Republika Hrvatska
Općinski sud u Sisku
Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5
Poslovni broj: 8 P-61/2023-41
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Sisku, po sutkinji Kristini Devčić Merzel, u pravnoj stvari tužitelja R. B., bana J. J. 1c, M., OIB:…, kojeg zastupaju punomoćnici Z. S. i B. B., odvj. iz S., protiv tuženika S. B., P. 61, S., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnica I. M. P., odvj. iz S., radi obvezno-ništetnost, nakon održane i zaključene glavne rasprave 5. ožujka 2024. godine, na kojoj su prisustvovali punomoćnica tužitelja Z. S., odvjetnica iz S. te punomoćnica tuženika M. K. S., odvjetnica iz S., u zamjenu, dana 12. travnja 2024.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja R. B. koji glasi:
"Utvrđuje se ništetnim Ugovor o doživotnom uzdržavanju potvrđen od strane javnog bilježnika G. B. I. pod brojem OV-4566/2021 11. kolovoza 2021. u dijelu u kojem vrijeđa nužni nasljedni dio tužitelja R. B., OIB: …, S., P. 61 te se utvrđuje da je smrću pok. R. B. postao vlasnik 1/8 dijela nekretnina upisanih u zemljišne knjige Općinskog suda u Sisku, Zemljišnoknjižni odjel Sisak, u k.o. Sisak Stari u zk.ul.br. 786:
k.č.br. 343/4 ORANICA od 99 m²;
k.č.br. 343/5 DVORIŠTE od 19 m²;
k.č.br. 343/6 ORANICA od 322 m²;
k.č.br. 343/7 ORANICA od 89 m²;
k.č.br. 343/9 ORANICA od 127 m²;
k.č.br. 343/13 LIVADA od 54 m²;
u zk.ul.br. 787:
k.č.br. 343/15 ULICA od 72 m²;
u zk.ul.br. 789:
k.č.br. 343/1 DVORIŠTE od 373 m²;
DVORIŠNA ZGRADA, POKUPLJANSKA od 38 m²;
DVORIŠNA ZGRADA, POKUPLJANSKA od 24 m²;
KUĆA, POKUPLJANSKA od 106 m²;
DVORIŠNA ZGRADA, POKUPLJANSKA od 39 m²;
k.č.br. 343/3 DVORIŠTE od 22 m²,
što je tuženik S. B., OIB: …, S., P. 61, dužan priznati te u roku od 15 dana izdati tužitelju tabularnu ispravu podobnu za uknjižbu prava vlasništva s njegovog imena na ime tužitelja, dok će u suprotnom tu ispravu zamijeniti ova presuda tako što se nalaže Zemljišnoknjižnom odjelu ovog suda upisati pravo vlasništva na predmetnim nekretninama u 1/8 dijela u korist tužitelja R. B., OIB: …, S., P. 61."
kao neosnovan.
II. Nalaže se tužitelju R. B., B. J. J. 1c, M., OIB: … nadoknaditi tuženiku S. B., P. 61, S., OIB: …troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 2.125,00 eur uvećano za zakonske zatezne kamate tekuće od 12. travnja 2024. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, pod prijetnjom ovrhe.
Obrazloženje
1. Tužitelj R. B., bana J. J. 1c, M., OIB: … (dalje: tužitelj) podnio je ovom sudu dana 20. veljače 2023. tužbu protiv tuženika S. B., P. 61, S., OIB: … (dalje: tuženik) a u kojoj navodi da je na nekretninama upisanim u zemljišne knjige kod Općinskog suda u Sisku, Zemljišnoknjižni odjel Sisak, u k.o. Sisak Stari
u zk.ul.br. 786:
k.č.br. 343/4 ORANICA od 99 m²;
k.č.br. 343/5 DVORIŠTE od 19 m²;
k.č.br. 343/6 ORANICA od 322 m²;
k.č.br. 343/7 ORANICA od 89 m²;
k.č.br. 343/9 ORANICA od 127 m²;
k.č.br. 343/13 LIVADA od 54 m²;
u zk.ul.br. 787:
k.č.br. 343/15 ULICA od 72 m²;
u zk.ul.br. 789:
k.č.br. 343/1 DVORIŠTE od 373 m²;
DVORIŠNA ZGRADA, POKUPLJANSKA od 38 m²;
DVORIŠNA ZGRADA, POKUPLJANSKA od 24 m²;
KUĆA, POKUPLJANSKA od 106 m²;
DVORIŠNA ZGRADA, POKUPLJANSKA od 39 m²;
k.č.br. 343/3 DVORIŠTE od 22 m²,
bila upisana kao samovlasnik majka stranaka – pok. R. B., iz S., P. 61, a koja je preminula 9. siječnja 2023. Tužitelj tvrdi da je predmetne nekretnine tuženik upisao na sebe kao samovlasništvo temeljem sklopljenog Ugovora o doživotnom uzdržavanju potvrđenog od strane javnog bilježnika G. B. I. pod brojem OV- 4566/2021 11. kolovoza 2021.. Predmetne nekretnine tužitelj navodi da je tuženik već ranije stekao u vlasništvo Ugovorom o darovanju od 18. veljače 2014. i Ugovorom o darovanju od 11. kolovoza 2015.. Međutim, tuženik je naveo pok. majku stranka da, umjesto ugovora o darovanju, istovremeno naprave raskid predmetnih ugovora o darovanju i potpišu Ugovor o doživotnom uzdržavanju, a što su i učinili 11. kolovoza 2021. Naime, tužitelj pojašnjava da je 2020-te i 2021. godine vođen je ostavinski postupak iza pok. oca stranaka – pok. E. B. u P. pod brojem: O- 1317/2020, a u kojem postupku je tužitelj, kao jedan od sunasljednika - nakon što je utvrđeno da je pok. otac stranka, također darovnim ugovorom, raspolagao u korist ovdje tuženika - zahtijevao svoj nužni zakonski dio ostavine (nekretnina) i povrat dara u ostavinu u dijelu u kojem se vrijeđa taj nužni dio (sukladno čl. 70. i 78. Zakona o nasljeđivanju). Stoga tužitelj smatra da je tuženik, smatrajući da će se se isto dogoditi i u slučaju smrti njihove majke, u svezi nekretnina koje su mu za života darovane, umjesto već sklopljenih i provedenih ugovora o darovanju, iste raskinuo a istovremeno sklopio predmetni Ugovor o doživotnom uzdržavanju, sve u namjeri da se na taj način osujete eventualni zahtjevi ostalih sunasljednika. Tužitelj navodi da se očito radi o simuliranom i stoga ništetnom Ugovoru o doživotnom uzdržavanju, a temeljem kojeg nije očekivano ni davano nikakvo uzdržavanje, već je isključiva svrha bila darovanje. Nastavno navodi da ukoliko sud utvrdi predmetni Ugovor o doživotnom uzdržavanju ništetnim, tužitelj (i ostali sunasljednici) je postao vlasnik 1/8 dijela predmetnih nekretnina u trenutku smrti pokojne majke (sukladno čl. 3. Zakona o nasljeđivanju). Slijedom navedenog, smatrajući da se radi o simuliranom i stoga ništetnom Ugovoru, predlaže se nakon provedenog postupka usvoji tužbeni zahtjev te utvrdi predmetni ugovor ništetnim te naložiti tuženiku izdati tužitelju valjanu tabularnu ispravu podobnu za uknjižbu prava vlasništva na nekretninama koje su bile predmet tog ugovora, kao i naložiti mu da tužitelju nadoknadi troškove ovog postupka. .
2. U odgovoru na tužbu tuženik navodi da su tužba i tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovani te se kao takvi osporavaju. Ističe se prigovor promašene pasivne legitimacije i prigovor nedostatka aktivne legitimacije. Tuženik tvrdi da je nesporno da je majka stranaka bila samovlasnik predmetnih nekretnina te da je 2014. i 2015. godine Ugovorima o darovanju na tuženika prenijela iste nekretnine. Ističe da je sporno i netočno da bi tuženik naveo pokojnu majku na raskid predmetnih Ugovora o darovanju i zaključenje Ugovora o doživotnom uzdržavanju 2021. godine te navodi da je to bila izričita volja pokojne majke stranaka, gospođe R. B.. Tuženik navodi da Ugovor o doživotnom uzdržavanju predstavlja pravu volju ugovornih stranaka, te je u cijelosti izvršen. Navodi da su ostala djeca pokojne gospođe R. i to kćerka Š. B. i sin A. B. bili su upoznati sa željama gđe R. kao i s činjenicom da se jedino tuženik brine i skrbi o majci te su je podržali u njezinoj želji da zaključivanjem Ugovora o doživotnom uzdržavanju s tuženikom i formalno ''ozakone'' svoj stvarni odnos. Iako je Ugovor o doživotnom uzdržavanju između tuženika i pokojne majke zaključen tek 2021. godine, isti je u njihovom odnosu stvarno postojao minimalno zadnjih 10 godina koliko se tuženik skrbio o majci. Skrb tuženika o majci sastojala se od davanja majci novca koliko joj je trebalo za održavanje predmetnih nekretnina, plaćanje režija, nabavku drva za ogrjev, plaćanje namirnica i lijekova i tome slično. Tuženik je minimalno 3 puta godišnje dolazio u posjet majci i tada bi joj ostavio novac za sve životne potrebe, ali je majka imala i punomoć na njegov tekući račun i tekući račun supruge tuženika A. Š. otvoren kod H. poštanske banke d.d., I. H. pa je gđa R. B. i sama podizala novac kad joj je bila potreba (npr. za troškove legalizacije predmetnih nekretnina). S obzirom da gđa R. nije imala mirovinu već samo minimalnu novčanu pomoć Centra za socijalnu skrb Sisak živjela je isključivo od pomoći tuženika. Par mjeseci prije smrti tuženik je došao po majku te je ista provela kod njega 3 tjedna odakle ju je vozio i u posjet kćeri Š. B. u I., te sinu A. B. u zatvor u I. gdje se isti nalazi na izdržavanju kazne zatvora. Tuženik je pokojnu majku vozio i inače kud god je trebalo, a kada bi god došao u posjet vozio bi je i u B. kod rodbine i u obilazak groblja roditeljima, suprugu, bratu. Tužitelj nije razgovarao s majkom posljednjih minimalno 5 godina, već je s istom bio u zavadi, kao i s tuženikom i drugim bratom i sestrom. Ističe da je potpuno neosnovano i netočno da bi predmetni Ugovor o doživotnom uzdržavanju bio simulirani i ništetni ugovor, isti je bio volja stranaka i bio je konzumiran i godinama prije formalnog zaključenja, a i nakon samo zaključenja, kao što je navedeno u odgovoru na tužbu. Tužitelj se nažalost želi samo okoristiti majčinom smrti te je to stvarni razlog pokretanja ovog postupka protiv tuženika. S obzirom da je tužbeni zahtjev tužitelja neuredan i da je historijat tužbe kontradiktoran petitu tužbenog zahtjeva predlaže se prvenstveno tužbu i tužbeni zahtjev odbaciti, a podredno uzimajući u obzir sve naprijed navedeno predlaže se tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja odbiti u cijelosti uz nadoknadu troškova tuženiku zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske odluke pa do isplate. Predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev kao neosnovan.
3. Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u zemljišnoknjižne izvode (str. 5-19 spisa), ugovor o darovanju od 11. kolovoza 2015. (str. 20-22 spisa), sporazumni raskid ugovora o darovanju nekretnina od 11. kolovoza 2021. (str. 23 spisa), ugovor o doživotnom uzdržavanju od 11. kolovoza 2021. (str. 24-25 spisa), izvadak iz matice umrlih (str. 26 spisa), ugovor o darovanju od 18. veljače 2014. (str. 27-29 spisa), ugovor o darovanju od 28. studenog 2013. (str. 30-32 spisa), sporazum sklopljen među strankama od 1. prosinca 2021. (str. 48-49 spisa), saslušao tužitelja i tuženika kao stranke, saslušao svjedokinju K. S., saslušao svjedoka D. M., potvrdu Raiffeisenbank Austria d.d. od 9. kolovoza 2023. (str. 89 spisa), dopis Hrvatske poštanske banke od 28. rujna 2023. (str. 97-102 spisa), uvid u spis Općinskog suda u Puli-Pola, poslovni broj: O-1317/2020, saslušao svjedoka M. J., zapisnik o obdukciji od 28. listopada 2020. za pok. E. B. (str. 109-110 spisa), gmail – zahtjev kopije nalaza obdukcije pok. B. E. (str. 115 spisa), dopis Hrvatskog zavoda za socijalni rad od 12. siječnja 2024. (str. 116 spisa), dopis Hrvatskog zavoda za socijalni rad od 14. veljače 2024. (str. 125-126 i 134 spisa).
4. Temeljem savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno kao i na temelju rezultata cijelog postupka, sukladno članku 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - u daljnjem tekstu: ZPP), sud zaključuje da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.
5. Među strankama nije sporno da su tuženik S. B. kao davatelj uzdržavanja i pok. R. B., majka stranaka, kao primateljica uzdržavanja sklopili u S. dana 11. kolovoza 2021. Ugovor o doživotnom uzdržavanju a koji je potvrđen kao javnobilježnički akt dana 11. kolovoza 2021. od strane javnog bilježnika G. B. I. iz S. pod poslovnim brojem Ov-4566/2021 (nastavno: Ugovor). Nastavno među strankama je nesporno da pok. R. B.,osim tužitelja i tuženika, ima još dvoje djece, sina A. B. i kćer Š. R..
6. Uvidom u Ugovor, čl. I. utvrđeno je da je istim ugovoreno da se tuženik, kao davatelj uzdržavanja, obvezuje doživotno uzdržavati R. B., primateljicu uzdržavanja i to da joj po potrebi daje hranu, odjeću, obuću, osigura joj u slučaju potrebe liječničku pomoć, te ju poslije smrti po vjerskim običajima pristojno sahrani na groblju u Begićima u Bosni i Hercegovini, a za uzvrat primateljica uzdržavanja ostavlja davatelju uzdržavanja poslije svoje smrti svoju pokretnu i nepokretnu imovinu a osobito nekretnine upisane u zk. ul. 786., 787 i 789. u k.o. Sisak Stari (pobliže navedene u izreci presude) kao i novčana sredstva s računa HPB d.d. IBAN HR7923900013222300716. U čl. II. istog ugovora stranke ugovora sporazumno su utvrdile da su iste, a za nekretnine koje su predmet ugovora, prethodno imale sklopljene Ugovore o darovanju nekretnina od 18. veljače 2014. i 11. kolovoza 2015. a koji ugovori su sporazumno raskinuti 11. kolovoza 2021. s obzirom da predmetne nekretnine nisu dar jer je davatelj uzdržavanja već 20 godina faktično i stvarno uzdržavao primateljicu uzdržavanja, slijedom čega upravo Ugovor o doživotnom uzdržavanju odgovara njihovoj volji. Ugovor je solemniziran od strane javnog bilježnika 11. kolovoza 2021. a kako je navedeno u toč. 5. ove presude.
7. U odnosu na oblik, a u smislu čl. 580. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23 na da je Ugovor, dalje: ZOO) ovaj sud nije pronašao nedostataka jer je ugovor sastavljen u pisanom obliku te je solemniziran od strane javnog bilježnika (vidi toč. 5. i 6. ove presude).
8. Da su tuženik (kao daroprimatelj) i pok. R. B. (kao darodavatelj) imali prethodno (prije Ugovora) sklopljene ugovore o darovanju predmet kojih su bile predmetne nekretnine, a koji su raskinuti pisanim sporazumom između istih dana 11. kolovoza 2021. proizlazi i iz Ugovora o darovanju od 11. kolovoza 2015., Ugovora o darovanju od 18. veljače 2014. te u konačnici Sporazuma o raskidu ugovora o darovanju nekretnina od 11. kolovoza 2021. sklopljenih između pok. R. B. i tuženika kao i izvatka iz BZP br. zk. ul. 787, 786 i 789, sve k.o. Sisak Stari.
10. Uvidom u povijesne zk. izvatke br. ul. 787, 786 i 789, sve k.o. Sisak Stari, utvrđeno je da su predmetne nekretnine (pobliže navedene u izreci presude) samovlasništvo ovdje tuženika, a koje vlasništvo je uknjiženo temeljem predmetnog Ugovora te izvatka iz matice umrlih za pk. R. B.. Iz povijesnih zk. izvadaka za predmetne nekretnine vidljivo je da je tuženik i prethodno temeljem darovnih ugovora (vidi toč. 8. ove presude) bio uknjižen kao vlasnik tih nekretnina, a koja uknjižba je temeljem Sporazumnog raskida ugovora o darovanju nekretnina.
11. Činjenica da je tuženik imao, prije predmetnog Ugovora, s pok. R. B. sklopljene ugovore o darovanju predmetnih nekretnina, samo po sebi nije protivno zakonu niti moralu, pa time niti ne čini predmetni Ugovor ništetnim, a stvarnu volju i svrhu stranaka za sklapanje u konačnici predmetnog Ugovora (a prethodno i ugovora o darovanju) nije moguće utvrditi čitajući ugovore o darovanju (radi se o tiskanim obrascima ugovora o darovanju u koji su uneseni samo podaci o strankama i nekretninama) dok je iz predmetnog Ugovora, čl. II., moguće zaključiti da je volja stranaka bila dvostranoobvezni pravni posao u kojem tuženik daje uzdržavanje pok. R. B. prima isto i za uzvrat daje, nakon svoje smrti, nekretnine koje su predmet ovog postupka.
12. Naime, u svojoj tužbi tužitelj ističe da namjera tuženika da sklapanjem predmetnog Ugovora ošteti ostale nasljednike proizlazi i iz činjenice da je i otac stranaka darovnim ugovorom raspolagao nekretninama u korist tuženik, zbog čega je tužitelj tražio povrat dara radi povrede nužnog dijela. Naime, uvidom u spis Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj O-1317/2020 utvrđeno je da je se u istom predmetu vodila ostavina iza pok. E. B. umrlog 20. listopada 2020. i u kojem postupku su njegovim nasljednicima utvrđeni djeca ostavitelja: R. B., sin, S. B. sin, A. B. sin i Š. R. (rođ. B.) kćer ostavitelja. Nadalje je utvrđeno da se ostavinski postupak vodio kod javnog bilježnika S. O. S. u P. kao povjerenice suda. Utvrđeno je nadalje da je pok. ostavitelj E. B. za života sklopio sa ovdje tuženikom Ugovor o darovanju od 16. kolovoza 2016. a kojim ugovorom je tuženiku darovao nekretnine upisane u zk. ul. 1793 k.o. Ližnjan. Nadalje uvidom u Sporazum sklopljen između ovdje stranaka od1. prosinca 2021. utvrđeno je da su stranke istim sporazumno utvrdiel da ostavinsku imovinu iza pok. E. B., a koja se vodi kod javne bilježnice S. O. S. u P. kao povjerenici suda, između ostalog, čine nekretnine upisane u zk. ul. 783 i 875 k.o. Sisak Stari, te sporazumno utvrđuju da je tužitelj istaknuo zahtjev za nužni dio i vraćanje dara radi namirenja svog nužnog dijela i to za nekretnine upisane u zk. ul. 1793 k.o. Ližnjan. Istim sporazumom stranke sporazuma mirno rješavaju mogući spor na načind a dijele ostavinu tako da tužitelj svoje cijele naslijeđene dijelove na nekretninama iz tog sporazuma ustupa tuženiku a isti se odriče prava na nužni dio na tim nekretninama. S druge strane tuženik se navedenim sporazumom, a na ime naknade za ustupljene dijelove i odustajanja od nužnog dijela, isplatio tuižtelju protuvrijednost od 8.500,00 eur. U konačnici je Općinski sud u Puli-Pola po javnom bilježniku S. O. S. u P., kao povjereniku suda, donio rješenje o nasljeđivanju iza pok. E. B., 27. siječnja 2022. poslovni broj O-1317/20, UPP-OS-143/20, a koje je ispravljeno rješenjem istog suda javnom bilježniku Sonji Obrovac Skira u Puli, kao povjereniku suda poslovni broj O-1317/20 UPP-OS-143/20 od 15. veljače 2022. i kojim rješenjem je ostavinska imovina raspoređena na nasljednike i to na način da su nasljednici A. B. (u ¼ dijela, temeljem zakona) i tuženik (u ¾ dijela nekretnina te ½ dijela pokretnina, temeljem zakona i ustupa) naslijedili ostavinsku imovinu kako nepokretnu tako i pokretnu (novčana sredstva na računima) dok je tužitelj naslijedio (¼ dijela) pokretnine. Č. kako je i koja je posjedica smrti pok. E. B. nije posebno cijenjena u ovo postupku jer nije predmet istog.
13. Među strankama također nije sporno da je R. B. umrla 9. siječnja 2023. (a kako je to vidljivo iz Izvatka iz matice umrlih) te da se kod ovog suda vodi ostavina iza iste O-131/2023 a koja je povjerena povjereniku suda javnom bilježniku G. B. I., te da ista ostavina nije pravomoćno dovršena. Neovisno o toj činjenici, ovaj sud smatra a je tužitelj bio ovlašten podnijeti tužbu u ovom predmetu (iako na istu nije bio upućen iz ostavine, niti je to dokazao) a temeljem čl. 225. st. 5. Zakona o nasljeđivanju (Narodne novine broj: 48/03, 163/03, 35/05, 127/13, 33/15, 14/19, dalje: ZN). Osim toga nije sporo da iza pok. R. B. su ostala četiri nasljednika (njezina djeca: A., R., Š. i S.) te da u skladu s odredbom čl. 70. st. 3. ZN bi nužni dio tužitelja na ostavinskoj imovini iza pok majke iznosio 1/8 ukupne ostavine (odnosno ½ zakonskog nasljednog dijela).
14. U smislu čl. 579. st. 1. ZOO ugovorom o doživotnom uzdržavanju obvezuje se jedna strana (davatelj uzdržavanja) da će drugu stranu ili trećega (primatelja uzdržavanja) uzdržavati do njegove smrti, a druga strana izjavljuje da mu daje svu ili dio svoje imovine, s time da je stjecanje stvari i prava odgođeno do trenutka smrti primatelja uzdržavanja.
15. U smislu čl. 322. st.1. ZOO ugovor koji je protivan Ustavu RH, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan je, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje nešto drugo.
16. U smislu čl.285. st. 1. ZOO prividan ugovor nema učinka prema ugovornim stranama, a st. 2. je određeno da ako prividan ugovor prikriva neki drugi ugovor, taj drugi vrijedi ako je udovoljeno pretpostavkama za njegov u pravnu valjanost. St. 3.istog čl. propisano je da prividnost ugovora ne može se isticati prema trećoj savjesnoj stranci.
17. U konkretnom slučaju tužitelj ističe da predmeti ugovor je prividan a koji prikriva darovanje između stranaka tog ugovora, a kako bi tuženik izbjegao povrat dara i pravo tužitelja na nužni dio na ostavinskoj imovini iza majke.
18. Na okolnosti prave volje stranaka Ugovora prilikom sklapanja Ugoovra te izvršavanja obveza iz Ugovora sud saslušao svjedoke D. M., M. J., K. S. te tužitelj i tuženik kao stranke.
19. U svome iskazu tužitelj je naveo da nije znao za predmetni ugovor te je tek po smrti oca otkrio da postoji Ugovor. Iskazao je da je pomagao majci kada bi došao, a i sestra stranaka također i svi su pomagali majci kada bi došli kod nje. Iskazao je da je isto tako majku vozio liječniku kada bi došao u posjet majci, no između njih kao i braće je postojala svađa pa bi majka uvijek govorila da joj dolazimo u posjedu kad nema brata S. B. i sestre Š., a s kojima tužitelj nije bio u dobrom odnosu zbog smrti oca i razvoda roditelja. Iskazao je da su tuženik i sestra Š. nagovorili majku da se razvede od oca, a tužitelj smatra da je to dokaz povodljivosti majke. Tužitelj je iskazao da 4 ili 5 mjeseci prije smrti majke stranaka je tužitelj sreo majku na tržnici te mu je ona rekla da je sklopila Ugovor sa tuženikom i da je dala izjavu da se isti ugovor raskida. Tužitelj je iskazao da nije znao o kakvom ugovoru se radi, a ona mu je rekla da je ugovor o uzdržavanju. Nastavno je iskazao da je bio zatečen time jer tužitelja nitko ništa nije pitao, a i time da se ugovori sklapaju pa raskidaju, te je to smatrao malverzacijom. Naime, tužitelj je iskazao da njegova majka nije bila obrazovana (imala je 4 razreda osnovne škole te je znala čitati i pisati) te da se s njome moglo upravljati. Iskazao je da kada je majka umrla, da je tužitelj od Centra za socijalnu skrb tražio podatak kakve je to točno izjave majka davala u CZSS, no u CZSS su mu rekli da ne može dobiti takav podatak već da to može dobiti samo sud ili odvjetnik. Naime, tužitelj pojašnjava da mu je majka, kada ju je sreo, rekla da je izjavu o raskidu ugovoru dala kod Centra za socijalnu skrb. Iskazao je da mu nije poznato je li moja majka ostvarivala kakva novčana prava od strane CZSS. Nastavno je iskazao da je njegova majka živjela u S. u P. .., a zadnjih 10 godina je živjela sama. Navodi da i su i tuženik i tužitelj prijavljeni na toj adresi, ni tuženik ni tužitelj (koji je u međuvremenu promijenio prebivalište) ne borave na toj adresi već trenutno obojica borave u Njemačkoj gdje rade, barem tako misli da tuženik radi odnosno ne zna točno čime se bavi. Koliko je tužitelju poznato, za vrijeme života majka stranaka, a nakon sklapanja predmetnog ugovora, je imala jedini prihod od najma dvorišne zgrade, a koliko je tužitelju poznato, 1.500,00-2.000,00 kn (odnosno u skladu sa Zakonom o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj, Narodne novine broj: 57/22, 88/22, dalje: ZakonEUR, 199,08-265,45 eur) mjesečno, no svaki puta kada bi tužitelj dolazio u Hrvatsku, a što je bilo najmanje 4 puta godišnje, tužitelj navodi da bi davao majci novce od 500 do 1000 eura. Navodi da bi isto tako davala i sestra Š., ali nije mu poznato da je davao i tuženik, jer sa tuženikom tužitelj nije komunicirao. Iskazao je da je majka stranaka, kada bi trebala novac, to rekla tužitelju ili kada bi što trebala rekla bi mu te bi ju tužitelj vodio u nabavke. Ono što je tužitelju poznato za tuženika, a što je tuženikova žena rekla ženi tužitelja je da je tuženik u Njemačkoj skidao sa poreza odnosno dobivao povrat poreza te bi taj novac poslao majci, no onda bi opet digao taj novac i slao u Njemačku. Iskazao je da ne zna na koji račun je tuženik uplaćivao taj novac. Iskazao je da je majci davao novac uvijek na ruke, no nije vodio računa koliko joj je novca dao. Ne zna tko je fizički plaćao račune za nekretninu u S., P. … niti mu je poznato na koji način, ali tužitelj nije plaćao režije, a poznato mu je da nije niti njegova sestra. Zadnjih godina tužitelj navodi da je njegova majka je bila jako bolesna, imala je šećer, visok tlak, a i počela je pred kraj zaboravljati neke stvari. Iskazao je da je njegova majka živjela sama i mogla je obavljati samostalno svakodnevne stvari, a jednom ju je tužitelj zatekao da ide na tržnicu prodavati stvari za koje mu je rekla da joj je tuženik dao te stvari iz N. da ih proda. Nadalje je iskazao da je njegov otac umro 2010., a do njegove smrti, nakon razvoda roditelja stranaka, je otac stranaka trebao davati uzdržavanje majci stranaka, a to uzdržavanje je skidano ocu direktno sa mirovine što mu je pokojni otac rekao. Poznato mu je i da je otac stranaka trebao tužiti majku da vrati te novce od uzdržavanja, jer je utvrđeno da majka ima prihod od najma nekretnine. Iskazao je da majka stranaka nije imala niti mirovinu niti je ikad radila i osim najma nije imala drugih stalnih prihoda. Tužitelj pojašnjava da kada je govorio o povratu poreza, da je žena tuženika rekla ženi tužitelja da tuženik sa svojom majkom ide u banku, a da žena tuženika ostaje u autu, a kako bi podigli novac sa računa koji novac je od prodaje nekretnina te da onda tuženik te novce nosi u Njemačku kako bi ostvario povrat poreza. Tužitelj navodi da je majka stranaka imala punomoć na računu za koji račun tužitelj misli da je od tuženika i njegove bračne družice a iz razloga kako bi majka mogla u slučaju potrebe raspolagati tim novcem primjerice u svrhu uknjižbe nekretnine u ZK i slično, no dodaje da je jednom prilikom bračna družica tuženika podigla cjelokupnu sumu sa tog računa, kako majka stranaka ne bi imala pristup tom novcu. Navodi da ne zna kako se zvala liječnica njegove majke, no zna da se njezina ambulanta nalazi na Z. B., jer je tamo vozio majku. Navodi da je to bilo u periodu prije nekih 2 godine, da ju je vozio u Zagreb liječniku i u bolnicu u Sisak. Navodi da se majka od 2021. pa do smrti grijala i na plin i na drva, ali je majka zatvorila plin, ne zna točno kada, a što mu je poznato jer su se morala cijepati drva koja je i sam tužitelj cijepao. Navodi da ne zna tko je kupio drva, no drva su bila kupljenja i mami su davali novce za kupovinu drva, no ne zna tko je dao. Tužitelj navodi da bi godišnje majci ukupno ostavljao najmanje 2000 eura.
20. U svom iskazu tuženik navodi da je sa svojom majkom najprije sklopio ugovor o darovanju za nekretnine koje su predmet ovog postupka, a iz razloga što je njegova majka smatrala da je to ispravno i obzirom da je majku uzdržavao već 20 godina i to kako se rastala s ocem te nakon kojeg razvoda braka nije imala nikakvih prihoda slijedom čega se tuženik brinuo za nju. Iskazao je da su se naknadno savjetovali sa notarom te im je isti rekao da ugovor o darovanju nije njihova prava volja odnosno da nije ispravan njihovim željama odnosno želji majke, zbog čega su napravili raskid ugovora o darovanju i sklopili ugovor o doživotnom uzdržavanju, a koji je predmet ovog postupka. Naime, prije 30 godina tuženik navodi da je otišao raditi u Italiju i dok je radio u Italiji dolazio je kući češće, 4 ili 5 puta pa i više godišnje, a ako ja nisam mogao ići kući u Sisak na Zeleni Brijeg gdje je majka živjela, išla je žena tuženika te bi onda tuženikova žena boravila sa majkom stranaka i po mjesec dana. U Italiji tuženik navodi da je bio 25 godina, a sada je trenutno u Njemačkoj. U Italiju je otišao prije 33 godine. Iskazao je da kada bi dolazio kod majke, da bi obavljao sve poslove odnosno održavao bi kuću i popravljao, cijepao bi drva, gletao bi, kosio dvorište, popravljao struju i sve što je trebalo oko kuće i u svezi održavanja kuće. Nadalje je iskazao da kada b8i tuženik dolazio u Hrvatsku da bi plaćao račune, a i ostavljao novce i to, dok su oboje roditelja bili zajedno za oboje roditelja, a kasnije svakom roditelju je posebno davao novce i stavljao na račun, a i davao u gotovini. Nadalje je tuženik iskazao da kada je otišao u Njemačku da je majci jednom godišnje uplaćivao na račun od 3000-5000 eura i to na račun tuženika u RBA banci, a na kojem računu je majka imala punomoć. Nadalje je tuženik iskazao da kada je dolazio u Hrvatsku, majci bi davao također novac na ruke te bi plaćao račune u gotovini, a odlazio bi i u kupovinu namirnica i potrepština za moju majku. Račune tuženik navodi da je plaćao na Gradskoj tržnici Sisak, Vodovodu Sisak na blagajni te na benzinskoj crpki blizu Kauflanda u Sisku, a tamo je plaćao jer su bili manji troškovi naknade. Nakon odlaska u Njemačku, prije 9 godina, tuženik navodi da je dolazio godišnje 3-5 puta kod majke, a pored toga bi i njegova bračna družica dolazila 2 puta godišnje bez tuženika i bila je sa majkom u kući na adresi P. .., a kojim prilikama bi pomogla majci stranaka u čišćenju kuće i sve što joj je bilo potrebno, kao što je i majci kupovala namirnice. Nakon sklapanja predmetnog ugovora tuženik je iskazao da njegova majka nije imala nikakvih prihoda, izuzev 500kn mjesečno najma od prijatelja koji je bio u najmu, a koji je također vodio računa da, a na zamolbu tuženika, ukoliko majci što treba da donese iz trgovine. Do sklapanja predmetnog ugovora tuženik navodi da je majka stranaka primala socijalnu pomoć 600kn mjesečno, a koji iznos nije bio dovoljan za troškove živote. Iskazao je da je socijalnu pomoć majka primala nekih 3 ili 4 godine, ne zna sada točno, a nakon razvoda braka sa ocem je primala i uzdržavanje od nekih 600-700 kn. Tuženik je iskazao da zadnjih godina je tuženik također i cijepao drva, koja bi prije toga majka naručila novcem koji joj je tuženik dao te bi pilar ispilio i iscijepao iste a tuženik bi ta drva, kada bi se osušila, nosio, jednu polovinu u dvorišnu zgradu, a jednu polovinu u kuću kako bi mojoj majci bilo bliže. Iskazao je da u kući u P. … postoji grijanje na plin, a koje je majka koristila do smrti, a koje bi majka grijanje koristila kombiniralo sa klasičnim grijanjem odnosno preko noći odnosno rano ujutro bi se grijala na plin, a preko dana na drva. Iskazao je da je majka, iako je imala samo 4 razreda osnovne škole, je bila jako pametna i pokretna te je pisala čak i stihove. Iskazao je da prije nekih 5 godina majka stranaka, prilikom zamjene sijalice, pala i ozlijedila trticu te je uslijed toga imala zdravstvenih problema, imala je problema sa vidom te je koristila kapi koje su koštale 100 kn jedna bočica kao i mast za oko koje je također morala kupovati, a trošak tih lijekova je plaćao tuženik plaćao, a podizao bi ih, ili majka ili najmoprimac D., a ponekad čak i susjeda. Iskazao je da je majka stranaka samostalno išla liječniku, a pod zadnje sa taksijem, što joj je tuženik sugerirao da se ne vozi autobusom i da ne čeka. Nadalje je iskazao da je liječnik majke stranaka u početku bio na Zelenom Brijegu, no zadnje 3 godine joj je liječnik bio u centru grada, kod tržnice, sa desne strane, ne zna koja točno adresa, a tuženik ju je tamo vodio. Naime, tuženik je iskazao da je majka imala izabranu liječnicu, no ne zna njezino ime. Iskazao je da je majku vodio i na hitnu prije 2 godine, jer je imala problema sa disanjem i nije se osjećala dobro. Osim toga, tuženik navodi da se tuženik pobrinuo da kod majke dolazi jedna gospođa iz Mošćenice, 2 do 3 puta tjedno, kada bi majka bila kod kuće, a kako bi razgovarala sa majkom, a koju gospođu je plaćao tuženika. Nastavno je iskazao da u kući, gdje je majka živjela, je tuženik kupio perilicu rublja, frižider, stol, peć za grijanje štednjak kombinirani na plin i struju, kupio sam kosilicu, donio sam majci dva bolnička kreveta, a na kojima je majka mogla podešavati visinu kao i promijeniti položaj leđa odnosno ležanja, majci je kupio i triciklo, jer majka nije naučila voziti obični bicikl, donio joj je električnu stolicu za invalide u kojoj se može voziti, sve što je bilo potrebno za kuću tuženik navodi da je kupio, a sve što trebao popraviti ili napraviti na kući, tuženik je napravio. Nakon potresa, tuženik navodi da je osobno zvao jednu firmu da skinu dva dimnjaka koji su bili oštećeni, a jedan dimnjak je i sam napravio novi kako bi majka mogla koristiti dimnjak. U kući u P. … tuženik je iskazao da tužitelj nije ništa radio niti kupovao u toj kući već je imao svoj život, dok je sestra Š. majci davala manje iznose novca i donosila bi, kada bi dolazila, namirnice za majku. Nadalje je iskazao da brat A., koji je duže vrijeme bio u zatvoru i trenutno je u zatvoru, no u okviru zatvorske kazne može raditi te trenutno radi, je jedno vrijeme majci slao novac preko WesternUnion-a. Nadalje je tuženik iskazao da majka stranaka je predmetni ugovor sastavila, jer je tako željela kao naknadu za sve što je tuženik žrtvovao a i da ga zaštiti od ovakvih problema i nesuglasica. Nastavno je iskazao da nije točno da bi tuženik nagovorio majku da razvede brak, već da roditelji stranaka nisu mogli živjeti zajedno i otac je ponekad pio. Navodi da nitko od druge dvoje braće, odnosno drugi brat i sestra, ne tvrde da i je tuženik oštetio već samo tužitelj. Sa majkom tuženik navodi da se čuo telefonski svaki drugi dan i bilo što da je majka zatrebala da bi se tuženik trudio da to osigura pomoću susjede, prijatelja i najmoprimaca. Iskazao je da je bio prisutan i s majkom kada je ona umrla, odnosno kada je imala moždani udar te je tuženik bio pokraj nje u bolnici kada je umrla. Naime, tuženik je iskazao da je majka dobila kod kuće moždani i tuženik je bio s njom, nakon čega je u stresu otišao kod susjeda V. P. kojeg je zamolio da nazove hitnu, što je on i učinio, i do dolaska hitne je bio sa tuženikom i majkom. Nakon smrti majke, tuženik navodi da se osobno pobrinuo za svu papirologiju te sam organizirao i platio sahranu majke u Jezerskom u BiH, a što je bilo u skladu sa njezinom želje da bude pokopana blizu svoje majke. Sve troškove u vezi sahrane i prijevoza majke tuženik navodi da je platio isključivo on. Isto tako navodi da je platio sve troškove tehvida odnosno zakuske organizirane u čast pokojnika te obred u prisutnosti hođe. Iskazao je da se samostalno pobrinuo za organizaciju sahrane kako majke tako i oca. Iskazao je da je želja majke bila da brat R. uopće ne dolazi na njezinu sahranu, te je dodao da tužitelj nije razgovarao sa majkom sigurno više od 5 godina prije njezine smrti, a što mu je majka rekla. Iskazao je da je tužitelj bio prisutan na sahrani, a po savjetu sestre i rodbine, a tuženik nije stvarao probleme oko njegove prisutnosti na sahrani. Tuženik navodi da je do sklapanja predmetnog ugovora i raskida darovnog došlo jer je to bila željela njegova majka, a koje sklapanje predmetnog ugovora je uslijedilo nakon problema oko ugovora o darovanju sa ocem koje je tuženik imao te majka stranaka nije željela da tuženik bude oštećen. Tuženik navodi da je bio oštećen u svezi nekretnina koje su mu darovane od oca, jer je tuženik u konačnici morao platiti tužitelju nužni dio za te nekretnine iako je upravo tuženik kupio kuću, u kojoj je za života živio otac stranaka i za koju je u konačnici tužitelju morao platiti nužan dio. Pojašnjava da je tuženik dao ocu novac za kupovinu te kuće a koju je otac stranaka kupio na svoje ime. Tuženik nadalje navodi da je u srpnju 2022. avionom majku odveo u Njemačku gdje je ista bila 20-tak dana kod tuženika nakon čega je majku autom odveo u Italiju u posjetu bratu A. i sestri Š. i nakon toga je majku vratio u Sisak. Nakon toga je majku tuženik odvezao u BiH da obiđe svoju obitelj u BiH. Dodaje da tužitelj u to vrijeme nije pitao za svoju majku niti ju je kontaktirao. Dodaje da je građevinsku dozvolu za kuću u Sisku P. … platio upravo tuženik preko računa bračne družice. Tuženik navodi da je majka primala socijalnu pomoć u visini nekih 600-700kn mjesečno, no da se sa istom nisu mogle podmiriti sve potrebe majke, a u to vrijeme je tuženik pomagao i bratu u zatvoru te majka nije željela da tuženik podnese sav teret njezinog uzdržavanja već je odlučila iskoristiti mogućnost da uzme nešto i od države što se može dobiti. Navodi da je također tuženik uzdržavao i oca, odnosno davao je ocu novac kako preko računa tako i u gotovini kada bi dolazio ocu u posjetu. Navodi da majka stranaka za svoga života nikada nije izrazila želju da želi raskinuti predmetni ugovor odnosno ugovor o doživotnom uzdržavanju koji je sklopila s tuženikom.
21. U svom iskazu svjedokinja K. S. je iskazala da poznaje tuženika, a tužitelja je vidjela još davno kada je išao u školu tako da sada niti ne zna kako izgleda. Iskazala je da pok. R. B. je poznavala i bile su si dobre, a i živjele su nedaleko jedna od druge. Naime, iskazala je da je R. B. živjela u istoj ulici kao i svjedokinja S., koja svjedokinja je živjela na kbr. .. a R. B. čini joj se na kbr. ... Iskazala je da joj je poznato da se o pok. R. B. brinuo njezin sin S. i to pogotovo nakon što se pok. R. B. razvela od svog bivšeg bračnog druga, oca stranaka. Naime, svjedokinja pojašnjava da se S. B. brinuo za svoju majku pok. R. B. i još dok je bila u braku sa ocem stranaka te je i ocu i majci davao novac, no posebno je preuzeo brigu za majku kada se razvela od oca stranaka. Iskazala je da joj je poznato to iz razloga što je živjela blizu pok. R. B. pa joj je i sama pok. R. pričala da se S. brine o njoj, a i osobno je viđala tuženika kada bi dolazio kod svoje majke, a što joj potvrdila i pok. R. B. te bi rekla da je S. dolazio i da joj je kupovao sve što je u kući trebao, da bi joj kupovao drva i sve potrepštine, da joj je kupio namještaj u kući i poslije potresa sredio odnosno popravljao kuću, dimnjak. Iskazala je da joj je poznato da je pok. R. B., a što je saznala od samog tuženika završila u bolnici te joj je S. rekao da je ona i umrla u bolnici. Nadalje je iskazala da joj je poznato da je pok. R. B. posjećivala i njezina kćer i zet te unučad odnosno djeca od kćeri, no nije joj poznato, niti joj je to rekla pok. R., da bi ju posjećivali drugi sinovi osim S.. Ono što je svjedokinji poznato je što joj je pok. R. osobno rekla, a to da se R. samo svađao sa njom kada bi došao, no isto tako joj je rekla da su joj drugi rekli da su vidjeli tužitelja u S., no da kod nje nije dolazio. Iskazala je da pok. R. B. je bila jako tužna što nije mogla vidjeti unučad odnosno djecu tužitelja. Nadalje je dodala da je kod pok. R. B. dolazila bračna družica tuženika sa svojim sinom, a kako bi pomogla pok. R. te bi počistiti po kući i slično. Isto tako navodi da je bračna družica tuženika donosila i kupovala namirnice pok. R. B. što joj je sama R. rekla, a i pokazivala joj je pun frižider namirnica nakon toga. Iskazala je da se pok. R. B. čak i bunila da što će joj to toliko, a svjedokinja joj je rekla pa neka ima jer da neke namirnice mogu stajati. Koliko je svjedokinji poznato, pok. R. je prepisala kuću na tuženika, jer je tražila nekoga tko će se brinuti za nju, a koliko je svjedokinji poznato, R. je želio udio u kući, no nije želio preuzeti brigu za majku što je S. preuzeo brigu za majku. Svjedokinja navodi da je pok. R. bilo žao što se R. ne želi brinuti za nju. Iskazala je da kćer pok. R. nije željela udio niti u kući niti je bilo što željela, a što joj je poznato jer joj je sve to pričala pok. R. B. i jako je plakala preda svjedokinjom te ju je jako boljelo što R. traži udio, a ne želi sudjelovati u brizi za majku zbog čega se pok. R. odlučila da prepiše kuću na onoga tko će se brinuti za nju a to je bio S.. Nadalje je svjedokinja iskazala da se njoj pok. R. B. nikada nije žalila da bi joj što falilo, jer joj je sve Samir nabavio. Isto tako svjedokinja je iskazala da joj je poznato da je S. rekao pok. majci da ne koristi autobus već da se vozi taksijem kuda god treba ići i da će on platiti trošak tog taksija odnosno platiti novac na karticu računa pok. R. B. odnosno mislim da joj je S. dao punomoć na račun kod RBA, a što mi je sve rekla pok. R. B.. Svjedokinja navodi da joj je poznato da je S. B. kupio svojoj majci i krevet za invalide, a iz razloga što je R. B. pala sa ljestava pa se sa tog kreveta mogla podići uz pomoć držača, a i isti krevet se mogao podešavati po visini. Iskazala je da joj je poznato također da je S. kupio svojoj majci tricikl kojeg je ista koristila dok je mogla voziti, a nakon što zbog kičme isti više nije mogla voziti navodi da je tuženik inzistirao da se vozi taksijem, a ne autobusom. Iskazala je da se tuženik brinuo na taj način za svoju majku sve do njezine smrti, a i tuženik je i sahranio svoju majku. Poznato joj je da je R. B. za života rekla da u slučaju da se djeca dvoume gdje da ju sahrane da joj ja kažem da ju sahrane pokraj njezine majke u BiH, a tamo je i sahranjena. Svjedokinja navodi da je pok R. B. plaćala režije sa sredstvima koje joj je dao S. B. te također ukoliko je neke lijekove trebalo platiti da bi takav trošak snosio tuženik, a što je svjedokinji poznato jer joj je upravo pok. R. B. to rekla te svjedokinja dodaje da je toliko bila bliska sa pok. R. B. da joj je pok. R. sve govorila. Dodaje da je pok. R. neko vrijeme primala i od socijalne službe naknadu, no radilo se o tako malom iznosu da nije bilo dovoljno za sve. Svjedokinja navodi da je pok. R. B. bila normalna žena i zdrava u glavi te je znala čitati, pisati i normalno se razgovarala sa svjedokinjom. Iskazala je da je negdje tijekom 2021. i 2022., uglavnom nakon potresa, tuženik plaćao jednu ženu iz Mošćenice kako bi dolazila kod pok. R. B. samo radi pričanja i kako ista ne bi bila sama jer je pok. R. B. bilo strah da bude sama nakon potresa.
22. Osnovom iskaza svjedoka D. M. ovaj sud je utvrdio da isti ne poznaje tužitelja no poznaje S. B.., odnosno tuženika. Naime, svjedok navodi da poznaje S. B. i od ranije, no nekih 6 ili 7 godina je stanovao u dvorišnoj zgradi kod S. B., a gdje je živjela majka S. B., R. B.. Iskaszao je da je živio u toj dvorišnoj zgradi do 1. lipnja 2022., a za tu dvorišnu zgradu je plaćao samo režije. Iskazao je da mu je poznato da je u tom periodu, kada je živio tamo, R. B. je posjećivao tuženik S. B. 4-5 puta godišnje, a dolazila je i Š., kćer R. B., a i snaha R. B., odnosno bračna družica Samira Baltića, a koja je nekada znala dolaziti i ostajati kod R. B. po mjesec dana. Iskazao je da mu je poznato da je tuženik svojoj majci donosio i kupovao i stvari koje su joj trebale, a isto mu je poznato također da je tuženik uplaćivao novac na račun za pok. R. B.. Naime, svjedok pojašnjava, a što se tiče tog računa, da mu je ta okolnost osobno poznata jer je tijekom 2021. svjedika upravo tuženik tražio da poslika račun, a na kojim računu je pisalo da je opunomoćenik R. B., a svjedok je osobno vozio R. B. u banku i to RBA kako bi podigla tu karticu. Nastavno je iskazao da mu je to poznato iz razloga što i sada ima na svom mobitelu poruke koje sam u to vrijeme razmjenjivao sa S. B.. Nastavno je iskazao da se sa tuženikom često čuo u svezi pok. R. B. te ga je tuženik pitao kako je mama, a svjedok M. bi mu odgovorio. Nastavno je iskazao da se njemu pok. R. B. nije žalila da bi joj što nedostajalo već je suprotno tome imala puno stvari i namirnica te je čak i svjedoku M. nudila neke namirnice. Koliko mu je poznato, pok. R. B. nije imala vlastitih prihoda tj. nije imala mirovinu već je eventualno primala nekakvu socijalu i ono što mu je poznato je da joj je tuženik slao novac i da je R. imala punomoć na njegov račun. Isto tako, svjedok M. navodi da je svjedok M. osobno, kada bi bračna družica tuženika A. avionom dolazila, odlazio po A. te bi zajedno s njom odlazio u nabavku potrepština za R. B. u Kaufland gdje bi A. kupila namirnice i potrepštine za R. B.. Isto tako, svjedok je iskazao da mu je poznato da je S. B. slao novac R. B. za kupovinu drva za ogrjev te bi R. B. svake sezone imala kupljena drva na vrijeme, to mu je poznato, jer je razgovarao sa R. B., a i osobno je vidio da su drva za ogrjev nabavljena. Osim toga, poznato mu je i da je tuženik plaćao da se drva unesu, a jednom prilikom svjedok M. navodi da je osobno vidio da su A. i S. osobno pospremali drva za pok. R., a i jednom prilikom kada se vratio sa terena, te u šali pitao R. jesu li drva nestala, ona mu je rekla da je bio S. i da je drva pospremio. Svjedok M. je iskazao da su S. i A. znali R. B., kada bi pospremali drva, polovinu drva za ogrjev unijeti u kući, a kako preko zime ne bi morala izlaziti po drva za ogrjev. Navodi da mu je poznato da je S. kupio majci bicikl na 3 kotača, a kada isti više nije mogla voziti, kupio joj je kolica na akumulator, no ista pok. R. nije koristila jer se bojala da s time neće znati upravljati. Poznato mu je i da je S. majci tj. R. dovezao krevet koji je mogao podizati i bilo je na električnu energiju, a svjedok iskazuje da je osobno sudjelovao u sastavljanju tog kreveta. Nakon potresa u prosincu 2020. svjedok navodi da je S. B. sanirao dimnjake kuće u kojoj je živjela R. B., a ja sam osobno bio prisutan kada je S. to sanirao. Svjedok navodi da ga je tuženik znao zamoliti da, kada se svjedok vraća sa terena, da nazove R. B. i pita ju je li joj što treba, a kako bi joj to usput kupio. Navodi da je uobičajeno to bilo mlijeko i slično, a za što bi mu onda dala novce R. B.. Svjedok navodi da je dvorište kosila R. sa električnom kosilicom, a čak tri kosilice joj je kupio S. B.. Navodi da je donji dio dvorišta, ispod štale, kosio upravo svjedok, a onda bi mu to R. platila novcem koji je poslao S.. Svjedok navodi da je R. B. kao i svaka starija osoba imala određene zdravstvene probleme te je tako morala paziti što jede radi žuči, zatim je pričala svjedoku da je imala anginu, a i također kada je svjedok doselio pričala mu je da je pala, misli sa ljestava ili stolice, nije sada siguran i tada se ozlijedila te ju je boljelo što je znala pričati svjedoku da ju boli kičma. Svjedok navodi da R. B. nije imala psihičkih problema te je normalno razgovarala sa svjedokom i normalno se orijentirala u prostoru i vremenu. Svjedok navodi da njemu osobno nije poznat R. B. te ga nije vidio dok je stanovao kod R., te dodaje da jednom prilikom, misli pretprošle godine, razgovarao sa R. B. koja mu je rekla da joj je R. rekao da će doći no ona je smatrala da bolje da ne dolazi, jer ju je uvijek uzrujao odnosno da joj ide na živce. Svjedok navodi da mu je iz pričanja R. B. poznato da je R. B. njezin sin. Svjedok navodi da je za najam i režije za dvorišni objekt koji je koristio svjedok, svjedok svaki mjesec R. B. davao 500kn, a prema prethodnom dogovoru sa R. B. a naknadno kada su poskupjeli troškovi električne energije je uz tih 500kn svjedok plaćao i račun struje u jednoj polovini. Svjedok navodi da ne zna koliko su iznosili troškovi režija, no svjedok je plaćao po prethodnom dogovoru ukupno 500kn mjesečno. Svjedok dodaje da u početku svjedok nije imao niti veš mašinu niti drugih trošila električni energije a naknadno kada je nabavio da je uz 500kn mjesečno plaćao jednu polovinu troška električne energije. Svjedok navodi da kada je R. B. posjećivala njezina kćerka Š. da je uvijek donosila stvari za R. te je ostavljala i novac R. B., a što mu je R. pričala. Navodi da je Š. dolazila jednom do dva puta godišnje obvezno kod R. B., a nekad i češće te dodaje da Š. živi u G.. Svjedok navodi da je kroz tjedan radio na terenu u R. te bi dolazio vikendima u Sisak i svaka druga subota je bila radna, nekada i svaka. U početku najma nije imao električne potrošače. Dodaje da je uglavnom dolazio petkom te bi mu u razgovoru R. B. rekla da je taj tjedan kod nje bila Š. te moguće da je Š. dolazila i češće godišnje pa tako i S. B. a da to svjedoku nije bilo poznato, jer nije bio prisutan jer o tome nije pričala R., no ističe da mu R. B. nikada nije rekla da je u posjet došao R. B. niti ga je svjedok osobno ikada vidio. Svjedok navodi da je imao sve brojeve i od S. B. i od Š. i od A., a koji su ga kontaktirali i pitali za R. B., a od R. B. nema broj niti je svjedoka R. B. ikada kontaktirao. Navodi da mu je poznato da je R. B. imala još jednog sina Ahmeta koji nije dolazio jer se nalazio u Italiji, no to su drugi problemi.
23. U svom iskazu svjedok M. J. je naveo da poznaje tužitelja još iz mladosti i dobri su si, a poznaje i njegovog brata S. B.. Iskazao je da je poznavao i majku tužitelja i tuženika, no sada ne može reći kako se ona zove. Iskazao je a ju je oslovljavao kao majku stranaka i poštivao ju kao vlastitu majku. Iskazao je da svaki put kada bi sreo majku stranaka, oni bi se pozdravili i popričali, a i kada bi svjedok Jakić došao u njihovu kuću na Zelenom brijegu, majka stranaka bi ga ugostila i počastila. Zadnji puta svjedok J. navodi da je majku stranaka vidio 2 ili 3 mjeseca prije njezine smrti i sreli su se upravo u centru grada ispred Hrvatske poštanske banke te mu je tada majka stranaka rekla da je svjedok sigurno u kontaktu sa tužiteljem te da kažem tužitelju da se javi svojoj majci. Svjedok je iskazao da tužitelja poznajem još iz školskih dana a upoznali su se u 1. srednje u Puli, od tada se poznaju i radili su zajedno. Ono što je svjedoku još poznato o majci stranaka je to da je imala problema sa svojim bivšim bračnim drugom te da je operirala očnu mrenu što mu je osobno poznato, jer ju ju sreo na očnom odjelu u Sisku. U kući majke stranaka zadnji put svjedok navodi da je bio davno, a ne zna sada kada je to točno bilo. Svjedok navodi da ne zna od čega je živjela majka stranaka, no čini mu se da je teško živjela. Svjedok navodi da mu nisu poznate okolnosti je li majci stranaka netko pomagao. Svjedok navodi da mu se majka stranaka žalila da je stalno sama ali nije spominjala u razgovorima uzdržavanje. Svjedok navodi da mu se majka stranaka žalila da nije dobro i da ima problema sa bivšim bračnim drugom.
24. Iskaze svjedoka ovaj sud je cijenio istinitima te nije imao razloga sumnjati u njihovu vjerodostojnost tim više što su svjedoci nepristrani odnosno isti nisu u rodbinskim vezama sa strankama niti imaju pravnog interesa (ali ni materijalnog) da jedna od stranaka uspje u ovom postupu. Iz iskaza svjedoka M. J. ovaj sud nije mogao utvrditi sporne činjenice jer isti svjedok o predmetnom ugovoru ali općenito oko uzdržavanja R. B. nije imao osobnih saznanja. Pretpostavke svjedoka (oko socijalne pomoći) i osobne procjene (da teško živi) kod utvrđenja da isti svjedok je povremeno viđao R. B. a kod iste u kući je bio davno, sud nije posebno cijenio jer nisu neposredna saznanja svjedoka. S druge strane osnovom iskaza svjedoka D. M. i K. S., koji su živjeli neposredno do pok. R. B. i to sve do smrti iste, a koji iskazi su u tom dijelu suglasni, ovaj sud je utvrdio da se upravo, i to više godina unatrag, upravo tuženik brinuo za pok. majku R. B. ne samo fizički joj pomažući (pospremao je drvo za ogrjev, nabavljao namirnice i druge potrepštine, vršio popravke i poboljšanja na kući u kojoj je živjela) već i financijski osiguravajući joj novac za namirnice i druge potrepštine, lijekove, osiguravao odlaske liječniku, kao i nabavljao namještaj i bicil (tricikl) a i na drugi način se brinuo za majku (zamolio M. da majci donosi potrebne stvari iz dućana ali i daje mu info o samoj majci). Osim iznesenog, i svjedok S. i M. potvrđuju a se upravo tuženik brinuo za majku (kao i njegova bračna družica), te povremeno da je dolazila i kćer Š., no niti jedan od svjedoka, a koji su često viđali pok. R. B. do njezine smrti, ne potvrđuju da se za istu brinuo i dolazio upravo tužitelj. Osim iznesenog svjedok M., a što mu je osobno poznato, potvrđuje da je tuženik otvorio račun a na kojem računu je pok. R. B. imala punomoć. Svi saslušani svjedoci potvrđuju da je pok. R. B. bila lucidna žena i da je sve razumjela, iako ista, a kako to i stranke potvrđuju, je imala samo četiri razreda osnovne škole. Dakle, nema naznake da je na strani pok. majke stranaka, u trenutku sklapanja Ugovora bilo mana volje. Slijedom takvog utvrđenja vidljivo je da je tuženik (iako je njegova obveza bila samo u slučaju potrebe) ispunjavao svoje obveze iz čl. I Ugovora, a osobito činjenica da je majku, prema njezinoj želji sahranio (za koju sahranu i obred je sam snosio troškove) po običajima u BiH pokraj njezine majke, što potvrđuje i svjedokinja K. C. da je bila upravo želja same R. B..
25. Iz iskaza svjedokinje K. C., a čija saznanja o tim činjenicama su upravo od same R. B., dakle same primateljice uzdržavanja, a što u konačnici potvrđuje i iskaz tuženika, ovaj sud je utvrdio da je upravo volja pok. R. B. bila da sa tuženikom sklopi predmetni Ugovor iz razloga što se isti brine za nju (dakle utvrđena je dvostrana obvezatnost u samoj namjeri stranaka Ugovora) a koja okolnost je suprotna navodima samog tužitelja (da se radi o simuliranom pravnom poslu). Da je tuženik plaćao režije za nekretninu u kojoj je živjela pok. R. B. i kupovao drvo za ogrjev proizlazi i iz iskaza tuženika, a posredno i tužitelja koji navodi da on takve troškove nije plaćao niti je kupovao ogrjevno drvo.
26. Da je tuženik imao otvoren račun kod Raiffeisenbank Austrija d.d. Zagreb od 18. travnja 2011. a koji je zatvoren 4. siječnja 2023. i na kojem je opunomoćenik bila R. B. od otvaranja istog računa pa do zatvaranja istog proizlazi i iz Potvrde Raiffeisenbank Austrija d.d. Zagreb od 9. kolovoza 2023..Osim tako utvrđene činjenice iz podataka Hrvatske poštanske banke od 28. rujna 2023. utvrđeno je da je i bračna družica tuženika A. Š. imala otvoren račun kod HPB a na kojem računu je opunomoćenica u periodu do 5. lipnja 2018. do 29. lipnja 2021. bila upravo pok. R. B.. Dakle, i iz navedenih podataka vidljivo je da je pok. R. B. više godina (čak 10) prije svoje smrti imala punomoć na računu kako tuženika tako i njegove bračne družice, a koja činjenica potvrđuje zaključak da je tuženik slao i uplaćivao novac za svoju majku, kako i sam iskazuje i kako i svjedoci potvrđuju.
27. U odnosu na isticanu činjenicu, koju u svom iskazu navodi tužitelj, da je pok. majka stranaka dala određenu izjavu da je sklopila Ugovor i dala izjavu o raskidu, ovaj sud ističe da niti jedan saslušani svjedok nije potvrdio da bi se pok. R. B. žalila da joj što nedostaje (osim društva, a za osiguranje kojeg je tuženik također plaćao, što potvrđuje svjedokinja Crnčević) niti da bi željela raskid Ugovora s tuženikom, a sam tužitelj nije sudu predočio dokaze na takvu okolnost. Ovdje sud ističe da, sve i da je i pok. R. B. eventualno pred nekim tijelom dala izjavu da želi raskinuti Ugovor, činjenica da pok. majka stranaka nije pokrenula postupak pred nadležnim tijelom za takav raskid (sudom, a u kojem bi sada tužitelj, kao i nasljednik, opet morao dokazivati činjenice koje dokazuje i u ovom postupu) kao i činjenica da ozbiljnost takve eventualne nakane iste nije potvrdio niti jedan svjedok, ali niti koji drugi objektivni dokaz, govori protivno zaključku da je pok. R. B. doista i željela raskid Ugovora, a pogotovo radi neizvršavanja istog.
27. Nastavno, nadovezujući se na tvrdnje tužitelja, da je pok. R. B. nije imala sredstva za uzdržavanje, ovaj sud je zatražio, a na prijedlog tužitelja, podatak i od Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured Sisak, te je uvidom u dopis istog tijela od 12. siječnja 2024. ali i nastavno 14. veljače 2024. utvrdio da pok. R. B. pri tom tijeu je 29. rujna 2017. podnijela zahtjev za ostvarivanje prava na zajamčenu minimalnu naknadu, no navedeni zahtjev je odbijen jer je u postupku utvrđeno da imenovana može osigurati uzdržavanje po drugoj osnovi. Nastavno iz navedenog podatka utvrđeno je da je pok. R. B. bila korisnica prava na doplatak za pomoć i njegu u smanjenom opsegu počev od 18. lipnja 2015. te prava na socijalnu uslugu pomoći u kući a koja oba prava su ukinuta po saznaju o postojanju predmetnog Ugovora. Isto tako utvrđeno je a nakon 11. kolovoza 2021. pok. R. B. nije podnosila zahtjev za zajamčenu minimalnu naknadu. Dakle, iz navedenog podatka, unatoč isticanju tužitelja, vidljivo je da majka stranka, a nakon sklapanja Ugovor nije bila korisnica prava iz sustava socijalne skrbi a za zadovoljavanje osnovnih životnih potreba niti je podnosila zahtjeve za takva prava.
28. Slijedom iznesenog, kako niti iz jednog provedenog dokaza ne proizlazi zaključak da predmetni Ugovor ima nedostataka zbog kojeg isti ne bi moga u skladu s odredbama ZOO opstati, te kako je isti Ugovor duži niz godina od strane tuženika u potpunosti izvršavan (kako to potvrđuju i saslušani svjedoci) a u konačnici kao je upravo namjera pok. R. B. bila da sklapanjem istog nadoknadi tuženiku njegovu brigu za majku, to je ovaj sud u konačnici ocijenio zahtjev tužitelja neosnovnim te ga je kao takvog i odbio.
29. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. ZPP a obzirom da je tužitelj u cijelosti izgubio ovaj spor.
30. Tuženiku je priznat trošak je priznat trošak sastav odgovora na tužbu u iznosu od u iznosu od 250,00 eur (Tbr. 8/1, 52/3, 54, 46 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika Narodne novine broj: 138/23,dalje: Tarifa), zastupanje na ročištu od 2. lipnja 2023., 23. kolovoza 2023., 27. rujna 2023., 2. studenog 2023., 16. studenog 2024. i 5. ožujka 2024. . za svako u iznosu od 250,00 (tbr 9/1 52/3, 46 i 54 Tarife), sastav podneska od 2. veljače 2024. u iznosu od 250,00 kn (Tbr . 8/1, 52/3, 54, 46 Tarife) te trošak pristupa na ročište za objavu presude u iznosu od 125,00 eur (Tbr 9/3, 52/3 i 54 Tarife) odnosno trošak zastupanja tuženika u iznosu od 2.125,00 eur a koji je naloženo da plati tužitelj
31. Na tako dosuđeni trošak tuženiku je dosuđena i zakonska zatezna kamata u visini određenoj čl. 29. ZOO i to tekuća od presuđenja pa do isplate kao trenutka kada je određena visina takvog troška i od kada je tužitelju poznata njegova obveza za naknadom takvog troška,a temeljem čl. 151. st. 3. ZPP
32. Stoga je odlučeno kao u izreci.
U Sisku, 12. travnja 2024.
Sutkinja
Kristina Devčić Merzel
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u 3 primjerka u roku od 15 dana od dana održavanja ročišta za objavu i uručenje presude.
Dostavna naredba:
1. Tužitelju po punomoćniku
2. Tuženiku po punomoćniku
