Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž Ovr-1859/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji toga suda Mireli Mijoč Kramar, u pravnoj stvari predlagateljice osiguranja T. B. iz Z., OIB:…, koju zastupaju punomoćnici odvjetnici iz Odvjetničkog društva M. S. & P. iz Z., OIB: …, protiv protivnika osiguranja A. B. iz V. G., OIB:…, kojeg zastupa punomoćnica A. M., odvjetnica u Z., radi osiguranja privremenom mjerom, odlučujući o žalbi predlagateljice osiguranja protiv rješenja Općinskog suda u Velikoj Gorici, poslovni broj Ovr-111/2023-3 od 8. svibnja 2023., dana 15. travnja 2024.,

r i j e š i o  j e

I Odbija se žalba predlagateljice osiguranja kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Velikoj Gorici, poslovni broj Ovr-111/2023-3 od 8. svibnja 2023.

II Odbija se zahtjev predlagateljice osiguranja za naknadu troška žalbe.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem odbijen je prijedlog predlagateljice osiguranja od 17. kolovoza 2022. za donošenjem privremene mjere kao neosnovan.

2. Protiv prvostupanjskog rješenja žali se predlagateljica osiguranja zbog svih žalbenih razloga određenih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022.,114/22. - dalje: ZPP) s prijedlogom da drugostupanjski sud preinači, podredno ukine rješenje. Traži trošak žalbe.

3. Žalba predlagateljice osiguranja je neosnovana.

4. Predmet odlučivanja je prijedlog predlagateljice za određivanje privremene mjere slijedećeg sadržaja:

"I. Radi osiguranja novčane tražbine predlagateljice osiguranja T. B., OIB:… u iznosu od 502.100,00 kn zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od 13. lipnja 2022. pa do isplate po stopi sukladno čl.29. Zakona o obveznim odnosima koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, kao i radi troškova postupka osiguranja, određuje se

privremena mjera

zabranom protivniku osiguranja A. B., OIB:…, da otuđi ili optereti ½ dijela nekretnina upisane u:

- knjizi položenih ugovora poduložak 7638, zk.ul.1922 k.o. T., opisana kao stan na VII (sedmom) katu, koji se sastoji od dvije sobe i ostalih prostorija u ukupnoj površini od 52.70 čm, koji stan se nalazi u stambenoj zgradi …, Z., sagrađen na kčbr.2900/2,

- zk.ul.2103 k.o. V. G., sagrađenu na kčbr.2757, opisana kao K. ul. Površine 127 m2, koja se sastoji od izgrađenog zemljišta površine 12 m2, dvorište površine 66 m2, stambene zgrade, … površine 49 m2, sveukupno površine 127 m2, povezano sa posebnim dijelom nekretnine, i to 2. Suvlasnički dio: 1/2,

uz zabilježbu ove zabrane u zemljišnoj knjizi.

II. Ova privremena mjera traje do pravomoćnog okončanja parničnog postupka koji se vodi pred Općinskim sudom u Velikoj Gorici posl.br.P Ob-78/2022.

III. Žalba protiv ovog rješenja ne odgađa provedbu privremene mjere.

IV. Nalaže se zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Velikoj Gorici i Općinskom građanskom sudu u Zagrebu provedbu zabilježbe iz toč. I. ove odluke."

5. Predlagateljica u prijedlogu navodi da prva navedena nekretnina predstavlja vlastitu imovinu protivnika osiguranja, ali da je predlagateljica cijelo vrijeme trajanja bračne zajednice ulagala značajna vlastita sredstva, plaćala sve režijske troškove i mjesečne anuitete za otkup nekretnine te smatra da s te osnove ima obveznopravni zahtjev u iznosu od 262.600,00 kn za ulaganja, a 112.000,00 kn za otplatu kredita, a da je druga navedena nekretnina upisana na predlagateljicu i protivnika osiguranja, svaki u ½ dijela, a kako je nekretnina kupljena u derutnom stanju, predlagateljica s osnova ulaganja u tu predmetnu nekretninu (koja sredstva joj je pozajmio brat) potražuje iznos od 52.500,00 kn te navodi da su stranke za vrijeme trajanja bračne zajednice stekli više pokretnina veće vrijednosti koje je protivnik osiguranja po prestanku bračne zajednice prodao, pa s te osnove predlagateljica potražuje i iznos od 75.000,00 kn. Navodi da se u posjedu prve navedene nekretnine nalazi predlagateljica sa sinom, a u posjedu druge navedene nekretnine se nalazi protivnik osiguranja (što nije sporno među strankama). Obzirom da se prva nekretnina već nalazi u posjedu predlagateljica i da se prijedlogom za određivanje privremene mjere predlaže određivanje samo na suvlasničkom dijelu od 1/2, koji prema tvrdnjama predlagateljice, čini udio iste s osnova bračne stečevine, a da se na drugoj nekretnini, koja se nalazi u posjedu protivnika osiguranja, traži određivanje privremene mjere na njegovom suvlasničkom dijelu, smatra da predložena privremena mjera ne sprječava protivnika osiguranja u izvršavanju njegovih vlasničkih, odnosno suvlasničkih prava, pa da bi donošenjem predložene privremene mjere protivnik osiguranja trpio samo neznatnu štetu u smislu odredbe čl. 344. st. 2. OZ.

6. Prvostupanjski sud je odbio prijedlog za određivanje privremene mjere uz utvrđenja i zaključke:

- da je povodom prijedloga predlagateljice osiguranja od 17. kolovoza 2022., prvostupanjski sud 19. kolovoza 2022. donio rješenje o privremenoj mjeri (list 18 do 20 spisa), koje je povodom žalbe protivnika osiguranja ukinuto rješenjem Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž Ovr-1846/2022-2 od 13. veljače 2023. te je predmet vraćen sudu na ponovno odlučivanje,

- da predlagateljica u prijedlogu od 17. kolovoza 2022. navodi kako je pravomoćnom presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl.br. P2-778/14-3 od 5. lipnja 2014. razveden brak između protivnika osiguranja i nje, da je 13. lipnja 2022. pokrenula tužbu radi utvrđenja bračne stečevine i isplate pred ovim sudom pod poslovnim brojem P Ob-78/2022 protiv protivnika osiguranja, kojom traži da se protivniku osiguranja na ime ulaganja u nekretnine upisane u zk.ul.br. 1922 k.o. T. i zk.ul.br. 2103 k.o. V. G. i pokretnina veće vrijednosti, koje predstavljaju bračnu stečevinu, naloži plaćanje iznosa od 502.100,00 kn uvećano za pripadajuće zatezne kamate koje teku od podnošenja tužbe slijedom čega radi osiguranja svoje tražbine predlaže donošenje rješenja kojim će se protivniku osiguranja zabraniti otuđiti ili opteretiti, ili da na drugi način da raspolaže ½ dijela nekretnina navedenih u prijedlogu (list 1 do 3 spisa),

- da je prijedlog predlagateljice osiguranja od 17. kolovoza 2022. dostavljen protivniku osiguranja na očitovanje, koji se podneskom od 26. kolovoza 2022. uz rješenje očitovao (žalbom) te ističe kako predlagateljica nije učinila vjerojatnim, a prvostupanjski sud nije obrazložio, postojanje kumulativno ispunjenje zakonskih pretpostavki za izdavanje predložene privremene mjere, da sama činjenica da su stranke bile u braku ne znači da predlagateljica ima tražbinu kao prvu pretpostavku za izdavanje privremene mjere jer je brak sklopljen još za vrijeme Zakona o braku i porodičnim odnosima koji ne polazi od presumpcije jednakog doprinosa već ovisi o dokazanom doprinosu pa sama činjenica da je netko u braku ne znači vjerojatnost potraživanja, da je predlagateljica upisana kao suvlasnica i ½ nekretnine u V. G. i nekretnine na C. u cijelosti što upućuje da je bračna stečevina utvrđena i podijeljena i da ne postoji potraživanje, da tužiteljica nije uz tužbu dostavila niti jedan materijalni dokaz na okolnost ulaganja niti stjecanja vrijednih pokretnina već predlaže saslušanje svojih članova obitelji (majke, brata i sina) čija vjerodostojnost je unaprijed dovedena u sumnju, da predlagateljica nije učinila vjerojatnim ni opasnost da će bez takve mjere protivnik osiguranja spriječiti ili znatno otežati naplatu tražbine time što će svoju imovinu otuđiti, prikriti ili na drugi način njome raspolagati jer protivnik osiguranja živi u nekretnini u V. G., a predlagateljica u nekretnini u ulici … u Z., nekretnine su u suvlasništvu u idealnim dijelovima, opterećene su založnim pravima i protivnik osiguranja nije poduzeo nikakvu radnju za prodaju te da predlagateljica nije učinila vjerojatnim da bi predloženom mjerom protivnik osiguranja pretrpio samo neznatnu štetu,

- da je odredbom čl. 344. st. 1. Ovršnog zakona (Narodne novine, broj 112/2012 i dr., dalje: OZ) propisano da se privremena mjera radi osiguranja novčane tražbine može odrediti ako predlagatelj osiguranja učini vjerojatnim postojanje tražbine i opasnost da će bez takve mjere protivnik osiguranja spriječiti ili znatno otežati naplatu tražbine time što će svoju imovinu otuđiti, prikriti ili na drugi način njome raspolagati, ali ne treba dokazivati opasnost iz stavka 1. ovoga članka ako učini vjerojatnim da bi predloženom mjerom protivnik osiguranja pretrpio samo neznatnu štetu,

- da se, dakle, privremena mjera određuje ako su kumulativno ispunjene sljedeće pretpostavke a) vjerojatnost postojanja novčane tražbine i b) vjerojatnost postojanja opasnost da će bez takve mjere protivnik osiguranja spriječiti ili znatno otežati naplatu tražbine time što će svoju imovinu otuđiti, prikriti ili na drugi način njome raspolagati, ili (alternativno) vjerojatnost da bi predloženom mjerom protivnik osiguranja pretrpio samo neznatnu štetu te da ukoliko nije ispunjena jedna od kumulativno postavljenih pretpostavki nema ni potrebe razmatrati drugu pretpostavku,

- da u konkretnom slučaju predlagateljica dokumentacijom priloženom uz tužbu nije učinila vjerojatnim postojanje svoje tražbine jer sama činjenica da su stranke bile u braku ne znači automatski da imaju tražbinu jedna prema drugoj (a predlagateljica uz prijedlog nije dostavila niti jedan dokaz na kojem se tražbina zasniva) odnosno sama činjenica podnošenja tužbe radi isplate protiv protivnika osiguranja ne može se smatrati da je predlagateljica osiguranja učinila vjerojatnim postojanje svoje novčane tražbine.

7. Slijedom navedenog prvostupanjski sud je utvrdio kako nije ispunjena prva pretpostavka za određivanjem privremene mjere, vjerojatnost postojanja novčane tražbine, zbog čega nije ulazio u razmatranje druge pretpostavke, te je odbio prijedlog za određivanje privremene mjere kao neosnovan.

8. Predlagateljica u žalbi navodi da je netočno utvrđenje prvostupanjskog suda u obrazloženju pobijanog rješenja da predlagatelj osiguranja nije učinio vjerojatnim postojanje svoje tražbine prema protivniku osiguranja imajući u vidu da je među strankama nesporna činjenica da su iste bile u bračnoj zajednici od 1990. godine što životno-logički ukazuje na to da su stranke kao bračni drugovi u razdoblju trajanja bračne zajednice zajednički vodili i ekonomsku zajednicu tj. doprinosili stjecanju zajedničke imovine kako ulaganjem iz svoje posebne imovine, radom za vrijeme trajanja bračne zajednice tako i doprinosom u vidu pomoći jednog bračnog druga drugome, o radu u 3/5 domaćinstvu i porodici, brizi oko odgoja i podizanja djece, kao i o svakom drugom obliku rada i suradnje u upravljanju, održavanju i povećanju zajedničke imovine. Smatra da je potraživanje predlagateljice osiguranja prema protivniku osiguranja učinjeno vjerojatnim već samom činjenicom postojanja bračne zajednice, što i više nego vjerojatno upućuje na to da su stranke imale zajedničku ekonomsku zajednicu i živjele u zajedničkom domaćinstvu, pa time i imovinsko- pravnih posljedica iste; zatim i činjenicom da je predlagateljica osiguranja podnijela tužbu i time pretrpjela trošak odvjetnika i sudskih pristojbi kojem se zacijelo ne bi izlagala da predmetno potraživanje ne postoji; te u konačnici i dokazima i dokaznim prijedlozima danima u tužbi, a izvođenjem kojih će biti utvrđena osnovanost tužbenog zahtjeva predlagateljice osiguranja. Pritom posebno ističe da prvostupanjski sud uopće nije ocijenio navode predlagateljice osiguranja iz predmetnog prijedloga za osiguranje i predmetne tužbe osobito, da nekretnina u vlasništvu protivnika osiguranja u odnosu na koju predlagateljica osiguranja potražuje povrat ulaganja predstavlja zajednički dom predlagateljice osiguranja i zajedničkog sina stranaka, što nesporno upućuje na to da su stranke u istoj imale zajedničko domaćinstvo te su u istu ulagali kako novčanim sredstvima iz posebne imovine predlagateljice osiguranja tako i sredstvima ostvarenima zajedničkim radom kao i brigom oko odgoja i podizanja djece odnosno svim drugim oblicima rada i suradnje, da je predlagateljica osiguranja ulagala značajna sredstva iz svoje vlastite imovine u gore navedenu nekretninu, posebice novčanim sredstvima dobivenim od obitelji predlagateljice osiguranja, da je predlagateljica osiguranja podmirivala sve režijske troškove kao i mjesečne anuitete za otkup navedene nekretnine; da je predlagateljica osiguranja uložila značajna vlastita novčana sredstva u druge dvije nekretnine koje predstavljaju bračnu stečevinu, da je predlagateljica osiguranja u vrijeme sklapanja braka sa protivnikom osiguranja bila vlasnica obrta "T. R." te zarađivala više nego protivnik osiguranja, štoviše protivnik osiguranja je do 1992. godine bio zaposlenik predlagateljice osiguranja, a nakon toga je većinu vremena do prekida bračne zajednice bio nezaposlen, da je predlagateljica osiguranja doprinosila povećanju zajedničke imovine stranaka u vidu brige oko zajedničkog kućanstva te svakodnevnoj skrbi o bolesnoj majci protivnika osiguranja kao i podizanju i odgoju zajedničke djece te da je sudjelovala predlagateljica osiguranja u otplati kredita realiziranog radi kupnje nekretnina koje predstavljaju bračnu stečevinu stranaka. Također navodi da je predlagatelj osiguranja uz tužbu radi ostvarenja tražbine za koju se traži određivanje privremene mjere u ovom postupku priložio isprave, predložio saslušanje svjedoka (posebice članova najuže obitelji koji svakako imaju neposrednih saznanja o odnosima između stranaka) pa čak i provođenje financijsko-građevinskog vještačenja, a da prvostupanjski sud u pobijanom rješenju niti ne spominje navedene činjenice i dokaze, a kamoli da daje ocjenu istih što da predstavlja grubu povredu odredaba ovršnog i parničnog postupka u vidu obveze suda da savjesno i brižljivo ocijeni svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno, a koja je obveza propisana temeljenom odredbom parničnog postupka – čl. 8. ZPP koja se primjenjuje u ovršnim postupcima temeljem odredbe čl. 21. st. 1. OZ. U odnosu na drugu pretpostavku za određivanje privremene mjere na koju se poziva predlagateljica osiguranja da bi predloženom mjerom protivnik osiguranja pretrpio samo neznatnu štetu, prvostupanjski sud uopće ne daje nikakva utvrđenja niti obrazloženja, čime pogrešno primjenjuje odredbe čl. 344. OZ, a koje određuju kumulativne pretpostavke za određivanje privremene mjere pri čemu smatra da obveza snošenja troškova ovog postupka od strane protivnika osiguranja nikako ne može smatrati štetom koja se ima cijeniti prilikom utvrđenja pretpostavki za određivanje privremene mjere, obzirom da su takvi troškovi posljedica utvrđenja da obje pretpostavke za određivanje mjere već postoje pa bi uzimanje u obzir istih prilikom utvrđivanja pretpostavki za određivanje privremene mjere predstavljalo petitio principii suda koji odlučuje o osnovanosti prijedloga za određivanjem privremene mjere.

9. Odredbom čl. 344. OZ propisano je da se privremena mjera radi osiguranja novčane tražbine može odrediti ako predlagatelj osiguranja učini vjerojatnim postojanje tražbine i opasnost da će bez takve mjere protivnik osiguranja spriječiti ili znatno otežati naplatu tražbine time što će svoju imovinu otuđiti, prikriti ili na drugi način njome raspolagati (st. 1.), a predlagatelj osiguranja ne mora dokazivati opasnost iz stavka 1. ovoga članka ako učini vjerojatnim da bi predloženom mjerom protivnik osiguranja pretrpio samo neznatnu štetu (st. 2.). Odredbom čl. 345. st. 1. toč. 3. OZ propisano je da se radi osiguranja novčane tražbine može odrediti zabrana protivniku osiguranja otuđenja ili opterećenja svoje nekretnine ili stvarnih prava koja su na nekretnini uknjižena u njegovu korist, uz zabilježbu te zabrane u zemljišnu knjigu, prema st. 5. učinak zabilježbe zabrane iz st. 1. toč. 3. ovoga članka je u tome što predlagatelj osiguranja može predložiti ovrhu radi naplate svoje tražbine kad ona postane ovršna na nekretnini uknjiženoj u zemljišnoj knjizi ili na pravu uknjiženom na nekretnini, na koje se zabrana odnosi, bez obzira na to što je poslije te zabrane treća osoba na temelju dobrovoljne raspoložbe protivnika osiguranja stekla i uknjižila u zemljišnu knjigu neko svoje pravo. Ovrhu na nekretnini, odnosno pravu uknjiženom na nekretnini predlagatelj osiguranja može predložiti izravno protiv osobe koja je uknjižena kao vlasnik nekretnine, odnosno nositelj stvarnoga prava uknjiženoga na nekretnini, na temelju izvršne isprave kojom je protiv protivnika osiguranja utvrđena njegova tražbina radi osiguranja koje je zabrana zabilježena te dokaza da je osoba protiv koje se ovrha predlaže stekla vlasništvo nekretnine, odnosno pravo na nekretnini nakon zabilježbe zabrane. Odredbom čl. 351. st. 1. OZ propisano je će se u rješenju kojim se određuje privremena mjera odredit i trajanje te mjere, a ako je mjera određena prije podnošenja tužbe ili pokretanja kojega drugoga postupka - i rok u kojemu predlagatelj osiguranja mora podnijeti tužbu, odnosno prijedlog za pokretanje drugoga postupka, radi opravdanja mjere, a odredbom čl. 352. st. 3. OZ propisano je da tijek roka za žalbu niti žalba ne odgađaju provedbu privremene mjere.

10. U konkretnom slučaju predlagateljica predlaže određivanje privremene mjere na temelju odredbe čl. 344. st. 1. i 2. OZ pa je za odlučivanje o osnovanosti prijedloga predlagateljice potrebno utvrditi da li je predlagateljica osiguranja učinila vjerojatnim postojanje tražbine (st. 1.) i da li je učinila vjerojatnim da bi predloženom mjerom protivnik osiguranja pretrpio samo neznatnu štetu (st. 2.).

11. Iz sadržaja spisa proizlazi da je predlagateljica osiguranja podnijela tužbu protiv protivnika osiguranja (list 6 spisa) u kojoj navodi da je odlukom suda od 5. lipnja 2014. razveden brak stranaka sklopljen 28. travnja 1990., u tužbi detaljno opisuje nekretnine te ulaganja tužiteljice u iste, a tužbom traži da sud prihvati tužbeni zahtjev kojim tužiteljica potražuje iznos od 502.100,00 kn s osnova ulaganja u nekretnine i otplate kredita te vrijednosti prodanih pokretnina stečenih za vrijeme trajanja braka sa zateznim kamatama tekućim na pojedine iznose. Tužbi prilaže potvrde o mirovinskom stažu i plaći tužiteljice i podatke o otplati kredita te predlaže provođenje saslušanja svjedoka, stranaka i provođenje financijsko-građevinskog vještačenja na okolnost povećanja vrijednosti nekretnina. Ocjena vjerojatnosti tražbine dokazuje se po pravilima o sumarnoj kogniciji; dovoljno je postojanje nižeg stupnja uvjerenosti suda u postojanje pravno relevantnih činjenica, npr. da ima više argumenata koji govore u prilog postojanja tih činjenica od onih koji govore protiv njihovog postojanja (tako Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj Rev 1823/10-2 od 26. studenoga 2010.). Zadaća suda u parničnom postupku je uvjeriti se u postojanje ili nepostojanje činjenica od kojih zavisi primjena prava. Kad je uvjerenje suda o relevantnoj činjenici takvo da isključuje svaku razumnu sumnju u njegovu pravilnost i istinitost, prihvaća se kako je određena teza potpuno dokazana, odnosno kako postoji izvjesnost o njenom sadržaju i postojanju. Međutim, u određenim slučajevima, kao što je to kod odlučivanja o postojanju zakonskih pretpostavki za prihvaćanje prijedloga za osiguranje, sucima je kod izvođenja zaključaka u tom pravcu dano ovlaštenje reducirati svoja uvjerenja sa stupnja izvjesnosti na stupanj vjerojatnosti. Vjerojatnost je slabiji stupanj uvjerenja o postojanju određene činjenice koji dopušta već i samo utvrđenje mogućnosti da se takvo uvjerenje poklapa sa stvarnošću (tako Visoki trgovački sud Republike Hrvatske u odluci broj Pž-5635/07-2 od 5. prosinca 2007.). Kako nije sporno postojanje dugotrajne bračne zajednice između stranaka u tijeku koje su stranke stjecale nekretnine, a zahtjev predlagateljice za isplatu se temelji na tvrdnji kako je za vrijeme trajanja dugotrajne bračne zajednice ulagala značajna vlastita sredstva (na koju okolnost je predloženo provođenje personalnih dokaza kao i provođenje financijsko-građevinskog vještačenja) u konkretnom slučaju bi proizlazila vjerojatnost tražbine tužiteljice kao predlagateljice osiguranja. U odnosu na navode protivnika osiguranja da tužiteljica svoj zahtjev dokazuje personalnim dokazima valja reći da je Vrhovni sud Republike Hrvatske u odlukama broj Revd 2881/2023 od 4. listopada 2203. i Revd 3188/2023-2 od 19. listopada 2023. zauzeo pravno shvaćanje da u konkurenciji različitih dokaza, prema odredbama ZPP, ni jedan dokaz nema veću snagu od drugog dokaza, a uvjerljivost dokaza kojima se u postupku dokazuje određena činjenica ovisi o ocjeni suda u svakom pojedinom predmetu, time da bi drugačiji (suprotan) pristup u naš procesni sustav ponovno vratio sustav formalnih dokaza.

12. Međutim, privremenom mjerom zabrane otuđenja i opterećenja prava vlasništva ograničavaju se vlasnička prava protivnika osiguranja, pa je prilikom ispitivanja je li privremena mjera potrebna i u kojem obimu potrebno posebno voditi računa o tome je li zadovoljen test razmjernosti između zaštićenog interesa predlagatelja osiguranja i tereta koji protivnik osiguranja trpi takvom mjerom (tako Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci poslovni broj Rev 1291/16-4 od 9. siječnja 2018.).

13. Naime, kada bi tražbina predlagateljice i bila vjerojatna, mjera bi morala biti proporcionalna zaštićenom interesu vjerovnika. Proporcionalnost mjere uključuje u sebi učinkovitost i nužnost mjere. Svrha privremene mjere radi osiguranja novčane tražbine sastoji se u konzerviranju postojećih stanja glede protivnikovog vlasništva na predmetu osiguranja, kako bi predlagatelj osiguranja u slučaju uspjeha u sporu mogao svoju tražbinu u ovršnom postupku naplatiti upravo unovčenjem predmeta osiguranja. Privremena mjera zabrane otuđenja i opterećenja nekretnina po svojoj je prirodi zadiranje u Ustavom Republike Hrvatske zaštićena vlasnička prava koja uključuju u sebi i pravo raspolaganja. Zbog toga će sud na prijedlog predlagatelja osiguranja odrediti takvu mjeru samo ako nađe da je mjera nužna i da je proporcionalna pravom zaštićenom interesu predlagatelja. Ako vjerovniku stoje na raspolaganju druga sredstva osiguranja koja u dovoljnoj mjeri osiguravaju njegovu novčanu tražbinu, nema mjesta određivanju takve mjere. O nužnosti mjere sud odlučuje na temelju podataka koje je iznio predlagatelj (tako Visoki trgovački sud Republike Hrvatske u odluci poslovni broj Pž-5297/08-3.).

14. Za ocjenu tvrdnje o tome da protivnik osiguranja ne bi pretrpio nikakvu štetu ili da bi ona bila neznatna potrebno je dati određeno i logično obrazloženje ocjene postojanja vjerojatnosti - utvrđenje kojih ima značaj pretpostavki za određivanje privremene mjere, s razlozima koji bi tu ocjenu opravdavali, a iz predmetnog prijedloga za osiguranje se ne može zaključiti da je određivanje mjere nužno ili da predlagateljici ne stoje na raspolaganju koja druga primjerena sredstva osiguranja, a koja pretpostavka mora biti kumulativno ispunjena u smislu odredbe čl. 344. st. 1. i 2. OZ.

15. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP, u svezi čl. 21. st. 1. OZ odbiti kao neosnovanu žalbu predlagateljice i potvrditi pobijano prvostupanjsko rješenje.

16. Budući da predlagateljica nije uspjela sa žalbom odbijen je zahtjev za naknadu troškova žalbe (čl. 154. st. 1. ZPP u vezi čl. 21. OZ).

U Zagrebu 15. travnja 2024.

Sutkinja

Mirela Mijoč Kramar, v.r.