Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-527/2024-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, predsjednika vijeća Slavice Garac, suca izvjestitelja i člana vijeća Diane Preglej te Nike Grospić Ivasović kao člana vijeća u pravnoj stvari 1. tužiteljice S. T. iz P., OIB:…, 2. tužiteljice A. T. iz K. N., OIB:…, i 3. tužiteljice M. T. B. iz P., OIB:…, koje sve zastupa punomoćnik Z. D., odvjetnik u T., protiv 1. tuženika C. b. d.d. Z., OIB:…, i 2. tuženice V. M. iz K., OIB:…, koju zastupa punomoćnik D. G., odvjetnik u Z., radi naknade štete, odlučujući o žalbi 1. tužiteljice S. T., 2. tužiteljice A. T. i 3. tužiteljice M. T. B. te o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-3365/15-71 od 2. srpnja 2023., kao i o žalbi 2. tuženice V. M. protiv odluke o troškovima postupka sadržane u presudi Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-3365/15-71 od 3. srpnja 2023., u sjednici vijeća održanoj dana 16. travnja 2024.,

r i j e š i o  j e

I Ukida se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn- 3365/15-71 od 3. srpnja 2023. te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje pred drugim sucem pojedincem.

II O troškovima žalbenog postupka, odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja pod točkom I. izreke je naloženo 1. tuženiku C. b. d.d. da 1. tužiteljici S. T. isplati iznos od 12.388,21 eura/ 93.338,97 kn sa zateznim kamatama tekućim od 2. travnja 2012. pa do 31. srpnja 2015. po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

Pod točkom II. izreke je naloženo 1 tuženiku C. b. d.d. da 2. tužiteljici A. T. isplati iznos od 3.097,00 eura/ 23.334,35 kn sa zateznim kamatama tekućim od 2. travnja 2012. pa do 31. srpnja 2015. po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

U točki III. izreke je naloženo tuženiku C. b. d.d. da 3. tužiteljici M. T. B. isplati iznos od 3.097,00 eura/ 23.334,35 kn sa zateznim kamatama tekućim od 2. travnja 2012. pa do 31. srpnja 2015. po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

U točki IV. izreke je odbijen tužbeni zahtjev 1. tužiteljice S. T., 2. tužiteljice A. T. i 3. tužiteljice M. T. B., u odnosu na 2. tuženicu V. M. koji glasi:

"Dužna je tuženica ad 2) V. M. …, s osnova naknade štete u roku od 15 dana solidarno isplatiti tužiteljici

pod 1) S. T., OIB:… iznos od 3.097,0 EUR-a od dana 02.04. 2012. pa do 31.srpnja.2015. godine po stopi od 12 % , od 1. Kolovoza 2015. godine pa do 30.6.2016. godine po stopi od 7,13 %, a od 1.7.2016. do 31.12.2016. god, po stopi od 6,88 % od 1.1.2017. do 30.6.2017. po stopi od 6,68 % , a od 1.7.2017. do 31.12.2017. po stopi od 6,41% , od 1.1.2018. do 30.6.2018. po stopi od 6,09% , od 1.7.2018. do 31.12.2018. po stopi od 6,82% , od 1.1.2019. do 30.6.2019. god. po stopi od 6,54 %, a od 1.7.2019. do 31.12.2019. po stopi od 5,30% , a od 1.1.2020. do 30.6.2020. po stopi od 5,11 %, a od 1.7.2020. do 31.12.2020. god. po stopi od 4,89 % a od 1.1.2021. god. do 1.1.2023. stopi od 4,75 %, a od 1. siječnja 2023. godine do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te joj u istom roku naknaditi parnični trošak,

pod 2) A. T. OIB… iznos od 3.097,0 EUR-a od dana 02.04. 2012. pa do 31.srpnja.2015. godine po stopi od 12 % , od 1. Kolovoza 2015. godine pa do 30.6.2016. godine po stopi od 7,13 %, a od 1.7.2016. do 31.12.2016. god, po stopi od 6,88 % od 1.1.2017. do 30.6.2017. po stopi od 6,68 % , a od 1.7.2017. do 31.12.2017. po stopi od 6,41% , od 1.1.2018. do 30.6.2018. po stopi od 6,09% , od 1.7.2018. do 31.12.2018. po stopi od 6,82% , od 1.1.2019. do 30.6.2019. god. po stopi od 6,54 %, a od 1.7.2019. do 31.12.2019. po stopi od 5,30% , a od 1.1.2020. do 30.6.2020. po stopi od 5,11 %, a od 1.7.2020. do 31.12.2020. god. po stopi od 4,89 % a od 1.1.2021. god. do 1.1.2023. stopi od 4,75 %, a od 1. siječnja 2023. godine do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te joj u istom roku naknaditi parnični trošak,

pod 3) M. B. T., OIB:… iznos od 3.097,0 EUR-a od dana 02.04. 2012. pa do 31.srpnja.2015. godine po stopi od 12 % , od 1. Kolovoza 2015. godine pa do 30.6.2016. godine po stopi od 7,13 %, a od 1.7.2016. do 31.12.2016. god, po stopi od 6,88 % od 1.1.2017. do 30.6.2017. po stopi od 6,68 % , a od 1.7.2017. do 31.12.2017. po stopi od 6,41% , od 1.1.2018. do 30.6.2018. po stopi od 6,09% , od 1.7.2018. do 31.12.2018. po stopi od 6,82% , od 1.1.2019. do 30.6.2019. god. po stopi od 6,54 %, a od 1.7.2019. do 31.12.2019. po stopi od 5,30% , a od 1.1.2020. do 30.6.2020. po stopi od 5,11 %, a od 1.7.2020. do 31.12.2020. god. po stopi od 4,89 % a od 1.1.2021. god. do 1.1.2023. stopi od 4,75 %, a od 1. siječnja 2023. godine do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te joj u istom roku naknaditi parnični trošak.

Dužna je tuženica ad 2) V. M. …, s osnova naknade štete u roku od 15 dana solidarno isplatiti tužiteljici pod 1) S. T., OIB:… iznos od 9.291,21 EUR-a od dana 02.04. 2012. pa do 31.srpnja.2015. godine po stopi od 12 % , od 1. Kolovoza 2015. godine pa do 30.6.2016. godine po stopi od 7,13 %, a od 1.7.2016. do 31.12.2016. god, po stopi od 6,88 % od 1.1.2017. do 30.6.2017. po stopi od 6,68 % , a od 1.7.2017. do 31.12.2017. po stopi od 6,41% , od 1.1.2018. do 30.6.2018. po stopi od 6,09% , od 1.7.2018. do 31.12.2018. po stopi od 6,82% , od 1.1.2019. do 30.6.2019. god. po stopi od 6,54 %, a od 1.7.2019. do 31.12.2019. po stopi od 5,30% , a od 1.1.2020. do 30.6.2020. po stopi od 5,11 %, a od 1.7.2020. do 31.12.2020. god. po stopi od 4,89 % a od 1.1.2021. god. do 1.1.2023. stopi od 4,75 %, a od 1. siječnja 2023. godine do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te joj u istom roku naknaditi parnični trošak."

Pod točkom V. izreke je naloženo 1. tuženiku da 1. tužiteljici naknadi prouzrokovan parnični trošak u iznosu od 1.678,56 eura/ 12.647,11 kn, u roku od 15 dana.

U točki VI. izreke je naloženo 1. tuženiku da 2. tužiteljici naknadi prouzrokovan parnični trošak u iznosu od 1.678,56 eura/ 12.647,11 kn, u roku od 15 dana.

Pod točkom VII. izreke je naloženo 1. tuženiku da 3. tužiteljici naknadi prouzrokovan parnični trošak u iznosu od 1.678,56 eura/ 12.647,11 kn, u roku od 15 dana.

U točki VIII. izreke je naloženo 1. tužiteljici da 2. tuženici naknadi prouzrokovan parnični trošak u iznosu od 1.295,57 eura/ 9.761,47 kn, u roku od 15 dana.

Pod točkom IX. izreke je naloženo 2. tužiteljici da 2. tuženici naknadi prouzrokovan parnični trošak u iznosu od 1.295,57 eura/ 9.761,47 kn, u roku od 15 dana.

U točki X. izreke je naloženo 3. tužiteljici da 2. tuženici naknadi prouzrokovan parnični trošak u iznosu od 1.295,57 eura/ 9.761,47 kn u roku od 15 dana.

Pod točkom XI. izreke je odbijen preostali dio zahtjeva tužitelja za naknadu parničnog troška u iznosu od 995,01 eura/ 7.496,90 kn.

U točki XII. Izreke je odbijen preostali dio zahtjeva II. tuženice za naknadu parničnog troška u iznosu od 583,20 eura/ 4.394,12 kn.

2. Protiv navedene presude pod točkama IV., VIII., IX., X. i XI. izreke žale se 1.-3. tužiteljice zbog svih zakonom predviđenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 – dalje: ZPP) te predlažu preinačiti pobijanu presudu ili istu ukinuti presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Protiv prvostupanjske presude pod točkama I.-VII. žali se tuženik zbog svih zakonskih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. ZPP-a te predlaže preinačiti presudu u pobijanom dijelu i odbiti tužbeni zahtjev u odnosu na 1. tuženika i obvezati tužitelja na naknadu parničnog troška 1. tuženiku, a podredno u istom dijelu ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje.

4. Protiv navedene presude pod točkom XII. izreke žali se 2. tuženika V. M. zbog pogrešne primjene materijalnog prava te predlaže preinačiti presudu u pobijanom dijelu i naložiti tužiteljicama naknaditi 2. tuženici daljnji parnični trošak u iznosu od 583,20 eur[1] / 4.394,12 kn.

5. Žalba 1. tužiteljice S. T., 2. tužiteljice A. T. i 3. tužiteljice M. T. B. je osnovana.

6. Žalba 1. tuženika C. b. d.d. je osnovana

7. Žalba 2. tuženice V. M. je osnovana.

8. Predmet spora je zahtjev 1. tužiteljice S. T., 2. tužiteljice A. T. i 3. tužiteljice M. T. B. za naknadu štete za koju tvrde da su 1. tužiteljica S. T. i njezin suprug pok. S. T., pravni prednik 1.-3. tužiteljica, pretrpjeli time što je 2. tuženica V. M., zaposlenica 1. tuženika C. b. d.d., omogućila J. l. da objavi podatak o novčanom depozitu S. T. i S. T. položenom kod C. b. d.d. Z..

9. Osnovano 1.-3. tužiteljice te tuženik ističu da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP jer su izostali razlozi o određenim odlučnim činjenicama ili su razlozi o odlučnim činjenicama proturječni.

U odnosu na žalbu 1. tužiteljice S. T., 2. tužiteljice A. T. i 3. tužiteljice M. T. B. 10. Žaliteljice u bitnome osporavaju pravilnost zaključka prvostupanjskog suda, navedenog u točki 37. obrazloženja, da tužitelji nisu dokazali da je 2. tuženica V. M., kao zaposlenica banke, dala novinaru podatke o štednim ulozima.

11. Prvostupanjski sud je u obrazloženju pobijane presude (točka 34.) naveo da iz provedenog dokaznog postupka proizlazi da je T. D., koji je bio zaposlenik C. b. d.d. dao novinaru D. H., koji je autor teksta pod naslovom "Prijavila kriminal i dobila otkaz" službene dokumente banke, među kojima se nalazio i sporni dokument (list 7 spisa) u kojem je navedeno da je S. T. 4.11.2008. uplatio na devizno oročenje iznos od 48.000,00 eura (344.308,66 kn), a istog dana S. T. je uplatila na devizno oročenje iznos od 20.000,00 eura (143.461,94 kn) te da je svjedok H. iskazao da je "faksimil transakcija u kojem se spominju S. i S. T. dobio od g. D., što je proslijedio redakciji".

12. Iz stanja spisa proizlazi da je svjedok T. D. u svom iskazu na ročištu održanom dana 24. veljače 2022. (list 138-140 spisa) naveo da je kod 1. tuženika C. b. d.d. u Podružnici u P. radio do sredine veljače 2009. kada je premještan u Podružnicu u S. B., da je od 1. siječnja 2007. bio direktor te Podružnice, a nakon odlaska u S. B. nije imao pristup dokumentima Podružnice u P.; da novinaru H. nije dao nikakve papire, odnosno dokumente banke, jer se radi o poslovnoj tajni, kao i da "još jednom želim ponoviti da D. H. nisam dao niti jedan dokument banke" te da su svjedok T. D. i ti vinari (B., Č. i V.) podnijeli tužbu protiv E. P. H. za naknadu štete zbog objave spornog teksta, odnosno netočnih navoda u istom, koji postupak se vodio pod poslovnim brojem P-767/09 pred Općinskim sudom u Požegi, te im je svima presudom dosuđen iznos od po 50.000,00 kn, uz kamate, a radilo se o tekstu koji je objavljen u travnju 2009. u J. l. u kojim se pisalo o pranju novca u C. b., te je na izričiti upit punomoćnika 1. tuženika C. b. d.d. Z. da li bi nakon teksta iz studenoga 2008. novinaru H. dao obrazac koji se nalazi na listu 7 u kojem se navodi uplata iz prosinca 2008. svjedok je odgovorio da mu ne bi dao materijale iz banke. U svom iskazu je svjedok dodao da novinar H. već godinama piše protiv njega različite tekstove te da u vezi teksta "Građani morali plaćati osiguranja da bi dobili kredite" objavljen u studenom 2008. nije tražio ispravak netočnih informacija iz tog teksta, dok je na upit punomoćnika 2. tuženice V. M. je li novinaru dao obrazac izjave kojim komitenti banke izjavljuju da police osiguranja s G. o. sklapaju dobrovoljno, svjedok T. D. odgovorio da se toga ne sjeća.

13. Dakle, svjedok T. D. je dva puta u svom iskazu ponovio da novinaru D. H. nije dao nikakve dokumente te da mu nije dao obrazac na listu 7 spisa, dok je iz cjelokupnog sadržaja iskaza vidljivo da se obrazac izjave o dobrovoljnog sklapanju osiguranja odnosi na tekst koji je objavljen u studenom 2008. pod naslovom "Građani morali plaćati osiguranja da bi dobili kredite" te nije ni u kakvoj vezi s predmetom ovog spora.

14. Prvostupanjski sud nije na jasan i objektivan način ocijenio cjelinu iskaza svjedoka T. D., već je iz konteksta njegovog iskaza izvukao jedino rečenicu da se ne sjeća je li novinaru dao obrazac izjave kojim komitenti banke izjavljuju da police osiguranja s Generali osiguranjem sklapaju dobrovoljno, a pitanje sklapanja polica osiguranja uopće nije bilo predmet novinarskog članka od 3. travnja 2009. (list 5-6 spisa), već je o sklapanju spomenutih polica osiguranja novinar D. H. pisao u studenom 2008. pa se odgovor na pitanje o davanju tih polica na uvid novinaru H. mogao odnositi samo na taj članak i nije u vezi s objavom podataka o transakcijama S. i S. T..

15. Pored toga, u članku od 3. travnja 2009. je 2. tuženica V. M. izjavila da je sastavila izvještaj u kojem je navela da nikakve gotovine nije bilo i da su sve transakcije 29. prosinca prošle godine bile fiktivne, bez gotovine; da je navela da ju je na to prisilio D. i da je on osobno diktirao iznose u uplata i isplata.

16. Na obrascu na listu 7 spisa je navedeno:

- pod rednim brojem 1. datum 04.11.2008. uplata deviznog oročenja, nalogodavatelj:

T. S.¹ 48.000,00 eur /344.308,66 kn/, način obavljanja transakcije: gotovina;

- pod rednim brojem 2. datum 04.11.2008. uplata deviznog oročenja, nalogodavatelj:

T. S.² 20.000,00 eur /143.461,94 kn/, način obavljanja transakcije: gotovina;

- pod rednim brojem 3. datum 29.12.2008. "transakcija po diktiranju i nalogu osobno direktora Podružnice Tomislava Didović, odbila sam takav način rada našto me direktor upozorio da moram provoditi transakcije zbog naknade koju banka ima uz prisutnost kontrolora Mirjane Tkalac koju sam također upozorila da ne mogu raditi te transakcije bez gotovine što se vidi i po specifikaciji na uplatnim i isplatnim listićima. Izvještaj sastavila i proslijedila Uredu za sprečavanje novca djelatnica I. J. D., koju sam također upozorila da ne može u obrazac pisati da je bila gotovina. Dodatne su rađene druge transakcije s jednog računa na druge račune iste trojice komitenata sve transakcije i promete uplatne i isplatne listiće toga dana kontrolor je uredno iskontrolirao i potpisao"; nalogodavatelj: T. D., V. prisutan, način obavljanja transakcije: nije bilo gotovine.

17. S obzirom da je 2. tuženica V. M. u novinarskom članku od 3. travnja 2009. jasno izjavila da je upravo ona sastavila izvještaj u kojem je navela da nikakve gotovine nije bilo i da su transakcije bile fiktivne te da ju je D. na to prislio i osobno joj diktirao iznose uplata i isplata, očito je da je upravo ona raspolagala izvještajem na listu 7 spisa te nije ni logično niti životno prihvatljivo da bi T. D. novinaru predao takvo izvješće u kojem se implicira njegovo nezakonito postupanje.

18. S obzirom da prvostupanjski sud nije dao jasne, valjane i dovoljno obrazložene razloge zbog kojih smatra da nema odgovornosti 2. tuženice V. M., valjalo je u tom dijelu ukinuti presudu i predmet vratiti na ponovno suđenje.

U odnosu na žalbu 1. tuženika C. b. d.d.

19. Tuženik C. o. d.d. ističe da je nezakonitim postupanjem prvostupanjski sud propustio dostavu rješenja od 3. srpnja 2023. kojim je odgodio ročište za objavu presude određeno za dan 10. srpnja 2023. u 14,50 sati i odredio novo ročište za 3. srpnja 2023., čime je 1. tuženiku onemogućeno raspravljanje pred sudom, to jest sud je održao ročište prije nego je provedena dostava rješenja 1. tuženiku i prije nego što su bili ispunjeni uvjeti za održavanje ročišta, pri čemu se poziva na odredbu čl. 143.c ZPP-a prema kojoj 1. tuženik ima pravo preuzeti pismeno u roku 15 dana od dana predaje u njegov e-pretinac, što je sud prvog stupnja trebao uzeti u obzir i ispoštovati odredbe ZPP-a.

19.1. Odredba čl. 143.c. st. 2. ZPP-a propisuje da sud putem informacijskog sustava šalje adresatu u njegov sigurni elektronički poštanski pretinac pismeno, koje adresat mora preuzeti u roku od 15 dana od dana kad je pismeno pristiglo u njegov sigurni elektronički poštanski pretinac, inače nastupaju posljedice iz stavka 5. ovoga članka.

19.2. U skladu s odredbom čl. 335. st. 6. ZPP-a ročište na kojem se presuda objavljuje je sud dužan zakazati na ročištu na kojem je glavna rasprava zaključena. Ako jedna od stranaka nije prisustvovala ročištu na kojem je glavna rasprava zaključena, sud će je pismeno obavijestiti o ročištu na kojem se presuda objavljuje. Ročište na kojem se presuda objavljuje održat će se neovisno o tome jesu li stranke o njemu uredno obaviještene, odnosno jesu li pristupile na to ročište.

19.3. Odredbom čl. 116. st. 1. ZPP-a je propisano da sud može ročište odgoditi kad je to potrebno radi izvođenja dokaza ili kad za to postoje drugi opravdani razlozi, dok je u stavku 2. istog stavka propisano da kad se ročište odgodi, sud će u pravilu prisutnima odmah priopćiti mjesto i vrijeme novog ročišta.

19.4. U situaciji kada je prvostupanjski sud rješenjem od 3. srpnja 2023. (list 240 spisa), koje je digitalno potpisano u 12:17:22 odgodio održavanje ročišta za objavu presude određeno za dan 10. srpnja 2023. u 14.50 sati, i to za 3. srpnja 2023. u 14,00 sati, to jest za 1 sat i 42 min i 38 sekundi nakon potpisivanja rješenja o odgodi, postupio je protivno odredbama čl. 116. st. 1. i 2. ZPP-a te svrsi odgađanja ročišta i ustaljenoj sudskog praksi prema kojoj se ročište odgađa za dan nakon što je trebalo biti održano ročište koje se odgađa, a ne za dan koje prethodi zakazanom ročištu, ali time nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 6. ZPP-a jer 1. tuženiku nije onemogućeno raspravljanje pred sudom. To iz razloga što se ročište za objavu presude održava nakon zaključenja glavne rasprave, u kojoj fazi postupka niti jedna od stranaka ne može poduzimati radnje u postupku i raspravljati te stoga što je odredbom čl. 335. st. 6. ZPP-a propisano da će se ročište na kojem se presuda objavljuje održati neovisno o tome jesu li stranke o njemu uredno obaviještene, odnosno jesu li pristupile na to ročište.

19.5. U konkretnom slučaju je sud prvog stupnja postupio u skladu s odredbom čl. 335. st. 11. ZPP-a kojom je propisano da će stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud presudu dostaviti prema odredbama ZPP-a o dostavi pismena te je iz podataka u spisu vidljivo da je 1. tuženiku Croatia banci d.d. dostavljena presuda u elektronički pretinac te je isti preuzeo presudu dana 17. srpnja 2023. i podnio žalbu dana 1. kolovoza 2023., to jest u zakonskom roku.

20. Nadalje, neosnovan je žalbeni navod da je prvostupanjski sud prekoračio tužbeni zahtjev time što je naložio isplatu utuženog iznosa samo 1. tuženiku C. o. d.d., dok su 1.-3. tužiteljice zahtijevale solidarnu isplatu od 1. i 2. tuženika.

20.1. U situaciji kada prvostupanjski sud prihvaća tužbeni zahtjev u odnosu samo na jednog tuženika, dok u odnosu na drugog tuženika odbija tužbeni zahtjev, nisu ispunjene pretpostavke za solidarnu odgovornost i solidarnu isplatu pa to što je sud prvog stupnja naložio isplatu utuženog iznosa samo 1. tuženiku C. b. d.d., ne može predstavljati prekoračenje tužbenog zahtjeva iz čl.369. st. 4. i 5. ZPP-a.

21. No, osnovano 1. tuženik C. b. d.d. ističe da je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a jer su izostali razlozi o određenim odlučnim činjenicama ili su isti proturječni.

22. Tako 1. tuženik ističe da sud prvog stupnja nije ocijenio iskaze svjedoka A. S.¹ i A. S.², iako ih je reproducirao.

23. Nadalje, žalitelj ističe da prvostupanjski sud nije obrazložio zašto je tužiteljicama dosudio toliki iznos naknade štete i po kojim pravilima, kada je 1. tužiteljica S. T. iskazivala da nije tražila medicinsku pomoć, a svjedoci A. S.¹ i A. S.² su iskazali da S. T.² i dalje normalno išao u grad.

24. Prvostupanjski sud se prilikom odlučivanja o osnovanosti tužbenog zahtjeva pozvao na odredbu čl. 19. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 126/21, 114/22 i 156/22 – dalje: ZOO) navodeći da je tom odredbom određeno da svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim zakonom, dok je u st. 2 istog članka određeno da se kao pravo osobnosti razumijeva i pravo na tjelesno i duševno zdravlje.

25. Međutim, sud prvog stupnja nije naveo niti obrazložio na koji način i kojoj mjeri bi 1. tužiteljici S. T. te pok. S. T., pravnom predniku 1.-3. tužiteljica, bilo povrijeđeno pravo na tjelesno i/ili duševno zdravlje, time što je u internetskom izdanju Jutarnjeg lista dana 3. travnja 2009. objavljen podatak o novčanim sredstvima koja su imenovani položili na račun kod 1. tuženika C. b. d.d. 1.tužiteljica je u svom iskazu na ročištu održanom dana 5. srpnja 2022. (list 211-212 spisa) navela da joj je nastala psihička šteta te da, ako je novac položila u banku, to je trebala biti tajna, a ne javna stvar. Točna je tvrdnja 1. tužiteljice S. T. da je polaganje novaca u banku trebala biti tajna, a ne javna stvar, ali ta okolnost sama po sebi nije dokaz da je 1. tužiteljici nastala šteta u vidu povrede prava osobnosti.

26. Odredbom čl. 1061. st. 1. ZOO-a je propisano da za štetu koju zaposlenik u radu ili u svezi s radom prouzroči trećoj osobi odgovara poslodavac kod kojega je radnik radio u trenutku prouzročenja štete, osim ako dokaže da su postojali razlozi koji isključuju odgovornost zaposlenika, dok je u st. 2. istog članka propisano da oštećenik ima pravo zahtijevati popravljanje štete i neposredno od zaposlenika ako je štetu prouzročio namjerno.

27. Dakle, 1.-3. tužiteljice su ovlaštene zahtijevati popravljanje štete neposredno i od 2. tuženice V. M., s time da je na njima teret dokaza da je ista štetu prouzročila namjerno.

28. Sud prvog stupnja se, odlučujući o visini naknade štete, pozvao na odredbu čl. 1100. st. 2. ZOO-a kojom je propisano da će pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilj kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom. Međutim, prvostupanjski sud niti jednom riječju nije naveo koje je to fizičke ili duševne boli trpjela 1. tužiteljica S. T. te pok S. T., pravni prednik 1.-3. tužiteljica.

29. Ovdje treba reći da je odredbom čl. 19. st. 2. ZOO-a određeno da se pod pravima osobnosti u smislu ovoga Zakona razumijevaju prava na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i dr., dok 1 . tužiteljica S. T. te pok. S. T., pravni prednik 1.-3. tužiteljica, u činjeničnim tvrdnjama u tužbi nisu naveli koje njihovo pravo osobnosti je povrijeđeno niti su to 1.-3. tužiteljice navele tijekom prvostupanjskog postupka.

30. S obzirom da prvostupanjski sud nije utvrdio odlučne činjenice u pogledu odgovornosti 1. i 2. tuženika te u pogledu dosuđene visine naknade štete, čime je počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka, to je valjalo ukinuti prvostupanjsku presudu i vratiti predmet na ponovno suđenje pred drugim sucem pojedincem (čl. 371. ZPP-a).

31. U ponovnom suđenju će sud prvog stupnja otkloniti nedostatke na koje mu je ukazano ovom odlukom te utvrditi odlučne činjenice koje se tiču postojanja ili nepostojanja odgovornosti 1. i 2. tuženika (imajući u vidu da dokument na listu 7 spisa ukazuje na nepravilnost rada T. D. te da imenovani nije imao nikakvog razloga takav dokument predati novinaru koji je već ranije pisao članke u kojima postupanje T. D. prikazuje u negativnom svjetlu), i to na temelju svih provedenih dokaza koje je potrebno ocijeniti na pravilan način te utvrditi u čemu se sastoji povreda prava 1 . tužiteljica S. T. te pok S. T., pravnog prednika 1.-3. tužiteljica, a nakon osobnosti

toga donijeti novu i na zakonu osnovanu odluku dajući za sva utvrđenja jasne i valjano obrazložene razloge.

U odnosu na žalbu 2. tuženice V. M.

32. S obzirom da je zbog ukidanja odluke o glavnoj stvari za sada neizvjestan omjer uspjeha stranaka u sporu, valjalo je uvažiti žalbu 2. tuženike te ukinuti odluku o troškovima postupka i u dijelu u kojem je odbijen zahtjev 2. tuženice V. M. za naknadu troškova postupka.

33. Slijedom svega navedenoga i na osnovi odredbe čl. 369. st. 1. ZPP-a je odlučeno kao u točki I izreke.

34. Temeljem čl. 166. st. 3. ZPP odlučeno je kao pod točkom II. izreke rješenja.

U Zagrebu 16. travnja 2024.

Predsjednik vijeća:

Slavica Garac, v.r.