REPUBLIKA HRVATSKA
Poslovni broj: Us I-877/2023-20
UPRAVNI SUD U RIJECI
Rijeka, Erazma Barčića 5
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Mariji Renner Jakovljević, uz sudjelovanje zapisničarke Nikoline Jakoplić, u upravnom sporu tužitelja M. K. iz Đ., U. b. J. 168a, kojeg zastupa opunomoćenik Ž. L., odvjetnik u Đ., B. 1, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, Zagreb, Margaretska 3, radi ozljede na radu, 15. travnja 2024.,
p r e s u d i o j e
I. Poništava se rješenje tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, KLASA: UP/II-502-03/19-01/406, URBROJ: 338-01-06-05-22-16 od 29. srpnja 2022., kao i rješenje Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Područna služba Koprivnica, KLASA: UP/I-502-03/18-02/220, URBROJ: 338-06-13-18-11 od 2. listopada 2018. te se tužitelju ozljede pretrpljene 13. lipnja 2018. pod dijagnozama šifre prema MKB klasifikaciji S30.0 / Kontuzija donjeg dijela leđa i zdjelice i S33.3 / Iščašenje drugih i nespecificiranih dijelova lumbalne kralježnice i zdjelice priznaju ozljedom na radu i u svezi istom, priznaju mu se i prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja s osnova ozljede na radu.
II. Nalaže se tuženiku da o priznatom pravu iz točke I. izreke ove presude donese odgovarajuće rješenje u roku od 30 dana od dana dostave pravomoćne presude.
III. Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi trošak upravnoga spora u iznosu od 4.109,64 eura (slovima: četiri tisuće sto devet eura i šezdeset četiri centa) u roku od 30 dana od dana dostave pravomoćne presude ovog Suda. dok je u preostalom dijelu do iznosa od 5.000,00 eura (slovima: pet tisuća eura) valjalo odbiti zahtjev tužitelja za nadoknadu troška upravnog spora.
Obrazloženje
1. Osporavanim rješenjem tuženog Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, KLASA: UP/II-502-03/19-01/406, URBROJ: 338-01-06-05-22- 16 od 29. srpnja 2022. koje je doneseno u izvršenju presude Upravnog suda u Zagrebu poslovnog broja Us I-725/19-37 od 13. svibnja 2022. odbijena je žalba tužitelja i potvrđeno je prvostupanjsko rješenje Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Područne službe Koprivnica, KLASA: UP/I-502-03/18-02/220, URBROJ: 338-06-13-18-11 od 2. listopada 2018., a kojim rješenjem u točki I. izreke tužitelju ozljede pretrpljene 13. lipnja 2018. pod dijagnozama šifre prema MKB S30.0 i S33.3 nisu priznate ozljedom na radu, dok u točki II. izreke rješenja u svezi pretrpljenih ozljeda, tužitelju nisu priznata niti prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja za slučaj ozljede na radu.
2. Osporavajući zakonitost rješenja tuženika od 29. srpnja 2022., tužitelj je podnio tužbu, koja je kod Upravnog suda u Zagrebu zaprimljena 1. rujna 2022. pod poslovnim brojem Us I-2584/2022, zbog povrede odredaba upravnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. U svezi s tim tužitelj je u tužbi u bitnome naveo, da je osporavano rješenje tuženika od 29. srpnja 2022. doneseno u izvršenju presude Upravnog suda u Zagrebu poslovnog broja Us I-725/2019-37 od 13. svibnja 2022., a u skladu s čijom uputom tuženik nije postupio, sve imajući u vidu da je u tom upravnom sporu koji se kod Upravnog suda u Zagrebu vodio pod poslovnim brojem Us I-725/2019 bilo provedeno medicinsko vještačenje po vještaku doc. dr. sc. M. M., prim. dr. med. spec. ortopedije i traumatologije na okolnost mogu li se tužitelju dijagnoze šifra bolesti S30.0 i S33.3 uzročno-posljedično povezati s događajem od 13. lipnje 2018. Vještak da je u nalazu i mišljenju utvrdio da se dijagnoza šifre prema MKB-10 klasifikaciji S30.0 može povezati s događajem od 13. lipnja 2018. te je u direktnoj uzročno-posljedičnoj vezi s navedenim događajem od 13. lipnja 2018., a ujedno je potvrdio da se tužitelj prilikom prvog pregleda neposredno nakon prometne nezgode žalio na bolnost u križima obostrano te je zatražen i RTG lumbalne kralježnice čije očitanje je uloženo u medicinsku dokumentaciju te RTG donjeg dijela leđa koji potvrđuje da je tužitelj povrijedio lumbalni dio kralježnice, a ujedno je vještak potvrdio da je upravo predmetna prometna nezgoda izazvala ponovnu pojavu kliničke simptomatologije na kralježnici te da prometne nezgode nije bilo, izostale bi i tužiteljeve tegobe, odnosno vještak je utvrdio da se dijagnoze šifre bolesti S30.0 i S33.3 mogu uzročno-posljedično povezati s događajem od 13. lipnja 2018., zbog čega je tuženiku bilo naloženo donijeti novo rješenje o žalbi s time da su tijela nadležna za vještačenje dužna uzeti u obzir navedeni nalaz i mišljenje sudskog vještaka. Tužitelj smatra da je u ponovnom postupku donesen novi nalaz, mišljenje i ocjena Liječničkog povjerenstva Direkcije Zavoda od 6. srpnja 2022. na kojem se temelji osporavano rješenje, u skladu s ranijim nalazima iz dosada provedenih postupaka te da u obrazloženju osporavanoga rješenja, kao i u nalazu, mišljenju i ocjeni Liječničkog povjerenstva Direkcije Zavoda od 6. srpnja 2022. uopće se ne spominje utvrđenja iz sudskog nalaza i mišljenja vještaka doc. dr. sc. M. M. prim. dr. med., spec. ortopedije i traumatologije. Ističe da vještaci Liječničkog povjerenstva Direkcije Zavoda nemaju potrebnu specijalnost za davanje ocjene, a također da je tuženik propustio tužitelja pozvati na neposredni pregled radi utvrđivanja statusno anamnetističkih podataka pa je tužitelj predložio da se u ovom upravnom sporu pribavi spis koji se vodio kod Upravnog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem Us I- 725/2019, kao i spis Us I-2275/2019 koji se vodi radi priznavanja dijagnoze S13.6. posljedicom traženih dijagnoza, ali još nepriznatih dijagnoza pod šiframa S33.3 i S30.0 kao ozljede na radu. Također, predlaže provesti novo medicinsko vještačenje uz klinički pregled tužitelja i saslušanje tužitelja, dok je u tužbenom zahtjevu predložio da se poništi osporavano rješenje tuženika uz nadoknadu troškova upravnoga spora.
3. Tuženik je u odgovoru na tužbu, zaprimljenim kod Upravnog suda u Zagrebu 10. listopada 2022. u bitnome naveo da u cijelosti ostaje kod svih navoda iznesenih u obrazloženju osporavanog rješenja navodeći da je suprotno navodima tužitelja iz tužbe, tuženik u postupku koji je prethodio ovom upravnom sporu u cijelosti postupio po uputi navedenoj u presudi Upravnog suda u Zagrebu poslovnog broja Us I-725/2019-37 od 13. svibnja 2022. te je razmotrio žalbene navode, priloženu dokumentaciju i dokaze i u nalazu, mišljenju i ocjeni Liječničkog povjerenstva Direkcije Zavoda od 6. srpnja 2022. utvrdio, da se dijagnoza S30.0 / Kontuzija donjeg dijela leđa i zdjelice i S33.3 / Iščašenje drugih i nespecificiranih dijelova lumbalne kralježnice i zdjelice ne mogu uzročno-posljedično povezati s predmetnim događajem od 13. lipnja 2018. kao ozljedom na radu, jer u priloženoj medicinskoj dokumentaciji nije verificirana niti kontuzijska ozljeda leđa niti dislokacija u području lumbalne kralježnice i zdjelice, a učinjenom dijagnostičkom obradom verificirana je kronična radikulopatija LS kralježnice (EMNG), dok diferentna slikovna obrada LS kralježnice (CT/MR) nije učinjena. Klinička slika egzacerbacije kroničnog bolnog sindroma kod osiguranika s verificiranim kroničnim radikularnim promjenama te jasnom anamnezom prethodnog bolnog sindroma leđa uslijed ranijih ozljeda nije ozljeda na radu pa Liječničko povjerenstvo Direkcije Zavoda u mišljenju zaključuje kako u priloženoj medicinskoj dokumentaciji nije verificirana niti jedna akutna ozljeda, već akutizacija kroničnog cervikalnog i lumbalnog sindroma te su u konkretnom slučaju ispunjeni uvjeti iz odredbe čl. 67. st. 1. t. 5. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju ("Narodne novine", broj 80/13, 137/13 i 98/19, u nastavku teksta: Zakon) za nepriznavanjem tužitelju dijagnoze šifre S30.0 i S33.3 ozljedom na radu, kao i prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja za slučaj ozljede na radu. Stoga je tuženik predložio da se odbije tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.
4. U ovom upravnom sporu 7. prosinca 2023. održano je ročište za raspravu u prisutnosti zamjenice opunomoćenika tužitelja i službene osobe tuženika pa je strankama u skladu s odredbom čl. 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17 i 110/21, u nastavku teksta: ZUS) data mogućnost izjasniti se o svim zahtjevima i navodima te činjeničnim i pravnim pitanjima odlučnim za rješavanje ovog upravnog spora. Na istom ročištu za raspravu stranke su u cijelosti ostale kod svih svojih navoda iznesenih u tijeku upravnog spora, nakon čega je odbijen dokazni prijedlog tužitelja za njegovim saslušanjem, jer su odlučne činjenice relevantne za rješavanje ovog upravnog spora medicinske prirode te se ne bi mogle utvrditi saslušanjem tužitelja, a također odbijen je prijedlog tužitelja da se ovome spisu priklopi spis poslovnoga broja Us I-2275/2019, jer vršenje uvida u isti nije relevantno za rješavanje ovog upravnog spora, dok je ovaj Sud pribavio spis poslovnoga broja Us I-725/2019 Upravnog suda u Zagrebu koji je okončan donošenjem presude od 13. svibnja 2022. Na istom ročištu za raspravu usvojen je dokazni prijedlog tužitelja za izvođenje dokaza medicinskim vještačenjem u ovom upravnom sporu pa je tužitelju naloženo da u roku od 15 dana na račun ovog suda uplati predujam za izvođenje navedenog dokaznog prijedloga u iznosu od 398,17 eura / 3.000,00 kn, nakon čega će biti određena osoba vještaka i zadaća vještačenja, budući se službena osoba tuženika usprotivila da se u ovom upravnom sporu koristi nalaz i mišljenje vještaka doc. dr. sc. M. M. prim. dr. med. spec. ortopedije i traumatologije izrađen u istoj upravnoj stvari za potrebe rješavanja upravnog spora koji se vodio kod Upravnog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem Us I-725/2019 između istih stranaka, na okolnost mogu li se tužitelju dijagnoze šifri bolesti S30.0 i S33.3 uzročno-posljedično povezati s događajem od 13. lipnja 2018., a posljedično navedenom i priznati ozljedom na radu.
5. Imajući u vidu da je tužitelj uz podnesak zaprimljen kod ovog Suda 11. prosinca 2023. dostavio dokaz o uplati predujma za izvođenje dokaza medicinskim vještačenjem u ovom upravnom sporu, to je izvanraspravnim rješenjem Suda od 12. prosinca 2023. određeno izvođenje dokaza medicinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku specijalistu ortopedu M. M. iz V. sa zadaćom da nakon uvida u dokumentaciju koja prileži spisu predmeta upravnog spora i postupka te po potrebi osobnog pregleda tužitelja utvrdi, mogu li se tužitelju dijagnoze šifre bolesti S30.0 i S33.3 uzročno posljedično povezati s događajem od 13. lipnja 2018., a posljedično navedenom i priznati ozljedom na radu ili ne sukladno članku 66. ili 67. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju („Narodne novine“ broj 80/13, 137/13 i 98/19, u nastavku teksta ZOZO).
6. U nalazu i mišljenju zaprimljenim kod ovog Suda 22. veljače 2024. vještak je naveo da su dijagnoze S30.0 kontuzija donjeg dijela leđa i zdjelice i S33.3 iščašenje drugih nespecificiranih dijelova lumbalne kralježnice i zdjelice uzročno- posljedično povezane sa događajem od 13. lipnja 2018. i mogu se priznati ozljedom na radu, jer iako je tužitelj zadobio ozljedu lumbalne kralježnice 10. veljače 2014. ista se ne može povezati s ozljedom od 13. lipnja 2018. obzirom da kroz razdoblje od 25. kolovoza 2015. do štetnog događaja 13. lipnja 2018. nigdje se nisu u osobnom kartonu navodile tegobe lumbalne kralježnice te je 13. lipnja 2018. nastala nova zasebna ozljeda lumbalne kralježnice i isto je potvrđeno nalazom Opće bolnice Pula od 13. lipnja 2018. gdje je navedeno, da se tužitelj žali na bolove lumbalne regije pa je učinjena i radiološka obrada gdje se opisuju prijelomi u predjelu lumbalne kralježnice te su po mišljenju vještaka navedene obje dijagnoze S30 i S33.3 u uzročno-posljedičnoj vezi s događajem od 13. lipnja 2018.
7. U podnesku zaprimljenim kod ovog Suda 28. veljače 2024. tužitelj je naveo da prihvaća nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka te nema primjedbe na isti niti traži dopunsko ili pisana ili usmeno očitovanje vještaka, jer je vještak u cijelosti odgovorio na postavljeni zadatak od strane Suda te utvrdio da su dijagnoze S30.0 i S33.3 u uzročno posljedičnoj vezi sa štetnim događajem od 13. lipnja 2018. i mogu se priznat ozljedom na radu, a također da je vještak iznio i cjelokupni tijek liječenja tužitelja nakon štetnog događaja od 13. lipnja 2018. te je jasno naveo da se ranija ozljeda tužitelja od 10. veljače 2014. ne može povezati s ozljedom od 13. lipnja 2018., jer je iz osobnog zdravstvenog kartona tužitelja od kolovoza 2015. do štetnog događaja 13. lipnja 2018. razvidno, da se nigdje ne spominju tegobe lumbalne kralježnice.
8. U podnesku zaprimljenim kod ovog Suda 11. ožujka 2024. tuženik je naveo da osporava u cijelosti nalaz i mišljenje vještaka od 22. veljače 2024., smatrajući ga ne stručnim, neargumentiranim te u potpunoj suprotnosti s nalazima koje navodi u svom vještačenju. Također, osporava mišljenje vještaka da je 13. lipnja 2018. nastala nova ozljeda lumbalne kralježnice, jer niti kliničkim pretragama niti dijagnostičkom obradom nije utvrđena niti jedna ozljeda u području lumbosakralne kralježnice, a posebno da se osporava dio rečenice gdje vještak navodi da je učinjena radiološka obrada gdje se opisuje prijelomi u predjelu lumbalne kralježnice, jer tu činjenicu nije potvrdio niti jednim nalazom priloženom u spisu, već je RTG-om od 13. lipnja 2018. utvrđeno, da nema sigurnih znakova akutne koštane traume, zbog čega Liječničko povjerenstvo Direkcije Zavoda ostaje u cijelosti kod nalaza, mišljenja i ocjena od 5. prosinca 2018. i 6. srpnja 2022. te očitovanja od 23. veljače 2021. i 22. srpnja 2021.
9. Na ročištu za raspravu održanom kod ovog Suda 12. travnja 2024. u prisutnosti zamjenice opunomoćenika tužitelja A. L., tuženika i vještaka M. M., specijalista ortopedije i traumatologije izveden je dokaz saslušanjem vještaka radi pojašnjenja nalaza i mišljenja i otklanjanja primjedbi koje je tuženik iznio u svezi istog. Na istom ročištu za raspravu, vještak je ostao kod navoda iznesenih u nalazu i mišljenju od 22. veljače 2024. istaknuvši da ima jedan tip feler na 19 stranici nalaza i mišljenja u rečenici u zadnjem odlomku radiološka obrada „gdje se opisuju prijelomi“, treba ispravno pisati „gdje se ne opisuju prijelomi“, odnosno vještak je ispustio riječ „ne“. Nastavno, vještak je pojasnio da su tužitelju dijagnoze šifre bolesti S30.0 kontuzija donjeg dijela leđa i zdjelice i S33.3 iščašenje drugih i nespecificiranih lumbalnih dijelova kralježnice uzročno posljedično povezane s događajem od 13. lipnja 2018., da je navedeno utvrdio iz medicinske dokumentacije tužitelja, da nakon nesretnog događaja kada je tužitelj obrađen na hitnom traktu liječnik koji je obavio pregled tužitelja je u opisu hrvatskim jezikom postavio dijagnozu natuk lumbosakralne lezije bez navođenja šifre prema MKB 10 klasifikacije, a kasnije u tijeku liječenja tužitelja zbog tegoba u svezi kojih se je žalio, liječnici su morali odrediti šifru koju su prema korištenju koristili, prema stručnom znanju i iskustvu i koja je bila najbliža prvo postavljenoj opisnoj dijagnozi. Naveo je, da je liječnica iz Koprivnice najtočnije postavila dijagnozu S33.3 (dislokacija drugih nespecificiranih dijelova lumbalne kralježnice i zdjelice), a istom prilikom je liječnica dodala i drugu šifru W59.5 (putnik ozlijeđen u sudaru sa drugim nespecificiranim motornim vozilima u prometnoj nezgodi). Šifra prema MKB 10 klasifikaciji S30.0 je također postavljena 14. lipnja 2018,. a isti liječnik je 21. lipnja 2018. upotrijebio ranije navedene dijagnoze S33.3 i W59.5. Ističe da su daljnje pretrage i liječenje tužitelja upravo potvrdile gore navedene dijagnoze kod tužitelja, da je nalaz i mišljenje donio bez pregleda tužitelja na temelju cjelokupne medicinske dokumentacije koja se nalazi u spisu predmeta upravnoga spora i upravnoga postupka, a da je i raniji vještak koji je vještačio u upravnom sporu koji se vodio pred Upravnim sudom u Zagrebu (kolega M.) u istoj upravnoj stvari u svom nalazu u i mišljenju isto utvrdio, nakon čega je izveden dokaz uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu predmeta upravnog spora, kao i u onu koja prileži spisu predmeta upravnog postupka te je rasprava zaključena.
10. Uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu predmeta upravnog spora, kao i u onu koja prileži spisu predmeta upravnog postupka utvrđeno je, da je osporavano rješenje tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije od 29. srpnja 2022. doneseno u izvršenju presude Upravnog suda u Zagrebu poslovnog broja Us I-725/19-37 od 13. svibnja 2022. kojom je u točki I. izreke bilo poništeno rješenje tuženika od 25. siječnja 2019. te je bilo naloženo tuženiku da u roku od 60 dana od dostave pravomoćne presude donese odluku o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Područne službe Koprivnica od 2. listopada 2018., sve uz nadoknadu troškova upravnog spora tužitelju. Utvrđeno je, da je u tom upravnom sporu koji se kod Upravnog suda u Zagrebu vodio pod poslovnim brojem Us I-725/2019 na okolnost mogu li se tužitelju dijagnoze šifre bolesti S30.0 i S33.3 uzročno-posljedično povezati s događajem od 13. lipnja 2018. te ovisno o tome priznati ozljedom na radu, provedeno sudsko medicinsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku doc. dr. sc. M. M. prim. dr. med. spec. ortopedije i traumatologije koji je u nalazu i mišljenju, nakon pregleda medicinske dokumentacije i kliničkog pregleda tužitelja zaključio, da se dijagnoza pod šifrom S30.0 / Kontuzija donjeg dijela leđa i zdjelice može dovesti u uzročno- posljedičnu vezu s događajem od 13. lipnja 2018., a vezano uz dijagnozu pod šifrom S33.3 / Iščašenje drugih i nespecificiranih dijelova lumbalne kralježnice smatra da je pogrešno upotrijebljena u kartonu liječnika opće prakse, jer nigdje u medicinskoj dokumentaciji ne nalazi zapisa Iščašenja lumbalnih dijelova lumbalne kralježnice i zdjelice. Nastavno, iz dopunskog očitovanja vještaka proizlazi da je dijagnoza šifre S30.0. Kontuzija donjeg dijela leđa i zdjelice postavljena na inicijalnom pregledu neposredno nakon ozljeđivanja, a također iz medicinske dokumentacije tužitelja da je vidljivo da je tužitelj imao ozljedu donjeg dijela leđa radi koja je liječena u više navrata, bolnost u donjem dijelu leđa je uzrokovana ozljedom u štetnom događaju, a iz zdravstvenog kartona liječnika opće prakse je vidljivo, da tužitelj nije imao problema s donjim dijelom leđa od 25. kolovoza 2015. pa do prometne nesreće te smatra da je bolnost isključivo posljedica prometne nesreće koja je uslijedila na već prije oštećenu kralježnicu. Smatra da se u konkretnom slučaju ne radi o egzacerbaciji bolova unutar kroničnog bolnog sindroma, već o ozljedi koja je dovela do ponovne pojave bolnosti u donjem dijelu leđa tužitelja. U drugom dopunskom očitovanju sudski vještak je naveo, da tuženik propušta citirati i anamnestički navod tijekom prvog pregleda pri čemu je istaknut navod "... ali se žali na navod bolnost u križima obostrano..." i pri tome ističe da u kliničkoj praksi neposredno nakon ozljede kralježnice ne mora odmah biti bolna niti pokazivati simptome ozljede, već se oni mogu ispoljiti kasnije, a činjenica da je na prvom pregledu zatražen RTG donjeg dijela leđa potvrđuje da je tužitelj ozljedu i zadobio, pa zaključuje, kako je već i naveo, da šifra S30.0 se može dovesti u uzročno-posljedičnu vezu sa štetnim događajem, iako tužitelj možda nije zadobio baš natučenje donjeg dijela leđa već istegnuće paravertebralne muskulature, a vezano uz egzacerbaciju kroničnog bolnog sindroma sudski vještak ističe da je prometna nesreća u kojoj je tužitelj sudjelovao uzrokovala ponovnu pojavu kliničke simptomatologije i da do nezgode nije došlo, vjerojatno bi tužiteljeve tegobe izostale, zbog čega je presudom Upravnog suda u Zagrebu od 13. svibnja 2022. poništeno rješenje tuženika od 25. siječnja 2019. i naloženo je tuženiku da u roku od 60 dana od dana dostave pravomoćne presude donese odluku o žalbi izjavljenoj protiv prvostupanjskog rješenja od 2. listopada 2018., uz nadoknadu troškova upravnog spora, sve uz uputu da će tuženik donijeti novu odluku o žalbi tužitelja, nakon što pribavi nalaz, mišljenje i ocjenu nadležnog tijela vještačenja, koji će, imajući u vidu nalaz i mišljenje sudskog vještaka u tom sporu, u novom nalazu i mišljenju dati detaljno obrazloženje postojanja ili nepostojanja uzročno-posljedične veze između utvrđenih dijagnoza šifra bolesti prema MKB kvalifikaciji čije priznavanje tužitelj traži ozljedom na radu, obrazložiti će svoje zaključke u pogledu verifikacije postavljenih dijagnoza u medicinskoj dokumentaciji te u slučaju zaključka o postojanju predispozicije zdravstvenog stanja za nastanak bolesti navedeno obrazložiti, jer prema ocjeni Suda sama činjenica da je tužitelj ranije bolovao od bolesti kralježnice nije dostatna za zaključak da kod tužitelja postoji predispozicija zdravstvenog stanja za nastanak bolesti, a s obzirom i na to da sudski vještak zaključuje da se u konkretnom slučaju ne radi o egzacerbaciji bolova unutar kroničnog bolnog sindroma. Obrazloženje mora sadržavati sve okolnosti koje su s medicinskog aspekta relevantne za ocjenu da li se dijagnoze šifra bolesti radi kojih je pokrenut postupak priznavanja ozljede na radu mogu uzročno-posljedično povezati s opisanim načinom nastanka ozljede u događaju od 13. lipnja 2018. te je pri tom potrebno obrazložiti detaljno iz koje medicinske dokumentacije proizlaze izneseni zaključci za ocjenu Liječničkog povjerenstva. Utvrđeno je, da je u izvršenju presude Upravnog suda u Zagrebu poslovnog broja Us I-725/2019-37 od 13. svibnja 2022. tuženik pribavio novi nalaz, mišljenje i ocjenu Liječničkog povjerenstva Direkcije Zavoda od 6. srpnja 2022. u kojem je utvrdio, da se dijagnoza S30.0 / Kontuzija donjeg dijela leđa i zdjelice i S33.3 / Iščašenje drugih i nespecificiranih dijelova lumbalne kralježnice i zdjelice ne mogu uzročno-posljedično povezati s predmetnim događajem od 13. lipnja 2018. kao ozljeda na radu, jer u priloženoj medicinskoj dokumentaciji nije verificirana niti kontuzijska ozljeda leđa, niti dislokacija u području lumbalne kralježnice i zdjelice te učinjenom dijagnostičkom obradom verificirana je kronična radikulopatija LS kralježnice (EMNG), dok diferentna slikovna obrada LS kralježnice (CT/MR) nije učinjena. Klinička slika egzacerbacije kroničnog bolnog sindroma (akutizacija kronične bolesti) kod osiguranika s verificiranim kroničnim radikularnim promjenama te jasnom anamnezom prethodnog bolnog sindroma leđa uslijed ranijih ozljeda nije ozljeda na radu, a nakon čega je tuženik rješenjem od 29. srpnja 2022. odbio žalbu tužitelja izjavljenu protiv prvostupanjskog rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Područne službe Koprivnica od 2. listopada 2018., a koje rješenje je predmetom ocjene zakonitosti u ovom upravnom sporu.
11. Nakon razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja ovaj Sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.
12. Sukladno čl. 17. Zakona prava iz obveznoga zdravstvenog osiguranja, uključujući i prava za slučaj ozljede na radu i profesionalne bolesti, obuhvaćaju: pravo na zdravstvenu zaštitu i pravo na novčanu naknadu.
13. Prema odredbi čl. 66. Zakona ozljedom na radu prema Zakonu smatraju se: 1. ozljeda izazvana neposrednim i kratkotrajnim mehaničkim, fizikalnim ili kemijskim djelovanjem te ozljeda prouzročena naglim promjenama položaja tijela, iznenadnim opterećenjem tijela ili drugim promjenama fiziološkog stanja organizma, ako je uzročno vezana uz obavljanje poslova odnosno djelatnosti na osnovi koje je ozlijeđena osoba osigurana u obveznom zdravstvenom osiguranju, kao i ozljeda nastala tijekom obveznoga kondicijskog treninga vezanog uz održavanje psihofizičke spremnosti za obavljanje određenih poslova, sukladno posebnim propisima, 2. bolest koja je nastala izravno i isključivo kao posljedica nesretnog slučaja ili više sile za vrijeme rada, odnosno obavljanja djelatnosti ili u vezi s obavljanjem te djelatnosti na osnovi koje je osigurana osoba osigurana u obveznom zdravstvenom osiguranju, 3. ozljeda nastala na način iz točke 1. ovoga članka koju osigurana osoba zadobije na redovitom putu od stana do mjesta rada i obratno te na putu poduzetom radi stupanja na posao koji joj je osiguran, odnosno na posao na osnovi kojeg je osigurana u obveznom zdravstvenom osiguranju, 4. ozljeda, odnosno bolest iz točaka 1. i 2. članka 14.b Zakona koja nastane kod osigurane osobe u okolnostima iz članka 16. Zakona.
14. Čl. 67. Zakona propisano je, da se ozljedom na radu, u smislu Zakona, ne smatra ozljeda, odnosno bolest do koje je došlo zbog: 1. skrivljenog, nesavjesnog ili neodgovornog ponašanja na radnome mjestu, odnosno pri obavljanju djelatnosti, kao i na redovitom putu od stana do mjesta rada i obrnuto (npr. tučnjava na radnom mjestu ili u vremenu dnevnog odmora, namjerno nanošenje povrede sebi ili drugome, obavljanje poslova pod utjecajem alkohola ili opojnih droga, upravljanje vozilom pod utjecajem alkohola ili opojnih droga i sl.), 2. aktivnosti koje nisu u vezi s obavljanjem radnih aktivnosti (npr. radni odmor koji nije korišten u propisano vrijeme, radni odmor koji nije korišten u cilju obnove psihofizičke i radne sposobnosti nužno potrebne za nastavak radnog procesa, fizičke aktivnosti koje nisu u vezi s radnim odnosom i sl.), 3. namjernog nanošenja ozljede od strane druge osobe izazvanog osobnim odnosom s osiguranom osobom koje se ne može dovesti u kontekst radnopravne aktivnosti, 4. atake kronične bolesti, 5. urođene ili stečene predispozicije zdravstvenog stanja koje mogu imati za posljedicu bolest.
15. Prema odredbi čl. 36. Pravilnika o pravima, uvjetima i načinu ostvarivanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja u slučaju ozljede na radu i profesionalne bolesti ("Narodne novine", broj 75/14, 154/14, 79/15, 139/15, 105/16, 40/17, 66/17, 109/17, 132/17, 19/18 i 41/19, u nastavku teksta: Pravilnik) ozljeda na radu može se priznati osiguraniku iz čl. 7. st. 4. Zakona te osiguranoj osobi iz čl. 16. Zakona kod koje je došlo do ozljeđivanja, odnosno bolesti u smislu čl. 66. Zakona.
16. Prema odredbi čl. 37. Pravilnika ozljeda na radu neće se priznati osiguranoj osobi iz čl. 36. Pravilnika u slučajevima iz čl. 67. Zakona.
17. Odredbom čl. 5. Pravilnika o pravima, uvjetima i načinu ostvarivanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja u slučaju ozljede na radu i profesionalne bolesti ("Narodne novine", broj 75/14, 154/14, 79/15, 39/15, 40/17, 36/17, 110/17, 132/17, 119/18 i 41/19) navedeno je, da u postupku utvrđivanja i priznavanja ozljede ili bolesti za ozljedu na radu odnosno profesionalnu bolest utvrđuju se uvjeti koji moraju biti ispunjeni kako bi se ozljeda ili bolest mogla priznati za ozljedu na radu odnosno profesionalnu bolest s time da prijava ozljede na radu odnosno profesionalnoj bolesti mora biti podnesena u rokovima utvrđenim Pravilnikom.
18. Osnovano tužitelj u tužbi navodi da je u postupku koji je prethodio upravnom sporu pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, a da je na takvo činjenično stanje pogrešno primijenjeno materijalno pravo kada je osporavanim rješenjem tuženika od 29. srpnja 2022. odbijena žalba tužitelja izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja od 2. listopada 2018., a kojim rješenjem u točki I. i II. izreke, tužitelju zaposlenom kod poslodavca Ministarstva obrane Republike Hrvatske ozljeda pretrpljena 13. lipnja 2018. pod dijagnozama šifre prema MKB klasifikaciji S30.0 / Kontuzija donjeg dijela leđa i zdjelice i šifra prema MKB klasifikaciji S33.3 / Iščašenje drugih i nespecificiranih dijelova lumbalne kralježnice i zdjelice nije priznata ozljedom na radu i u svezi s navedenim tužitelju nisu priznata niti prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja za slučaj ozljede na radu. To stoga što je u istoj upravnoj stvari već vođen upravni spor pred Upravnim sudom u Zagrebu pod poslovnim brojem Us I-725/2019-37 predmetom kojeg je bila ocjena zakonitosti rješenja tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, KLASA: UP/II-502- 03/18-01/938, URBROJ: 338-01-21-19-05 od 25. siječnja 2019. kojim je bila odbijena žalba tužitelja izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Područne službe Koprivnica, KLASA: UP/I-502-03/18- 02/220, URBROJ: 338-06-13-18-11 od 2. listopada 2018., a koje se temeljilo na nalazu, mišljenju i ocjeni Liječničkog povjerenstva Direkcije Zavoda od 5. prosinca 2018. i u kojem je utvrđeno da kod tužitelja nije verificirana niti jedna akutna ozljeda pregledom na dan predmetnog događaja, a egzacerbacija kroničnog bolnog sindroma s radikulopatijom koja se javila dva tjedna nakon nezgode nije ozljeda na radu. Dijagnostičkom obradom verificirana je kronična degenerativna bolest cervikalne kralježnice te kronična radikulopatija LS kralježnice, a u priloženoj medicinskoj dokumentaciji nije verificirana dislokacija i iščašenje u području LS kralježnice. Stoga da se predmetne dijagnoze šifre prema MKB klasifikaciji S30.0 i S33.3 ne mogu uzročno-posljedično povezati s događajem od 13. lipnja 2018. kao ozljeda na radu. S tim u svezi valja ukazati tuženiku da je u tom upravnom sporu koji se vodio pred Upravnim sudom u Zagrebu pod poslovnim brojem Us I-725/2019 upravo na okolnost činjenica utvrđenih u nalazu, mišljenju i ocjeni Liječničkog povjerenstva Direkcije Zavoda od 5. prosinca 2018. provedeno sudsko-medicinsko vještačenje po neovisnom sudskom vještaku doc. dr. sc. M. M. prim. dr. med. spec. ortopedije i traumatologije sa zadaćom da utvrdi da li se dijagnoze šifra bolesti prema MKB klasifikaciji S30.0 / Kontuzija donjeg dijela leđa i zdjelice i S33.3 / Iščašenje drugih i nespecificiranih dijelova lumbalne kralježnice i zdjelice koje je tužitelj zadobio 13. lipnja 2018. mogu dovesti u uzročno-posljedičnu vezu s događajem od 13. lipnja 2018. te je vještak u nalazu i mišljenju naveo da se dijagnoza pod šifrom S33.3 / Iščašenje drugih i nespecificiranih dijelova lumbalne kralježnice smatra da je pogrešno upotrijebljena u kartonu liječnika opće prakse, jer nigdje u medicinskoj dokumentaciji se ne nalazi zapisa o iščašenjima dijelova lumbalne kralježnice i zdjelice, dok da se dijagnoza pod šifrom S30.0 / Kontuzija donjeg dijela leđa i zdjelice može dovesti u uzročno-posljedičnu vezu s događajem od 13. lipnja 2018.
19. U ovom upravnom sporu na okolnost činjenica utvrđenih u nalazu, mišljenju i ocjeni Liječničkog povjerenstva Direkcije Zavoda od 6. srpnja 2022. provedeno je sudsko-medicinsko vještačenje po neovisnom sudskom vještaku M. M., specijalistu ortopedije i traumatologije , a prema mišljenju kojeg dijagnoze šifre prema MKB S30.0 kontuzija donjeg dijela leđa i zdjelice i S33.3 iščašenje drugih nespecificiranih dijelova lumbalne kralježnice i zdjelice su uzročno-posljedično povezane sa događajem od 13. lipnja 2018. i mogu se priznati ozljedom na radu, jer iako je tužitelj zadobio ozljedu lumbalne kralježnice 10. veljače 2014. ista se ne može povezati s ozljedom od 13. lipnja 2018., jer kroz razdoblje od 25. kolovoza 2015. do štetnog događaja 13. lipnja 2018. nigdje se nisu u osobnom kartonu navodile tegobe lumbalne kralježnice te je 13. lipnja 2018. nastala nova zasebna ozljeda lumbalne kralježnice i isto je potvrđeno nalazom Opće bolnice Pula od 13. lipnja 2018. gdje je navedeno da se tužitelj žali na bolove lumbalne regije pa je učinjena i radiološka obrada gdje se opisuju prijelomi u predjelu lumbalne kralježnice. Vještak je usmeno na ročištu održanom pred ovim Sudom 12. travnja 2024. dodatno se očitovao na primjedbe tuženika iznesene u gore navedenom podnesku istaknuvši da su upravo daljnje pretrage i liječenje tužitelja potvrdile gore navedene dijagnoze kod tužitelja, da je nalaz i mišljenje donio bez pregleda tužitelja na temelju cjelokupne medicinske dokumentacije koja se nalazi u spisu predmeta upravnoga spora i upravnoga postupka, a da je i raniji vještak koji je vještačio u upravnom sporu koji se vodio pred Upravnim sudom u Zagrebu (kolega M.) u istoj upravnoj stvari u svom nalazu i mišljenju isto utvrdio, slijedom čega da nema dvojbe da se tužitelju navedene ozljede trebaju priznati ozljedom na radu.
20. Stoga, kako je tužitelj na kojem je bio teret dokaza u ovom upravnom sporu dokazao da su odlučne medicinske činjenice utvrđene u nalazu i mišljenju i ocjeni Liječničkog povjerenstva Direkcije Zavoda od 6. srpnja 2022. pogrešno utvrđene, to je ovaj Sud u cijelosti poklonio vjeru nalazu i mišljenju stalnog sudskog vještaka, jer je nalaz i mišljenje izrađeno u skladu s pravilima struke, jasan je i argumentiran, potpun i uvjerljiv, u skladu sa zadatkom i pravilima znanosti i vještine te odredbama propisa na temelju kojeg je riješena ova upravna stvar, a dodatno je usmeno pojašnjen i na ročištu za raspravu održanom kod ovog Suda 12. travnja 2024. na kojem je vještak otklonio primjedbe koje je tuženik iznio u podnesku od 11. ožujka 2024.
21. Slijedom navedenog, na temelju čl. 58. st. 1. ZUS-a, valjalo je poništiti osporavano rješenje tuženika, kao i prvostupanjsko rješenje i odlučiti kao u t. I., II. izreke ove presude.
22. Točka III. izreke presude temelji se na odredbi čl. 79. st. 4. ZUS-a kojom je propisano da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora ako zakonom nije drukčije propisano, pa imajući u vidu navedeno, kao i presudu Ustavnog suda Republike Hrvatske U-III-2279/18 od 9. travnja 2019. tužitelju su priznati troškovi zastupanja putem njegova opunomoćenika sukladno Tarifnom br. 27. u svezi s Tbr. 46., 48. i 52. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/23 u nastavku teksta: Tarifa) pa je tužitelju priznat trošak sastava tužbe od 1. rujna 2022., trošak pristupa na ročišta za raspravu održana 7. prosinca 2023. i 12. travnja 2024., za svaku radnju iznos od 1.250,00 eura u koje iznos je uračunat trošak PDV-a, odnosno sveukupno 3.750,00 eura, koji iznos je bilo potrebno uvećati za trošak provedenog medicinskog vještačenja u iznosu od 359,64 eura što ukupno daje iznos od 4.109,64 eura, dok je u preostalom dijelu do iznosa od 5.000,00 eura (slovima: pet tisuća eura) valjalo odbiti zahtjev tužitelja za nadoknadu troška upravnog spora. Tužitelju nije priznat trošak sastava podneska od 28. veljače 2024., jer isti nije bio nužan, pa s toga ni opravdan, slijedom čega je odlučeno kao u točki III. izreke presude.
U Rijeci 15. travnja 2024.
S u t k i nj a
Marija Renner Jakovljević
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (čl. 66. a i čl. 66. st. 5. ZUS).
