Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: Gž-413/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Verice Perić Aračić kao predsjednice vijeća, Kate Brajković kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Josite Begović kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja S. I., O. G., OIB: …, kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda M. D. & Ž. D. iz V., protiv tuženika E. o. d.d. Z., OIB: …, P. S., kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici iz Odvjetničkog društva G. i P., Z., radi naknade štete, odlučujući o žalbama tužitelja i tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu- Stalna služba u Trogiru broj: Pn-437/2020-22 od 23. ožujka 2022., u sjednici održanoj 16. travnja 2024.,

p r e s u d i o  j e

I. Žalba tužitelja se djelomično prihvaća, a djelomično odbija kao neosnovana, dok se žalba tuženika odbija kao neosnovana, te se presuda Općinskog suda u Splitu-Stalna služba u Trogiru broj: Pn-437/2020-22 od 23. ožujka 2022. u točki I. i II. izreke:

a) preinačuje

- u dijelu točke I. izreke presude kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja za isplatom zakonskih zateznih kamata na dosuđeni iznos od 2.712,16 EUR za razdoblje od 15. rujna 2020. do 22. ožujka 2022. i sudi:

"Nalaže tuženiku isplatiti zakonske zatezne kamate koje na iznos od 2.048,65 EUR teku od 15. rujna 2020. do 22. ožujka 2022., a na iznos od 663,61 EUR od 21. siječnja 2022 do 22. ožujka 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena."

- u točki II. izreke (troškovi postupka) tako da sad glasi:

"Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznos od 858,10 EUR, u roku od 15 dana."

b) potvrđuje

- u preostalom pobijanom dijelu točke I. izreke.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

"I. Djelomično se prihvaća tužbeni zahtjev koji glasi: Tuženik E. o. d.d. Z., OIB: …, P. S., dužan je platiti tužitelju S. I. , OIB: …, O. G., na ime štete iznos od 20.435,56 kn uz pripadajuće zakonske zatezne kamate, počev od dana presuđenja od isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje je prethodilo tekućem polugodištu za tri postotna poena, dok se za više traženo od dosuđenog, do iznosa od 41.862,80 kn, odnosno za iznos od 21.427,24 kn, kao i u dijelu više zatraženog na ime kamata od dosuđenog, zahtjev tužitelja se odbija kao neosnovan.

II. Dužan je tuženik u roku od 15 dana iz osnova parničnog troška isplatiti tužitelju iznos od 3.193,00 kn."

2. Protiv navedene presude, pravodobnu i dopuštenu žalbu, podnijeli su tužitelj i tuženik pobijajući presudu u dijelu u kojem nisu uspjeli. Tuženik pobija presudu zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. točke 1.- 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/2022 i 155/23 – u daljnjem tekstu: ZPP), a tužitelj zbog pogrešne primijene materijalnog prava, a ujedno pobija i odluku o troškovima postupka. Žalbama predlažu da sud pobijanu presudu preinači, a podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. Tužitelj je na žalbu tuženika odgovorio. Predlaže odbiti tuženikovu žalbu kao neosnovanu.

4. Žalba tužitelja je u manjem dijelu osnovana, a u većem djelu neosnovana, dok je žalba tuženika u cijelosti neosnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu imovinske i neimovinske štete koju je pretrpio u prometnoj nesreći koju je skrivio osiguranik tuženika.

6. Prema specifikaciji prvotno postavljenog tužbenog zahtjeva tužitelj je na ime neimovinske štete potraživao iznos od 55.000,00 kn, dok je na ime nastale imovinske štete potraživao troškove liječenja u iznosu od 3.030,00 kn te za oštećeni motor iznos od 8.000,00 kn.

6.1 U odgovoru na tužbu tuženik je naveo kako je tužitelju već isplatio iznos od 42.609,00 kn od čega 40.000,00 kn na ime neimovinske štete, 500,00 kn na ime troškova liječenja, a 2.109,00 kn na ime štete na vozilu zbog čega je tužitelj na ročištu od 15. lipnja 2021. povukao tužbu za isplaćene iznose te za preostali iznos koji je potraživao na ime oštećenog motornog vozila pa je na ime neimovinske štete potraživao iznos od 15.000,00 kn, a 2.530,00 kn na ime troškova liječenja.

6.2. Tužitelj je podneskom od 21. siječnja 2022. nakon provedenog medicinskog vještačenja, a poslije zaključenja prethodnog postupka, povećao tužbeni zahtjev na način da je potraživao iznos od 41.862,80 kn i to na ime neimovinske štete iznos od 34.290,00 kn, dok je na ime troškova liječenja potraživao 7.572,80 kn.

7. Povodom ove preinake, a kojoj se tuženik izričito protivio, prvostupanjski sud nije donosio nikakvu odluku, no iz predmetnog spisa proizlazi da je istu prihvatio što se navodi i u obrazloženju pobijane odluke (točka 6.), a kako protiv tog rješenja nije dopuštena posebna žalba (članak 190. stavak 9. ZPP-a), to se takve odluke mogu pobijati samo u žalbi protiv konačne odluke, a što je učinio tuženik.

8. Preinaka tužbe povećanjem tužbenog zahtjeva nakon zaključenja prethodnog postupka, jer su provedenim vještačenjem utvrđene nove činjenice od kojih ovisi visina tužbenog zahtjeva, nije iznimka predviđena člankom 299. stavku 2. ZPP-a. Međutim, kako je člankom 39. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP-a (Narodne novine broj 70/19, dalje: ZID ZPP) izmijenjena ranija odredba članka 190. ZPP-a na način da je dodan novi stavak 2. kojim je propisano da iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka, tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja glavne rasprave ako je bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka, to je i po shvaćanju ovoga suda preinaku valjalo dopustiti, odnosno o osnovanosti tužbenog zahtjeva glede visine odlučiti prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu jer je isti postavljen nakon provedenog medicinskog vještačenja kojim je tužitelj saznao za činjenice koje mu ranije nisu mogle biti poznate zbog čega nisu osnovani žalbeni navodi o nedopuštenosti preinake.

9. Iz prvostupanjskog postupka proizlazi:

- da među strankama nije sporna pasivna legitimacija, nastanak štetnog događaja i odgovornost za nastanak štetnog događaja, dok je sporan osnov i visina tužbenog zahtjeva,

- da je radi utvrđenja opsega i visine štete provedeno medicinsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku torakalnom kirurgu N. I. iz S. i vještaku psihijatru Č. L. iz S. ,

- da je tužitelj zadobio trzajnu ozljedu vrata, natučenje desnog prsišta, lijeve šake, desnog koljena i stopala,

- da je tužitelj trpio fizičku bol jakog intenziteta 4 dana, srednjeg intenziteta u trajanju od 2 tjedna, a manjeg intenziteta još 3 mjeseca dana,

- da je tužitelj pretrpio primarni strah jakog intenziteta, a u daljnjem tijeku liječenja sekundarni strah jačeg intenziteta koji je trajao 6 dana, srednjeg intenziteta u trajanju od dva tjedna dana, te slabijeg intenziteta u trajanju od 2 mjeseca,

- da kod tužitelja postoji trajno smanjenje životne aktivnosti za 10%

- da kod tužitelja postoji naruženost srednjeg stupnja koja je stalno vidljiva,

- da je tužitelj imao troškova liječenja u vidu nabavke lijekova i zdravstvenih pregleda

10. Na ovako utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski je sud zaključio da je tužitelju u štetnom događaju povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje iz članka 19. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023 - dalje: ZOO), čime mu je nastala neimovinska šteta te da utvrđena težina povreda i okolnosti slučaja opravdavaju dosuđenje pravične novčane naknade za neimovinsku štetu iz članka 1100. stavka 1. ZOO-a koja tužitelju pripada u visini 60.000,00 kn, a kako je tuženik tužitelju na ime neimovinske štete nesporno isplatio 40.000,00 kn, naložio je tuženiku da tužitelju isplati iznos od 20.000,00 kn na ime pretrpljene neimovinske štete. U pogledu imovinske štete prvostupanjski sud je zaključio kako je tužitelj imao troškova liječenja u visini 935,56 kn, a kako je tuženik već tužitelju isplati 500,00 kn prvostupanjski je sud temeljem članka 1095. stavak 1. ZOO-a dosudio 435,56 kn na ime troškova liječenja pa je prvostupanjski sud na ime pretrpljene imovinske i neimovinske štete dosudio tužitelju iznos od 20.435,56 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja, a ujedno je odbio tužbeni zahtjev za isplatu od 21.427,24 kn.

11. Ispitujući dalje pobijanu presudu na temelju članka 365. stavak 2. ZPP-a, ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio neku od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a, na koju pazi po službenoj dužnosti.

12. Tužitelj i tuženik žalbom dovode u pitanje visinu naknade štete koju je prvostupanjski sud dosudio na ime povrede prava osobnosti smatrajući kako je ista dosuđena u preniskom odnosno previsokom iznosu. Protivno tome ovaj sud smatra kako je prvostupanjski sud na temelju provedenih dokaza, a sve temeljem vještačenja po stalnim sudskim vještacima pravilno utvrdio kako pravična novčana naknada neimovinske štete iznosi ukupno 60.000,00 kn. Naime prvostupanjski sud je temeljem članka 1100. ZOO-a uzeo u obzir sve kvalifikatorne okolnosti fizičkih bolova, straha, duševnih bolova zbog smanjenja životnih aktivnosti, kao i ostale okolnosti slučaja, te je dostatno obrazložio zbog čega dosuđeni iznos predstavlja odgovarajuću naknadu neimovinske štete nastale tužitelju kao posljedica nesretnog slučaja. Treba naglasiti kako je Građanski odjel Vrhovnog suda Republike Hrvatske na sjednici održanoj 5. ožujka i 15. lipnja 2020. zauzetim pravnim shvaćanjem izmijenio Orijentacijske kriterije i iznose za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete toga suda od 29. studenog 2002., br. Su-1331-VI/02 i 1372-11/02, (dalje: Orijentacijski kriteriji) na način da se tada prihvaćeni iznosi povećavaju za 50%, uz uputu da se izmjena Orijentacijskih kriterija primjenjuje na sve parnične postupke za naknadu neimovinske štete u svim stupnjevima suđenja (ubuduće), tj. od dana prihvaćanja na sjednici Građanskog odjela VSRH (15. lipnja 2020.). Orijentacijski kriteriji nisu pravila koje sud primjenjuje automatizmom i od kojih se ne može odstupati, već pomoćni orijentir pri ocjeni visine pravične novčane naknade kako bi se ujednačila sudska praksa u pogledu iznosa koji se dosuđuju kao naknadu za pretrpljenu neimovinsku štetu. Uvažavajući kontekstu svih utvrđenih odlučnih činjenica u ovom predmetu i navedeno povećanje iznosa naknade neimovinske štete od strane Vrhovnog suda, ocjena je ovog suda da utvrđeni iznos naknade neimovinske štete od 60.000,00 kn ni u kojem slučaju nije pretjeran niti prenizak iznos već korespondira činjenicama ovog slučaja i predstavlja adekvatnu satisfakciju tužitelju za pretrpljenu povredu prava osobnosti.

12.1. Tuženik neosnovano smatra da se u ovoj pravnoj stvari nisu mogli primijeniti kriteriji Vrhovnog suda RH od 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. s obzirom da se navedeni orijentacijski kriteriji primjenjuju na sve obvezne odnose kada sudovi odlučuju o visini pravične novčane naknade, a koji su nastali nakon 1. siječnja 2006. godine. (tako u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev- 660/2021 od 14. rujna 2021.)

13. Međutim prilikom određivanja početka tijeka zateznih kamata na dosuđeni iznos naknade štete prvostupanjski sud je pogrešno primijenio materijalno pravo, a na što u žalbi osnovano ukazuje tužitelj.

13.1. Naime tužitelj je podneskom od 21. siječnja 2022. preinačio tužbu i postavio konačni tužbeni zahtjev, a prvostupanjski sud je preinaku dopustio te je u pogledu neimovinske štete dosudio 5.000,00 kn više nego što je tužitelj ranijim zahtjevom potraživao. U odnosu na taj iznos tužitelju pripada zatezna kamata temeljem članka 12. stavka 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" broj: 151/05., 36/09., 75/09., 76/13., i 152/14.- dalje u tekstu: ZOOP) koji se primjenjuje u ovoj stvari kao lex specialis od dana kad je tužitelj takav povišeni zahtjev postavio jer tuženik ne može biti u zakašnjenju u odnosu na razdoblje prije nego što je postavljen preinačeni odnosno povišeni dio tužbenog zahtjeva. U pogledu preostalog dosuđenog iznosa od 15.435,56 kn prvostupanjski sud je pogrešno primijenio materijalno pravo kada je na taj iznos dosudio zakonske zatezne kamate od presuđenja na što u žalbi osnovano ukazuje tužitelj. Naime, tužitelju na taj iznos temeljem članka 12. stavak 4. ZOOP pripada zakonska zatezna kamata od dana podnošenja zahtjeva odnosno u konkretnom slučaju od dana podnošenja tužbe jer je tužitelj tako potraživao u tužbi.

14. Pogrešno je prvostupanjski sud primijenio članak 154. i 155. ZPP-a kad je odlučivao o troškovima postupka. Vodeći računa o uspjehu u pogledu osnove i visine, uspjeh tužitelja je 74,5 %, a uspjeh tuženika 25,5%, a kako je potrebno od uspjeha tužitelja oduzeti uspjeh tuženika proizlazi kako je konačni uspjeh tužitelja 49 %. Tužitelju na temelju članka 154. stavka 2. i 155. ZPP-a te odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne Novine" 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15, 37/2022, 126/2022 dalje: Tarifa) pripada trošak, za sastav tužbe po Tbr. 7/1 u iznosu od 1.000,00 kn, za sastav podnesaka od 22. listopada 2020., i 21. siječnja 2022. u ukupnom iznosu od 2.000,00 kn po Tbr. 8/1, za zastupanje na ročištima održanim 15. lipnja 2021., 14. siječnja 2022. i 25. veljače 2022. u ukupnom iznosu od 3.000,00 kn po Tbr. 9/1, a što ukupno iznosi 6.000,00 kn što uvećano za pripadajući PDV od 25% iznosi 7.500,00 kn. Tužitelju je potrebno priznati trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 1.010.00 kn i presudu u iznosu od 554,00 kn, a obzirom na tužiteljev uspjeh u sporu od 49,00 % parnični trošak tužitelja iznosi 4.441,36 kn. Na taj iznos je potrebno dodati i trošak vještačenja u iznosu od 2.024,00 kn pa je tuženik dužan tužitelju na ime troškova postupka naknaditi iznos od 6.465,36 kn.

15.. Tužitelj nije potraživao troškove žalbenog postupka, a tuženik nije uspio u žalbenom postupku, pa njegov zahtjev da mu tužitelj naknadi troškove žalbe valjalo odbiti i odlučiti kao pod točkom II. izreke ove drugostupanjske presude na temelju odredbe članka 166. stavak 1. u vezi članka 154. stavak 1. ZPP-a.

16. Novčani iznosi dosuđeni u izreci preračunati su u euro po tečaju od 7,53450 kn temeljem Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine" broj: 57/22 i 88/22).

17. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude, i to pod točkom I. a) izreke temeljem članka 373. točke 3. ZPP-a, a pod točkom I. b) izreke temeljem članka 368. stavak 1. ZPP-a.

Dubrovnik, 16. travnja 2024.

Predsjednica vijeća:

Verica Perić Aračić, v.r.