REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U PAZINU

Pazin, Dršćevka 1

Posl. broj: 4 P-277/2023-86

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Pazinu, po sutkinji Tijani Licul, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice REPUBLIKE HRVATSKE, OIB: 52634238587, zastupane po Županijskom državnom odvjetništvu u Puli, protiv tužene OPĆINE VRSAR, Trg Degrassi 1, Vrsar, OIB: 03592077573, zastupane po punomoćnici Anki Zaharija, odvjetnici u Rovinju, radi utvrđenja prava vlasništva, nakon održane glavne i javne rasprave 07. ožujka 2024. godine u nazočnosti zakonskog zastupnika tužiteljice i punomoćnice tužene, dana 12. travnja 2024. godine, objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je tužiteljica vlasnica nekretnine označene kao k.č. 1114/5, šuma Monte La Vila, površine 2207 m2, u dijelu 1923/2207, k.o. Vrsar, a slijedom čega je tužena dužna trpjeti brisanje prava vlasništva sa njezina imena uz istovremenu uknjižbu prava vlasništva tužiteljice na nekretnini označenoj kao k.č. 1114/5, šuma Monte La Vila, površine 2207 m2, u dijelu 1923/2207, k.o. Vrsar.

II. Nalaže se tuženoj da tužiteljici plati troškove postupka u iznosu od 1.937,91 eura, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je 29. rujna 2014. godine podnijela tužbu protiv tužene radi priznanja prava vlasništva.

2. U tužbi navodi da se u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Poreču, k.č. 1114/5, k.o. Vrsar, u naravi šuma, površine 2207 m2, vodi kao suvlasništvo tužene Općine Vrsar u 1923/2207 dijela i Istarske kreditne banke Umag u 284/2207 dijela.

3. K.č. 1114/5, k.o. Vrsar, nastala je u postupku preoblikovanja zemljišne knjige za k.o. Vrsar od dijelova nekretnina stare oznake označenih kao k.č. 703/2, površine 3021 m2, i k.č. 703/3, površine 2228 m2.

4. K.č. 703/2, k.o. Vrsar, vodila se kao vlasništvo 1/6 dijela Carpanetti Eufemija, 1/6 dijela Cherin Lucie, 1/6 dijela kao društveno vlasništvo s pravom korištenja Riviera Poreč, OOUR NEON, Vrsar, i 3/6 dijela kao društveno vlasništvo s pravom korištenja Općine Poreč. Vlasništvo 1/6 dijela Carpanetti Eufemije i 1/6 dijela Cherin Lucie je kao

Posl. broj: 4 P-277/2023-86

optantska imovina preneseno na Općinu Vrsar. Međutim, radi se o imovini u vlasništvu Republike Hrvatske, jer se na dan 16. listopada 1990. godine k.č. 703/2 vodila u šumskogospodarskoj osnovi. Po istoj osnovi tužiteljica smatra da je vlasnica i 3/6 dijela k.č. 703/2, koji je bio upisan kao društveno vlasništvo s pravom korištenja Općine Poreč. Vlasništvo 1/6 djela koje se vodilo kao društveno vlasništvo s pravom korištenja Riviera Poreč, OOUR NEON, Vrsar, preneseno je u vlasništvo društva EURO INOX d.o.o., kasnije Istarske kreditne banke Umag (taj dio se ne osporava i nije predmet postupka).

5. K.č. 703/3, k.o. Vrsar, ranije se vodila kao vlasništvo Grego Ivana, no ista je kao optantska imovina prenesena na Općinu Vrsar. Međutim, kako se u naravi radi o nekretnini koja se na dan 16. listopada 1990. godine vodila u šumskogospodarskoj osnovi, ista je vlasništvo Republika Hrvatske.

6. Slijedom navedenog, u konačno postavljenom tužbenom zahtjevu od 26. svibnja 2020. godine, tužiteljica predlaže da sud donese presudu kojom će utvrditi da je tužiteljica suvlasnica 1923/2207 dijela k.č. 1114/5, k.o. Vrsar, što odgovara dijelovima čestica starih oznaka na kojima je pogrešno bilo upisano vlasništvo odnosno suvlasništvo tuženika.

7. U odgovoru na tubu tužena se u cijelosti protivi tužbenom zahtjevu.

8. Navodi da su k.č. 703/2 i k.č. 703/3 na dan 16.10.1990. i 23.07.1991. bile unutar građevinskog područja naselja i prostornim planom su bile definirane kao građevinsko zemljište. Tužiteljica nije dokazala da su predmetne čestice na dan 16.10.1990. činile šumu, naprotiv k.č. 703/2 je bila maslinik, a k.č. 703/3 oranica. Tužena je vlasništvo na tim nekretninama, obzirom se radilo o građevinskom zemljištu, stekla temeljem odredbi Zakona o lokalnoj samoupravi i upravi (Narodne novine 90/92, 94/93, 117/93, 5/97, 128/99, 51/00, 105/00), a povrh svega 2/6 dijela k.č. 703/2 te k.č. 703/3 u cijelosti su se na dan 16.10.1990. vodile kao privatno vlasništvo.

9. Presudom posl. broj: P-349/2020-62 od 23. prosinca 2020. godine tužbeni zahtjev je odbijen. U obrazloženju sud je naveo da je tužbeni zahtjev u odnosu na k.č. 703/2 pravilno postavljen i da isti nije mogao biti drugačije postavljen nego da se traži utvrđenje prava vlasništva na idealnom dijelu (5/6 dijela) jer je takvo stanje bilo i na dan 16. listopada 1990. U odnosu na k.č. 703/3, koja se u cijelosti vodila kao vlasništvo tuženika, a prije toga Grego Ivana, i za koju tužiteljica smatra da je njezino vlasništvo jer se radi o šumi, tužbeni zahtjev je trebao biti postavljen na način da se traži točno određeni, realni dio, koji odgovara dijelu k.č. 703/3 u novoformiranoj k.č. 1114/5.

10. Presudom Visokog trgovačkog suda posl. broj: Pž-771/2021-2 od 08. veljače 2022. godine potvrđena je takva odluka međutim rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. broj: P-277/2023-82 od 05. travnja 2023. godine ukinute su obje odluke nižih sudova te je predmet vraćen po ponovno suđenje. U obrazloženju svog rješenja Vrhovni sud Republike Hrvatske navodi da je u postupku preoblikovanja zemljišne knjige određeni realni dio pretvoren u odgovarajući idealni dio pa u postupku poput ovog ne dolazi do zasnivanja novog suvlasništva već se samo povećava postojeći suvlasnički udio. Slijedom navedenog, u ovakvom postupku moguće je tužbom tražiti samo utvrđenje prava (su)vlasništva u idealnom dijelu sve dok on postoji radi čega je tužbeni zahtjev ispravno postavljen, a u postupku je preostalo utvrditi da li

Posl. broj: 4 P-277/2023-86

su nekretnine koje su predmet tužbenog zahtjeva na dan 16. listopada 1990. godine činile šumu odnosno šumsko zemljište.

11. Proveden je dokazni postupak u kojem je izvršen uvid u zahtjev za mirno rješenje spora na listu 4-5 spisa, z.k. izvadak na listu 6-16 spisa, zapisnik Z- 5050/2004/2117 na listu 17-19 spisa, identifikaciju na listu 20 spisa, povijesne izvatke i izvatke iz zemljišnih knjiga na listu 21-38, 92-97 spisa, rješenje na listu 39, 40, rješenje o nasljeđivanju na listu 41-42 spisa, očitovanje HŠ na listu 43 spisa, izvod iz GPU radne zone NEON na listu 50 te 60-62 spisa, Program gospodarenja za GJ Borik, izvod iz Arkod preglednika na listu 98 spisa, nalaz i mišljenje mjerničnog vještaka na listu 146-167 spisa, dopis Visokog upravnog suda Republike Hrvatske na listu 350 spisa. Tužitelj i tuženik ostali su kod svih do tada iznesenih navoda.

12. Nakon ponovno provedenog dokaznog postupka utvrđeno je da je tužbeni zahtjev osnovan.

13. K.č. 1114/5, k.o. Vrsar, vodi se kao vlasništvo Općine Vrsar, u 1923/2207 dijela, koji dio je predmet tužbenog zahtjeva, te Istarske kreditne banke Umag d.d., u 284/2207 dijela, koji dio nije predmet tužbenog zahtjeva. K.č. 1114/5, k.o. Vrsar, nastala je u postupku preoblikovanja zemljišne knjige za k.o. Vrsar od dijelova nekretnina stare oznake označenih kao k.č. 703/2, površine 3021 m2 i k.č. 703/3, površine 2228 m2 (z.k. izvadak na listu 6 do 16 spisa, zapisnik broj: Z-5050/2004/2117 od 28. lipnja 2011. godine sa identifikacijom na listu 17 do 20 spisa, nalaz i mišljenje vještaka na listu 146 do 167 spisa).

14. Nekretnina stare oznake k.č. 703/3, k.o. Vrsar u cijelosti, te k.č. 703/2, k.o. Vrsar, u 5/6 dijela (osim dijela koji se vodio kao društveno vlasništvo s pravom korištenja Rivere HTP Poreč, OOUR NEON Vrsar) su na dan 16. listopada 1990. godine bile u režimu društvenog vlasništva. Naime, k.č. 703/3, k.o. Vrsar, vodila se u zemljišnim knjigama kao vlasništvo Giovannia (Ivana) Grege, koji je umro još 25. veljače 1938. godine, međutim kako su svi njegovi nasljednici optirali njegova imovina, uključujući i ovu nekretninu postala je društveno vlasništvo (temeljem Ugovora o miru između Federativne Narodne Republike Jugoslavije i Republike Italije (Službeni list FNRJ broj 74/47), koji je stupio na snagu 15. rujna 1947. godine. Isto se odnosi i na suvlasničke udjele Eufemie Carpenetti i Cherin Lucije, svake sa udjelom od 1/6 dijela na k.č. 703/2, k.o. Vrsar. Nadalje, na dan 16. listopada 1990. godine 3/6 dijela te čestice vodilo se i u zemljišnim knjigama kao društveno vlasništvo s pravom korištenja Općine Poreč (pa je kasnije po formiranju Općine Vrsar taj udio prenesen na istu). Preostali udio od 1/6 dijela na k.č. 703/2, k.o. Vrsar, kao što je već navedeno nije predmetom tužbe (zapisnik broj: Z-5050/2004/2117 od 28. lipnja 2011. godine sa identifikacijom na listu 17 do 20 spisa, povijesni izvadci iz zemljišnih knjiga na listu 21- 38, 92-97 spisa, upravna rješenja klasa: UP/I-942-03/04-01/55 od 26. kolovoza 2004. godine na listu 39 spisa, klasa: UP/I-942-03/07-01/27 od 27. srpnja 2007. godine na listu 40 spisa, rješenje o nasljeđivanju broj: O-672/07 od 01. rujna 2009. godine na listu 41 do 42 spisa).

15. Nadalje, temeljem izvedenih dokaza sud utvrđuje da su obje čestica na dan 16. listopada 1990. godine činile šumu, a čine ju i danas. Bez obzira što se u povijesnim izvodima iz zemljišnih knjiga iste vode kao maslinjak (k.č. 703/2) i oranica (k.č. 703/3), radi se o podacima koji su upisani pred sto i više godina pa sud smatra da je relevantniji

Posl. broj: 4 P-277/2023-86

podatak Hrvatskih šuma iz čijih potvrda (list 43 i 89 spisa) proizlazi da su obje nekretnine, u svojoj cijeloj površini, na dan 16. listopada 1990. godine bile obuhvaćene Programom gospodarenja šumama i šumskim zemljištima u gospodarskoj jedini Borik, sa periodom važenja od 1982. do 1991. godine, a što potvrđuje da se radi o šumi. Isto je sud utvrdio i uvidom u navedeni program (CD na listu 206 spisa)

16. Tužena je osporila valjanost navedenog programa gospodarenja. Međutim, stav je ovoga suda da je Program gospodarenja šumama i šumskim zemljištem za gospodarsku jedinicu „Borik“ 1982. -1991. ŠHG „Istre“ Buzet valjan jer suprotno nije utvrđeno, ni općenito ni u postupcima koje je pokretala tužena (Visoki upravni sud Republike Hrvatske, posl. broj: Usoz-19/20). Naime, u tom postupku Visoki upravni sudi Republike Hrvatske se očitovao (dopis na listu 350 spisa) da je Program gospodarenja donesen za razdoblje od 1982. -1991. odnosno da je preostao važiti protekom vremena, pa već zbog toga, ne ulazeći u pravnu prirodu osporenog akta, nisu ispunjene pretpostavke za pokretanje postupka ocjene zakonitosti po službenoj dužnosti (koje bi postojale da je akt na snazi).

17. Nadalje, taj akt više ne proizvodi pravne učinke jer je zamijenjen novim radi čega sud u ovom postupku ne može više ocjenjivati njegovu valjanost, a što bi mogao da i dalje proizvodi pravne učinke (tako proizlazi iz odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. broj: Rev- 901/2022).

18. Konačno, tužena je osporavala navedeni program iz formalnih razloga (da nije poštivana propisana procedura kod njegova donošenja). Međutim, činjenica je da za vrijeme kada je taj program bio na snazi, i za vrijeme dok nisu istekli rokovi za njegovo pobijanje, isti nije pobijan niti pobijen tj. njegova valjanost nije nikada dovedena u pitanje čak i ako su postojali razlozi uslijed kojih bi bio nevaljan. Ovdje se paralela može povući sa presudama suda, koje bi se mogle pobiti iz nekog zakonom propisanog razloga, no do toga ne dođe i takva presuda postane pravomoćna i kao takva ima iste učinke kao i ona presuda koja u sebi nema ni jednog nedostatka zbog kojeg bi se mogla ukinuti.

19. Slijedom navedenog, tužiteljica je u ovom postupku dokazala da su k.č. 703/2 i k.č. 703/3, k.o. Vrsar, na dan 16. listopada 1990. godine po svojoj kulturi bile šuma, pa su temeljem čl. 6. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o šumama ("Narodne novine", broj 41/90.; u daljnjem tekstu - ZIDZŠ), koji glasi: "Šume i šumska zemljišta na teritoriju Republike, osim šuma i šumskih zemljišta u privatnom vlasništvu, jesu u državnom vlasništvu Republike Hrvatske.“, postale po samom zakonu vlasništvo Republike Hrvatske, i to k.č. 703/3, k.o. Vrsar, u cijelosti, a k.č. 703/2, k.o. Vrsar, u 5/6 dijela, obzirom je taj dio bio u režimu društvenog vlasništva. Kako je u postupku preoblikovanja zemljišne knjige raniji realni dio koji se odnosio na k.č. 703/3 zajedno sa idealnim dijelom na k.č. 703/2, k.o. Vrsar, pretvoren u idealni dio od 1923/2207 dijela to je tužiteljica mogla u ovom postupku postaviti tužbeni zahtjev samo na način na koji je postavila tj. tražiti da ju se utvrdi vlasnicom tog suvlasničkog dijela jer ovom odlukom kojom se tužiteljici priznaje pravo vlasništva na 1923/2207 dijela nije zasnovano novo suvlasništvo jer se radi o suvlasničkom dijelu osnovanom u postupku preoblikovanja zemljišne knjige, a koji odgovara realnom dijelu k.č. 703/3, na kojem je tužiteljica imala pravo vlasništva u cjelini, i realnom dijelu k.č. 703/2, na kojem je tužiteljica imala suvlasnički udio od 5/6 dijela.

Posl. broj: 4 P-277/2023-86

20. Stranke su potraživale troškove postupka.

21. Odredbom čl. 154. st.1 . Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP) propisano je da je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranci i njezinu umješaču naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka. Kao je tužena u cijelosti izgubila parnicu to je sud istoj naložio plaćanje troškova ovog postupka.

22. Sukladno vrijednosti predmeta spora koja iznosi 1.327,00 eura te Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/2023) tužiteljici se za svaku radnju za koju joj se priznaje 100% nagrade iz Tbr. 7.1. priznaje 75 boda odnosno 150,00 eura.

23. Tužitelj potražuje trošak za sastav zahtjeva za mirno rješenje spora, za sastav tužbe, za pristup ročištima 04. srpnja 2016. godine, 10. studenog 2016. godine, pristup uviđaju 09. lipnja 2017. godine, za pristup ročištu 17. siječnja 2018. godine, 17. studenog 2020. godine, te 07. ožujka 2024. godine, za sastav žalbe protiv presude, te revizije protiv presude.

24. Tužitelju se priznaje trošak za sastav zahtjeva za mirno rješenje spora, za sastav tužbe, za pristup ročištima 04. srpnja 2016. godine, 10. studenog 2016. godine, pristup uviđaju 09. lipnja 2017. godine, za pristup ročištu 17. siječnja 2018. godine, 17. studenog 2020. godine, te 07. ožujka 2024. godine, iznos od 150,00 eura po radnji (8 radnji) za sastav žalbe protiv presude iznos od 125,00 eura, te za sastav revizije protiv presude iznos od 225,00 eura, sve prema Tbr. 7.1., 9.1., 9.7., 10.1, 10.5, 32, te trošak vještačenja u iznosu od 387,91 euro, odnosno ukupan iznos od 1.937,91 eura.

25. Radi svega navedenog odlučeno je kao u izreci ove odluke.

U Pazinu, 12. travnja 2024. godine

Sutkinja:

Tijana Licul

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u četiri pisana primjerka u roku od 15 dana računajući od dana objave presude, ako je stranka bila uredno obaviještena o održavanju ročišta za objavu, odnosno od primitka prijepisa presude, ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude.

DNA:

1. Tužiteljici putem ŽDO Pula

2. Pun. tuženika

Broj zapisa: 9-30866-47d6c

Kontrolni broj: 05010-b665f-298cf

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=TIJANA LICUL, L=PAZIN, O=TRGOVAČKI SUD U PAZINU, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Trgovački sud u Pazinu potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.