REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI KAZNENI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Ilica-Selska, Ilica 207

Poslovni broj: K-568/2023-30

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski kazneni sud u Zagrebu po sutkinji tog suda Iris Juzbašić Gabron, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Jasne Bašić kao zapisničarke, u kaznenom postupku protiv optuženog IB, zbog kaznenog djela iz članka 229. stavak 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18 i 126/19 – dalje u tekstu: KZ), povodom optužnice Općinskog kaznenog državnog odvjetništva u Zagrebu (dalje u tekstu: OKDO Zagreb) broj KO-DO- 1618/2022 od 13. prosinca 2022., s izmjenom od 20. rujna 2023. i 28. veljače 2024., nakon održane javne rasprave 20. rujna 2023., 27. listopada 2023., 29. studenog 2023., 26. veljače 2024. i 15. travnja 2024., u prisutnosti zamjenice OKDO Zagreb JB, optuženog, te branitelja optuženog, odvjetnika Marka Zečevića, dana 15. travnja 2024., objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Optuženi IB, zvani I, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin J i L rođene Đ, rođen **.**.1970. u [adresa], M, državljanin RH, s prebivalištem u [adresa], sa završenom srednjom školom, pedagog, zaposlen kao taxist, s mjesečnim primanjima u iznosu od oko 500,00 eura, razveden, otac dvoje punoljetne djece, bez čina i odlikovanja, ne vodi se drugi kazneni postupak, osuđivan.

k r i v  j e

što je:

- u vremenu od točno neutvrđenog dana početkom siječnja 2020. do kolovoza 2020. u [adresa], u nakani nepripadnog stjecanja tuđih predmeta, iskoristio dostupnost originalnog ključa od stana LB, njegove tadašnje punice, te neovlašteno uporabio ključ kojim je otključao ulazna vrata stana, iz kojeg je uzeo i za sebe zadržao razni zlatni nakit, ukupne vrijednosti u točno neutvrđenom iznosu, svakako većim od 132,72 eura,

- dakle, savladavanjem većih prepreka da dođe do stvari iz zatvorenog prostora, tuđe pokretne stvari oduzeo drugome s ciljem da ih protupravno prisvoji,

- čime je počinio kazneno djelo protiv imovine – teškom krađom, opisano u članku 229. stavak 1. točka 1. u vezi sa člankom 228. stavak 1. KZ-a, a kažnjivo po članku 229. stavak 1. KZ-a.

II. Temeljem članka 229. stavak 1. KZ-a optuženi IB se

o s u đ u j e

NA KAZNU ZATVORA U TRAJANJU OD

1 (JEDNE) GODINE.

III. Temeljem članka 158. stavak 1. i 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 i 36/24 - dalje u tekstu: ZKP), oštećena LB se s imovinskopravnim zahtjevom u cijelosti upućuje u parnicu.

IV. Temeljem članka 148. stavak 1. u svezi članka 145. stavak 2. točka 6. ZKP-a optuženi je dužan naknaditi troškove kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 200,00 (dvjesto) eura, a koji trošak je dužan platiti u roku od 15 (petnaest) dana od pravomoćnosti ove presude.

Obrazloženje

1. OKDO Zagreb podiglo je uvodno citiranu optužnicu protiv optuženog IB, prvotno zbog dva kaznena djela teške krađe iz članka 229. stavak 1. KZ- a, da bi onda nakon odustanka tužitelja se postupak nastavio zbog jednog kaznenog djela iz članka 229. stavak 1. točka 1. u vezi članka 228. stavak 1. KZ-a.

1.1. Nakon odustanka tužitelja od jednog djela, oštećena LB navela je kako ostaje kod postavljenog imovinskopravnog zahtjeva u iznosu od 110.000,00 kuna (list 195 spisa).

2. Optuženi pozvan da se očituje o optužbi izjavio je da se ne smatra krivim za kazneno djelo koje mu se optužnicom stavlja na teret te da nije suglasan s postavljenim imovinskopravnim zahtjevom.

3. Tijekom dokaznog postupka ispitana je oštećena LB, kao svjedoci ĐB, MB, EB i ŽB, te je uz suglasnost stranaka pročitano i razgledano: zapisnik o očevidu Službe kriminalističke tehnike, Sektora kriminalističke policije od 16. prosinca 2017., izvješće o kriminalističko- tehničkoj pretrazi mjesta događaja od 16. prosinca 2017., zapisnik o prvom ispitivanju osumnjičenika IB s pripadajućom snimkom, zapisnik o zaprimanju kaznene prijave od LB od 12. veljače 2022., popis otuđenih predmeta, imovinsko-pravni zahtjev oštećene LB od 12. veljače 2022., nalog klijenta Privredne banke Zagreb na ime IB o uplati 5.000,00 kuna ŽB, otkupni blok broj 628 od 15. travnja 2016., otkupni blok Gavranga d.o.o. broj 689 od 25. travnja 2016., otkupni blok Gavranga d.o.o. broj 756 od 22. svibnja 2018., voucher for accomodation – 16.-23.12.2017. - Orelle turističke agencije Izazov d.o.o. i voucher for ski pass – 16.-23.12.2017. - Orelle turističke agencije Izazov d.o.o., a na kraju dokaznog postupka, prije iznesene obrane optuženog, pročitan je izvadak iz kaznene i prekršajne evidencije za optuženog (list 180 i 178-179 spisa).

4. U svojoj obrani, iznesenoj na kraju dokaznog postupka, optuženi IB naveo je da se sjeća da je negdje krajem ožujka ili početkom travnja 2022. policija došla po njega na Sljeme, obzirom se tamo nalazio kao član Gorske službe spašavanja te je bio u uniformi, a policija je tražila da pođe s njima u postaju. U postaji su krenuli s ispitivanjem te su ga pitali da li zna nešto o tom otuđenom zlatu, a on uopće nije znao da se njega tereti da bi on isto otuđio. Nakon dugog ispitivanja uopće nije znao što raditi, a policijski djelatnici su mu rekli da je najbolje da prizna jer da će ga tako pustiti na slobodu dok će u protivnom biti zadržan minimalno mjesec dana u pritvoru. Kako je tada bio u teškoj financijskoj situaciji te kako je probleme rješavao s bivšom suprugom koja mu je pomagala, s time da mora napomenuti da nije nikada krao, a pogotovo ne od familije, te kako se htio vratiti na to dežurstvo jer su svi tamo vidjeli da je odveden te kako su ga prisilili onda je priznao počinjenje djela, a i rekli su mu da je njegova kćer jako grozno govorila protiv njega pa je iz tog razloga htio i razgovarati s djetetom. Policajci su mu čak govorili i na koji način je provaljeno, a on je ponavljao da nije uzeo taj nakit, no ako treba da će onda priznati, odnosno isti su ga navodili da prizna. Policijske službenike nije prijavio niti misli iste prijaviti, obzirom zna da nitko njemu neće vjerovati, već će se vjerovati njima, a i postoji snimka gdje je priznao, dok ne postoji snimka o onome što je prethodilo istom. Ponovio je da je djelo priznao jer se htio vratiti u službu. Te 2020. kada je s bivšom punicom krenuo na more vidio je da ista s njim ne razgovara, odnosno da je ljuta, no mislio je da se ljuti jer je došao petnaest minuta kasnije od dogovorenog, a sjeća se da je bio dva dana na moru, da je potom s bivšom suprugom i kćeri krenuo južnije, a nakon toga je otišao na dežurstvo na Paklenicu, a tek kasnije je čuo da se njega tereti za otuđenje nakita. Sve ovo je plasirano od strane njegove bivše punice jer je imao ljubavnicu, s čime se ne ponosi, no kada je oštećena isto saznala željela mu se osvetiti, a sada je s bivšom suprugom u normalnim odnosima. Njegova bivša supruga je imala ključ od majčinog stana, no isti se uvijek nalazio kod nje među njezinim ključevima, iste je držala u torbi kada je bila doma. Kako se radi o malom stanu nemoguća misija je da bi on uzeo te ključeve iz suprugine torbice, a da ne bi bio viđen, a on nije niti osoba koja bi se bavila takvim stvarima, s time da mu je ĐB i pomagala. Njemu i ĐB je bivša punica pomagala i to na način da im je posudila 10.000 eura, no on je taj iznos vratio kroz izgradnju kuće na moru te je još dodatno uložio u kuću. Nakon tog njegovog priznanja na policiji osjećao se izuzetno teško, odnosno mučilo ga je što je to priznao, a isto ga i sada još uvijek muči i nije mu svejedno jer zna da djelo nije počinio. Može reći da je njemu i financijska situacija 2020. bila ok, bio je blokiran, no kako je imao zaštićeni račun te kako mu je ĐB pomagala bilo je sve u redu, a tada nije ništa više zalagao, budući da je to činio ranijih godina, a onda 2020. više ne.

4.1. Na poseban upit branitelja odgovorio je da je zadnji put u stanu kod bivše punice bio negdje na ručku 2017. ili 2018., a nakon toga da više nikada nije bio. Znao je da je punica imala nakit te da je isti stalno nosila sa sobom nakon provale, no nije znao niti gdje ga drži niti ga je to zanimalo, a bivša supruga mu je rekla da se boji da njezina majka opet ne ostane bez toga. Ponovio je da nije počinio niti djelo iz 2020. niti je imao veze s otuđenim zlatom iz 2017.

5. Obzirom na ovakvu obranu optuženog nesporno je jedino da je kod bivše punice otuđen nakit, budući da isto proizlazi iz materijalne dokumentacije te iskaza optuženog i svjedoka, dok je sve ostalo sporno, odnosno sporno je da li je optuženi upravo osoba koja je nakit otuđila uz dostupnost ključa puničinog stana.

6. Proanaliziravši i ocijenivši sve izvedene dokaze, kako pojedinačno, tako i u njihovoj ukupnosti te dovodeći iste u međusobnu svezu te u svezu s iskazom optuženog, ovaj sud je utvrdilo da je optuženi počinio kazneno djelo protiv imovine, tešku krađu iz članka 229. stavka 1. KZ-a na način kako mu je stavljeno na teret citiranom optužnicom OKDO Zagreb.

7. Odmah na početku valja napomenuti kako je sva materijalna dokumentacija pročitana, kao i što su svi svjedoci ispitani prije odustanka tužitelja za tešku krađu iz 2017., tako da će se u nastavku obrazloženja ove presude reproducirati samo dokazi koji se odnose na djelo koje se optuženom i dalje stavlja na teret, to jest u pojedinim iskazima su izostavljeni dijelovi koje se ne odnose na predmet inkriminacije.

8. Naime, iz iskaza oštećene LB, bivše punice optuženog, proizlazi da je prvotno vidjela da joj iz novčanika fali dio novca, a misli da je to bilo negdje 2016. kada je pitala i kćer i bivšeg zeta da li im je možda trebalo, da li su možda posudili, na što joj je IB priznao da je uzeo iz ormara taj novac, no naveo je da ga je posudio, a to joj je bio neki prvi pokazatelj kakav je njen zet. 2017. je bila u Italiji, a kćer joj je javila da su joj vrata na stanu provaljena te da su neke stvari nestale, tada je promijenila vrata u protuprovalna te optuženi nije imao ključ od tih novih vrata, no imala je njena kćer. U odnosu na događaj iz 2020. može reći da je bilo ljeto i da je bila na moru te se vratila u Zagreb i htjela je uzeti nešto nakita da ponovo ponese na more, no onda je vidjela da u vitrini nema ničega pa čak ni bižuterije te je sastavila detaljnu specifikaciju koja se nalazi u spisu o svemu što je tada nestalo. Bila je u potpunom šoku, s time da je i srčani bolesnik, a može reći da je odmah nakon toga s optuženim krenula s vozilom prema [adresa], te ju je on tada pitao da li se nešto dogodilo, na što mu je odgovorila: "da nešto prestrašno". Optuženi ju je upitao da li to ima nekakve veze s njim, no do [adresa] je samo šutjela, to jest samo je jedan put rekla da mora na WC. Po dolasku u [adresa] optuženi nije ostao, već je produljio negdje južnije, a ona je tada ispričala sve kćeri, koja je bila apsolutno očajna te je počela govoriti što će mu sve napraviti zbog toga te da odmah ide k njemu. Rekla je kćeri da tako uzrujana ne može ići nigdje, a i da sada više ne može ništa napraviti. U jesen se vratila u Zagreb, no zbog unuke koja je tada još bila maloljetna nije htjela to sve prijaviti policiji, no kasnije kada je već bilo vidljivo da će doći do rastave braka između njene kćeri i optuženog tada ga je odlučila prijaviti policiji, a to je sve bilo nekih godinu dana nakon predmetnog događaja. Pojasnila je da stanuju u istoj zgradi, s time da kćer s obitelji stanuje na drugom katu, dok ona stanuje na prvom katu. Njenoj kćeri se isto dešavalo da joj nestaje zlatnina kao na primjer vjenčano prstenje, tako da je i vlastitu ženu potkradao, a to joj je ispričala kćer.

8.1. Na poseban upit zastupnice optužbe, a u odnosu na postavljeni imovinskopravni zahtjev svjedokinja je sa suzama u očima navela kako sav taj nakit za nju ima veliku sentimentalnu vrijednost, s time da ne može procijeniti točan novčani iznos o kojem bi se radilo, no kao što je navela ono što joj je otuđeno je specificirala u podnesku koji se nalazi u spisu. Nakon događaja od 2020. nikada optuženog nije suočila, odnosno upitala da li je on to počinio niti joj je optuženi pristupio i nešto rekao. Na poseban upit obrane rekla je da je ukupno imala osam dukata srednje veličine BB, s time da su se četiri nalazila u njenom stanu, a četiri takva dukata je poklonila svojoj unuci, no ne zna točno kada, budući da joj je iste davala periodično, odnosno prigodno, te su se četiri nalazila u njihovom stanu. Sjetila se da je njena kćer po baki po ocu dobila jednu ogrlicu s velikim rubinom i jednu narukvicu te jedan prsten, a kako je kćer znala s kim živi njoj je to donijela da negdje spremi, s time da je to spremila negdje u jednom kredencu među neke krpe i zaboravila je na to, a kasnije kada je s kćeri vadila neki stolnjak je ta vrećica ispala te su isto slučajno našle, a kod njene kćeri je nastala euforija što je isto pronašla, budući da je mislila da je i to nestalo. Specifikaciju otuđenih predmeta iz 2020., a koja prileži na listu 14, predala je na policiji kada je išla prijaviti kazneno djelo zajedno sa kćeri, s time da joj 2020. nije otuđen niti jedan dukat, budući da je svih osam dukata već ranije otuđeno, što iz gornjeg stana što iz donjeg.

8.2. Nakon odustanka tužitelja za događaj iz 2017. oštećena je ponovno pozvana te je tada navela kako niti otprilike ne može ocijeniti vrijednost otuđenog nakita jer nije ni provjeravala niti zna kolika je tržišna vrijednost zlata, no radilo se o velikoj gramaži, budući da je bilo raznih lančića, prstena i broševa, u nekima je bilo drago kamenje, dok su u nekima bili cirkoniji. Odgovorila je da su 2020. otuđena dva stara velika broša iz Njemačke koji je svaki imao više malih brilijanata, a radi se o teškom velikom privjesku teške gramaže, odnosno jednom privjesku praseta koji je bio na debelom dugačkom lančiću, s time da je potvrdila da se radi o predmetima koji su navedeni na listu 14, osim osam dukata, obzirom su isti već ranije otuđeni, te je ponovila da nikada nije vagala svoj cjelokupni nakit tako da ne može reći o kojoj gramaži bi se ukupno radilo, ali zasigurno se radi o vrijednosti predmeta puno većoj od 132,72 eura. Na poseban upit branitelja rekla je da vjerojatno postoje neke slike gdje nosi nakit koji je popisala, no radi se naravno o slučajnim fotografijama koje nisu nastale u cilju da bi bio taj nakit fotografiran. Nakit je držala u jednom bifeu kada isti nije nosila, a kada je putovala dio je znala nositi sa sobom. Kada je govorila da je njena kćer po baki po ocu dobila jednu ogrlicu s velikim rubinom i jednu narukvicu i jedan prsten, pojasnila je da se taj nakit ne nalazi na popisu nakita koji prileži na listu 14 spisa. Negdje u srpnju 2020. je saznala da joj fali taj nakit koji joj je otuđen, a kao što je već ranije opisala neposredno prije nego što je krenula s optuženim na more.

9. ĐB, bivša supruga oštećenog, navela je da se sjeća da je bio 5. kolovoz 2020. i da je s kćeri EB bila u Sabunikama, a taj dan su njena majka i bivši suprug došli k njima te su zajedno sjedili za ručkom, s time da je tada shvatila da je neka "tiha misa" koja je trajala nekih dva dana, nakon čega joj je mama rekla da joj je njezin muž ukrao sve zlato, na što je majka zapitala: "kako to misliš?", na što joj je majka odgovorila da prije nego što su krenuli iz Zagreba na more da je htjela staviti jedan prsten, no da je tada uvidjela da u bifeu, gdje je držala nakit, nema ničega. Na to si je pomislila, e baš je to napravio moj suprug, te joj je rekla da uopće o tome ne želi razgovarati. Bivšeg supruga je nakon nekih dva do tri dana odvezla u Paklenicu. Na kraju vikenda ona se je se s kćeri vraćala u Zagreb te je za vrijeme vožnje nazvala prijatelja od svoje majke koji se zove E, koji živi u [adresa] i ima kuću u [adresa] u [adresa] te ga je pitala da li je moguće, a budući da njena majka cijelo vrijeme taj nakit premješta i nosi na putovanja sa sobom, da je isti ostao kod njega. Ključ od majčinog stana uvijek nosi sa sobom, a njena kćer nikada ga nije imala kao niti bivši suprug. Kada su kćer i ona došle u Zagreb zamolila je kćer da ode pretražiti majčin stan jer ona to nije mogla te joj je kćer rekla da zlata nema da su u bifeu sve kutijice otvorene i da je pronašla nekakav papirić na kojem je pisalo "kriva procjena". Nakon toga joj je majka stalno govorila da ju je njezin muž okrao na što je ona onda majci rekla "pa odi i prijavi ga". Nije znala da je u rujnu mjesecu 2020. njena majka otišla i prijavila optuženog te da je tada potpisala zapisnik da se po istome ne postupa. Kasnije joj je majka rekla da je to napravila da zaštiti EB i nju, no onda je došlo do preljuba od strane njenog bivšeg supruga, te kako je bila povrijeđena, skršena, u toj tuzi je otišla k majci i rekla joj da je tužna i jadna, a nakon čega misli da je počela osveta majke te da ga je iz tog razloga prijavila za počinjenje kaznenih djela. Nakon toga su krenuli razgovori na policiji te je prilikom iskazivanja na policiji rekla sve što uopće nema veze, s time da tada nije lagala, već je dala dokaz u odnosu na zlato koje je bilo otuđeno iz njihovog stana, odnosno pokazala je policiji poruke sa svog mobitela koje su fotografirane, a u kojima je pitala bivšeg supruga gdje je njeno zlato, s time da se on tada nalazio blizu Pule gdje je radio te joj je odmah istog dana to zlato vratio, a na upit zašto ga je uzeo odgovorila je zato da je povrijedi.

9.1. Na poseban upit optužbe odgovorila je da nakon što se vratila iz Sabunika taj vikend 2020. te ušla u stan od majke da je stan bio potpuno uredan, odnosno onakav kakav ga njena majka uvijek ostavlja, no nije pregledavala niti pretraživala ormare, već je zamolila kćer da to učini. Odgovorila je da je njoj ime ŽB poznato, budući da je u stanu kod njih u jednom registratoru pronašla potvrdu uplate u Privrednoj banci na iznos od 5.000,00 kuna, a što je predala u spis u svrhu dokaza, a upravo da se potvrdi da zlato koje je otuđeno iz njihovog stana, pri tome misleći da je i njoj bilo otuđeno vjenčano prstenje, ogrlica koju joj je optuženi poklonio te još neki njezin nakit, da je upravo optuženi vratio jer je isto otkupio od ŽB, s time da je supruga pitala zašto je taj nakit založio na što joj je odgovorio da mu je trebalo. Odgovorila je da je nju suprug za vrijeme braka tražio novac, koliko često ne može reći, no to je normalno pa ju je pitao "imaš sto kuna". Njen suprug je imao financijskih poteškoća, budući da je ona plaćala i njegove obveze, kao na primjer telefon prema A1, s time da su suprug i ona uvijek imali odvojene financije te je on tada imao svoju firmu, a ne zna da li je bio blokiran. Kada je njena kćer po povratku iz Sabunika pretraživala majčine stvari tada je i fotografirala stanje tog bifea kao i taj papirić s procjenom, a ona samo može pretpostaviti da se taj papirić odnosi na to da je njena majka vjerojatno odnijela nakit na procjenu. Tijekom 2017. i 2020. optuženom nije davala nikakvu suglasnost za zalaganje njihovog zlata, već je to činila ranije negdje 2015., 2016., i 2017., odnosno tada je isti imao njeno dopuštenje da založi njihovo zlato, no to zlato je sve vraćeno, a što je razvidno i iz potvrde koju je priložila u spis prilikom ispitivanja na policiji. Zlato njene kćeri, a koje je otuđeno u provali iz 2017. nije vraćeno niti je ikada doznala što je s tom zlatninom, odnosno gdje je ista. Zna da je njena mama kada je bila u stanu, to jest kada je bila u Zagrebu nakit držala u bifeu dnevnog boravka i to u kutijicama, a kada bi putovala onda je nakit vadila iz tih kutijica i stavila bi ga u jednu torbicu te je isti nosila sa sobom. Njena majka je taj nakit uvijek nosila sa sobom jer je voljela stavljati isti, a i zna da je jako voljela nositi prstenje sve dok nije imala problema s artrozom, odnosno zglobovima na rukama. Zna da je njena majka imala tako veći broj zlatnih prstena s biserima, s dragim i poludragim kamenima, par broševa, ogrlice, lančiće, te isto tako i dukate, no ne zna koliko komada. IB nikada nije imao ključ od majčinog stana, a ona je nakon provale 2017. morala promijeniti bravu na majčinom stanu, budući da je bio slomljen cilindar na istima. Ključ od majčinog stana uvijek je nosila sa sobom i to u torbi koja bi bila uvijek s njom, no kada bi došla kući onda je ključeve odložila u košaricu u hodniku, a gdje se nalaze svi ključevi, s time da je ključ od majčinog stana bio u zasebnom džepiću od preostalih ključeva. U periodu od siječnja do kolovoza 2020. IB je živio s njom. Odnos IB i njene majke je bio poprilično loš u inkriminirano vrijeme. 2017. držala je sav svoj nakit kao i Tarin nakit kod mame, a iz razloga jer joj je već bilo dosta tog zalaganja od strane IB pa je zato isti odnijela kod mame, s time da je IB nakit zalagao kako bi si pomogao u poslovanju. Nikada nije čula da bi nestao nekakav novac iz majčinog novčanika te joj majka nikada tako nešto nije rekla. Kada joj je predočen dio njenog iskaza dan pred policijom, odnosno da periodički nestaje zlatnina iz njihovog stana, ali da je bivala vraćena nakon nekog vremena, odgovorila je da je tom prilikom pred policijom lažno iskazivala i to iz razloga jer je bila povrijeđena kao žena, odnosno kao prevarena žena da je htjela nauditi bivšem suprugu. Kada joj je predočen majčin iskaz da su u jednom kredencu među krpama, a kada su vadile stolnjak, pronašle škrinjicu, rekla je da je točno da je tu škrinjicu pronašla sa znatnim odmakom, budući da se ona nije sjetila odmah nakon provale da je ta škrinjica u majčinom stanu, to jest zbog stresa i šoka od provale zaboravila je na svoj nakit, odnosno ona je tu škrinjicu dala svojoj majci na čuvanje, no ona nikada njoj nije rekla gdje je spremila istu tako da ona nije niti znala da se ta škrinjica nalazi među krpama, a upravo je to razlog zašto su je pronašle prilikom vađenja stolnjaka.

10. EB, kćer optuženog, navela je kako zna da se ovaj postupak vodi jer je baka prijavila tatu za neke krađe, no misli da to najvjerojatnije nije istina, odnosno da to nije niti moguće jer tata nije uopće bio prisutan u odnosu na prvi događaj, dok drugi događaj nije mogao počiniti iz razloga jer su bila već protuprovalna vrata, a kako nije imao ključ, obzirom je ključ od bakinog stana imala samo mama, to nije mogao isto niti učiniti. Odnos između bake i tate nije bio dobar te se sjeća, dok je bila mala, da ju je baka htjela "okrenuti" protiv tate, to jest htjela ga je ocrniti, budući da se nikada nije slagala s njihovim brakom.

10.1. Na poseban upit odgovorila je da zna da je njen otac prije 2017. zalagao zlato, no to je bilo u dogovoru s mamom, s time da je ona tada bila mala. Majka je ključeve od bakinog stana uvijek nosila sa sobom u torbi, a kada bi bila kod kuće bakin ključ bi odložila zajedno sa svojim ključevima u jednoj košarici. Tata je naravno isto znao gdje se nalaze svi njihovi ključevi, obzirom je on također svoje ključeve kao i one držao u toj košarici. Na poseban upit suda odgovorila je da njoj baka nikada nije rekla da bi nestao neki novac iz njezinog novčanika. Isto tako ne zna da je baka njenog oca za bilo što prijavljivala, već joj je mama rekla, i to nakon što je s bakom bila na policiji, da je baka prijavila tatu, a to je bilo negdje 2021. ili 2022. Trenutno je odnos između mame i tate uljudan te mogu normalno komunicirati. Majka i ona trenutno ne pomažu ocu financijski na bilo koji način. Na poseban upit optuženog odgovorila je da je baka prijavila tatu iz osvete, obzirom su tempore criminis mama i tata još bili u braku, a prijavila ga je nakon razvoda jer je tata imao preljub. Kada je upitana da li je baka iskrena osoba, navela je da baka često zna izmišljati stvari, a kako bi privukla pažnju te je tako i nedavno izmislila dijagnozu odnosno ista izvrće istinu te želi prikazati priču na način da ona pati, dok to nije istina.

11. Svjedok ŽB rekao je da se sjeća da je optuženi misli tijekom 2017., odnosno 2018. nešto zalagao kod njega, te se sjeća da mu je davao i neke otkupne blokove. Dolazio je stalno i zalagao pa se potom vraćao kako bi to pokupio. Znali su sjesti i na kavu, s time da nije nikada pomislio da optuženi ima veze s nekakvim kaznenim djelima. Koliko se sjeća sve što je optuženi založio onda je naknadno i otkupio, a policijski inspektor mu je rekao da je optuženi krao to što je zalagao u obitelji.

11.1. Na poseban upit zastupnika optužbe odgovorio je da se sjeća da je optuženi dolazio često, to jest to je bilo nekih pet do šest puta unutar šest mjeseci, s time da ne zna o kojoj godini se radi, kada je zalagao zlato, te je isto tako se nekih pet šest puta vraćao kako bi otkupio isto. S optuženim je bio tada dva puta na kavi, s time da se nisu znali od ranije, već su se upoznali prilikom tih zalaganja, a optuženi mu je pričao da ima ski školu, kao i adrenalin park u Istri. Optuženi mu nije rekao da bi imao nekakvih dugovanja. Kada mu je predočen dio iskaza dan pred policijom da optuženog poznaje unazad pet do šest godina, odgovorio je da je to točno te da je točno da je dolazio prodavati zlatninu s time da pod tim prodavati je mislio i privremeno otkupljivati, odnosno da se vraćao po zlato koje je zalagao tako da se to prodavanje ne mora odnositi na trajno, a misli da je policijski inspektor to krivo unio, a kako on jednom godišnje biva pozivan na policiju u vezi kaznenih djela, to zna da neki put nešto krivo unesu. U odnosu na iskaz pred policijom kada je rekao da je optuženi bio vrlo naporan, mislio je na put kada je jednom prilikom došao po jedne naušnice koje su mu bile bitne te koje je trebao otkupiti, a koje su bile dio jednog zaloga, a to je komplicirano kada se otkupljuje samo dio pa ga je to smetalo te mu je to i rekao. Sjeća se da je optuženi uglavnom zalagao bijelo zlato, a radilo se o sitnim predmetima, naušnicama, lančićima i privješćićima, dok se ne sjeća da bi zalagao dukate. Misli da se radilo oko ukupno nekih 20 grama bijelog zlata, to jest nije se radilo o nekoj većoj količini. Optuženi mu nije govorio da bi još negdje zalagao eventualno zlato. Na poseban upit zastupnika optužbe rekao je da on vodi evidenciju svih zaloga koji idu preko firme, no i privatno je otkupljivao zlato od optuženog u tom istom periodu, s time da ne zna koliko je bilo privatno, a koliko preko firme, odnosno dopušta da je bilo pola pola od tih pet do šest puta, odnosno rekao je da je njemu privatno posuđivao novac na način da bi on kod njega ostavljao svu zlatninu i to iz razloga jer u firmi tada nije bilo novca, a i sada u firmi za neke stvari ima novca, a za neke nema, s time da on i dalje ima poduzeće Gauranga d.o.o. koje nije bilo nikada u blokadi ili stečaju, te je tako njemu u par navrata posudio po oko 5.000,00 kuna i to na način da bi optuženi došao kod njega te bi se oni dogovorili da je to za period od mjesec dana, te bi optuženi onda nakon mjesec dana došao po zlato. Zadnji put je optuženog vidio prije nekih šest godina, odnosno negdje 2017.

12. Iz zapisnika o zaprimanju kaznene prijave od 12. veljače 2022. utvrđeno je da je LB prijavila krađu, kada je sačinila i specifikaciju otuđenog nakita koju je predala policiji (10 zlatnih prstena s biserima, dragim i poludragim kamenjem, 5 lančića i 4 broša s brilijantima i dragim kamenjem – list 14 spisa).

13. Nakon provedenog dokaznog postupka, sud je u cijelosti prihvatio iskaz oštećene kao vjerodostojan, istinit, dosljedan i uvjerljiv, obzirom je na životan i logičan način opisala dinamiku odnosa u obitelji, svoja iskustva s optuženim, te krađu nakita. Oštećena je objasnila zašto je odmah posumnjala da je upravo optuženi, odnosno njezin bivši zet, otuđio nakit, obzirom joj je isti već ranije, prije par godina, priznao kako je otuđio njezin novac, odnosno kada joj je potvrdio da je uzeo novac. Kada se isto dovede u vezu s okolnošću da prilikom inkriminiranog otuđenja nakita nije provaljeno u stan tada se nameće logični zaključak da je to učinio netko tko je mogao doći u posjed ključa i ući u stan pomoću istoga. Jednako tako oštećena je objasnila zašto je tešku krađu prijavila tek 2022., odnosno navela je kako je unuka bila maloljetna tako da nije htjela prijavljivati oca svoje unuke, kao i da se odlučila sve prijaviti kada je bilo razvidno da će doći do razvoda braka između njezine kćeri i optuženog. Sud se vlastitim opažanjem uvjerio kako je oštećenoj bilo teško iskazivati o svemu što se dogodilo, obzirom je iskazivala u suzama, a sve jer se radi o njezinoj obitelji. No, usprkos tome, svjedokinja je iskazivala vrlo detaljno te je navela kako ne može procijeniti vrijednost ukradenog zlatnog nakita, obzirom isti nije procijenila niti vagala, što nije niti čudno, obzirom je nakit koristila za vlastitu uporabu, no zna da se radi o zlatu velike gramaže, za koji je sentimentalno vezana, s time da je otuđeni nakit detaljno opisala i specificirala u popisu koji je predala policiji, a što nije niti čudno da je mogla učiniti kada je isti često nosila te bila vezana za isti, a što je u svom iskazu potvrdila i svjedokinja ĐB. Vrijednost otuđenog nakita nije utvrđena, no sukladno detaljnom opisu oštećene, kojeg je potvrdila i kćer, svakako se ne radi o predmetima male vrijednosti. Ono što je još važno za istaknuti jest okolnost da joj se i kćer požalila kako i njoj nestaje zlatnina iz stana, a iz kojeg razloga je onda svjedokinja ĐB donijela i svoj nakit na čuvanje kod oštećene majke.

14. Nasuprot tome, sud je obranu optuženog ocijenio u potpunosti neistinitom, odnosno usmjerenu isključivo k otklanjanu kaznene odgovornosti. Sud nije prihvatio navode da je pred policijom priznao počinjenje djela isključivo kako bi se vratio u službu te kako isti samo pomaže ljudima kao pripadnik Gorske službe spašavanja i da ne bi on nikada tako nešto učinio, obzirom njegov dosadašnji život i pravomoćne osude govore upravo suprotno. Sam optuženi je u svoj obrani potvrdio da je 2020. bio blokiran, tako da je predmetnome očito trebao novac. Optuženi želi sud uvjeriti da je sve navedeno konstrukcija oštećene, no u istome nije uspio, budući da teza da je sve navedeno plasirala punica radi njegovog preljuba ne stoji te nije nimalo uvjerljiva, naprotiv ocijenjeno je kako optuženi pokušava na bilo koji način otkloniti od sebe odgovornost, a u čemu mu pomažu bivša supruga i kćer. Jedino što sud optuženom vjeruje jest činjenica da ga muči priznanje pred policijom i da sada traži način da isto nekako poništi. Dakle, sud ne prihvaća obranu optuženog da mu se oštećena želi osvetiti, to jest da je priznao počinjenje djela pred policijom jer da bi u protivnom završio u Remetincu, već upravo suprotno optuženi je iskoristio dostupnost ključa od puničinog stana te je otuđio nakit, a kako bi riješio svoja dugovanja.

15. ĐB i EB, svojim iskazima o osveti radi preljuba su očito htjele pomoći optuženom kako bi se isti izvukao odgovornosti, odnosno kako isti ne bi odgovarao za počinjenju tešku krađu, no sud istima nije povjerovao, s time da sud može razumjeti kćer u želji da pomogne ocu. Međutim, unatoč danom iskazu svjedokinja ĐB je potvrdila kako je optuženi prije inkriminiranog događaja zalagao zlato, kao i da joj je isto dojadilo nakon nekog vremena, da je istome plaćala račune, posuđivala novac, te da je i njoj nestalo zlato, kojeg je onda optuženi po traženju odmah vratio. Navela je i da je nakit držala kod majke jer joj je već bilo dosta zalaganja od strane optuženog. Jednako tako potvrdila je da je optuženi otkupljivao njihov nakit kao i da je od nje tražio novac zbog financijskih teškoća. Također ova svjedokinja je opisala majčin nakit, navodeći da je oštećena imala veći broj zlatnih prstena s biserima, dragim i poludragim kamenima, par broševa, ogrlice i lančiće. Svjedokinja ĐB potvrdila je i iskaz oštećene kada je navela da je majka i ranije prijavila optuženog, no da je potpisala da se po tome ne postupa, a što je dokaz da se oštećena teško odlučila na prijavu, a kako bi zaštitila kćer i unuku. Bivša supruga je također opisala da je ključeve držala u košarici u hodniku, a u inkriminirano vrijeme da je optuženi živio s njima. EB isto je potvrdila da su ključevi bili zajedno s drugim ključevima pa tako i tatinim ključevima u hodniku, a iz čega proizlazi kako su onda optuženom bili dostupni u gotovo svakom trenutku. EB je isto tako navela kako optuženi najvjerojatnije djelo nije počinio, tako da znači i ona dopušta suprotno, to jest da njezin otac ipak isto je učinio koliko god joj je to teško za prihvatiti.

16. Iskaz svjedoka ŽB sud je ocijenio istinitim, budući da isti nema razloga lažno iskazivati, a iz istog je utvrđeno kako je optuženi prije inkriminiranog događaja zalagao kod njega zlato po koje se potom vraćao kako bi založeno pokupio, a čime je potvrđeno da je obiteljsko zlato prije inkriminiranog događaja donosio i zalagao, što je potvrđeno i pročitanom dokumentacijom.

17. U potpunosti je prihvaćena i materijalna dokumentacija pročitana tijekom dokaznog postupka, obzirom ista nije ničim dovedena u pitanje.

18. Ovaj sud je tako nakon analize svih dokaza našao nesporno utvrđenim da su se u radnjama optuženog stekla sva objektivna obilježja kaznenog djela teške krađe, upravo na način kako mu je to činjeničnim opisom i stavljeno na teret. Temeljem naprijed opisanog utvrđeno je da je optuženi uzeo tadašnjoj supruzi, bez njezinog znanja, ključ majčinog stana, otišao u puničin stan, otključao isti i uzeo iz stana puničin zlatni nakit, čija vrijednost, obzirom na broj zlatnih otuđenih predmeta, drago kamenje i biserje u istima, gramažu i veličinu, nesporno prelazi iznos od 132,72 eura, zbog čega ga je ovaj sud i oglasio krivim, a optuženi je postupao s oblikom krivnje koji se naziva izravna namjera, što znači da je bio svjestan svoga djela, te da je htio radnju počinjenja istog, vršeći i želeći predmetno djelo kao takvo i kao svoje.

19. Svijest o protupravnosti u vrijeme počinjenja djela nije dovedena u pitanje, a tijekom dokaznog postupka se nisu pojavile okolnosti koje bi upućivale na sumnju u ubrojivost optuženog, zbog čega je sud utvrdio da je optuženi upravo svojim ponašanjem ostvario sva subjektivna i objektivna obilježja kaznenog djela iz članka 229. stavka 1. KZ-a.

20. Prilikom odluke o kazni sud je primijenio opće pravilo o izboru vrste i mjere kazne, te je u odnosu na optuženog ocijenio sve olakotne i otegotne okolnosti.

20.1. Kao otegotne okolnosti sud je cijenio prekršajnu osuđivanost i kaznenu osuđivanost također radi počinjenja kaznenih djela protiv imovine, dok je olakotno cijenio korektno držanje pred sudom.

21. Odlučujući o vrsti i visini kazne, sud je uzeo u obzir i zapriječenu kaznu za kazneno djelo iz članka 229. stavak 1. KZ-a, pri čemu je posebno cijenjeno postupanje optuženog, odnosno da je isti kazneno djelo počinio s najtežim stupnjem krivnje – izravnom namjerom, koja iako je sastavni element kaznenog djela ima biti uzeta u obzir prilikom odluke suda o kazni.

21.1. Stoga je sud, odlučujući o vrsti i visini kazne, a cijeneći sve prethodno izložene okolnosti, kako one koje se tiču osobe počinitelja, tako i one koje se tiču počinjenja djela i okolnosti pod kojima je djelo počinjeno, optuženog osudio na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, a za koju kaznu sud smatra da će ostvariti svoju svrhu u vidu opće i specijalne prevencije, odnosno da će izrečenom kaznom zatvora utjecati na optuženog, ali i na sve ostale potencijalne počinitelje kaznenih djela da ista ne čine, odnosno da usklade svoje ponašanje s društveno priznatim normama, da će ovakvom kaznom biti zapravo posebno izražena društvena osuda optuženom za počinjeno djelo i jačat će se povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, te će se i jačati svijest optuženog, ali i ostalih potencijalnih počinitelja da ne čine nova kaznena djela jer će ovakvom kaznom biti ojačana svijest o pogibeljnosti činjena kaznenih djela, ali i o pravednosti kažnjavanja. Naime, dosadašnja višestruka prekršajna osuđivanost te kaznena osuđivanost u dva navrata radi kaznenih djela prijevare, jednom u Austriji, a jednom u RH, uz izricanje uvjetnih kazni u oba navrata (posljednja kazna opozvana je 2022. uz određivanje izvršenja kazne zatvora u trajanju od jedne godine), očito nije nimalo utjecala na optuženog da svoje ponašanje uskladi s opće prihvaćenim društvenim normama i suzdrži se od daljnjeg protupravnog postupanja, jer se dakle radi o specijalnom povratniku. Upravo ranije osude te pružene prilike izricanjem uvjetnih osuda i to u dva navrata govore u prilog tome da se ne radi o ekscesu u životu optuženog, već o obrascu ponašanja, s time da je optuženi otišao i korak dalje, budući da je odlučio počiniti kazneno djelo ponovno imovinskog karaktera prema vlastitoj obitelj. Obzirom znači ranija osuđivanost nije utjecala na optuženog na način da svoje ponašanje uskladi s pozitivno pravnim propisima i da shvati neprimjerenost svog načina postupanja onda je razvidno da se bilo kojom drugom kaznenopravnom sankcijom, osim bezuvjetne kazne zatvora, ne bi mogla postići svrha kažnjavanja u odnosu na optuženog, tako da se kazna zatvora upravo u trajanju od jedne godine čini primjerenom i dostatnom svemu spomenutom te potrebnom radi ostvarivanja svrhe, s time da će optuženom nakon što izdrži kaznu zatvora biti omogućeno ponovno uključivanje u društvo, odnosno društveno prihvatljivo ponašanje te će doći u priliku pokazati je li se sada konačno odlučio kloniti činjenja kaznenih djela.

22. Oštećena je s postavljenim imovinskopravnim zahtjevom upućena u parnicu, obzirom bi utvrđivanje okolnosti vezanih za dosuđivanje istog znatno odužilo ovaj postupak.

23. Temeljem članka 148. stavak 1. u svezi članka 145. stavak 2. točka 6. ZKP-a optuženom je naloženo naknaditi troškove kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 200,00 eura razmjerno složenosti i trajanju postupka, te izvedenim dokazima, koje troškove je dužan platiti u roku od petnaest dana od dana pravomoćnosti ove presude. Ocjena je da plaćanjem navedenog iznosa neće biti dovedena u pitanje osnovna životna egzistencija optuženog, imajući pri tome na umu da je optuženi zaposlen.

U Zagrebu 15. travnja 2024.

Sutkinja:

Iris Juzbašić Gabron

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude stranke imaju pravo podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba se podnosi ovom sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud kao drugostupanjski sud.

DNA:

1. OKDO Zagreb na broj KO-DO-1618/2022

2. optuženom IB, [adresa]

3. branitelju optuženog, odvjetniku Marku Zečeviću

4. oštećenoj LB, [adresa]