- 1 -              Rev 643/2022-2

 

 

 

 

 

 

Broj: Rev 643/2022-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja C. o. d.d., Z., OIB …, protiv tuženika E. o. d.d., Z., OIB …, kojeg zastupa punomoćnik H. P., odvjetnik u Odvjetničkom društvu G. & p. d.o.o., Z., radi isplate iznosa od 821.820,00 kn, odlučujući o reviziji tuženika protiv dijela presude protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-4880/2020-2 od 16. rujna 2021., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1134/2016-31 od 2. listopada 2020., u sjednici održanoj 6. prosinca 2023.,

 

 

r i je š i o   j e:

 

 

              Odbija se revizija tuženika E. o. d.d., Z.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1134/2016-31 od 2. listopada 2020., naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 821.820,00 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama (t. I. izreke), naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 10.000,00 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama (t. II. izreke), odbijen je tužbeni zahtjev za isplatu zateznih kamata na iznos od 821.820,00 kn za razdoblje od 27. studenog 2014. do 10. prosinca 2014. te za isplatu zateznih kamata na navedenu glavnicu i na parnične troškove u iznosu od 10.000,00 kn, u visini razlike između dosuđene stope koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih nefinancijskim trgovačkim društvima na razdoblje dulje od godine dana, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena i zahtijevane stope koja se dobije uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih nefinancijskim trgovačkim društvima na razdoblje dulje od godine dana, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za pet postotnih poena, kao neosnovan (t. III. izreke) te je odbijen u cijelosti tuženikov zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka kao neosnovan (t. IV. izreke).

 

2. Presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-4880/2020-2 od 16. rujna 2021., odbijena se je kao neosnovana tuženikova žalba i potvrđena je presuda suda prvog stupnja u točkama I., II. i IV. njezine izreke.

 

3. Protiv navedene odluke suda drugog stupnja tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije u kojem je postavio nekoliko pravnih pitanja.

 

3.1. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revd 308/2022-2 od 26. siječnja 2022., temeljem odredbi čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč.tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP), ocijenjeno je kako je pravno pitanje (koje se odnosi na regresnu naplatu troškova postupka od štetnikovog osiguravatelja) važno "(...) ne samo za odluku u predmetnom sporu, već je to pravno pitanje važno i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni odnosno za razvoj prava kroz sudsku praksu jer je riječ o pravnom pitanju o kojem pobijana drugostupanjska odluka odstupa od prakse revizijskog suda (presuda broj Rev-x 83/13-2 od 26. studenoga 2013.)", pa je dopuštena revizija tuženiku protiv presude suda drugog stupnja u odnosu na pitanje koje glasi:

 

"Da li u smislu odredbe čl. 963. st. 1. ZOO/05 (ranije čl. 939. st. 1. ZOO/91) kod regresnog potraživanja jednog osiguratelja kao tužitelja prema drugom osiguratelju kao tuženiku postoji pravo osiguratelja kao tužitelja na potraživanje troškova parničnog postupka i kamata na predmetne troškove parničnog postupka koje je taj osiguratelj isplatio oštećenim osobama osnovom koje isplate postavlja regresni zahtjev/tužbu prema drugom odgovornom osiguratelju kao tuženiku?"

 

4. Na temelju navedenog dopuštenja, u zakonskom roku, tuženik je podnio predmetnu reviziju u kojoj predlaže Vrhovnom sudu Republike Hrvatske prihvatiti reviziju i preinačiti nižestupanjske presude te odbiti tužbeni zahtjev u odnosu na suđeni iznos od 444.217,61 kn (koji se sastoji od iznosa parničnog troška 416.168,96 kn + kamata na ovaj iznos troškova postupka 28.048,65 kn = 444.217,61 kn) zajedno s pripadajućim zateznim kamatama na ovaj iznos, te preinačiti odluku o parničnim troškovima postupka i obvezati tužitelja da naknadi tuženiku parnične troškove ovoga revizijskog postupka imajući na umu promijenjeni uspjeh stranaka u postupku. Predlaže i obvezati tužitelja na naknadu troškova ovoga revizijskog postupka.

 

5. Na reviziju tuženika nije odgovoreno.

 

6. Revizija nije osnovana.

 

7. Prema odredbi čl. 391. st. 1. ZPP, u povodu revizije iz čl. 382. toga Zakona, revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena. 

 

8. Predmet spora u ovoj parnici je zahtjev tužitelja (osiguratelja vozila reg. oznake SB 573-DZ) za isplatom iznosa od 821.820,00 kn kojega je isplatio M. J. i S. J. (oštećenici - treće osobe, odnosno putnici u vozilu kojeg je tužitelj osigurao) s osnove naknade štete temeljem pravomoćne presude Općinskog suda u Vinkovcima poslovni broj P-413/11 (koji su oštećenici vodili protiv tužitelja zbog štete pretrpljene u prometnoj nezgodi koja se dogodila 12. veljače 2010., a za čiji nastanak je utvrđena odgovornost osiguranika tuženika (R. I. Č.). Tužitelj dijelom zahtjeva (u odnosu na koji je dopuštena revizija) potražuje iznos od 444.217,61 kn , koji se sastoji od iznosa parničnih troškova i iznosu od 416.168,96 kn te kamata lamata koje je platio na ovaj iznos troškova postupka i visini od 28.048,65).

 

9. Nižestupanjskim odlukama tužitelju je dosuđen i navedeni iznos troškova postupka uz obrazloženje "(...) odredbom čl. 14. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“ broj: 151/05, 36/09, 75/09, 76/13 i 152/14) propisano je da društvo za osiguranje koje je nadoknadilo štetu oštećenoj osobi ili platilo osigurani iznos, a na temelju ovoga Zakona nije bilo u obvezi, ima pravo na naknadu od osobe koja je odgovorna za štetu i to isplaćenog iznosa štete, kamate i troškova. Prema tome, pravilno je prvostupanjski sud odbio kao neosnovan prigovor tuženika da tužitelj nema pravo u regresnoj parnici potraživati isplatu iznosa kojeg je isplatio oštećenicima, trećim osobama, po osnovi naknade troškova parničnog postupka i zateznih kamata. Navedeno je u skladu i s odredbom čl. 964. st. 2. ZOO-a prema kojoj osiguratelj snosi, u granicama iznosa osiguranja, troškove spora i druge opravdane troškove radi utvrđivanja osiguranikove odgovornosti."

 

10. U odgovoru na postavljeno pitanje, koje se svodi na pitanje opsega subrogacijskog zahtjeva treba poći od relevantnih odredbi Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 - dalje: ZOO/05), kojima se uređuje  prijelaz osiguranikovih prava prema odgovornoj osobi na osiguratelja (subrogacija), odnosno odredbe čl. 963. st. 1. ZOO/05, kojom je propisano: "Isplatom naknade iz osiguranja prelaze na osiguratelja, po samom zakonu, do visine isplaćene naknade, sva osiguranikova prava prema osobi koja je po bilo kojoj osnovi odgovorna za štetu."

 

10.1. Nadalje, odredbom čl. 964. ZOO/05 je, između ostalog, propisano: "(1) U slučaju osiguranja od odgovornosti osiguratelj odgovara za štetu nastalu osiguranim slučajem samo ako treća oštećena osoba zahtijeva njezinu naknadu. (2) Osiguratelj snosi, u granicama iznosa osiguranja, troškove spora i druge opravdane troškove radi utvrđivanja osiguranikove odgovornosti."

 

10.2. Identične odredbe bile su sadržane i u Zakonu o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/1991, 73/1991, 3/1994, 111/1993, 107/1995, 7/1996, 91/1996, 112/1999, 88/2001 – dalje: ZOO/01) u odredbama čl. 939. st. 1. te čl. 940. st. 1. i 2.

 

11. U smislu navedenih odredbi za odgovor na postavljeno pitanje potrebno je utvrditi što predstavlja "isplaćenu naknadu" u smislu odredbe čl. 963. st. 1. ZOO/05 (čl. 939. st. 1. ZOO/01).

 

11.1. Općenito uzevši, osiguranjem od odgovornosti osigurava se rizik obveze naknade štete trećoj osobi i to štete proistekle iz događaja za koji je osiguranik odgovoran. Kod takvog osiguranja od odgovornosti nije osigurana imovina osiguranika kao fizički pojam, nego tim osiguranjem osiguranik štiti svoj imovinski interes u nastojanju da spriječi smanjenje imovine do kojeg bi došlo zbog obveze naknade štete.

 

11.2. Kada tu štetu isplati osiguratelj osiguranika obveznog osiguranja koji nije odgovoran za štetu, on stupa na mjesto svog osiguranika (stupa u njegovu poziciju), pa na njega prelaze, po samom zakonu, do visine isplaćene naknade, sva osiguranikova prava prema osobi koja je po bilo kojoj osnovi odgovorna za štetu (ili prema njegovom osiguratelju). Stoga se ovdje ne radi "(...) o novom pravnom odnosu, odnosno o novoj tražbini između tužitelja i tuženika u odnosu na tražbinu oštećenika odnosno osiguranika prema tužitelju odnosno osiguratelju, već je to po svom sadržaju isti pravni odnos. .... Isplatom na tužitelja osiguratelja osiguranika nije prešlo neko novo pravo, već je to pravo istog sadržaja koje je imao i osiguranik" (tako ovaj sud u Rev-1241/1995 od 7. rujna 2000. i drugima) Dakle, tužitelj je po osnovi obveznog osiguranja od odgovornosti za štetu nastalu uporabom vozila platio ono što je u konačnici bio dužan platiti štetnik (odnosno njegov osiguratelj), pa ima od njih pravo naplatiti isplaćene iznose.

 

12. Dakle, odgovor na pitanje što predstavlja "isplaćenu naknadu" u smislu odredbe čl. 963. st. 1. ZOO/05 (čl. 939. st. 1. ZOO/01) ovisi od toga što je štetnik (ili njegov osiguratelj) bio dužan isplatiti oštećenicima. Prema shvaćanju ovoga suda to su, u granicama iznosa osiguranja, uz iznos štete i troškovi postupka radi utvrđivanja odgovornosti za štetu te pripadajuće zatezne kamate.

 

12.1. Na pitanje "Ulaze li u iznos osigurane svote, koji se ima isplatiti oštećenicima i troškovi (...)?" odgovorio je ovaj sud u odluci Rev 891/2021-2 od 15. veljače 2022., u vezi s primjenom odredbe čl. 964. st. 2. ZOO/05, izloženo je: "(...) navedena odredba glasi: Osiguratelj snosi, u granicama iznosa osiguranja, troškove spora i druge opravdane troškove radi utvrđivanja osiguranikove odgovornosti (...) odredbom čl. 965. st. 1. ZOO-a propisano je da u slučaju osiguranja od odgovornosti oštećena osoba može zahtijevati neposredno od osiguratelja naknadu štete koju je pretrpjela događajem za koji odgovara osiguranik, ali najviše do iznosa osigurateljeve obveze (...) stoga je sukladno navedenim odredbama drugostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je do iznosa osigurane svote tuženikove odgovornosti uračunao i troškove spora iz predmeta koji se vodio kod Općinskog suda u (...)".

 

13. U pogledu kamata (što je argmentum a contrario primjenjivo i na plaćene zatezne kamate na troškove postupka) ovdje treba opet uputiti već izraženo pravno shvaćanje ovog suda u  odluci Rev-1241/1995 od 7. rujna 2000., u kojoj je navedeno: "(...) Nižestupanjski sudovi su pravilno primijenili materijalno pravo iz čl. 939. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, dalje ZOO). U smislu čl. 939. ZOO osiguratelj stupa u sva prava svog osiguranika, odnosno korisnika osiguranja do visine ukupno uplaćene svote uključujući tu glavnicu i kamate, a on ima pravo od štetnika zahtijevati kamate na svotu isplaćene naknade od dana kada je izvršio isplatu svome osiguraniku."

 

14. Dakle, odgovor na postavljeno pitanje, glasi:

 

U smislu odredbe čl. 963. st. 1. ZOO/05 (jednako kao i ranije odredbe čl. 939. st. 1. ZOO/91) osiguratelj koji je nadoknadio štetu oštećenoj osobi i na kojega je prešlo pravo osiguranika (subrogacija) ima pravo od štetnika, odnosno njegovog osiguratelja naplatiti (uz isplaćeni iznos štete) i iznos troškova postupka koji je vođen radi utvrđivanja odgovornosti štetnika, uključujući i zatezne kamate na te troškove.

 

15. Ovdje još treba napomenuti kako su neke posebne vrste osiguranja od odgovornosti regulirane posebnim propisima (primjerice, razna dobrovoljna ili zakonska osiguranja od profesionalne odgovornosti). Tako i posebni Zakon o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine", broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13 i 152/14 - dalje: ZOOP), koji se primjenjuje u konkretnom slučaju, u odredbi čl. 14., propisuje da društvo za osiguranje koje je nadoknadilo štetu oštećenoj osobi ili platilo osigurani iznos, a na temelju toga Zakona nije bilo u obvezi, ima pravo na naknadu od osobe koja je odgovorna za štetu i to isplaćenog iznosa štete, kamate i troškova.

 

16. Imajući u vidu sve navedeno, u predmetnoj parnici sudovi su pravilnom primjenom materijalnog prava čl. 14. u vezi s čl. 963. st. 1. ZOO obvezali tuženika da tužitelju isplati i troškove postupka vođenog radi utvrđivanja odgovornosti štetnika (tuženikovog osiguranika).

 

17. Slijedom navedenog, primjenom odredbe čl. 393. st. 1. ZPP, valjalo je reviziju tuženika odbiti kao neosnovanu.

 

Zagreb, 6. prosinca 2023.