Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-3820/2023-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Gabriele Topić Kordej kao predsjednice vijeća, sutkinje izvjestiteljice Sandre Artuković Kunšt univ.spec.iur. i Suzane Radaković kao članica vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice IJ OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Stipica Akrap, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Severitas d.o.o. OIB:92595616163 iz Zagreba, Hribarov prilaz 6A, koga zastupa punomoćnik Nikola Remenar, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Remenar&Remenar j.t.d., Zagreb, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. br. P- 5234/20-14 od 27. travnja 2023., u sjednici vijeća održanoj dana 15. travnja 2024.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tužiteljice IJ kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. br. P-5234/20-14 od 27. travnja 2023.

II Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška sastava odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1.1. Presudom suda prvog stupnja posl. br. P-5234/20-14 odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev koji je glasio: „Proglašava se nedopuštenom ovrha određena rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu, posl. broj Ovr-2951/19 od 19. listopada 2019., po prijedlogu ovrhovoditelja Severitas d.o.o. iz Zagreba, Hribarov prilaz 6A, OIB: 92595616163, protiv ovršenika OTP banka d.d. iz Zadra, Domovinskog rata 61, OIB: 52508873833, radi iseljenja i predaje u posjed nekretnine i to stana broj 8, na drugom katu, ulaz B, nalazećeg u [adresa], a izgrađenog na k. č. br. [katastarska čestica], po novoj izmjeri čest.br. 934, k. o. [katastarska općina], z. k. ul. br. [broj ZK uloška], [broj poduloška].“, kao u stavku I izreke presude suda prvog stupnja.

1.2. U stavku II izreke prvostupanjske presude tužiteljici je naloženo naknaditi tuženiku troškove postupka u iznosu od 932,81 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 27. travnja 2023. do isplate.

2.1. Protiv navedene presude žali se tužiteljica zbog žalbenih razloga pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže prvostupanjsku presudu ukinuti i preinačiti u skladu sa žalbenim navodima, podredno ju ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

2.2. Tuženik u odgovoru na žalbu smatra da je žalba neosnovana te predlaže žalbu kao takvu odbiti, uz naknadu troška žalbenog postupka.

3. Žalba je neosnovana.

4. U prvostupanjskoj presudi i u postupku koji joj je prethodio ne uočavaju bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2, 4, 8, 9, 13 i 14 Zakona o parničnom postupku ("Službeni list SFRJ" br. 4/1977, 36/1977, 36/1980, 6/1980, 69/1982, 43/1982, 58/1984, 74/1987, 57/1989, 20/1990, 27/1990, 35/1991 i "Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22, dalje ZPP) na koje ovaj sud kao sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti prema odredbi čl. 365. st. 2. ZPP.

5.1. Sud prvoga stupnja raspravio je sve okolnosti bitne za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovom predmetu te je na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene a u skladu sa odredbom čl. 8. ZPP pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje.

5.2. Predmetnom postupku prethodio je ovršni postupak kojeg je pred prvostupanjskim sudom pod posl. br. Ovr-2951/19 pokrenuo ovdje tuženik, protiv ovršenika OTP Banke i u kojem je rješenjem posl. br. Ovr-2951/2019-12 od 18. listopada 2019. određena ovrha ispražnjenjem i predajom nekretnine - stana u [adresa] na drugom katu, ulaz B, izgrađenog na k. č. br. [katastarska čestica], po novoj izmjeri čest.br. 934, z. k. ul. br. [broj ZK uloška], [broj poduloška] k. o. [katastarska općina] te udaljenjem ovršenika i uklanjanjem svih stvari s nekretnine, na temelju ovršne isprave – ugovora o kupoprodaji nekretnine potvrđenog od javnog bilježnika Mladena Bureca iz Zagreba br. OU-356/2017 od 3. lipnja 2019. a ovršnog pod brojem OV- 10033/2019 od 25. srpnja 2019.

5.3. Navedeni je ugovor o kupoprodaji nekretnine ovdje tuženik kao kupac zaključio s ovršenikom OTP Bankom kao prodavateljem - fiducijarnim vlasnikom, koji je to vlasništvo stekao kao pravni slijednik Splitske banke d.d. na temelju Ugovora o kreditu br. 60-29-05039-7 uz sporazum o osiguranju novčane tražbine prijenosom vlasništva predmetne nekretnine od 17. listopada 2001., koja je tada bila u vlasništvu BJ kao fiducijarne dužnice, a ona ga je prethodno stekla temeljem Darovnog ugovora od svog oca a bivšeg muža ovdje tužiteljice ĐJ zaključenog 25. listopada 2000.

6. Na temelju pravilnog utvrđenja da tužiteljica nije dokazala tuženikovu nesavjesnost pri stjecanju vlasništva nekretnine – stana u [adresa] na drugom katu, ulaz B, izgrađenog na k. č. br. [katastarska čestica], po novoj izmjeri čest.br. 934, z. k. ul. br. [broj ZK uloška], [broj poduloška] k. o. [katastarska općina] da bi mu mogla suprotstaviti tvrdnju o bračnoj stečevini, prvostupanjski je sud odbio opugnacijski zahtjev tužiteljice, pravilno zaključujući kako nisu ostvarene pretpostavke iz čl. 59. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine" br. 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24, dalje OZ).

7.1. Ispitujući osporenu presudu primjenom čl. 365. st. 2. ZPP u granicama razloga navedenih u žalbi valja reći da za osnovanost tužbenog zahtjeva u predmetnom slučaju nisu dovoljne činjenice koje tužiteljica u žalbi ističe - da je predmetna nekretnina bračna stečevina te da je suprug tužiteljice tom nekretninom bez tužiteljičinog saznanja raspolagao tako da ju je darovao, već je odlučno da se prema odredbi čl. 130. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00. 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 153/09, 143/12 i 152/14, dalje ZV) vlasništvo nekretnine eventualno stečeno na temelju zakona (bračna stečevina) ne može suprotstaviti pravu onoga tko je, postupajući s povjerenjem u zemljišne knjige, u dobroj vjeri upisao svoje pravo na nekretnini dok još pravo stečeno na temelju zakona nije bilo upisano.

7.2. U okolnostima predmetnog slučaja, u kojem tužiteljica ni ne tvrdi niti dokazuje da je tuženik pri stjecanju prava vlasništva predmetne nekretnine temeljem ugovora o kupoprodaji potvrđenog od javnog bilježnika Mladena Bureca iz Zagreba br. OU- 356/2017 od 3. lipnja 2019. a ovršnog pod brojem OV-10033/2019 od 25. srpnja 2019. postupao nesavjesno odnosno da je znao ili da je obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati u to da stan ne pripada u cijelosti otuđivatelju OTP Banci već da predstavlja tužiteljičinu bračnu stečevinu, tužiteljica ne može sa uspjehom zahtijevati proglašenje ovrhe radi iseljenja i predaje u posjed te nekretnine tuženiku kao vlasniku nedopuštenom, pozivom na neuknjiženu bračnu stečevinu.

7.3. Budući da u pogledu činjenica odlučnih za primjenu mjerodavne odredbe čl. 130. st. 2. ZV tužiteljica nije postupila po čl. 7. st. 1., čl. 219. st. 1. i čl. 299. st. 1. ZPP, sud prvog stupnja nije ni mogao izvesti pogrešan zaključak u pogledu činjeničnog stanja, kao što se to u žalbi neutemeljeno tvrdi. Za razliku od žalbenih navoda, prvostupanjski je sud pravilno zaključio kako tužiteljica nije dokazala nesavjesnost tuženika pri stjecanju vlasništva predmetnog stana a što je odlučno za primjenu čl. 130. st. 2. ZV u vezi čl. 59. st. 1. OZ.

8.1. Žalbeno osporavanje pravilnosti činjeničnog utvrđenja suda prvog stupnja u odnosu na tužiteljičino pozivanje na pravo na dom nije osnovano. Kada se u svom prigovoru od 13. prosinca 2019. u svojstvu treće osobe u postupku posl. br. Ovr- 2951/19 pozvala na pravo na dom, ovdje tužiteljica je navela kako će u najkraćem mogućem roku doprinijeti relevantne dokaze o tome da nema drugih nekretnina u vlasništvu međutim ni u navedenom postupku posl. br. Ovr-2951/19 niti u ovom postupku tužiteljica nije dokazala pretpostavke osnovanosti svog prigovora prava na dom.

8.2. Prvenstveno valja reći kako se domom smatraju prostorije s kojima je pojedinac ostvario dovoljno jaku, stvarnu i trajnu (kontinuiranu) povezanost, bez obzira na to da li ih nastanjuje zakonito ili bez ovlaštenja. U tom je smislu prvostupanjski sud pravilno ocijenio kako su u predmetnom postupku izostali dokazi o trajnoj vezi tužiteljice s predmetnim stanom, koju činjenicu u pogledu trajnosti tužiteljica nije dokazala dok iz rezultata postupka proizlazi suprotno, da je tužiteljica živjela na relaciji Zagreb - Dalmacija, gdje joj živi obitelj kod koje je i smještena, u [adresa] (Općina Unešić) a ujedno je uvidom u Jedinstveni registar osoba utvrđeno kako tužiteljica nikada nije ni imala prijavljeno prebivalište ili boravište na adresi predmetnog stana u [adresa]. dok se u žalbi navodi stan na drugoj adresi, u [adresa] u Zagrebu.

8.3. Navedeni zaključak suda prvog stupnja o neosnovanosti pozivanja na pravno na dom u okolnostima predmetnog slučaja u kojem tužiteljica nije dokazala trajnu vezu sa predmetnim stanom u [adresa] nije doveden u dvojbu žalbenim navodima o propustu suda da utvrdi zdravstveno stanje tužiteljice. Naime, tužiteljica je bila u mogućnosti pratiti postupak i sudjelovati u njemu uz odgovarajuću stručnu pomoć odvjetnika koji ju je kontinuirano zastupao tijekom postupka pred sudom prvog stupnja međutim ona nije iznosila činjenice i dokazne prijedloge u vezi svog zdravstvenog stanja i njegove relevantnosti za odlučnu činjenicu trajne veze sa predmetnim stanom. Stoga je prvostupanjski sud dokazni postupak proveo pravilnom primjenom odredaba čl. 7., čl. 219. st. 2. i čl. 299. ZPP, kojima je inkvizicijsko načelo ili načelo službene istine zamijenjeno akuzatornim načelom ili načelom stranačke istine po kojem su stranke dužne iznijeti činjenice i predložiti dokaze u svrhu utvrđenja svoji navoda na kojima temelje zahtjev ili osporavaju navode suprotne strane.

8.4. Zaštita prava na dom iz čl. 8. st. 2. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori" broj 18/97, 6/99- pročišćeni tekst, 8/99, 14/02 i 1/06: dalje: Konvencija) odnosno iz čl. čl. 35. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“ br. 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10, 05/14, dalje Ustav) nije apsolutna ni neupitna jer ograničenje tog prava mora zadovoljiti određene kriterije sadržane u tzv. testu razmjernosti, uzimajući u obzir da tužiteljica prigovor prava na dom suprotstavlja tužiteljevom pravu mirnog uživanja vlasništva predmetnog stana koje se štiti odredbama čl. 1. Protokla I uz Konvenciju kao i odredbom čl. 48. st. 1. Ustava, koje u sadržaju vlasničkih ovlaštenja obuhvaća pravo posjedovanja tog stana (čl. 30. st. 2. ZV).

8.5. U okolnostima u kojima je ovršni zahtjev za predaju predmetnog stana utemeljen na zakonu odnosno na mjerodavnim odredbama čl. 256. st. 1. u vezi čl. 23. toč. 4, čl. 28. st. 1. i čl. 29. st. 1. OZ a miješanje javne vlasti se smatra nužnim jer nije utvrđeno da bi se cilj mogao postići nekom blažom mjerom, tužiteljica, koja nije dokazala trajnu vezu s predmetnim stanom, se u svom opugnacijskom zahtjevu neosnovano poziva na pravo na dom.

9. Slijedom navedenog nisu ostvareni ni žalbeni razlozi pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja iz čl. 355. ZPP niti pogrešne primjene materijalnog prava iz čl. 356. ZPP jer tužiteljica svojim žalbenim navodima nije osnovano osporila pravilnost i zakonitost prvostupanjske odluke. Stoga je primjenom čl. 368. st.

1. ZPP ovaj sud odlučio kao u stavku I izreke.

10. U stavku II izreke odlučeno je o zahtjevu tuženika za naknadu troška sastava odgovora na žalbu, kao radnje koja nije nužna za tijek postupka, primjenom čl. 166. st. 1. u vezi čl.155. st. 1 ZPP.

U Zagrebu 15. travnja 2024.

Predsjednica vijeća:

Gabriela Topić Kordej