Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Gž-4385/2023-5
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu toga suda Vlatki Fresl Tomašević, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice W. J. H. iz V. B., B., D., OIB …, koju zastupa punomoćnica G. P.-T., odvjetnica u O., protiv tuženika M. T. iz O., OIB …, kojeg zastupa punomoćnica K. B., odvjetnica u K., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika na rješenje Općinskog suda u Dubrovniku, Stalna služba u Korčuli, poslovni broj P-650/2017 od 24. listopada 2023., dana 15. travnja 2024.,
r i j e š i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Dubrovniku, Stalna služba u Korčuli, poslovni broj P-650/2017 od 24. listopada 2023.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem odbijen je prijedlog tuženika za ponavljanje pravomoćno dovršenog postupka prvostupanjskog suda poslovni broj P-650/17 (točka I izreke) te je naloženo tuženiku naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 2.487,50 eura/18.742,07 kn (točka II izreke).
2. Rješenje pobija tuženik zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 u daljnjem tekstu: ZPP) te predlaže da sud drugog stupnja prvostupanjsko rješenje preinači u smislu žalbenih navoda odnosno podredno isto ukine i vrati predmet sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.
3. Žalba tuženika nije osnovana.
4. Tuženik prijedlog za ponavljanje postupka u ovoj pravnoj stvari temelji na odredbi čl. 421. st. 1. toč. 10. ZPP uz tvrdnju da on nije imao saznanja da se protiv njega vodi parnični postupak za koji je saznao tek nakon što je pokrenut ovršni postupak pod poslovnim brojem Ovr-9/22 odnosno nakon što je njegovoj punomoćnici dostavljeno rješenje o ovrsi uz priloženu ovršnu ispravu, da ga je u pravomoćno okončanom parničnom postupku zastupao privremeni zastupnik koji nije imao saznanja da je on isplatio tužiteljici novčano potraživanje na koje se ugovorom obvezao pa da posljedično navedenom nije imao mogućnost protiviti se tužbenom zahtjevu i predložiti dokaze na okolnost da je već ispunio svoju obvezu i isplatio tužiteljici novčanu tražbinu odnosno predložiti saslušanje svjedoka koji imaju saznanja o međusobnim odnosima stranaka.
5. Pošavši od utvrđenja da je prijedlog za ponavljanje postupka tuženik podnio u zakonskom roku od 30 dana, da je u predmetnoj pravomoćno okončanoj parnici tuženika zastupao privremeni zastupnik sukladno odredbi čl. 84. st. 1. i 2. toč. 5. ZPP jer tuženiku na adresu prijavljenog prebivališta unatoč više pokušaja nije bilo moguće uručiti pismeno, a da je iz podataka u spisu proizlazilo da tuženik boravi u inozemstvu na nepoznatoj adresi, da je tuženik po privremenom zastupniku osporio osnovanost tužbenog zahtjeva, istakao prigovor zastare te predložio da se tužbeni zahtjev odbije uz tvrdnju da pismeni sporazum na kojega se tužiteljica poziva nije valjani pravni posao, da su navedeni prigovori u postupku raspravljeni pri čemu je sud utvrdio da je riječ o valjanom pravnom poslu i da je riječ o potraživanju koje nije zastarjelo, da tuženik uz svoj prijedlog s tvrdnjom da je tužiteljici podmirio novčanu tražbinu ne prilaže bilo kakvu priznanicu ili pismeni trag, a posve je opravdano zaključiti da bi plaćanje takvog novčanog iznosa (45.000,00 €) bilo evidentirano makar izvodom iz banke, da tuženik u svom prijedlog nije naznačio da li je takva isplata izvršena tijekom trajanja parničnog postupka ili je pak takva činjenica nastala nakon zaključenja glavne rasprave sud prvog stupnja zaključivši da tuženik nije ni sa čim potkrijepio tvrdnju da je svoju ugovorenu obvezu ispunio još za vrijeme trajanja ovog parničnog postupka odbio je prijedlog za ponavljanje postupka, pozivom na odredbu čl. čl. 421. st. 1. toč. 10. ZPP, kao neosnovan.
6. Ispitujući pobijano rješenje u granicama razloga navedenih u žalbi i pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz člana 354. stav. 2 ZPP-a te na pravilnu primjenu materijalnog prava ovaj sud nije našao da bi donošenjem pobijanog rješenja ili postupkom koji mu je prethodio bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka ili da bi materijalno pravo bilo pogrešno primijenjeno.
7. Sud prvog stupnja ispitao je sve okolnosti koje su bitne za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovom predmetu te je na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene (članak 8. ZPP) valjano utvrdio činjenično stanje, koje prihvaća i ovaj sud drugog stupnja, time da u svojoj žalbi tuženik navodi neodlučne činjenice prema kojima bi činjenično stanje ostalo pogrešno ili nepotpuno utvrđeno, a svode se zapravo na njegovo viđenje predmetne pravne situacije. Prema tome ne postoji niti žalbeni razlog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (čl. 355. ZPP).
8. Osnovano tuženik u žalbi navodi da činjenice da tuženik nije, za vrijeme vođenja ovog parničnog postupka, imao saznanja da se protiv njega vodi taj postupak te da je bio zastupan po privremenom zastupniku dovode do zaključka da isti nije bio u mogućnosti u ovom postupku, dakle bez svoje krivnje, predlagati izvođenje dokaza, na okolnost navodnog vračanja utuženog dugovanja tužiteljici saslušanjem svjedoka koji imaju saznanja o međusobnim odnosima tužiteljice i tuženika.
9. Međutim kako tuženik u svom prijedlogu, a što pravilno utvrđuje prvostupanjski sud, nije naznačio kada je to točno tužiteljici isplatio utuženi iznos odnosno izričito naveo datum da je takva isplata izvršena za vrijeme vođenja parničnog postupka te kako se ponavljanje postupka, u smislu odredbe čl. 421. st. 1. toč. 10. ZPP, može tražiti samo zbog činjenica koje su morale postojati još za vrijeme trajanja postupka čije se ponavljanje s time da se radi o činjenicama koje bi, da su bile iznesene u ranijem postupku, mogle dovesti do povoljnije odluke za stranku koja traži ponavljanje a koje stranka nije mogla, bez svoje krivnje, iznijeti prije pravomoćnog završetka prijašnjeg postupka, utvrđenje prvostupanjskog suda da u okolnostima konkretnog slučaja kada tuženik nije izričito naznačio da je takvu isplatu izvršio tijekom trajanja parničnog postupka, nisu ispunjeni uvjeti iz čl. 421. st. 1 toč. 10. ZPP ukazuje se pravilnim.
10. Suprotna razmatranja žalbe tuženika nisu odlučna, jer predstavljaju samo drugačije i to pogrešno, viđenje primjene navedene odredbe ZPP, na pravilno utvrđeno činjenično stanje.
11. I odluka o troškovima postupka pravilna je kako po osnovi (čl. 154. st. 1. ZPP) tako i po visini (čl. 155. st. 1. ZPP) troškova koji su odmjereni sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 112/12, 103/14 ,118/14, 107/15, 57/22 i 126/22), a koju visinu tuženik žalbom posebno niti ne osporava.
12. Zbog svega navedenog valjalo je, temeljem čl. 380. toč. 2. ZPP, žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsko rješenje.
U Zagrebu 15. travnja 2024.
S u d a c:
Vlatka Fresl Tomašević, v.r.
