REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd 1514/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Slavka Pavkovića predsjednika vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja, Damira Kontreca člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice S. P., ranije K.-B. iz S., OIB: ..., zastupane po punomoćniku I. Ć., odvjetniku u S., protiv tuženika Ekonomsko-birotehnička škola S., OIB: ..., zastupanog po punomoćnicima - odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Lj. & V. iz S., radi zaštite dostojanstva i naknade štete, odlučujući o prijedlogu tužiteljice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Rijeci broj Gž R-476/2020-4 od 15. studenog 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu broj Pr- 83/19 od 6. ožujka 2020., u sjednici održanoj 16. travnja 2024.,

r i j e š i o  j e:

I. Odbija se prijedlog tužiteljice za dopuštenje revizije u odnosu na postavljena pravna pitanja.

II. Odbacuje se prijedlog tužiteljice za dopuštenje revizije u odnosu na povredu temeljnog ljudskog prava.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Rijeci broj Gž R-476/2020-4 od 15. studenog 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu broj Pr-83/19 od 6. ožujka 2020.

2. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP), revizijski sud je utvrdio da postavljena pitanja nisu važna za odluku u sporu a ni za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP.

3. To stoga jer se tim postavljenim pitanjima, od prvog do četvrtog, problematizira ograničenost osnova diskriminacije navedenih u odredbi čl. 1. Zakona o suzbijanju diskriminacije ("Narodne novine", broj 85/08 i 112/12 - dalje: ZSD), ali drugostupanjski sud je pravilno naveo da je sud vezan za tužbeni zahtjev i činjeničnu osnovu tužbe iz koje proizlazi da tužiteljica smatra da je ravnateljica prema njoj postupala diskriminatorno s osnova navedenih u čl. 1. st. 1. ZSD (te čl. 7. i 134. Zakona o radu - "Narodne novine", broj 93/14 i 127/17).

4. U odnosu na peto pravno pitanje, odgovor na isto ovisi o okolnostima svakog konkretnog slučaja.

5. Stoga u odnosu na postavljena pravna pitanja nisu ispunjene zakonske pretpostavke za intervenciju revizijskog suda u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP, pa je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP odlučeno kao u t. I. izreke.

6. Što se tiče pritužbe koja se odnosi na navodnu diskriminaciju protivnu čl. 14. st. 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 5/14), treba istaći da su sudovi dostatno obrazložili odluku a tužiteljica nije učinila vjerojatnim da je u postupku pred nižim sudovima bila diskriminirana.

7. Osim toga, tužiteljica izjednačuje pojmove diskriminacije i mobinga i time posljedično pogrešno tumači pravilo o prebacivanju tereta dokazivanja koje ne vrijedi ako se radi o sporu radi naknade štete uzrokovane mobingom. Posljedično navedenom, predlagateljica upisa nije učinila vjerojatnim da je došlo do povrede temeljnih ljudskih prava u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP.

8. Slijedom svega navedenog, proizlazi da je prijedlog valjalo u tom dijelu odbaciti pozivom na odredbu čl. 389.a st. 4. ZPP, a kao u t. II. izreke.

Zagreb, 16. travnja 2024.

Predsjednik vijeća:

Slavko Pavković, v.r.