REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: 47 Pž-1851/2023-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Kristina Saganić, u pravnoj stvari tužitelja HADVA d.o.o., OIB 83351295866, Osijek, Hrvatske Republike 19h, kojeg zastupa punomoćnik Vedran Stanić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Stanić & Zrno j.t.d., Osijek, Park kralja Petra Krešimira IV br. 1, protiv tuženika TEHNO - ELEKTRO d.o.o., OIB 11657560751, Đakovo, A. Cesarca 3, kojeg zastupa punomoćnik Domagoj Pejić, OIB 54085809881, odvjetnik u Osijeku, K. A. Stepinca 17., radi isplate iznosa od 3.132,12 EUR, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj Povrv-134/2022-42 od 17. ožujka 2023., 15. travnja 2024.
p r e s u d i o j e
Odbija se tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj Povrv-134/2022-42 od 17. ožujka 2023. u točkama II. i III. izreke.
Obrazloženje
1. Presudom Trgovačkog suda u Osijeku odbijen je tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 3.132,12 EUR s kamatama i troškovima ovrhe u iznosu od 101,94 EUR s kamatama te je ukinut platni nalog iz rješenja o ovrsi javnog bilježnika Krešimira Milasa u Osijeku poslovni broj Ovrv-186/2020 od 27. veljače 2020. (točka II. izreke). Tužitelju je naloženo naknaditi tuženiku parnične troškove u iznosu od 2.198,84 EUR (točka III. izreke). Pravomoćnom odlukom je održan na snazi platni nalog u dijelu plaćanja zakonskih zateznih kamata na zakašnjelo plaćanje prvotno utuženih računa (točka I. izreke) i odbijen tuženikov zahtjev za naknadu parničnih troškova (točka IV. izreke).
1.1. Prvostupanjski sud je u ponovljenom postupku odlučio o tužbenom zahtjevu za plaćanje kupoprodajne cijene za robu koju tuženik nije platio.
2. Protiv navedene presude u točkama II. i III. izreke tužitelj je izjavio žalbu, navodeći da je zahvaćena bitnom povredom odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP). Tužitelj tvrdi da je prvostupanjski sud nepravilno primijenio odredbu čl. 221.b ZPP-a, jer je tuženik koristio pravo na odbitak pretporeza i nije dokazao da tužiteljeva tražbina ne postoji. Iskazi svjedoka potvrđuju da je tuženik preuzeo robu od tužitelja i da se prije unosa računa u poslovne knjige kod tuženika provjerava je li roba isporučena, a teret dokaza nije na tužitelju nego na tuženiku. Zato predlaže da ovaj sud presudu u pobijanom dijelu preinači.
3. Odgovor na žalbu nije dostavljen.
4. Tužiteljeva žalba nije osnovana.
5. Ispitavši pobijanu presudu na temelju odredaba čl. 365. st. 2. i čl. 467. st. 1. ZPP-a, u granicama dopuštenih žalbenih razloga, pazeći pritom po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. t.
2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud je utvrdio da je ona pravilna i zakonita.
5.1. U ovom slučaju riječ je o sporu male vrijednosti (čl. 502. st. 1. ZPP-a). Presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog apsolutno bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. (osim t. 3.) ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 467. st. 1. ZPP-a). Predmetnu presudu nije moguće pobijati zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
6. Predmet tužbenog zahtjeva odnosi se na plaćanje tužiteljevih računa broj 17, 25, 40 i 42. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud je odluku o tužbenom zahtjevu utemeljio na odredbi čl. 221.b ZPP-a, kako je upućen rješenjem ovoga suda poslovni broj Pž-4737/2021-4 od 20. rujna 2022.
6.1. Odredbom čl. 221.b ZPP-a propisano je da ako tužitelj dokaže da je tuženik za tražbinu koju je tužitelj utužio na temelju vjerodostojne isprave koristio pravo na odbitak pretporeza, smatrat će se da tražbina postoji, osim ako tuženik ne dokaže protivno (st. 1.). U slučaju kad tražbina po pojedinačnom računu ne prelazi iznos od 10.000,00 kn, smatrat će se da je tuženik koristio pravo na odbitak pretporeza ako u roku od 15 dana po pozivu suda ne dostavi isprave na temelju kojih se može utvrditi je li koristio pravo na odbitak pretporeza (st. 4.). Dakle, zakonom je propisana oboriva zakonska presumpcija o postojanju utužene tražbine, što ne oslobađa prvostupanjski sud dužnosti ocijeniti dokaze izvedene tijekom postupka, te ispitati tuženikove prigovore tužbenom zahtjevu.
7. Tuženik je osporio utuženu tražbinu tvrdnjom da robu iz spornih računa nije primio pa zato te račune nije platio (platio je one prvotno utužene račune po kojima je robu primio) te je predložio izvođenje dokaza. S druge strane, tužitelj je dostavio dokumentaciju za koju smatra da dokazuje tužbeni zahtjev te predložio saslušanje svjedoka. U prvoj odluci prvostupanjski sud je utvrdio da je potvrda porezne uprave o tome da je tuženik iskoristio pretporez po jednom računu (broj 17/1 koji prelazi iznos od 10.000,00 kn) dokaz o postojanju te tražbine, dok je u odnosu na ostale račune koji glase na iznos manji od 10.000,00 kn, prvostupanjski sud odlučnom cijenio okolnost što tuženik unatoč nalogu suda nije dostavio potvrdu porezne uprave o tom podatku pa da se zato ima smatrati da tražbina iz tih računa postoji. Međutim, navedeno utvrđenje nije bilo dovoljno za zaključak o postojanju tražbine i primjenu zakonske presumpcije, jer je prvostupanjski sud u ranijem postupku propustio valjano ispitati osnovanost tuženikovog prigovora tužbenom zahtjevu. Prvostupanjski sud je bio dužan ne samo na osnovi podataka porezne uprave (odnosno tuženikovog propusta u dostavi tih podataka za račune koji glasi na iznos manji od 10.000,00 kn) zaključiti o postojanju utužene tražbine, nego je bio dužan uvažavajući tuženikovo osporavanje tužbenog zahtjeva, cijeniti sve dokaze u spisu (i/ili prihvaćanjem dokaznih prijedloga stranaka usmjerenih na dokazivanje spornih okolnosti) i ocijeniti je li tuženik tu zakonsku presumpciju oborio. Tek bi tada zadaća suda u primjeni citirane zakonske odredbe bila ispunjena.
8. U ponovljenom postupku, prvostupanjski sud je proveo predložene dokaze i njihovom ocjenom zaključio da tužbeni zahtjev nije osnovan. Suprotno tužiteljevim žalbenim navodima stranaka, ovaj sud utvrđuje da je prvostupanjski sud na osnovi valjane ocjene izvedenih dokaza o tužbenom zahtjevu donio pravilnu i zakonitu odluku. Pobijana presuda je razumljiva, zaključci prvostupanjskog suda utemeljeni su na rezultatima izvedenih dokaza, što je sud jasno i detaljno obrazložio; presuda nije zahvaćena bitnim povredama odredaba parničnog postupka kako se u žalbi neosnovano ukazuje (čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a).
9. Prvostupanjski sud je cijenio dokaze kako svaki zasebno, tako i u njihovoj ukupnosti, usporedio je isprave u spisu koje se tiču spornih tužiteljevih računa i potom pravilno utvrdio proturječja u ispostavljenim računima i pratećoj dokumentaciji. Uz navedeno, prvostupanjski je sud detaljno analizirao iskaze svjedoka i zastupnika po zakonu stranaka te na osnovi valjanih zaključaka osnovano prihvatio tuženikovo osporavanje sporne tražbine.
9.1. Tako je pravilno utvrđeno da tužiteljev račun broj 17/1/1 od 30. siječnja 2017. nije sukladan pratećoj otpremnici u pogledu fakturirane robe, datuma isporuke (otpremnica je ispostavljena 15. veljače 2017., a u računu naveden datum isporuke 30. siječnja 2017.) i ovjere otpremnice (svjedok je osporio potpis na toj ispravi, potvrdio je da su se naručivale i primale takve cijevi, ali da je bilo više takvih narudžbi; tuženik je nesporno platio neke prvotno utužene račune). U odnosu na preostale sporne tužiteljeve račune broj 25, 40 i 42 prvostupanjski je sud utvrdio da iz njima pratećih otpremnica ne proizlazi sa sigurnošću zaključak o tuženikovom primitku te robe. Niti se iskazima svjedoka sa sigurnošću može zaključiti o osnovanosti tužiteljeve sporne tražbine kako je to prvostupanjski sud detaljno analizirao u obrazloženju pobijane presude, a zastupnici po zakonu stranaka kazivali su suprotno.
9.2. Tužitelj u žalbi upućuje na navodne propuste prvostupanjskog suda u ocjeni izvedenih dokaza, naročito na to da iskazi svjedoka (tuženikov poslovođa Davor Pejić i tuženikov zastupnik po zakonu Ivica Prodanović) potvrđuju da se svaki ulazni račun provjerava, te da je svjedok Silvestar Vinković potvrdio da je baš takvu robu koja se nalazi na tužiteljevom računu primio na skladištu Brodometalurgije u Splitu. Međutim, voditelj spornog gradilišta svjedok Davor Pejić koji je posvjedočio o tome da je na gradilište dolazio svaka dva tjedna i zaprimao otpremnice od skladištara ili radnika na terenu, izričito je izjavio da se ne može izjasniti o utuženim računima i otpremnicama zbog proteka vremena. Tužitelj u žalbi neosnovano upućuje na dio iskaza svjedoka o provjeravanju računa prije knjiženja u poslovnim knjigama tuženika u smislu primitka robe; naime, osim što se svjedok o spornim računima nije mogao konkretno izjasniti, uopćene tvrdnje ne mogu predstavljati dostatnu osnovu za ocjenu u prilog postojanja konkretnog potraživanja. Uz navedeno, svjedok Vinković koji je i inače primao takvu robu (cijevi) u skladište, izjavio je da je bilo više narudžbi te robe, što znači da roba iz spornog računa nije jedina, a odlučnim je cijenjeno i to što je svjedok osporio postojanje njegovog potpisa na otpremnici. Stoga, nema osnove za primjenu zakonske predmnijeve o postojanju tužiteljeve tražbine kako to tužitelj u žalbi upućuje, jer je tuženik dokazao suprotno.
10. Slijedom navedenog, odbijanjem tužiteljeve žalbe, pobijana presuda je potvrđena (čl. 368. st. 1. ZPP-a).
Zagreb, 15. travnja 2024.
Sudac
Kristina Saganić
Broj zapisa: 9-30866-4fff2
Kontrolni broj: 067e3-b1d89-0b7d1
Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:
CN=Kristina Saganić, O=VISOKI TRGOVAČKI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR
Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:
https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/
unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.
Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.
Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku,
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.
