenje vještaka O..

12.2. Prvostupanjski sud je na ročište određeno za dan 15. studenog 2018. (list 66 spisa) pozvao vještak O. koji se je očitovao na prigovore tužene istaknute na nalaz i mišljenje vještaka O., pa stoga ne stoji žalbeni navod tužiteljice, kako je sud odredio novo vještačenje a da prije toga nije saslušao vještaka O..

12.3. Vještak O. je na ročištu dana 27. travnja 2023., usuglasio svoj nalaz s nalazom vještak B., te naveo kako prilikom uviđaj i izrade svog nalaza i mišljenja nije imao mogućnost ući u stan tužene, već samo u stan tužiteljice i stan na prvom katu (obitelj K.). Navodi kako je on utvrdio da je uzrok curenja puknuće vodovodne cijevi, dok je vještak B. utvrdio na temelju novih informacija gdje je točno ta cijev pukla. V. O. i vještak B., su usuglasile svoje nalaze, te iskazali da je razlog curenja vode u stanu tužiteljice, puknuće stare vodovodne cijevi na spoju zida i stropa prvog kata, a da i eventualni radovi u stanu tužiteljice ne bi mogli dovesti drvenu međukatnu konstrukciju u stanje kavo je zatečeno na dan uviđaja koji je obavio vještak B., jer prema usuglašenim iskazima vještaka, radi se o dugotrajnom curenju.

12.4. Žalbene navode tužiteljice, kako se radi o zajedničkoj cijevi koja je pukla, te da bi tužena odgovarala za 1/3 dijela štete, ovaj sud nije razmatrao, obzirom se, suprotno odredbi čl. 352 st. 1. ZPP ovaj žalbeni navod prvi put iznosi u žalbi.

13. Prvostupanjski sud je pravilno utvrdio kako nisu ispunjene pretpostavke za naknadu štete. Naime, sukladno članku 1045. stavku 1. Zakona o obveznim odnosima, ("Narodne novine", broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22 – dalje ZOO) za postojanje odštetne odgovornosti potrebno je da se ispune slijedeće pretpostavke: postojanje subjekta obveznog odnosa odgovornosti za štetu, štetna radnja štetnika, šteta, uzročna veza između štetne radnje i štete, te protupravnost.

14. Prema ocjeni ovog suda, tužiteljica tijekom postupka nije dokazala da bi tužena bila odgovorna za štetu na stanu tužiteljice, odnosno nije dokazala da su ispunjene gore navedene pretpostavke za naknadu štete koja je nastala curenjem vode zbog dotrajalosti olovnih cijevi na spoju zida i stropa prvog kata, imajući pritom u vidu da su vještaci suglasno naveli kako do curenja nije došlo zbog eventualnih radova u stanu tužene.

15. Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski sud je kritički analizirao i savjesno ocijenio sve provedene dokaze, u skladu s odredbom članka 8. ZPP pa je zaključio da tužitelj nije dokazao svoje tvrdnje o odgovornosti tužene za štetu koja je nastala na stanu tužiteljice curenjem vode.

16. Tužiteljica svojim žalbenim navodima kojima pobija činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda daje svoju ocjenu provedenih dokaza, preocjenjujući izvedene dokaze, a što nije ovlaštena, jer je sukladno odredbi članka 8. ZPP samo sud ovlašten utvrditi koje će činjenice uzeti kao dokazane na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno, svih dokaza zajedno i na temelju rezultata cjelokupnog postupka.

17. Imajući u vidu navedeno, valjalo je temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odbiti žalbu tuženih kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

18. Odluka o troškovima postupka je pravilna i zakonita, kako po osnovu (čl. 154. st. 1. ZPP) tako i visini troškova koji su određeni (čl. 155. ZPP). Prema odredbi čl. 365. st. 2. ZPP sud drugog stupnja ne pazi po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima parničnog postupka, pa je stoga valjalo potvrditi odluku suda o troškovima postupka.

19. Temeljem odredbe čl. 166. st. 1. ZPP u svezi s čl. 154. st. 1. ZPP zahtjev tužitelja za naknadom troška žalbenog postupka odbijen je kao neosnovan.

20. Tuženoj nije dosuđen trošak odgovora na žalbu, jer se radi o trošku koji u smislu odredbe čl. 155. i čl. 166. st. 1. ZPP nije bio nužan za vođenje ovog postupka.

U Zagrebu, 16. travnja 2024.

Predsjednik vijeća

Andrina Raspor Flis, v.r.