Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj: Gž-1016/2023-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Ingrid Bučković, kao sucu pojedincu, u izvanparničnom predmetu predlagateljice M. R. iz P., OIB: …, koju zastupaju opunomoćenici iz Odvjetničkog društva P. & P. j.t.d. u P., protiv protustranke S. S. iz P., OIB: …, kojeg zastupa opunomoćenica M. B., odvjetnica u P., radi razvrgnuća suvlasništva, odlučujući o žalbi protustranke podnesenoj protiv rješenja Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj R1-152/2022-25 od 27. rujna 2023., 16. travnja 2024.,

r i j e š i o  j e

Uvaženjem žalbe protustranke ukida se rješenje Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj R1-152/2022-25 od 27. rujna 2023. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.

Obrazloženje

1.Prvostupanjskim rješenjem odlučeno je:

„I Razvrgava se suvlasnička zajednica na nekretnini opisanoj kao stan broj 10 na V. katu, koji se sastoji od tri spavaće sobe, kuhinje, izbe, kupaonice, nužnika, hodnika i lođe, ukupne površine 73,66 m2 upisan u poduložak 13166 knjige položenih ugovora k.o. P., koji se nalazi u zgradi u P., sagrađenoj na kč.br. …, kč.br. …, …, …, kč.br. …, kč.br. … i kč.br. … sve k.o. P., civilnom diobom – prodajom na javnoj dražbi ili na drugi prikladan način te podjelom dobivenog iznosa predlagateljici i protustranci, svakom u ½ dijela.

II Nalaže se protustranci naknaditi predlagateljici postupovni trošak u iznosu od 527,39 eur / 3.973,59 kuna, u roku od 15 dana.

III Odbija se protustranka sa zahtjevom za naknadom troškova postupka.“

2. Protiv tog rješenja žalbu podnosi protustranka pozivom na sve žalbene razloge iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 96/2008., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023.; dalje: ZPP) u vezi s člankom 21. Zakona o vanparničnom postupku („Narodne novine“ broj 73/1991. i 59/2023.; dalje: ZVP) s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je osnovana.

5. Suprotno žalbenim navodima protustranke, donošenjem pobijanog rješenja nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a jer su razlozi o odlučnim činjenicama jasni i neproturječni provedenim dokazima, pa rješenje nema nedostataka zbog kojih se ne bi moglo ispitati.

5.1. Pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a sukladno ovlaštenju iz članka 365. stavka 2. u vezi s člankom 381. stavkom 1. ZPP-a utvrđeno je da donošenjem pobijanog rješenja nije počinjena niti jedna od navedenih procesnih povreda.

6. Prilikom donošenja pobijanog rješenja prvostupanjski sud utvrđuje da predmetna nekretnina predstavlja stan koji se sastoji od tri spavaće sobe, kuhinje, izbe, kupaonice, nužnika, hodnika i lođe ukupne površine 73,66 m2 u P., … čija tržišna vrijednost iznosi 150.000,00 eura, s time da geometrijska dioba nije moguća.

7. Cijeneći da ne postoji sporazum stranaka oko načina diobe suvlasničke zajednice prvostupanjski sud pozivom na članak 50. stavak 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/1996., 68/1998., 137/1999., 22/2000., 73/2000., 129/2000., 114/2001., 79/2006., 141/2006., 146/2008., 38/2009., 153/2009., 143/2012., 152/2014., 81/2015. i 94/2017.; dalje: ZV) donosi odluku o razvrgnuću suvlasničke zajednice stranaka civilnom diobom i podjelom iznosa dobivenog prodajom razmjerno suvlasničkim dijelovima stranaka.

8. Osnovan je žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava.

9. Predmet ovog postupka je zahtjev predlagateljice za razvrgnućem suvlasničke zajednice nekretnina na predmetnom stanu na kojem su stranke suvlasnici u ½ dijela.

10. Osnovani su žalbeni navodi protustranke kojima ističe da prvostupanjski sud nije cijenio da se radi o njegovom domu.

11. Naime, iz stanja spisa predmeta proizlazi da je protustranka tijekom postupka isticala da iako predmetna nekretnina predstavlja bračnu stečevinu stranaka, od iseljenja predlagateljice 1. rujna 2021. da ista nema nikakve povezanosti sa tom nekretninom, dok protustranka u tom stanu živi. Takvim navodima protustranka se činjenično pozvala na pravo na dom iz članka 8. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine – Međunarodni ugovori“ broj 18/1997., 6/1999., 14/2022., 13/2003., 9/2005., 1/2006. i 2/2010; dalje: Konvencija) kojim je propisano da svatko ima pravo na poštivanje svog privatnog i obiteljskog života, doma i dopisivanja.

12. U takvoj situaciji kada se stranka činjenično pozove na pravo na dom iz članka 8. Konvencije, neovisno što nije formalno istaknula takav prigovor, prvostupanjski sud je dužan odlučiti o tom prigovoru na način da provede tzv. test razmjernosti u okviru kojeg će prije svega utvrditi može li se sporna nekretnina smatrati domom protustranke, pri čemu je potrebno voditi računa o toma da je dom činjenični pojam koji prema praksi Europskog suda za ljudska prava čine prostorije s kojima je pojedinac ostvario dovoljno jaku, stvarnu i trajnu (kontinuiranu) vezu, te ukoliko predmetna nekretnina predstavlja dom odgovoriti na tri eliminacijska pitanja i to da li je miješanje u pravo na dom civilnom diobom u skladu sa zakonom, da li je to miješanje usmjereno na postizanje legitimnog cilja te da li je miješanje razmjerno i nužno u demokratskom društvu. Negativan odgovor na jedno od tih pitanja znači da je riječ o povredi prava na dom iz članka 8. Konvencije.

12.1. Pri tome, naglašava se da je pravo na dom u postupku razvrgnuća suvlasničke zajednice na nekretnini (domu) bilo predmetom razmatranja Europskog suda za ljudska prava i to posebno u predmetu Z. protiv Hrvatske - Zahtjev broj 46726/11. Tako i Ustavni sud Republike Hrvatske u odlukama broj U-III-7534/14 i U- III-3039/15 pozivom na odluku Europskog suda za ljudska prava u predmetu B. protiv H. upozorava da se u konkretnoj situaciji radi o konkurenciji dva pojedinačna prava (pravo vlasništva predlagateljice i eventualno pravo na dom protustranke kao suvlasnice nekretnine), pa je prvostupanjski sud dužan brižljivo razmotriti sve okolnosti koje su bitne za odluku kojem od ta dva prava dati prednost.

13. S obzirom na to da je u konkretnom slučaju prvostupanjski sud propustio provesti tzv. test razmjernosti iako se protustranka tijekom postupka činjenično pozvala na pravo na dom, to je činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno pa je u ponovnom postupku prvostupanjski sud dužan isti provesti sukladno prethodno navedenom i odlučiti o prigovoru prava na dom sagledavajući sve okolnosti koje su bitne za odluku kojem od dva pojedinačna prava dati prednost, nakon čega će donijeti novu na zakonu osnovanu odluku o prijedlogu za razvrgnuće suvlasničke zajednice nekretnina. Pri tome je teret dokaza da je riječ o domu protustranke i da civilnom diobom – prodajom nekretnine čija je redovna posljedica iseljenje dolazi do miješanja u njezino pravo na dom na protustranci, dok je u odnosu na pitanja je li miješanje usmjereno na postizanje legitimnog cilja i je li civilna dioba nužna u demokratskom društvu, teret dokaza na predlagateljici.

14. Slijedom navedeno, valjalo je na temelju članka 380. točke 3. ZPP-a uvažiti žalbu protustranke kao osnovnu i ukinuti pobijano rješenje te predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovan postupak, kao u izreci ovog rješenja.

U Rijeci 16. travnja 2024.

Sutkinja

Ingrid Bučković