REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U RIJECI

Rijeka, Zadarska 1 i 3

Poslovni broj: Povrv-73/2022-14

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Trgovački sud u Rijeci, po sutkinji Tamari Jugo Smoljanović, na temelju prijedloga više sudske savjetnice Ane Sabljak, u pravnoj stvari tužitelja ATAUCTUS d.o.o., OIB: 90345404370, Rijeka, Moše Albaharija 2B, kojeg zastupa punomoćnik Nikola Fanuko, odvjetnik u Rijeci, Agatićeva 4, protiv tuženika ALU & PLAST INTERNACIONAL d.o.o., OIB: 29407267392, Rijeka, Brca 18, kojeg zastupa punomoćnik Goran Tomljanović, odvjetnik u Novoj Gradiški, Gundulićeva 4, radi isplate 599,29 eura, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 7. ožujka 2024. u prisutnosti punomoćnika i zastupnika po zakonu tužitelja i zastupnika po zakonu tuženika, 15. travnja 2024.

p r e s u d i o  j e

Održava se u cijelosti na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj UPP/OS-Ovrv-679/2022 (sudski predmet: Ovrv-15988/2022) od 23. kolovoza 2022. kojeg je donio javni bilježnik Srđan Markiš sa sjedištem u Opatiji, u dijelu u kojem je tuženiku naloženo isplatiti tužitelju 508,04 eura sa zateznom kamatom koje teče na iznose kako slijedi:

- na iznos od 446,68 eura od 30. kolovoza 2022.

- na iznos od 61,36 eura od 23. lipnja 2022.

do 30. lipnja 2022. po stopi od 7,49% godišnje, od 1. srpnja 2022. do 31. prosinca 2022. po stopi od 7,31% godišnje, od 1. siječnja 2023. do 30. lipnja 2023. po stopi od 10,50% godišnje, od 1. srpnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi od 12,00% godišnje, a od 1. siječnja 2024. pa do isplate po stopi od 12,5% godišnje, a u slučaju promjene stope zatezne kamate po stopi određenoj, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

r i j e š i o  j e

I. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi pod poslovnim brojem UPP/OS-Ovrv-679/2022 (sudski predmet: Ovrv-15988/2022) od 23. kolovoza 2022. kojeg je donio javni bilježnik Srđan Markiš sa sjedištem u Opatiji, u dijelu kojim se nalaže tuženiku platiti tužitelju 91,25 eura, te u dijelu u kojem je naloženo tuženiku platiti tužitelju nastale troškove postupka koje je odredio javni bilježnik u iznosu od 107,84 eura zajedno sa zateznim kamatama, te se utvrđuje da je tužba u tom dijelu povučena.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju prouzročeni parnični trošak od 401,54 eura, u roku od 15 dana.

III. Odbija se tužiteljev zahtjev za naknadu parničnih troškova u preostalom iznosu od 100,00 eura.

Obrazloženje

1. Tužitelj je kao ovrhovoditelj protiv tuženika kao ovršenika 1. srpnja 2022. podnio javnom bilježniku prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave radi prisilne naplate 599,29 eura (4.515,34 kuna) sa zateznim kamatama i troškovima.

2. Protiv rješenja o ovrsi poslovni broj UPP/OS-Ovrv-679/2022 (sudski predmet: Ovrv-15988/2022) od 23. kolovoza 2022., kojim je u cijelosti prihvaćen prijedlog za ovrhu, tuženik je pravovremeno podnio prigovor (stranice 23-24 spisa). Osporava visinu potraživanja jer da je s tužiteljem dogovoren iznos od 1.200,00 kuna + PDV, odnosno ukupno 1.500,00 kuna, za usluge oglašavanja u trajanju od jednog mjeseca. Ujedno, da tužitelj pokušava neosnovano naplatiti uslugu za dodatnih četiri dana koja stranke nisu dogovorile. Navodi da tijekom perioda oglašavanja nije imao koristi u smislu poboljšanja prodaje te su im se javljali kupci iz regije u kojoj ne rade (Dalmacija).

3. Rješenjem Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Povrv-426/2022-3 od 31. listopada 2022. taj se sud oglasio stvarno nenadležnim te po pravomoćnosti istog predmet ustupio ovom sudu.

4. Rješenjem ovog suda poslovni broj Povrv-73/2022-4 od 3. siječnja 2023. stavljeno je izvan snage citirano rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave u dijelu u kojem je određena ovrha te su u tom dijelu ukinute provedene radnje, a postupak je nastavljen kao povodom prigovora protiv platnog naloga.

5. U daljnjem tijeku postupka tužitelj ustraje kod tužbe i tužbenog zahtjeva. Obrazlaže da je tužitelj tuženiku pružio uslugu Google ads oglašavanja i optimizacije kampanje za razdoblje od 1. travnja 2022. do 4. svibnja 2022. Za predmetnu uslugu je izdao račune temeljem kojih je tužitelj uprihodio 1.453,71 kuna, a iznosi od 2.042,43 kuna plus PDV po računu broj 38/1/03 i 116,13 kuna plus PDV po računu od 54/1/03 predstavljaju naknadu Google-u, a na koji dodatni trošak da je tuženik bio upozoren na sastanku tužitelja i tuženika te je isto vidljivo i iz ponude od 20. siječnja 2022. koju je poslao tuženiku. Nadalje da je i na internetskim stranicama tužitelja naznačena cijena Google oglašavanja. Usluga da je dogovorena na neodređeno, odnosno do opoziva od strane naručitelja. U odnosu na primjedbe tuženika da isti nema koristi u smislu poboljšanja prodaje, ističe da je tužitelj svoj posao obavljao profesionalno i kvalitetno, a isto da je vidljivo iz priloženog izvještaja za travanj i svibanj 2022. Kako je tuženik 29. kolovoza 2022. uplatio iznos od 1.500,00 kuna, smanjuje u tom dijelu tužbeni zahtjev, s time da je tužitelj uplaćenim iznosom najprije zatvorio troškove ovršnog postupka od 812,50 kuna, zatim za preostali iznos od 687,50 kuna smanjuje potraživanje po računu broj 38/1/03 te nadalje u postupku potražuje isplatu 508,04 eura (3.827,84 kuna) sa zateznim kamatama i parničnim troškovima.

6. Tijekom postupka tuženik ustraje na prigovornim tvrdnjama. Ne osporava da je tužitelj platio trošak Google-u, no osporava pokušaj naplate takve naknade od tuženika. Ponuda koju je tužitelj poslao tuženiku da je bila bez usluga Google oglašavanja te tuženiku nije bilo poznato da bi se takav trošak dodatno naplaćivao, a o takvom trošku stranke nisu pregovarale. Tuženik u svom poslovanju da jasno ističe na svakoj ponudi kako određene usluge nisu uključene u ponudu, a tužitelj da isto nije učinio, odnosno nije ga upozorio na dodatni trošak na koji on ne bi pristao. Stranke da su uslugu dogovorile na jedan mjesec. Osporava i visinu potraživanja. Priznaje uplatu od 1.500,00 kuna po ponudi tužitelja.

7. Tijekom dokaznog postupka, a radi razjašnjenja činjenica koje su važne za donošenje odluke, sud je pročitao dokumentaciju u spisu, saslušani su zastupnik po zakonu tužitelja Josip Ukalović (stranica 108-109 spisa) i zastupnik po zakonu tuženika Mario Tomljanović (stranica 110-111 spisa).

8. Sve izvedene dokaze sud je ocijenio primjenom odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., dalje u tekstu: ZPP) te je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

9. Predmet spora je tužiteljev sniženi zahtjev za isplatu 508,04 eura temeljem neplaćenog dijela računa broj 38/1/03 od 3. svibnja 2022. u iznosu od 446,68 eura i u cijelosti neplaćenog računa broj 54/1/03 od 7. lipnja 2022. u iznosu od 61,36 eura, s osnove naknade za izvršenu uslugu Google oglašavanja za razdoblje od 1. travnja 2022. do 4. svibnja 2022.

10. Iz činjeničnih navoda stranaka proizlazi kako u postupku nije sporno da su stranke bile u poslovnom odnosu u kojem je tužitelj za tuženika u periodu od 1. travnja 2022. do 4. svibnja 2022. obavljao uslugu Google oglašavanja. Nesporno je tuženik po ponudi od 20. siječnja 2022. tužitelju dana 29. kolovoza 2022. platio iznos od 1.500,00 kuna (a isto proizlazi i iz Detaljnog prikaza transakcije sa stranice 35 i 75 spisa). Ujedno je nesporno i da je tužitelj platio inozemnom društvu Google naknadu za kampanju tuženika u iznosima naznačenim u utuženim računima.

11. Kako navedene činjenice nisu sporne, to sud nije niti provodio dokaze na okolnost utvrđivanja među strankama nespornih činjenica (čl. 221. st. 1. ZPP-a).

12. Među strankama je sporno da li je tuženik dužan platiti tužitelju dodatnu naknadu Google-u te da li je dužan platiti uslugu oglašavanja za razdoblje od 1. do 4. svibnja 2022.

13. Na poslovni odnos stranaka u konkretnom slučaju se primjenjuju materijalnopravne odredbe koje se odnose na ugovor o djelu. Sukladno odredbi čl. 590. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08,78/15., 29/18., 126/21.; dalje: ZOO) ugovorom o djelu izvođač se obvezuje obaviti određeni posao, kao što je izrada ili popravak neke stvari, izvršenje kakva fizičkog ili umnog rada i sl., a naručitelj se obvezuje platiti mu za to naknadu.

14. Spornu činjenicu dogovora među strankama o trajanju dogovorene usluge i dodatne naknade Google-u sud je utvrdio iz ponude tužitelja od 20. siječnja 2022. (stranica 55, 77 spisa) i iskaza zastupnika po zakonu stranaka. Naime, zastupnik po zakonu tužitelja Josip Ukalović je iskazivao kako je na sastanku sa zastupnikom po zakonu tuženika gospodinom Mariom Tomljanović, koji se održao u siječnju 2022., usmeno dogovorena poslovna suradnja na način da će tužitelj obavljati za tuženika uslugu oglašavanja u trajanju od dva do tri mjeseca po cijeni od 1.200,00 kuna plus PDV mjesečno uvećano za troškove oglašavanja, odnosno agenciju naknadu, s kojom naknadom je tuženika upoznao upravo na tom sastanku. Slijedom tog sastanka, tuženiku da je poslao i pisanu ponudu putem elektroničke pošte, a koju je tuženik prihvatio te na istu nije imao primjedbi. Nakon utuženja da je tuženik po istoj i uplatio iznos od 1.500,00 kuna. Ovaj sud je iskaz zastupnika po zakonu tužitelja ocijenio uvjerljivim i istinitim te ga u bitnome potkrjepljuje dokumentacija u spisu.

15. Zastupnik po zakonu tuženika Mario Tomljanović u svom iskazu potvrđuje da je s tužiteljem dogovoreno pružanje usluge Google oglašavanja, no za razdoblje od mjesec dana i po cijeni od 1.200,00 kn plus PDV, ukupno 1.500,00 kuna, te da mu nikad nije bilo rečeno da će usluga iznositi više od tog iznosa. Sud iskaz zastupnika po zakonu tuženika cijeni kontradiktornim samom sebi i materijalnim dokazima u spisu. Naime, zastupnik tuženika je prvo iskazivao kako račun tužitelja za pruženu uslugu nisu nikad dobili, a kasnije tijekom iskaza da su račun ipak dobili. Proturječno je iskazivao i u dijelu kada je naveo da nije tuženika preporučio nikome drugome, dok je kasnije promijenio iskaz i naveo da je ipak dao dvije preporuke za tuženika. Ujedno je prvotno tvrdio da nije bilo od strane tuženika nikakve potvrde narudžbe, dok je kasnije u iskazu potvrdio da je usmeno pristao na ponudu tužitelja koja se nalazi u spisu, da mu se čini da je čak i poslao e-mail s prihvatom te ponude, da je upravo tu ponudu primio na svoj e-mail te da je po njoj vršio plaćanje. Nadalje, sud cijeni netočnim i nedokazanim navod da tuženiku nije bio poznat dodatni trošak budući upravo iz ponude od 20. siječnja 2022., koja se nalazi u spisu na stranicama 55 i 77 spisa, proizlazi da u cijenu od 1.200,00 kuna plus PDV nije uključena naknada Google-u koja se dodatno plaća. Tuženik je priznao da je upravo tu ponudu zaprimio na mail, prihvatio i po njoj plaćao. Napominje se da je član uprave pravne osobe obvezan postupati s pozornošću urednog i savjesnog gospodarstvenika u smislu odredbe članka 430. u vezi s člankom 252. stavak 1. Zakona o trgovačkim društvima (Narodne novine broj 111/93., 34/99., 121/99., 52/00., 118/03., 107/07., 146/08., 137/09., 125/11., 152/11., 111/12., 68/13., 110/15., 40/19., 34/22., 114/22., 18/23. i 130/23.) te ga postupanje suprotnome tome ne opravdava, odnosno takve navode sud cijeni kao neistinite i isključivo usmjerene otklanjanju odgovornosti tuženika za plaćanje. Stoga je pravno irelevantan za odluku o osnovanosti zahtjeva iskaz zastupnika po zakonu tuženika u dijelu u kojem navodi da nije bio upoznat s obvezom plaćanja dodatne naknade.

16. Nadalje, navod tuženika da u samoj ponudi tužitelja stoji da je usluga dogovorena za jedan mjesec ne proizlazi iz same ponude. Sud utvrđuje da je iz ponude vidljiva naznaka cijene kroz naznaku „mjesečno“, a ne samo trajanje usluge od mjesec dana. Kako je zastupnik po zakonu tužitelja uvjerljivo iskazivao o dogovoru samih stranaka, a i sam zastupnik po zakonu tuženika je iskazao da je uslugu otkazao nekih tri do četiri dana nakon isteka prvog mjesec do kojeg otkaza je tužitelj pružao uslugu, sud cijeni osnovanim potraživanje tužitelja za razdoblje od 1. travnja 2022. do 4. svibnja 2022.

17. Vezano uz primjedbe tuženika na kvalitetu usluge, odnosno da tuženik nije imao nikakve koristi u vidu povećanje prodaje od tog digitalnog marketinga, sud ističe kako tuženik nije dokazao navode da je tužitelj uslugu obavljao nekvalitetno. Naime, iz iskaza zastupnika po zakonu tužitelja Josipa Ukalovića proizlazi da se oglašavanje sastojalo od riječi povezanih s djelatnosti tuženika poput „alu prozor“, „alu vrata“ i sl. Isto je vidljivo i iz Izvješća za mjesec travanj i dio svibnja 2022. sa stranice 79 do 90 spisa. Sud uvidom u predmetna izvješća utvrđuje da se tuženik oglašavao prema ključnim riječima „pvc stolarija“, „pvc prozori“, „pvc vrata“, „balkonska vrata“, a što odgovara djelatnosti tuženika, što tuženik nije ni osporavao. Nadalje, vidljiv je broj klikova od ukupno 1675 i pojavljivanja od 9306 za travanj i 215 klikova te 1040 pojavljivanja za dio svibnja, kao i pojedinačan broj klikova prema ključnim riječima, te ocjena analize relevantnosti oglasa kao iznad prosječna. Slijedom, neosnovani su prigovori tuženika pruženoj usluzi budući iz priloženih isprava proizlazi upravo suprotno. Pored navedenog, tuženik nije istaknuo niti dokazao da je odredio tužitelju primjeren rok za otklanjanje nedostataka (čl. 610. st. 2. ZOO-a), niti ističe konkretne zahtjeve po osnovi eventualnih nedostataka u izvršenju usluge (čl. 610. st. 3. ZOO- a).

18. Sud temeljem rezultata dokaznog postupka utvrđuje da su stranke (nesporno) bile u poslovnom odnosu na temelju ugovora o djelu i da je tužitelj izvršio svoju obvezu, a tuženik nije dokazao osnovanost svojih prigovornih tvrdnji.

19. Visinu tužbenog zahtjeva sud je utvrdio uvidom u dokumentaciju u spisu (račune, ponudu, izvode transakcija). Tuženik, iako je prvotno osporavao visinu, u postupku je učinio nespornim cijenu usluge od 1.200,00 kuna plus PDV, kao i činjenicu da je tužitelj dodatnu naknadu isplatio Google-u, već je osporavanje bilo u smjeru neosnovanosti takve naplate od tuženika.

20. Tužitelj je pravilno sukladno čl. 172. ZOO-a izvšio uračunavanje po tuženiku uplaćenog iznosa od 1.500,00 kuna, a tuženik se istome nije protivio.

21. Budući tijekom postupka tuženik nije dokazao, niti je tvrdio, da je tužiteljevu obvezu u cijelosti namirio, sud zaključuje da je sniženi tužbeni zahtjev tužitelja osnovan u cijelosti te je primjenom odredbi čl. 9. i 590. ZOO-a usvojio tužbeni zahtjev i tužitelju dosudio zatraženu glavnicu. Sukladno, sud je na temelju odredbe čl. 451. st. 3. ZPP-a održao na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi za cjelokupni iznos glavnice zajedno s pripadajućim zateznim kamatama, odnosno odlučio je kao u izreci presude.

22. Tuženik je pao u zakašnjenje jer nije ispunio obvezu u roku određenom za ispunjenje sukladno čl. 183. st. 1. ZOO-a. Odluka o zateznoj kamati temelji se na odredbi čl. 29. st. 1. istog Zakona jer dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, osim glavnice, i zateznu kamatu po stopi utvrđenoj zakonom koja se primjenjuje u trgovačkim ugovorima (čl. 29. st. 2. ZOO-a).

23. Tužitelj je podneskom od 25. siječnja 2023., po djelomičnoj uplati tuženika u visini od 1.500,00 kuna, povukao tužbeni zahtjev u odnosu na ovršne troškove postupka od 107,84 eura (812,50 kuna) i podmireni iznos glavnice od 91,25 eura (687,50 kuna) te predložio sudu da usvoji tako postavljeni konačni tužbeni zahtjev kojim dalje potražuju neplaćenu glavnicu od 508,04 eura s kamatama i parničnim troškovima. Tuženik je podnesak o povlačenju uredno primio te se tako postavljenom tužbenom zahtjevu nije protivio, stoga je sud pozivom na odredbu čl. 193. st. 2. i čl. 456. st. 1. ZPP-a odlučio kao pod t. I. izreke rješenja.

24. Odluku o parničnom trošku sud je donio pozivom na odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a, sukladno vrijednosti predmeta spora (konačno postavljeni zahtjev od 508,04 eura), važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23.; dalje: Tarifa) i dostavljenom troškovniku tužitelja (stranica 114 spisa). Tužitelj je u cijelosti uspio u sporu u kojem je zastupan po punomoćniku koji je odvjetnik, pa mu je priznat trošak prema Tarifi za sljedeće radnje u postupku: zastupanje na ročištu od 29. studenoga 2023. i 7. ožujka 2024. (Tbr. 9. t. 1.) iznos od po 100,00 eura svaki, sastav obrazloženog podneska od 25. siječnja 2023. (Tbr. 8. t. 1.) iznos od 100,00 eura, te trošak PDV-a od 75,00 eura (Tbr 42. Tarife). Tužitelju je priznat i trošak sudske pristojbe na presudu od 26,54 eura sukladno Zakonu o sudskim pristojbama (Narodne novine broj 118/18.) i Uredbi o tarifi sudskih pristojbi (Narodne novine broj 37/23.). Slijedom navedenog, sud je obvezao tuženika da tužitelju naknadi prouzročeni parnični trošak od 401,54 eura, odnosno donio je odluku sukladno točki II. izreke rješenja.

25. U preostalom dijelu parničnog troška od 100,00 eura valjalo je odbiti zahtjev tužitelja pozivom na odredbu čl. 155. st. 1. ZPP-a jer je neosnovan trošak sastava podneska od 8. studenoga 2022. budući se radi o podnesku sadržajno istovjetnom onome od 25. siječnja 2023. za koji mu je sud već priznao nagradu. Slijedom, odlučeno je kao pod t. III. izreke rješenja.

Rijeka, 15. travnja 2024.

Sutkinja

Tamara Jugo Smoljanović

UPUTA O PRAVU NA PODNOŠENJE PRAVNOG LIJEKA:

Protiv ove presude i rješenja nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka presude. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

U žalbi se ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokazi, osim ako se oni odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka zbog kojih se žalba može izjaviti (čl. 352. st. 1. ZPP-a).

Odluka o sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. st. 2. t. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 467. ZPP-a).

Žalba ne odgađa ovrhu (čl. 467.a ZPP-a).

Broj zapisa: 9-30866-4cc5f

Kontrolni broj: 09805-d6d04-de772

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=TAMARA JUGO SMOLJANOVIĆ, L=RIJEKA, O=TRGOVAČKI SUD U RIJECI, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Trgovački sud u Rijeci potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.