Republika Hrvatska

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske

Zagreb, Savska cesta 62

Poslovni broj: I Kžzd-46/2023-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću za mladež sastavljenom od sutkinja dr.sc. Lane Petӧ Kujundžić, predsjednice vijeća te mr.sc. Ljiljane Stipišić i Snježane Hrupek-Šabijan, članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Martine Janković, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog LE, zbog kaznenog djela iz članka 153. stavak 1. u vezi s člankom 152. stavak 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak, dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženog LE podnesenim protiv presude Županijskog suda u Sisku od 30. lipnja 2023., broj Kzd-3/2021-35, u sjednici vijeća održanoj 11. travnja 2024. u prisutnosti u javnom dijelu sjednice optuženog LE kao i njegovog branitelja, odvjetnika Dragana Crnkovića,

p r e s u d i o  j e

I Prihvaća se žalba državnog odvjetnika, preinačava se pobijana presuda u odluci o kazni na način da se optuženi LE za kazneno djelo iz članka 153. stavak 1. u vezi članka 152. stavak 1. KZ/11., za koje je prvostupanjskom presudom proglašen krivim, na temelju članka 153. stavak 1. KZ/11. osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od 4 (četiri) godine.

II Odbija se žalba optuženog LE kao neosnovana te se u ostalom pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Županijskog suda u Sisku broj Kzd-3/2021-35 od 30. lipnja 2023. optuženi LE proglašen je krivim, zbog kaznenog djela protiv spolne slobode - silovanjem iz članka 153. stavak 1. u vezi članka 152. stavak 1. KZ/11., činjenično i pravno opisanog u pobijanoj presudi pa je, na temelju članka 153. stavak 1. KZ/11., osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine i 6 (šest) mjeseci.

2. Na temelju članka 148. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22., dalje: ZKP/08.) optuženom LE, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], naloženo je plaćanje troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točke 1., 6. i 8. ZKP/08. u paušalnom iznosu od 132,72 eura / 1.000,00 kuna i troškove dolaska svjedoka na sud u iznosu od 253,37 eura / 1.909,02 kune koje troškove je dužan platiti u roku od 30 dana od dana pravomoćnosti ove presude pod prijetnjom ovrhe te nagradu i nužne izdatke opunomoćenice koji će biti određeni posebnim rješenjem po pravomoćnosti presude i podnošenju troškovnika opunomoćenice oštećenice.

3. Državni odvjetnik žali se zbog odluke o kazni te predlaže da se preinači pobijana presuda na način da se optuženiku za kazneno djelo za koje je proglašen krivim izrekne kazna zatvora u duljem trajanju.

4. Optuženi LE žali se po branitelju Draganu Crnkoviću, odvjetniku u Sisku i to zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, odluke o kazni i odluke o troškovima kaznenog postupka s prijedlogom da se preinači pobijana presuda na način da se optuženik oslobodi od optužbe ili da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak pred potpuno izmijenjenim vijećem.

5. Odgovor na žalbu optuženika podnio je državni odvjetnik s prijedlogom da se žalba optuženika odbije kao neosnovana.

6. Spis je sukladno odredbi članka 474. stavak 1. ZKP/08. bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

7. Sjednica vijeća u javnom dijelu održana je u prisutnosti optuženog LE kao i njegovog branitelja, Dragana Crnkovića, odvjetnika u Sisku, dok nije pristupio uredno izvješteni državni odvjetnik, što sukladno članku 475. stavak 3. ZKP/08. nije zapreka za održavanje sjednice.

8. Žalba državnog odvjetnika u odnosu na odluku o kazni je osnovana, dok žalba optuženika nije osnovana.

9. Žaleći se zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka optuženik navodi da je izreka presude proturječna razlozima presude, a razlozi navedeni u presudi da su u znatnoj mjeri proturječni, čime upire na bitnu povredu iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08., koju ne obrazlaže već daljnjim navodima upire na pogrešno činjenično stanje o čemu će biti riječ u nastavku presude. Međutim, nije u pravu optuženik kada navodi da je počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka jer da je izreka presude proturječna razlozima, kao i da su razlozi u znatnoj mjeri proturječni, jer je prvostupanjski sud označio dokaze na temelju kojih proizlazi zaključak da je optuženik počinio kazneno djelo, kako je to opisano u izreci pobijane presude, a potom i obrazložio na osnovu kojih činjenica je to zaključio. To što sud u odnosu na pojedina utvrđenja ne prihvaća ocjenu dokaza kako to sugerira žalitelj, ne predstavlja bitnu povredu odredaba kaznenog postupka. Stoga nije osnovana žalba optuženika podnesena zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, a drugostupanjski sud je ispitivao pobijanu presudu po službenoj dužnosti, na temelju članka 476. stavak 1. točka 1. ZKP/08. te nije pronašao takve povrede.

10. Suprotno žalbenim navodima optuženika činjenično stanje je potpuno utvrđeno. Zaključci suda prvog stupnja zasnovani su na ocjeni vjerodostojnosti iskaza ispitanih svjedoka i na ocjeni svih ostalih izvedenih dokaza, logični su i zakoniti pa su, uslijed toga, i zaključci suda o postojanju odlučnih činjenica pravilno utemeljeni na izvedenim dokazima. To što su u smislu dokaznih prijedloga provedeni personalni dokazi, a s obzirom na protek vremena od počinjenja kaznenog djela pa do prijave, ne umanjuje dokaznu vrijednost provedenih dokaza. Stoga je ispravno prvostupanjski sud odbio kao nevažan dokazni prijedlog obrane, da se neposredno ispita žrtva na raspravi, upravo zato da ne bi došlo do sekundarne viktimizacije žrtve, jer je tijekom postupka reproducirana snimka njezinog ispitivanja na dokaznom ročištu na koje nije pristupio uredno pozvan optuženik dok je bio prisutan branitelj optuženika te se radi o konfrontiranom iskazu. Stoga je ispravno prvostupanjski sud naveo da se ponovnim ispitivanjem žrtve ne bi utvrdile nikakve nove odlučne činjenice koje obrazloženje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. Naime, ispitivanje žrtve provedeno je sukladno članku 292. stavak 4. ZKP/08., a tijekom sudskog postupka branitelj optuženika kao ni optuženik nisu iznijeli niti jednu novu okolnost na koju bi žrtvu trebalo dodatno ispitati, a koja se odnosi na kazneno djelo koje je predmet postupka. Zato suprotno žalbenim navodima činjenično stanje nije nepotpuno utvrđeno.

11. Suprotno žalbenim navodima iz rezultata provedenog dokaznog postupka nedvojbeno proizlazi da je optuženik počinio kazneno djelo iz članka 153. stavak 1. u vezi članka 152. stavak 1. KZ/11. jer to prije svega proizlazi iz iskaza žrtve KE, koji iskaz je prvostupanjski sud prihvatio kao vjerodostojan, a žrtva je detaljno i okolnosno opisala događaj pri čemu nije imala niti jedan razlog neosnovano teretiti optuženika. Osim toga, iskaz žrtve potvrđen je iskazima ispitanih svjedoka i to JE, RE, ZE i ĐE, za što je prvostupanjski sud dao valjano obrazloženje pod točkom 16.2. i 16.3. pobijane presude, a koje obrazloženje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. Također je optuženikovo poricanje počinjenja kaznenog djela ispravno prvostupanjski sud smatrao usmjerenim na izbjegavanje kaznene odgovornosti i nije mu poklonio vjeru, pa i bez obzira što žrtva kao što se navodi u žalbi, nije mogla pred određenim svjedocima potvrditi da ju je optuženik silovao, ne znači da kazneno djelo nije počinjeno, jer je kao što je navela o svemu što se dogodilo povjerila se svojoj prijateljici JE te nikome drugome o tome nije pričala jer se bojala da joj nitko ne bi vjerovao, osim toga bilo je i sram. U obzir treba uzeti i dob žrtve kao i kazneno djelo koje je počinjeno na njenu štetu kao i njezinu tešku životnu situaciju. Stoga nije od značaja navod optuženika iznesen u žalbi da ista pred ukućanima nije potvrdila da bi je optuženik silovao, posebno zato jer je iskazivala na sudu gdje je upozorena na dužnost kazivanja istine. Također nisu od značaja ni navodi optuženika izneseni u žalbi, koji se odnose na ulazak žrtve "u spolni život" i povjeravanje prijateljici o određenim događajima, jer se isto ne odnosi na kazneno djelo za koje se optuženik tereti, niti je u vezi s tim. Stoga nije od značaja navod žalitelja da njezino iskazivanje o tim događajima ozbiljno narušava vjerodostojnost iskaza žrtve, odnosno spremnost da ista ne govori istinu. Također nije od značaja ni navod optuženika iznesen u žalbi da je oštećenica ispitana u prisutnosti branitelja optuženika, ali da obrana nije znala za činjenicu koju ozbiljno narušava kredibilitet i vjerodostojnost iskaza oštećenice, a odnosi se na njezino povjeravanje prijateljici vezano za određene događaje u disco clubu jer sve to nije od značaja niti može utjecati na vjerodostojnost iskaza žrtve s obzirom da to ocjenjuje sud. Zbog svega navedenog prvostupanjski sud nije pogrešno utvrdio činjenično stanje kako se navodi u žalbi, te je prvostupanjski sud ispravno cijenio i analizirao sve provedene dokaze.

12. Žaleći se na kaznu i troškove kaznenog postupka optuženik to ničim ne obrazlaže. Na odluku o kazni žali se i državni odvjetnik navodeći da sud nije u dovoljnoj mjeri vrednovao odlučne činjenice o kojima ovisi vrsta i mjera kazne te da se izrečenom kaznom zatvora u trajanju od 2 godine i 6 mjeseci neće postići svrha kažnjavanja. Također navodi da nisu dovoljno vrednovane sve otegotne okolnosti na strani optuženika, te da korektno držanje optuženika pred sudom nije okolnost koju je trebalo cijeniti olakotnom. Zbog svega predlaže da se pobijana presuda preinači u odluci o kazni.

13. U odnosu na odluku o kazni treba istaknuti da kazna mora sadržavati individualiziranu, zakonom predviđenu društvenu osobu zbog konkretnog kaznenog djela i da se zadatak suda ne ograničava samo iz zakonskog opisa kaznenog djela pravnih formulacija i činjeničnog stanja kreirati konkretno ostvareno kazneno djelo, već izabrati vrstu i mjeru kazne koja će odgovarati svrsi kažnjavanja. Stoga se uloga suda pri tome ne svodi na mehaničko posredovanje između slova zakona i stvarnosti. Zakonodavac kod generaliziranja svrhe kažnjavanja nastoji obuhvatiti neodređeni broj slučajeva i sažeti ih u opće pravilo. Sud u svakom pojedinom slučaju konkretizira opće pravilo i deduktivnim postupkom stvara zaključke potrebne za pravičnu odluku o vrsti i mjeri kazne. Prilikom određivanja vrste i mjere kazne koju će primijeniti sud mora uzeti u obzir okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža za počinitelja kaznenog djela, a osobito stupanj krivnje, pobude iz kojih je kazneno djelo počinjeno, jačinu ugrožavanja, povrede zaštićenog dobra, stupanj povrede počiniteljeve dužnosti, način počinjenja, skrivljene učinke kaznenog djela, prijašnji život počinitelja, osobne imovinske prilike te njegovo ponašanje nakon počinjenog kaznenog djela, odnos prema žrtvi i trud da naknadi štetu.

14. S pravom državni odvjetnik ukazuje na utvrđene otegotne okolnosti navodeći da ih prvostupanjski sud nije dovoljno vrednovao. Naime, Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, smatra da prvostupanjski sud nije pravilno ocijenio težinu i opasnost počinjenog kaznenog djela, s obzirom da je oštećenica u trenutku počinjenja kaznenog djela bila u dobi od 15 godina, a bezobzirnim postupkom optuženika doživjela je traumatsko-seksualno iskustvo. Isto tako, optuženik je iskoristio povjerenje koje je prema njemu imala žrtva kao njegova sestrična, kao i činjenicu da je postupio suprotno od onoga što ga inkriminirane večeri zamolio ujak ĐE, inače otac oštećenice, a koji mu je kazao i to da pripazi na njegovu kćer koja u to vrijeme još nije imala navršenih 16 godina jer je bio najstariji od rođaka s kojima je bila u društvu. Ne može se zanemariti ni činjenica da je seksualno nasilje jedno od najtežih, najtraumatičnijih iskustava koje osoba može doživjeti kao što to ispravno i navodi državno odvjetništvo u žalbi, a što je svakako u konkretnom slučaju trebalo uzeti u obzir, a uz način počinjenja kaznenog djela. Ispravno je kao olakotna okolnost cijenjena dosadašnja kaznena neosuđivanost optuženika te se nakon ovog događaja više nije pojavljivao kao počinitelj novih kaznenih djela. Stoga će se po ocjeni ovog drugostupanjskog suda upravo kaznom zatvora u trajanju od 4 godine, a posebno vodeći računa o otegotnim okolnostima na strani optuženika, prethodno navedenih pod točkom 13. obrazloženja ove drugostupanjske presude, ostvariti svrha kažnjavanja po članku 41. KZ/11. Stoga je preinačena prvostupanjska presuda u odluci o kazni, a koju kaznu drugostupanjski sud smatra primjerenom kako kaznenim djelom tako i ličnosti počinitelja te pogodnom za ostvarivanje svrhe kažnjavanja i izražavanja društvene osude zbog počinjenih kaznenih djela. Visoki kazneni sud Republike Hrvatske smatra da će se upravo kaznom zatvora u trajanju od 4 godine utjecati na počinitelja kao i na sve druge da ne čine kaznena djela te utjecati na jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja počinitelja te omogućiti počiniteljevo ponovno uključivanje u društvo. Iz navedenih razloga nije osnovana žalba optuženika zbog odluke o kazni.

15. Nije u pravu optuženik ni kada se žali na troškove postupka jer je za istaknuti da je prvostupanjski sud ispravno na temelju članka 148. stavak 1. ZKP/08. odlučio o troškovima kaznenog postupka kada je optuženiku naložio plaćanje po članku 145. stavak 2. točka 1., 6. i 8. ZKP/08. i to paušalne svote u iznosu od 132,72 eura / 1.000,00 kuna kao i troškove dolaska svjedoka na sud u iznosu od 253,37 eura / 1.909,02 kuna, a s obzirom na činjenicu da je optuženik zaposlen i da radi kao sjekač u šumi, te uzimajući u obzir imovinske prilike, imovinsko stanje i primanja optuženika pa je ispravno prvostupanjski sud ocijenio da će iste troškove optuženik biti u mogućnosti platiti.

16. Slijedom iznesenog, kako nisu utvrđene povrede na koje drugostupanjski sud sukladno članku 476. stavak 1. točka 2. ZKP/08. pazi po službenoj dužnosti to je na temelju članka 482. i 486. stavak 1. ZKP/08. trebalo odlučiti kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 11. travnja 2024.

Predsjednica vijeća:

dr.sc. Lana Petö Kujundžić