REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 4615/2019-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Marine Paulić predsjednice vijeća, Ivana Vučemila člana vijeća i suca izvjestitelja, Darka Milkovića, Jasenke Žabčić i Dragana Katića članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja tužitelja F. M. d.o.o. S., D., …, OIB …, kojeg zastupa punomoćnik I. J., odvjetnik u Z., protiv tuženika I. V. iz L., …, OIB …, kojeg zastupa punomoćnica I. Z., odvjetnica u L., radi namirenja tražbine, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Splitu broj Gž-105/2018-2 od 4. travnja 2019. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Puli-Pola, Stalna služba u Labinu broj P-1264/2016 od 8. lipnja 2017., u sjednici održanoj 16. travnja 2024.,

p r e s u d i o  j e :

I. Odbija se revizija tuženika kao neosnovana.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova odgovora na reviziju.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom presuđeno je:

"1.Tuženik I. V. iz L., …, kao vlasnik založene nekretnine, dužan je trpjeti namirenje tražbine tužitelja F. M. d.o.o. S., D., …, kao založnog vjerovnika, u iznosu od 432.998,53 kn/ 57.468,71 Eur i to kupoprodajne cijene ostvarene sudskom prodajom založene nekretnine zk.č.br. …, zk.ul. …, pripis iz uloška …, k.o. P., u naravi pašnjak površine 2000 m2, upisane u zemljišnoknjižni odjel L., Općinskog suda u Puli-Pola.

2.Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 34.360,00 kn/4.560,35 Eur, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja presude pa do isplate, a sve po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a sve u roku od 8 dana."

2. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda.

3. Protiv drugostupanjske odluke reviziju iz čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 - dalje: ZPP) podnio je tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predložio je ovom sudu da prihvati reviziju i preinači pobijane odluke podredno da ukine pobijane odluke i vrati predmet na ponovno odlučivanje.

4. U odgovoru na reviziju tužitelj je predložio odbiti istu.

5. Revizija tuženika nije osnovana.

6. U povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji (čl. 392.a. ZPP).

7. Suprotno revizijskim navodima pobijana presuda nema nedostatke zbog kojih se ne može ispitati, razlozi o odlučnim činjenicama nisu nejasni ili proturječni, niti o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika stoga nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP.

8. Revident osporava pravilnost primjene čl. 8. ZPP iznoseći svoju ocjenu dokaza, međutim prvostupanjski je sud ocjenu izvedenih dokaza izveo na način predviđen čl. 8. ZPP, koju ocjenu dokaza je prihvatio i drugostupanjski sud stoga ocjena dokaza nižestupanjskih sudova nije dovedena u sumnju. Osporavajući ocjenu dokaza revident osporava i činjenična utvrđenja, međutim osporavanje činjenica ovaj sud sukladno čl. 385. st. 1. ZPP nije ovlašten cijeniti.

9. Slijedom iznesenog nije osnovan revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.

10. Predmet spora je zahtjev tužitelja za prodaju založenih nekretnina tuženika radi namirenja novčane tražbine tužitelja u iznosu od 432.998,53 kune/57.468,71 Eur.

11. U postupku koji je prethodio reviziji utvrđeno je:

- da je tuženik kao fizička osoba, i ujedno i zz ondašnjeg društva M. T. d.o.o, založio svoju nekretninu k.č. … upisanu u z.k.ul … k.o. L., za dospjeli iznos tražbine u iznosu od 432.998,53 kn/ 57.468,71 Eur, temeljem Ugovora o uređenju međusobnih odnosa i hipoteci zaključenog 11. ožujka 2010. (dalje: ugovor o hipoteci), a koje založno pravo je temeljem navedenog ugovora i osnovano u korist tužitelja,

- da se društvo M. t. d.o.o. obvezalo podmiriti dug do 30. kolovoza 2010., da navedena tražbina nije podmirena i da je u međuvremenu društvo M. T. d.o.o. brisano iz Trgovačkog registra,

- da je čl. 6. Ugovora o hipoteci od 11. ožujka 2010. ugovoreno da založni dužnik i vjerovnik utvrđuju vrijednost založene nekretnine u iznosu od 160.000,00 Eur-a u protuvrijednosti u kunama po prodajnom tečaju HNB-a, na dan pokretanja postupka prisilne naplate tražbine, s time da ugovorne strane suglasno utvrđuju da se ista nekretnina ne može prodati ispod iznosa od 100.000,00 Eura, u protuvrijednosti u kunama po prodajnom tečaju HNB-a na dan pokretanja prisilne naplate pred nadležnim tijelima,

- da iz zemljišnoknjižnog izvatka proizlazi da je kč. …, pašnjak s 2000 m2 upisana u zk.ul.br. … K.O. P., vlasništvo tuženika, da je na istoj nekretnini uknjiženo pravo zaloga u iznosu od 432.998,53 kune u korist tužitelja na temelju Ugovora o hipoteci od 11. ožujka 2010.,

- da ugovorena vrijednost nekretnine, kao i ugovorena najniža vrijednost nekretnine nije utjecala na odluku tuženika za sklapanje ugovora,

- da je tužitelj prihvatio ponudu tuženika da tuženik pokuša prodati nekretninu i podmiriti obavezu prema njemu i da je tuženik 2009., 2010., i 2012., te 2016., zaključio s A. … ugovore o posredovanju za prodaju založene nekretnine, za iznose od 160.000,00 odnosno 140.000,00 Eura, da nekretnina nije do danas prodana,

- da glavna pobuda, niti uvjet (na strani tužitelja) pri sklapanju predmetnog ugovora nije bio prodaja predmetne nekretnine po ugovorenoj cijeni, da tužitelj nije tražio procjenu nekretnine, niti mu je bila namjera sudski prodavati nekretninu već je prepustio tuženiku da sam prodaje nekretninu i "čekao" je tuženika sedam godina da tuženik proda nekretninu i podmiri dospjelu tražbinu.

12. Prvostupanjski je sud na temelju navedenih činjeničnih utvrđenja zaključio da je citirana odredba čl. 6. Ugovora o hipoteci djelomično ništetna jer je djelomično u suprotnosti s odredbama Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 139/10 - dalje: OZ) koji je u to vrijeme bio na snazi, a prema kojem se nekretnina na prvoj dražbi ne može prodati ispod 2/3 vrijednosti nekretnine, a na drugoj ispod 1/3 vrijednosti nekretnine odnosno 106.666,67 Eura na prvoj dražbi, a na drugoj za iznos od 53.000,00 Eura. Međutim u smislu odredbe čl. 324. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15 – dalje ZOO) prema kojoj ništetnost neke odredbe ugovora ne povlači ništetnost cijelog ugovora, prvostupanjski je sud zaključio da budući glavna pobuda nije bio uvjet prodaje predmetne nekretnine po ugovorenoj cijeni predmetni ugovor nije ništetan u cijelosti stoga je odbio tužbeni zahtjev.

13. Drugostupanjski je sud potvrdio prvostupanjsku presudu, istaknuo je da prema odredbi čl. 297. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14 – dalje: ZV) založno pravo je ograničeno stvarno pravo na određenoj stvari (zalog) koje ovlašćuje svakog nositelja (založnog vjerovnika) da određenu tražbinu, ne bude li ona o dospijeću ispunjena, namiri iz vrijednosti te stvari, ma čija ona bila, a njezin svagdašnji vlasnik (založni dužnik) dužan je to trpjeti stoga je cijeneći citirane odredbe i u postupku utvrđene činjenice da je na temelju Ugovora o hipoteci od 11. ožujka 2010. tužitelj postao vjerovnikom nepodmirenih potraživanja koje je imao M. T. d.o.o., a koje je potraživanje osigurano upisanim založnim pravom na nekretninama u vlasništvu tuženika, zaključio da je tužitelj kao založni vjerovnik ovlašten zahtijevati od tuženika kao vlasnika založene nekretnine namirenje zalogom osigurane tražbine iz vrijednosti založene nekretnine. Drugostupanjski je sud ocijenio da odredba čl. 6. Ugovora o hipoteci od 11. ožujka 2010. nije ništetna jer su stranke bile ovlaštene ugovoriti da se nekretnina ne može prodati ispod ugovorene vrijednosti, drugostupanjski je sud zaključio u slučaju da je navedena odredba ugovora i ništetna ista ne bi povlačila za sobom ništetnost cijelog ugovora sukladno odredbi čl. 324. st. 1. ZOO prema kojoj ništetnost neke odredbe ugovora ne povlači ništetnost ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe i ako ona nije bila uvjet ugovora ni odlučujuća pobuda zbog koje je ugovor sklopljen. 14. U reviziji tuženik ističe da ukoliko bi odredba čl. 6. Ugovora o hipoteci bila ništetna, a radi se o uvjetu sklapanja ugovora tada bi sukladno čl. 324. ZOO prema kojoj ništetnost odredbe koja je bila odlučujuća pobuda i /ili uvjet sklapanja ugovora zbog koje je ugovor sklopljen povlači ništetnost ugovora i ugovor bi bio ništetan. Revident ističe da je ugovorena cijena bila odlučujuća pobuda sklapanja ugovora stoga da povlači za sobom ništetnost cijelog ugovora.

15. Međutim ovakvim navodima revident djelomično osporava i činjenična utvrđenja nižestupanjskih sudova koja utvrđenja nije dopušteno preispitivati u reviziji i takve navode ovaj sud u reviziji nije ovlašten preispitivati (čl. 385. st. 1. ZPP). Osim toga treba istaknuti da je pravilno sud u pobijanoj presudi ocijenio da i kad bi navedena odredba čl. 6. Ugovora o hipoteci bila ništetna ne bi povlačila za sobom ništetnost cijelog ugovora budući ugovorena cijena nije bila glavna pobuda, niti uvjet, za sklapanje predmetnog ugovora.

16. Osim toga po ocijeni ovog suda pravilno je sud u pobijanoj presudi ocijenio da predmetna odredba ugovora nije ništetna jer sudionici u prometu slobodno uređuju obvezne odnose (čl. 2. ZOO) i stranke su, kao u okolnostima ovog spora, slobodne ugovoriti da se nekretnina ne može prodati ispod ugovorene cijene.

17. Uporni navodi revidenta da je predmetna odredba čl. 6. ugovora o hipoteci ništetna su neodlučni jer sve i da je odredba ništetna ne bi povlačila za sobom ništetnost cijelog ugovora obzirom na utvrđenje nižestupanjskih sudova da ugovorena cijena nije bila odlučujuća pobuda (niti uvjet) sklapanju predmetnog ugovora.

18. Revident pogrešnu primjenu materijalnog prava vežu uz drugačija utvrđenja, a navode kojima se osporava utvrđeno činjenično stanje ovaj sud nije ovlašten razmatrati sukladno čl. 385. st. 1. ZPP.

19. Budući da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, valjalo je na temelju čl. 393. ZPP-a odbiti reviziju kao neosnovanu.

20. Tužitelju nije dosuđen trošak odgovora na reviziju jer ta postupovna radnja nije bila potrebna za vođenje postupka (čl. 166. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP).

21. Sukladno Zakonu o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine" broj 57/22 i 88/22; - dalje: Zakon o uvođenju eura) nužno je prilagoditi sudske odluke vezano uz uvođenje eura kao službene valute (čl. 43. i čl. 48. Zakona o uvođenju eura) uz primjenu fiksnog tečaja konverzije 7,53450, preračunati u eure sukladno općim pravilima za preračunavanje i zaokruživanje iz odredbe čl. 14. Zakona o uvođenju eura.

Zagreb, 16. travnja 2024.

Predsjednica vijeća

Marina Paulić, v.r.