Republika Hrvatska

Općinski prekršajni sud u Splitu

Split, Domovinskog rata 4

41 Pp-7702/2022-12

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski prekršajni sud u Splitu, po sutkinji Ljiljani Vuko, uz sudjelovanje Sande Peroš kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenika I. J., zbog prekršaja iz članka 22. stavka 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji (Narodne novine, br. 70/17, 126/19, 84/21, 114/22), u povodu optužnoga prijedloga Općinskoga državnog odvjetništva u Splitu, broj: PP-DO-18/2022 od 21. lipnja 2022., nakon javne glavne rasprave održane 5. travnja 2023. i 9. travnja 2024. uz sudjelovanje okrivljenika, zamjenika branitelja M. R., odvjetnika u S. i branitelja I. J. , odvjetnika u O. te u odsutnosti državnog odvjetnika, dana 12. travnja 2024. javno je objavio i

p r e s u d i o  j e

okrivljenik I. J., sin P. i S., dj. M., rođ. ….. u S., OIB: …., stanuje u S., S. …., SSS, elektrotehničar, zaposlen u „B. U. d.o.o.“, srednjeg imovnog stanja, razveden, otacdvoje maloljetne djece, državljanin RH, prekršajno nekažnjavan,

kojega brane V. G., odvjetnik u S., H. M. …. Te I. J., odvjetnik u Z.O.U D. Š., I. K. R., I. J., D. V. i E. Š. u O., E. A. ….,

k r i v  j e

što je u ljeto 2021. godine u S. u obiteljskom stanu, Š.

…, iskazao nasilje u obitelji prema supruzi D. J. u nazočnosti djeteta, kćeri V. J. (rođ. …..), tako da je suprugu D. uhvatio rukama u predjelu podlaktice te gurnuo na kuhinjski element, što je kod nje izazvalo osjećaj uznemirenosti,

dakle, u nazočnosti djeteta primjenom fizičke sile uslijed koje nije nastupila tjelesna ozljeda počinio nasilje u obitelji,

čime je počinio prekršaj iz članka 22. stavka 3. u vezi s člankom 10. točkom 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji,

pa mu se na temelju članka 22. stavka 3. toga Zakona

i z r i č e

KAZNA ZATVORA U TRAJANJU OD 45 (četrdeset pet) DANA,

nakon čega se prema okrivljeniku, na temelju članka 44. stavaka 2. i 3. Prekršajnoga zakona (Narodne novine, br. 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22), primjenjuje

UVJETNA OSUDA

tako da se izrečena kazna zatvora neće izvršiti ako u roku provjeravanja od 10 (deset) mjeseci od pravomoćnosti presude ne počini prekršaj za koji mu je izrečena ista ili teža kazna od one izrečene ovom presudom.

Nalaže se okrivljeniku na ime troškova prekršajnoga postupka platiti iznos od 100,00 (sto) eura, u roku od 30 dana po pravomoćnosti ove presude, jer će se u protivnom naplatiti prisilno.

Obrazloženje

1. Općinsko državno odvjetništvo u S. podnijelo je protiv okrivljenika optužni prijedlog zbog prekršaja označenog kao u izreci ove presude, stavljajući mu na teret da je prema supruzi D. J. počinio nasilje u obitelji u nazočnosti djece V. i A. J..

2. Očitujući se o svojoj krivnji za prekršaj koji mu je stavljen na teret, okrivljenik se izjasnio da nije kriv te je u spis priložio svoju pisanu obranu, a na poseban upit suda naveo da djeca nisu bila prisutna događaju, nego da je D. pozvala stariju kćer V. da vidi što joj je on navodno učinio te misli da je potom počela fotografirati svoje podlaktice. Na daljnji upit suda naveo je kako D. nije gurnuo na kuhinjski element, nego ju je pokušao dignuti i posjesti na kuhinjski element da bi slušala što joj je imao za reći.

2.1. U pisanoj obrani okrivljenik iznosi događaje od toga dana koji su prethodiliinkriminiranom događaju, a u odnosu na taj događaj da mu je D. zločesto govorila da je loš otac i da samo laže, na što ju on uzima za ruke, zglobove, ruke su im skupljene te ju moli da mu ne radi to jer on živi za tu djecu, ne laže, da bi mu onanastavila govoriti kako samo laže, laže. Tom prilikom, kada se D. pokušala izvući iz njegova držanja, a on ju pokušao dignuti na kuhinjsku plohu da sjedne ispred njega i posluša što joj želi reći, moguće je, kako ju je nespretno pokušao podići, da se udarila o rub plohe kuhinjske ploče. Okrivljenik potom nastavlja iznositi svoje viđenje obiteljske situacije i problema koji ju prate, što, međutim, nije predmet ovoga postupka niti se u njemu odlučuje o tome na čijoj je strani krivnja za problem nastale u odnosu između okrivljenog I.J. i D.J.. Predmet je ovoga postupka je li okrivljenik počinio djelo za koje ga tereti državni odvjetnik i predstavlja li to djelo prekršaj nasilja u obitelji.

3. Ispitana u svojstvu svjedokinje, D.J. bivša supruga okrivljenika, izjavila je kako je navedene prigode, negdje u ljeto 2021., s okrivljenikom bila u stanu u Š.

….,

zajedno s djecom A. i V., nakon što su se prethodne večeri ona i I. zbog nečega posvađali te nisu ni razgovarali nakon toga. Nalazila se u

kuhinji kada je I. ponovno započeo razgovor na istu temu, kao i prethodne večeri te ju počeo za nešto optuživati. Rekla mu je da laže, što je njega razljutilo, pa joj je rekao da mu to ne govori, nastavljajući govoriti o prethodnoj svađi, na što mu je ona ponovila da laže. Izgubio je živce i došao do nje u kuhinju, čvrsto ju uhvatio rukama za podlaktice, više se ne sjeća što je govorio te ju naposljetku odgurnuo na kuhinjski element, koji ima oštre bridove, pa ju je udarac zabolio i ostavio modricu na leđima, a od stiska su joj ostale modrice i na rukama. Na upit suda je li ju okrivljenik pokušao dignuti, svjedokinja je navela da nije, već da ju je držao za podlaktice i u jednom trenutku gurnuo na kuhinjski element, tako da ju je to uznemirilo i počela je plakati. A. i V. da su bile prisutne ovoj sceni jer je riječ o jednom prostoru (kuhinja i dnevni boravak). Ne sjeća se je li A. bilo kako reagirala na sve to, ali se sjeća da je V. bila uznemirena i pokušala se umiješati vičući ocu neka ju ostavi na miru. Na upit branitelja okrivljenika jesu li djeca bila prisutna cijelo vrijeme dok je trajala komunikacija nje i okrivljenika, svjedokinja je navela da jesu, a na upit kada je okrivljenik pustio njezine ruke, navela je nakon što ju je nabio na kuhinjski element te da ju je pustio odmah nakon što mu je vjerojatno rekla da ju pusti.

4. Ispitana u daljnjem tijeku dokaznog postupka, maloljetna V. J., kći I. i D. J., u bitnom je navela kako je iz svoje sobe čula glasnu svađu roditelja, a kada je čula da je nešto lupnulo, izišla je i vidjela oca kako drži majku prislonjenu uz kuhinjski element, čvrsto ju držeći rukama. Odmah je došla do njih, odgurnula ga od nje te se svađala s ocem zbog njegova ponašanja prema majci, a vidjela je da je i on bio u šoku od događaja i nije više pokušavao biti nasilan prema majci. Vjeruje da mu je bilo krivo što je ona sve to vidjela. Misli da njena mlađa sestra A. nije vidjela što se događalo, jer je njezina soba najudaljenija od dnevnog boravka.

5. U dokaznom postupku pročitano je posebno izvješće II. PP Split od 10. svibnja 2022. upućeno Općinskom državnom odvjetništvu u Splitu, zapisnik o ispitivanju osumnjičenika, dopis Centra za socijalnu skrb od 9. svibnja 2022., izvadak iz kaznene evidencije za okrivljenika, zapisnik o ispitivanju osumnjičenika pred državnim odvjetnikom od 10. svibnja 2022., zapisnici o održanom dokaznom ročištu pred sucem istrage Županijskoga suda u Splitu od 31. svibnja 2022. na kojem su ispitane D. J. I njezina majka S. R. te izvadak iz prekršajne evidencije za okrivljenika, iz kojega proizlazi kako je nakon predmetnog događaja osuđen za prekršaje iz Zakona o obveznim osiguranjima u prometu i Zakona o sigurnosti prometa na cestama.

6. Na temelju ovako provedenog postupka u kojem je sud sve izvedene dokaze cijenio po svojem slobodnom uvjerenju, svakog posebno te u njihovim međusobnim odnosima, utvrđujući s podjednakom pozornošću činjenice koje terete okrivljenika i one koje mu idu u korist, pri čemu nije ograničen ili vezan nikakvim dokaznim pravilima, sve prema članku 88. Prekršajnoga zakona, utvrđeno je kako je okrivljenik počinio djelo onako kako je opisano u izreci presude, pri čemu nije utvrđeno da je djelo počinjeno u nazočnosti maloljetne A. J., zbog čega je sud taj dio ispustio iz činjeničnog opisa prekršaja.

7. Prema članku 8. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji njegove se odredbe primjenjuju na bračne drugove i njihovu zajedničku djecu.

8. D.J. i I.J. u vrijeme počinjenja prekršaja bili su bračni drugovi, a maloljetna V.J. njihova je kći.

9. Nasilje u obitelji predstavlja, između ostaloga, primjena fizičke sile uslijed koje nije nastupila tjelesna ozljeda (članak 10. točka 1.).

10. U postupku nije sporno kako je utužene prigode došlo do (najprije verbalnog) sukoba okrivljenika i D. J., što proizlazi iz njihovih iskaza koji su u tom dijelu međusobno suglasni. Isto tako nije prijeporno kako je okidač eskalacije sukoba bilo to što je okrivljenik bio iziritiran prozivanjima supruge da on laže, nakon čega ju hvata za ruke i, prema njegovoj verziji, pokušava posjesti na kuhinjsku plohu kako bi poslušala što on ima za reći, pri čemu se možda udarila o rub plohe kuhinjske ploče, a, prema verziji D.J. – odguruje ju na kuhinjski element o čiji se rub ona udara.

11. Analizirajući ovakve u bitnom također podudarne iskaze, sud primjećuje kako već sami pokušaj podizanja nekoga na kuhinjsku plohu „da bi saslušao što druga strana ima za reći“ predstavlja primjenu fizičke sile, jer osobu dovodi u tjelesni položaj koji ona sama nema namjeru zauzeti (sjedeći položaj) i time nad njom nastoji uspostaviti dominaciju pokazivanjem fizičke prevlasti. Stoga je posve neprihvatljiv stav okrivljenika koji smatra kako je imao pravo postupati na ovaj način, jer između radnje odguravanja i prisilnog podizanja na kuhinjsku plohu ne postoji razlika u smislu članka 10. točke 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji. Cilj je, naime, obiju radnji dovesti drugu stranu u podčinjeni položaj prema onome koji primjenjuje fizičku silu, bilo u vidu nasilnog podizanja, bilo u vidu odguravanja, pri čemu u slučaju odupiranja podizanju i neuspjelog pokušaja podizanja dolazi do guranja druge osobe, koja nastoji zadržati svoj položaj onakav kakav je bio prije primjene fizičke sile. Iz dinamike sukoba kako ga opisuju okrivljenik i D. J., razvidno je da je do hvatanja za ruke došlo tijekom verbalne prepirke te je okrivljenik nakon što ju je uhvatio za podlaktice govorio supruzi neka ga posluša i pritom ju, prema njegovoj verziji, uslijed neuspjelog podizanja na kuhinjsku plohu, gurnuo prema toj plohi. Naime, unatoč tome što okrivljenik negira da je gurnuo suprugu, jasno je da izričaj „moguće je, kako ju je nespretno pokušao podići, da se udarila o rub plohe kuhinjske ploče“, podrazumijeva da je do udarca o ploču došlo upravo uslijed radnje okrivljenika, neovisno što on to naziva „pokušajem podizanja“, a u suštini je riječ o tome da je suprugu zapravo gurnuo na kuhinjsku ploču, pri čemu, kako je već objašnjeno, nije od važnosti je li ju doista htio podići na plohu ili samo odgurnuti.

12. Pritom nije u pravu okrivljenik kada u pisanoj obrani navodi kako „nije postupao svjesno i u namjeri na način da je ispoljio nasilje u obitelji“, jer je okrivljenik upravo u odnosu na radnju počinjenja inkriminiranoga djela (primjena fizičke sile prema D. J.) postupao s izravnom namjerom, posve svjestan svoje radnje i htijući njezino ostvarenje, što i priznaje u svojoj obrani – kako je htio D. posjesti na kuhinjsku plohu da sluša što on ima za reći. Nebitno je pritom što okrivljenik smatra da ta radnja ne predstavlja nasilje u obitelji, jer je to na sudu da ocjenjuje, a ne na okrivljeniku, međutim on je u odnosu na radnju počinjenja ovoga djela nedvojbeno postupao s izravnom namjerom. Isto je tako bez utjecaja na pitanje krivnje okrivljenika činjenica da je pustio D. kada mu je ona rekla da ju pusti, jer u svakom slučaju prema njoj nije niti smio primijeniti fizičku silu, bez obzira na njezino aktivno opiranje ili neopiranje toj radnji. Ovo zato što je u trenutku kada osoba mora reći da ju boli i tražiti da ju se pusti ona već dovedena u ponižavajući položaj, a zaštita dostojanstva svih osoba u obiteljskim odnosima baš predstavlja zaštitni objekt prekršaja iz Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji.

13. U odnosu na kvalifikatorno obilježje prekršaja, koje se sastoji u nazočnosti događaju maloljetne V. J., nije odlučno je li V. došla sama iz sobe kada je čula da je nešto lupnulo ili ju je dozvala majka, jer je u svakom slučaju nazočila događaju koji je opisala (da otac drži majku prislonjenu uz kuhinjski element), što znači da je vidjela ostvarenje bića prekršaja primjenom fizičke sile prema majci D.. Pritom okrivljenik ne osporava činjenicu kako je V. bila kod kuće te štoviše sam navodi da ju je D. pozvala nakon incidenta u kuhinji. Okrivljenik je, stoga, u odnosu na ovo kvalifikatorno obilježje postupao s neizravnom namjerom, jer je nedvojbeno znao da se u kući nalaze djeca, pa je počinjenjem prekršaja prema supruzi pristao da tome svjedoče i njegove kćeri, što se na kraju i dogodilo kada je V. došla iz svoje sobe. Na pisani je način I kćer izložio emocionalno j patnji da mora gledati kako se na tako ružan način odnosi prema njezinoj majci, pri čemu je bez ikakvog utjecaja je li i čime bio iziritiran, jer je dužnost roditelja da prije svoje misli na dobrobit djece, pa i onda kada to znači da mora otrpjeti frustraciju koja neizbježno prati svaki sukob i doprinijeti njegovoj deeskalaciji, neovisno o tome je li u pravu ili u krivu.

14. Iz naprijed izloženih razloga, kako ubrojivost okrivljenika tijekom postupka nije bila sporna te je utvrđeno da je djelo počinio s namjerom znajući da je primjena fizičke sile u obiteljskim odnosima zabranjena, neovisno o tome kako on sam doživljava svoju radnju, sud ga smatra krivim za djelo prekršaja koje mu se stavlja na teret (članak 25. stavak 1. Prekršajnog zakona).

15. Za prekršaj za koji je okrivljenik proglašen krivim, uz primjenu Zakona o izmjenama Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji (Narodne novine, br. 114/22) te Zakona o izmjenama Prekršajnog zakona (Narodne novine, br. 114/22), koji su blaži za okrivljenika u smislu članka 3. stavka 2. Prekršajnog zakona, propisana je novčana kazna od 920,00 do 6.630,00 eura ili kazna zatvora najmanje 45 dana.

16. Odlučujući o prekršajnopravnoj sankciji sud je uzeo u obzir sve okolnosti koje utječu na to da ona po svojoj prirodi bude lakša ili teža za okrivljenika u smislu članaka 6. i 36. Prekršajnoga zakona, pa mu je tako otegotnim cijenio to što je fizičku silu primijenio prema supruzi koja je fizički slabija od njega i što je riječ o težem obliku prekršaja (od onih navedenih u članku 10. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji). Otegotnim mu je cijenjeno i to što je nakon počinjenja ovoga djela osuđen za počinjenje drugih prekršaja, a olakotnim njegova prekršajna nekažnjavanost tempore criminis te navodi njegove kćeri V. o tome kako je sam bio u šoku nakon događaja te se smirio nakon što je ona došla u kuhinju. Stoga mu je sud odlučio izreći kaznu zatvora kao strožu vrstu kazne, ali uz primjenu uvjetne osude, nalazeći da će se ovom mjerom upozorenja moći postići propisane svrhe kažnjavanja (članak 32. Prekršajnog zakona) te ukazati okrivljeniku na neprimjerenost njegova ponašanja prema (sada bivšoj) supruzi i odvratiti ga od činjenja ovakvih prekršaja u budućnosti. Okrivljenik je upozoren da će mu uvjetna osuda biti opozvana ako u roku provjeravanja počini novi prekršaj za koji mu je izrečena kazna ista ili teža od one izrečene ovom presudom.

17. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi članka 139. stavka 3. u vezi s člankom 138. stavcima 1. i 2. Prekršajnog zakona, a odnosi se na paušal određen s obzirom na složenost i trajanje postupka te materijalne prilike okrivljenika. Sud je pritom uzeo u obzir broj održanih ročišta u ovom postupku, to da je riječ o prekršaju iz područja nasilja u obitelji, da okrivljenik radom ostvaruje prihode (mjesečna plaća 4.000,00 USD), kao i to da paušalni trošak može biti određen u rasponu od 13,27 do 663,61 eura, što je propisano Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (Narodne novine, br. 18/13).

U Splitu 12. travnja 2024.

Zapisničarka

Sutkinja

Sanda Peroš, v. r.

Ljiljana Vuko, v. r.

Uputa o pravu na žalbu: Protiv ove presude ovlaštene osobe mogu podnijeti žalbu u roku od osam (8) dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi ovome sudu u dva primjerka, a o njoj odlučuje Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske.

Dostaviti:

- okrivljeniku -

braniteljima

- ODO-u S. (na broj: ….)

- D. J. (Š.

…, S.)

- u spis

Za točnost otpravka – ovlaštena službenica

Sanda Peroš