Republika Hrvatska

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske

Zagreb, Savska cesta 62

Poslovni broj: I Kžzd-55/2023-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske u vijeću za mladež sastavljenom od sutkinja dr.sc. Lane Petӧ Kujundžić, predsjednice vijeća te Snježane Hrupek-Šabijan i mr.sc. Ljiljane Stipišić, članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Martine Janković, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog HF zbog kaznenog djela iz članka 166. stavak 1. u vezi članka 158. stavak 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. - ispravak, 101/17., 118/18. – dalje: KZ/11-18) i drugih, odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženika podnesenim protiv presude Županijskog suda u Šibeniku od 28. kolovoza 2023. broj Kzd-3/2022- 46, u sjednici održanoj 11. travnja 2024.,

p r e s u d i o  j e

Odbijaju se žalbe državnog odvjetnika i optuženog HF kao neosnovane te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom Županijskog suda u Šibeniku proglašen je krivim optuženi HF zbog kaznenog djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta - teškim kaznenim djelom spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta - opisano u članku 166. stavak 1. u svezi s člankom 158. stavak 1. KZ/11-18, za koje mu je utvrđena kazna zatvora u trajanju od četiri godine i šest mjeseci (djelo pod točkom I.), te zbog dva kaznena djela protiv spolne slobode, bludne radnje iz članka 155. stavak 1. u vezi članka 152. stavak 1. KZ/11-18, za svako djelo utvrđena je kazna zatvora u trajanju od četiri mjeseca (djela pod točkom II.), pa je optuženik na temelju članka 51. KZ/11., osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od pet godina u koju mu je, na temelju članka 54. KZ/11., uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 8. travnja 2022. pa nadalje.

2. Na temelju članka 148. stavak 1. u vezi s člankom 145. stavak 2. točka 1., 6. i 8. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11.

- pročišćeni tekst, 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22; dalje: ZKP/08.) optuženik je obvezan na ime troškova kaznenog postupka i to troškova kombiniranog psihijatrijskog i psihologijskog vještačenja - pismenog nalaza i mišljenja dr.sc. Josipa Podobnika psihijatra, te dr.sc. Jadranke Zorić, spec. kliničke psihologije, prof. psihologije, pristupa raspravi te davanja nalaza i mišljenja, troškova provedenog vještačenja po vještaku spec. ginekologije i opstetricije Tatjani Praprotnik dr.med. i pristupa raspravi, kao i putnog troška oštećene žrtve, platiti iznos od ukupno 2.337,51 eura / 17.611,97 kuna, paušalni iznos od 100,00 eura / 753,45 kuna, sve to u roku od mjesec dana po pravomoćnosti presude, a u korist proračunskih sredstava i pod prijetnjom ovrhe, dok će se o troškovima punomoćnice maloljetne oštećene žrtve odlučiti posebnim rješenjem.

3. Protiv te presude žalbu je podnio državni odvjetnik zbog odluke o kazni (članak 471. stavak 1. ZKP/08.) s prijedlogom da Visoki kazneni sud Republike Hrvatske prihvati žalbu, preinači prvostupanjsku presudu i optuženiku izrekne kaznu zatvora u duljem trajanju.

4. Žalbu je podnio i optuženik po branitelju, odvjetniku Zoranu Petkoviću iz "svih žalbenih razloga" s prijedlogom da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu i optuženika oslobodi optužbe (i pusti na slobodu), ili ukine pobijanu presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak i odluku, odnosno optuženiku izrekne blažu kaznenu sankciju.

5. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

6. Spis je, sukladno članku 474. stavku 1. ZKP/08., dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

7. Žalbe državnog odvjetnika i optuženika nisu osnovane.

8. Optuženik smatra da je iz istih razloga zbog kojih osporava pravilnost činjeničnih utvrđenja ostvarena i bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08. "jer izvedeni dokazi nisu ocijenjeni na zakonom predviđen način, pa je na kraju iz tako izvedenih, pogrešno reproduciranih i interpretiranih, te neocijenjenih dokaza prvostupanjski sud izveo pogrešan zaključak."

8.1. Protivno prigovoru optuženika, prvostupanjski je sud argumentirano i okolnosno obrazložio koje je odlučne činjenice kaznenih djela za koje se optuženik tereti utvrdio i iz kojih dokaza, obrazložio je zašto poklanja vjeru iskazu oštećene-žrtve JF i AF i koji dokazi podupiru njihove iskaze, svjedoci LF, roditelji H i TF, svjedoci ĆF i HFC, te nalazi vještaka, psihijatra dr. Josipa Podobnika i dr.sc. psihologa Jadranke Zorić, te obrazlaže zašto ne prihvaća obranu optuženika. Stoga nije osnovana optuženikova žalba zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08., iako je zapravo suština žalbenog pobijanja prvostupanjske presude osporavanje činjeničnih utvrđenja i shodno tome neprihvaćanja zaključka o dokazanosti terećenih kaznenih djela što je prigovor činjenične naravi.

9. Žaleći se zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja optuženik prigovara ispravnosti utvrđenih činjenica, kritizirajući analizu i ocjenu izvedenih dokaza kako su iznesene u pobijanoj presudi, posebice iskaza oštećene JF i AF iznoseći vlastitu analizu i ocjenu dokaza iz kojih izvlači zaključke suprotne onima iz prvostupanjske presude sugerirajući da se prihvati obrana optuženika da nije spolno zlostavljao oštećenice. Ukazuje na razlike i nelogičnosti, nejasnoće i proturječja u iskazu oštećene JF u odnosu na to je li vidjela ili nije spermu, je li optuženik prilikom spolnog odnosa legao na nju, u pogledu mjesta gdje ju je silovao, upirući da su svjedoci ĆF i HFC naveli da je oštećenica govorila o različitim mjestima gdje je silovana. U odnosu na oštećenu AF te se različitosti u iskazu ogledaju u tome da je najprije govorila da nikome nije ispričala o događaju, zatim da je odmah ispričala prijateljici IF, a mami kad je išla prijaviti za JF, a onda da je mami o tome govorila sestra Č, dakle, ovaj žalitelj zaključuje da je iskaz oštećene AF konfuzan i kontradiktoran, a da je iznijet u namjeri da učini vjerojatnijim iskaz oštećene JF.

9.1. Suprotno navodima žalbe, Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, kao sud drugog stupnja, nalazi da je prvostupanjski sud, temeljem zakonito provedenog dokaznog postupka, sve činjenice potpuno i pravilno utvrdio te je sa sigurnošću našao dokazanim da je optuženik, spolno zlostavio i iskoristio dijete JF, a prema AF počinio bludne radnje.

9.2. Ispravno je sud prvog stupnja prihvatio kao istinit i vjerodostojan iskaz oštećenica JF i AF. Oštećena JF je u iscrpnom i detaljnom iskazu na dokaznom ročištu 30. lipnja 2022. opisala da ju je optuženik, koji je njen prvi susjed, u svibnju 2018. odveo u konobu u sklopu njegove kuće pod izlikom da mu oko nečeg pomogne, da je zatražio od nje da se skine, da se i on skinuo, a njegov spolni organ da je bio "dignut", najprije je tražio da ga zadovoljava rukom, a zatim je svoj spolni organ stavio u njen. Osjetila je bol i peckanje, a drugi dan primijetila je krv na gaćicama, a dio krvi je izašao iz nje nakon mokrenja. O događaju nije nikome govorila, bila je u jedanaestoj godini života, nije shvaćala da je silovana, bilo ju je strah mame. Kasnije, u raznim prilikama, optuženik da joj je govorio "kad ćemo opet".

9.3. Dakle, oštećenica je podrobno opisala sve okolnosti koji se tiču predmetnog kaznenog djela, pri čemu je svakako od značaja i okolnost da vještak psihijatar dr. Josip Podobnik i dr.sc. psiholog Jadranka Zorić, suglasno zaključuju da je oštećena JF dostatno kompetentna da u forenzičke svrhe iznese svoje sjećanje na predmetni događaj unatoč znakovima histrionskog pomaka u funkcioniranju ličnosti koji je uobičajeno klinički vezan uz neadekvatan, površan ili prenaglašen afektom te da kod nje nisu uočeni motivirajući faktori za lažno terećenje optuženika. Stoga, suprotno žalbenim navodima nije upitna vjerodostojnost iskaza oštećene JF, koje procjenjuje sud, time da su vještaci objasnili da je oštećenica zbog sniženog intelektualnog kapaciteta na graničnom nivou i da bi terećenje optuženika uz konstrukciju koju nudi optuženik (osveta majci zbog ljubavne veze s optuženikom) za nju bila presložena.

9.4. Stoga je s pravom prvostupanjski sud odbio prijedlog obrane da se od osnovne škole pribave podaci o ponašanju JF nakon kaznenog djela i od Centra za socijalnu skrb podaci o obitelji, jer suprotno daljnim tvrdnjama žalbe time što majka nije zamijetila nikakve vanjske manifestacije na JF, a po vještaku Podobniku je trebala (krv na gaćicama, promjene u ponašanju, bolnost kod djeteta), nije dovedena u pitanje ocjena njene vjerodostojnosti, koju daje sud, (a ne vještak), jer je oštećena JF navela da o događaju nije nikome pričala, da je o tome progovorila tek na rođendanu svoje sestre (27. veljače 2022.), a u iskazu je objasnila da je krvave gaćice stavila u mašinu za rublje. U odnosu na prijedlog obrane da se ispitaju vršnjaci s kojima su se oštećenice igrale na ulici, nisu značajni kod ocjene vjerodostojnosti iskaza oštećenica, a upravo su svjedoci UF i HFC koji su bili na rođendanu njene sestre potvrdili da je oštećena JF tada rekla da je bila silovana prije pet godina i da ju je silovao optuženik.

9.5. Uz to, pozitivan čimbenik vjerodostojnosti iskaza oštećene JF je ginekološkim pregledom (8. travnja 2022.) utvrđena perforacija himena. Premda se ne može odrediti starost perforacije, prihvativši iskaz oštećenice da je bila izložena spolnom zlostavljanju, da je kod odnošaja osjetila bol i peckanje, a nakon toga primijetila krv, s obzirom na vremenski protek od četiri godine od događaja i njenog svjedočenja, nalaz vještakinje dr.med. Tatjane Preprotnik da je spolni odnos između 10. i 12. godine rijetko moguć, ali ipak moguć, svi prigovori obrane (poduprijeti stručnim mišljenjem po obrani angažiranog prof.dr.sc. RF) usmjereni na uvjeravanje da je spolni odnos u toj dobi morao dovesti do opsežnih ozljeda vanjskog i unutarnjeg dijela spolnog organa oštećenice praćeno opsežnim krvarenjem i intenzivnim bolovima, što bi zahtijevalo hitnu medicinsku pomoć, s pravom su po prvostupanjskom sudu otklonjeni kao neosnovani.

9.6. Jednako tako, oštećena AF jasno i detaljno sa svim okolnostima navela da je optuženik nad njom u dva navrata počinio bludne radnje, kada ju je tijekom vožnje dirao po bedru i zavlačio ruku do područja spolovila. Povrh toga je objasnila da je pristala da ju ponovno vozi, uvjerena da je više neće dirati jer mu je prvi puta jasno dala do znanja da prestane s takvim ponašanjem, dok djelomična odstupanja u odnosu na ostale iskaze svjedoka, kada je i kome je prvome ispričala o događaju, mami, prijateljici ili sestri Ž nisu od bitnog utjecaja na pravilno izvedeni zaključak prvostupanjskog suda da je optuženik počinio dva kaznena djela bludne radnje na štetu AF.

10. Iako optuženik u uvodu žalbe navodi da se žali iz svih žalbenih razloga, dakle i povrede kaznenog zakona, u sadržaju žalbe u tom pravcu ne iznosi nikakve razloge. Stoga je pobijana presuda u skladu s odredbom članka 476. stavka 1. točkom 2. ZKP/08. ispitana po službenoj dužnosti te nisu nađene povrede na štetu optuženika.

10.1. Imajući u vidu da je dana 1. siječnja 2013. stupio na snagu novi Kazneni zakon ("Narodne novine" broj 125/11.) koji u svojoj odredbi članka 3. stavak 1. KZ/11. propisuje da se prema počinitelju primjenjuje zakon koji je bio na snazi u vrijeme kad je kazneno djelo počinjeno, a u stavku 2. tog članka da ako se zakon nakon počinjenja kaznenog djela, a prije donošenja pravomoćne presude izmijeni jednom ili više puta, primijenit će se zakon koji je najblaži za počinitelja, drugostupanjski sud je utvrdio da je pravilno primijenjen kazneni zakon. U odnosu na kazneno djelo iz članka 166. stavak 1. u svezi s člankom 158. stavak 1., Kazneni zakon od stupanja na snagu pa do izmjene koja je stupila na snagu 25. ožujka 2024. ("Narodne novine" broj 36/24.) je imao jednaku propisanu kaznu pa je pravilno primijenjen zakon koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja djela sukladno stavku 1. članka 3. KZ/11-18.

10.2. U odnosu na kazneno djelo protiv spolne slobode, bludne radnje za koje je optuženik optužen po članku 155. stavak 1. u vezi članka 153. stavak 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18., 126/19. i 84/21. - dalje: KZ/11-21), prije svega valja istači da je 1. siječnja 2020. stupio je na snagu Kazneni zakon ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – ispravak, 101/17. i 126/19. – dalje: KZ/11-19) pri čemu je člankom 13. Zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 126/19.) brisan naslov iznad članka 152. i članak 152. Kaznenog zakona. Imajući u vidu tu okolnost i odredbu članka 3. stavka 2. KZ/11-19, Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, je utvrdio da kazneno djelo iz članka 153. stavka 1. u vezi s člankom 152. stavkom 1. KZ/11-18, ima pravni kontinuitet u kaznenom djelu iz članka 153. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11-19, međutim u odnosu na kazneno djelo bludne radnje KZ/11–18 blaži je za počinitelja, jer je predviđena niža kazna, koji zakon pravilno primjenjuje prvostupanjski sud.

10.3. Prema tome, prvostupanjski je sud na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje u odnosu na radnje za koje je optuženi HF proglašen krivim opisane u izreci pobijane presude pravilno primijenio kazneni zakon pa nije došlo do povrede kaznenog zakona na štetu optuženika, na što drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

11. Zbog odluke o kazni žale se državni odvjetnik i optuženik. Optuženik smatra da je kazna prestrogo odmjerena jer je neosuđivan i s obzirom na njegovu životnu dob, a državni odvjetnik da je izrečena kazna preblaga jer izrečena kazna u dovoljnoj mjeri ne izražava osudu optuženika za počinjena kaznena djela, posebno kaznenog djela počinjenog na štetu djeteta JF i da činjenica da je optuženik bio prijatelj obitelj, da je financijski i materijalno pomagao obitelj, da je poznavao dinamiku obiteljskih odnosa i bio u intimnoj vezi s majkom žrtava, ima veći značaj jer je upravo zbog toga smatrao da može iskorištavati djecu obitelji, da će mu se vjerovati i da neće imati nikakvih posljedica, a da je obitelji žrtava preko zajedničkog rođaka nudio 10.000 eura da povuku kaznenu prijavu.

11.1. Razmotrivši žalbene navode stranaka, Visoki kazneni sud Republike Hrvatske kao sud drugog stupnja je ocijenio da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio kao olakotnu okolnost na strani optuženika, njegovu raniju neosuđivanost, dok njegova životna dob nema značaj olakotne okolnosti, ako se uzme u obzir da je optuženik u vrijeme djela u zreloj životnoj dobi za razliku od oštećenica u odnosu na koje je stariji skoro 50 godina. Jednako tako, pri odmjeravanju pojedinačnih kazni zatvora pravilno je prvostupanjski sud vrednovao otegotnim visok stupanj bezobzirnosti i upornosti, da je iskoristio okolnosti višegodišnjeg obiteljskog prijateljstva, zajednička druženja, učestale dolaske u kuću obitelji oštećenica, okolnosti financijskog i materijalnog pomaganja obitelji oštećenih, dok nuđenje novca da se povuče kaznena prijava ima značaj otegotne okolnosti kako ističe državni odvjetnik, ali nije takvog značaja da bi utjecala na visinu kazne.

11.2. Slijedom navedenog i po ocjeni drugostupanjskog suda, kazna zatvora u trajanju od četiri godine i šest mjeseci za kazneno djelo spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta na štetu JF i četiri mjeseca za svako od dva kaznena djela protiv spolne slobode na štetu AF, te jedinstvena kazna zatvora u trajanju od pet godina ukazuje se primjerenom kako počinjenim kaznenim djelima tako i samoj ličnosti počinitelja, stupnju njegove krivnje, pobudama zbog kojih su kaznena djela počinjena, jačini ugrožavanja zaštićenog dobra odnosno svim okolnostima pod kojima je kazneno djelo počinjeno. Navedenom kaznom na potpuno nedvosmislen način izrazit će se jasna društvena osuda zbog počinjenih kaznenih djela, njome će se prvenstveno i u najvećoj mjeri utjecati na optuženika, kako se u svom budućem životu više ne bi ponašao na ovako neprimjeren i društveno neprihvatljiv način i kako više ne bi činio ovakva, ali i druga kaznena djela, ali isto tako poslat će se poruka i drugim članovima društvene zajednice kako ovakva neprimjerena ponašanja nisu društveno prihvatljiva, a istovremeno utjecat će se i na svijest građanstva o pogibeljnosti i nedopustivosti činjenja kaznenih djela te opravdanosti kažnjavanja njihovih počinitelja. Na taj način, ovakvom kaznom, prvenstveno će se ispuniti zahtjevi specijalne, a potom i generalne prevencije. Takve kazne po ocjeni drugostupanjskog suda prikladne su za ostvarenje svrhe izricanja kazne iz članka 41. KZ/11. Slijedom toga nije osnovana žalba državnog odvjetnika i optuženika zbog odluke o kazni.

12. Slijedom izloženog, a obzirom na to da Visoki kazneni sud Republike Hrvatske nije našao ni procesne povrede na koje u smislu članka 476. stavka 1. točka 1. ZKP/08. pazi po službenoj dužnosti, trebalo je, na temelju članka 482. ZKP/08., odlučiti kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 11. travnja 2024.

Predsjednica vijeća:

dr.sc. Lana Petö Kujundžić