Republika Hrvatska
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske
Zagreb, Savska cesta 62
Poslovni broj: II Kž-171/2024-5
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Željka Horvatovića, predsjednika vijeća te Maje Štampar Stipić i Tomislava Juriše, članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nevene Popović, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog K. B., zbog kaznenog djela iz članka 111. točke 3. u svezi članka 34. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11.,144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18., 126/19., 84/21. i 114/22., dalje: KZ/11.) i drugih, odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu broj Kvm-20/2024. (Kzd-4/2023.) od 28. ožujka 2024. o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici vijeća održanoj 16. travnja 2024.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba optuženog K. B. kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Zagrebu broj Kvm-20/2024. (Kzd- 4/2023.) od 28. ožujka 2024., u tijeku postupka nakon podignute i potvrđene optužnice protiv optuženog K. B., zbog kaznenog djela teškog ubojstva u pokušaju iz članka 111. točke 3. u svezi članka 34. KZ/11. i drugih, na temelju članka 127. stavka 4. i članka 131. stavka 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12.-Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22., dalje: ZKP/08.) produljen je istražni zatvor protiv optuženika iz zakonske osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. te mu je uračunato vrijeme lišenja slobode od 13. travnja 2023. pa nadalje.
2. Žalbu protiv tog rješenja podnio je optuženi K. B. po branitelju, odvjetniku A. B., ne navodeći izričito zakonske osnove pobijanja s prijedlogom da se istražni zatvor ukine i zamijeni mjerama opreza, a optuženika pusti da se brani sa slobode.
3. Prije održavanja sjednice vijeća spis je, u skladu s člankom 495. u vezi sa člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske na uvid.
4. Žalba nije osnovana.
5. Prema ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, prvostupanjski je sud pravilno utvrdio sve činjenice koje su odlučne za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženog K. B., iz zakonske osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. Također je za svoju odluku dao jasne, određene i dostatne razloge i to, kako one koji se odnose na postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke iz članka 123. stavka 1. ZKP/08. za primjenu mjere istražnog zatvora, tako i one koji se odnose na postojanje posebnih pretpostavki za primjenu mjere istražnog zatvora protiv tog optuženika te neprikladnosti njegove zamjene blažim mjerama, a koje razloge u cijelosti prihvaća i ovaj sud drugog stupnja.
6. Nadalje, i ovaj drugostupanjski sud smatra da postoji takva opasnost od ponavljanja kaznenog djela da jedino istražni zatvor predstavlja prikladnu mjeru sa ciljem onemogućavanja optuženika u tome. Prvostupanjski sud se pri tome pravilno poziva na činjenicu da se optuženiku u ovom postupku stavlja na teret počinjenje ukupno 6 kaznenih djela od kojih je jedno i kazneno djelo teškog ubojstva u pokušaju iz članka 111. točke 3. u svezi članka 34. KZ/11. počinjeno na štetu njegove supruge A. B., koju je već ranije zlostavljao, da je optuženiku ranije izrečena uvjetna osuda te da je kaznena djela za koja se tereti u ovom postupku počinio za vrijeme provjeravanja iz prijašnje osude, i da je, prema opisu iz optužnice, iskazao iznimnu ustrajnost i bezobzirnost u inkriminiranom postupanju, a stoga i izražen visok stupanj kriminalne volje. Povrh navedenog, iz rezultata psihijatrijskog vještačenja proizlazi da su kod optuženika već dulje vrijeme prisutne promjene na psihičkom planu, s produkcijom cijelog niza paranoidnih misli i sadržaja uz osjećaj ugroze, a koji dosežu i psihotičan nivo i za koje je čvrsto fiksiran, a to sve zajedno po simptomatologiji najvjerojatnije odgovara sumanutom psihotičnom poremećaju paranoidne forme. Cijeneći strukturu ličnosti i psihičke smetnje način i stil života, očito duboko poremećene obiteljske međuodnose i dinamiku istih, situacione uvjete i socijalnu komunikaciju, vještak je mišljenja da je u inkriminirano vrijeme kod optuženika došlo do znatnih promjena na afektivnom planu kao posljedici kumulacije emocionalne tenzije s izbijanjem potisnutog anksioznog naboja, a što je dovelo do učina kaznenog djela, pri čemu je mogućnost shvaćanja svojih postupaka i vladanja svojom voljom bila smanjena, i to bitno. Nadalje, vještak psihijatar preporuča izricanje sigurnosne mjere psihijatrijskog liječenja, koje je moguće provesti i u penalnim uvjetima, na koji način bi se osigurao kontinuitet liječenja, čime bi se imao uvid u optuženikov psihički status i ponašanje, a samim time bi se otklonila mogućnost od činjenja novih kaznenih djela i praktički bi se otklonila opasnost za okolinu. Ako optuženik ne bi bio uključen u predloženi program, postoji značajna opasnost od ponavljanja kaznenog djela, pa i težeg stupnja. Ove okolnosti, u međusobnoj povezanosti upućuju na zaključak o iteracijskoj opasnosti , na koju je nužno reagirati istražnim zatvorom protiv optuženika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 1. ZKP/08.
7. Stoga, neprihvatljivi su i za istražni zatvor neodlučni navodi žalbe da se predložena sigurnosa mjera psihijatrijskog liječenja optuženika može provesti na slobodi i da bi se na taj način optuženiku osigurala bolja zdravstvena zaštita pa tako i bolje psihijatrijsko liječenje nego u penalnim uvjetima, s obzirom da žalitelj na taj način tumači i ocjenjuje vjerodostojnost konkretnog dokaza, a Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, prilikom razmatranja žalbe podnesene protiv rješenja o produljenju istražnog zatvora, nije ovlašten ocjenjivati dokaze, već je ocjena dokaza u nadležnosti raspravnog vijeća.
8. U odnosu na žalbeni navod da prethodna osuđivanost optuženika ne može i ne smije biti glavnim razlogom daljenjeg produljenja istražnog zatvora, treba odgovoriti da prilikom ocjenjivanja postojanja opasnosti od ponavljanja djela na strani optuženika sud daje značaj svakoj pojedinoj okolnosti koja govori u smjeru egzistencije takve bojazni, ujedno imajući u vidu i njihovu brojnost, a tako i kakvoću u cjelini, pri čemu je prethodna (ne)osuđivanost samo jedna od okolnosti koju će sud uzeti u razmatranje prilikom donošenja odluke, a tako je postupio i prvostupanjski sud u konkretnom slučaju.
9. Razmatrajući, dakle, sve navedene okolnosti te uzimajući u obzir njihovu kakvoću, brojnost i značenje, prvostupanjski sud je pravilno zaključio da se utvrđena opasnost od ponavljanja djela na strani optuženika, može prevenirati isključivo mjerom istražnog zatvora po osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. Ista svrha, protivno žalbenim navodima optuženika, ne bi se mogla ostvariti zamjenom istražnog zatvora nekom od mjera opreza predviđenih odredbama ZKP/08.
10. Na pravilnost zaključka prvostupanjskog suda nisu od utjecaja ponovljeni žalbeni navodi da bi optuženik na slobodi mogao stanovati kod prijatelja i bivšeg poslodavca te se zaposliti i na taj način ostvarivati prihode za obitelj jer sve nabrojane okolnosti, ne umanjuju opasnost od ponavljanja kaznenih djela.
11. Budući da ni ispitivanjem pobijanog rješenja, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.
Zagreb, 16. travnja 2024.
Predsjednik vijeća:
Željko Horvatović,v.r.
