REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U PAZINU

Dršćevka 1, 52000 Pazin

9 P-21/2022-73

(ranije P-79/2020)

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Pazinu, po sutkinji Tamari Lakoseljac Benčić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja JOVE BUKVIĆA, vl. obrta za proizvodnju proizvoda od betona za građevinarstvo „Betoncommerce“, Tinjan, iz Kaštelira, Kaštelir 110A, OIB: 39766905446, kojeg zastupa punomoćnica Ljiljana Sinanović, odvjetnica u Poreču, Prvomajska 1, protiv tuženika 1. AQUAPARK ISTRALANDIA d.o.o. Nova Vas, Brtonigla, Ulica Ronki 1, OIB: 32451961067, kojeg zastupa punomoćnik Tomislav Brajković, odvjetnik u Zajedničkom odvjetničkom uredu Tomislav Brajković i Milena Matošević Brajković u Poreču, Zagrebačka 1, 2. GORAN INŽENJERING d.o.o. u stečaju, Poreč, Mate Vlašića 47/a, OIB: 66649656334, kojeg zastupa stečajni upravitelj Damir Majstorović iz Pule, Koparska 37, i 3. ŽELJKA ŽIVKOVIĆA iz Tara, Brajde 12, OIB: 65065754932, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, nakon održane glavne i javne rasprave u nazočnosti tužitelja, punomoćnika tužitelja, te punomoćnika prvotuženika, zaključene 12. ožujka 2024. i objavljene 11. travnja 2024.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

„Proglašava se nedopuštenom ovrha određena rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Puli - Pola (sada Općinskog suda u Pazinu), Stalna služba u Poreču - Parenzo posl. br. Ovr-3000/18-3 od 23. svibnja 2018. (sada posl. br. Ovr-795/19).“

II. Nalaže se tužitelju da prvotuženiku naknadi trošak postupka u iznosu od 1.803,00 eur u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je protiv tuženika, 4. ožujka 2020. podnio naslovnom sudu tužbu, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom.

2. U tužbi navodi kako je zaključkom Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Poreču – Parenzo posl. br. Ovr-795/19-36 (ranije: Ovr-3000/18) od 5. veljače 2020. tužitelj kao treća osoba upućen pokrenuti parnicu protiv ovrhovoditelja i ovršenika radi proglašenja ovrhe određene rješenjem tog suda o ovrsi posl. br. Ovr-3000/18-3 od 23. svibnja 2018. nedopuštenom. Zaključkom posl. br. Ovr-795/2019 od 22. travnja 2019. ovršni sud da je odredio provedbu rješenja o ovrsi posl. br. Ovr-3000/2018 od 23. svibnja 2018., radi udaljenja ovršenika u navedenom predmetu Goran inženjering d.o.o. u stečaju i Željka Živkovića i svih drugih osoba sa 63/564 dijela nekretnine k. č. 1259/5, k. o. Tar, upisane u zk. ul. 1401, 6. etaža, koji čini samostalnu uporabnu cjelinu – stan na dijelu I. kata zgrade, površine 62,67 m2, u Planu etažnih dijelova zgrade označen kao posebni dio „F“, a kojem pripada i jedno parkirališno mjesto, sve radi predaje iste slobodne od osoba i stvari u posjed ovrhovoditelju ISTRAKOP d.o.o. U posjedu naprijed navedene nekretnine da se ne nalaze ni ovršenik Goran inženjering d.o.o. u stečaju ni ovršenik Željko Živković, slijedom čega da nemaju svojstvo stranke u ovršnom postupku. Općinski sud u Pazinu, Stalna služba u Poreču – Parenzo da je novim zaključkom posl. br. Ovr-795/2019-37 od 26. veljače 2020. ponovno odredio provedbu rješenja o ovrsi posl. br. Ovr-3000/2018 od 23. svibnja 2018., radi udaljenja ovršenika Goran inženjering d.o.o. u stečaju i Željka Živkovića i svih drugih osoba sa 63/564 dijela nekretnine k. č. 1259/5, k. o. Tar, upisane u zk. ul. 1401, 6. etaža, koji čini samostalnu uporabnu cjelinu – stan na dijelu I. kata zgrade, površine 62,67 m2, u Planu etažnih dijelova zgrade označen kao posebni dio „F“, a kojem pripada i jedno parkirališno mjesto, sve radi predaje iste slobodne od osoba i stvari u posjed, sada ovrhovoditelju AQUAPARK ISTRALANDIA d.o.o. Nova Vas, Brtonigla, Ulica Ronki 1, OIB: 32451961067. Tužitelj navodi kako je ovrhovoditelj ovdje prvotuženik, upoznat s činjenicom da se u posjedu opisane nekretnine koja je predmetom ovrhe, ne nalazi ovršenici, ovdje drugo i treće tuženici, a niti su ovdje tuženici vlasnici te nekretnine, da isti nemaju pravnu osnovu na temelju koje bi mogla polagati bilo kakav prava i zahtjeve, pa tako ni vlasničke, u odnosu na nekretninu koja je u vlasništvu i posjedu tužitelja. Prvotuženik i ranijih ovhovoditelj ISTRAKOP d.o.o. Poreč da su povezane osobe tako da je prvotuženik upoznat sa svim činjenicama sa kojima je bio upoznat i ovrhovoditelj ISTRAKOP d.o.o. Poreč. Ističe kako je u posjedu predmetne nekretnine, nad kojom je sud odredio predaju posjeda ovrhovoditelju, drugotuženik, društvo Goran inženjering d.o.o. u stečaju i to od 2005. Sukladno tome, ova nekretnina da nije bila vlasništvo stečajnog dužnika, te da ista nije mogla niti biti predmetom ovrhe prodajom, a niti da može biti predajom predmetom predaje u ovršnom postupku. Dana 7. rujna 2005., društvo Goran inženjering d.o.o., da je kao prodavatelj sklopio s tužiteljem kao kupcem Ugovor o kupoprodaji nekretnina, koji je naslovljen kao predugovor o kupoprodaji nekretnina, kojim je ovaj prodao, a tužitelj kupio nekretninu opisanu u zaključku suda kojim je određena predaja posjeda, te da mu je te iste godine nekretnina i predana u posjed, što da je u svom iskazu u parnici između treće osobe kao tužitelja i ovrhovoditelja kao tuženika kod suda pod poslovnim brojem P - 1990/15, na glavnoj raspravi održanoj 1. prosinca 2016. potvrdio direktor društva Goran inženjering d.o.o., Vladimir Bedrina. Sukladno navedenom predugovoru, koji je po svom sadržaju kupoprodajni ugovor, kojeg su stranke izvršile u cijelosti još 2005., stranke da su formalno sačinile i Ugovor o kupoprodaji nekretnina 1. studenoga 2008., koji da je po svom sadržaju identičan prethodno navedenom predugovoru, koji je po svojoj pravnoj naravi ugovor.

3. Nadalje tužitelj ističe kako drugotuženik odnosno stečajni upravitelj Gordan Blagojević zna da nije u posjedu predmetne nekretnine, kao i da je obaviješten da je cijena po predmetnom kupoprodajnom ugovoru plaćena kompenzacijom. Tužitelj dakle ističe kako je društvo Goran inženjering d.o.o., ovdje drugotuženik, znao i prije nastupanja stečaja, da je vlasnik i posjednik nekretnine tužitelj, te da se tužitelj sukladno odredbama Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima i to čl. 166. i 167., smatra predmnijevanim vlasnikom i uživa jednaku vlasničkopravnu zaštitu pred sudom kao i uknjiženi vlasnik.

4. U svom pravnom shvaćanju zauzetom na drugoj sjednici građanskog odjela koja je održana 22. veljače 2018., Vrhovni sud Republike Hrvatske da je zauzeo pravni stav da predmnijevani vlasnik može uspješno štititi svoje pravo na predmetu ovrhe kada u postupku dokaže da je ovrhovoditelj bio nesavjestan, nepošten, odnosno da je zloupotrijebio svoje pravo. Uvažavajući prethodno navedeno tužitelj smatra da sukladno pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske da je kao tužitelj pravno valjanim ispravama dokazao da je vlasnik i posjednik nekretnine. Zbog svega navedenog tužitelj smatra da nisu ispunjene osnovne, niti procesne, niti materijalnopravne pretpostavke za poduzimanje bilo kakvih radnji u ovršnom postupku, odnosno da bi postupanje suda bilo nezakonito na štetu tužitelja, o čijim pravima da je ovršni sud dužan voditi računa. Slijedom navedenog, tužitelj predlaže da se donese presuda kojom se prihvaća tužbeni zahtjev, te se tuženike obveže na podmirenje troškova postupka.

5. Tužba s pozivom na davanje odgovora na tužbu je dostavljena prvotuženiku AQUAPARK ISTRALANDIA d.o.o. Nova Vas, 5. lipnja 2020., drugotuženiku GORAN INŽENJERINGU d.o.o. u stečaju Poreč putem tadašnjeg stečajnog upravitelja Gordana Blagojevića 29. svibnja 2020., te trećetuženiku Željku Živkoviću 28. svibnja 2020., pa kako nisu podnijeti odgovori na tužbu, sud je prvotno donio presudu zbog ogluhe pod posl. br. P-79/2020-6 od 26. kolovoza 2020.

6. Po žalbi prvotuženika AQUAPARK ISTRALANDIA d.o.o. Nova Vas, prvostupanjska presuda je ukinuta s obrazloženjem da prema pravnom shvaćanju građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske koje je zauzeto na sjednici od 22. veljače 2018., pod brojem Su-IV-4/18-4, predmnijevani vlasnik može uspješno štititi svoje pravo na predmetu ovrhe ako u postupku dokaže da je ovrhovoditelj bio nesavjestan i nepošten, odnosno da je zloupotrijebio svoje pravo, imajući u vidu odredbu čl. 122. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14 i 81/15 - pročišćeni tekst; dalje: ZV), a da iz isprava dostavljenih uz tužbu ne proizlazi da je tužitelj dokazao da je prvotuženik kao ovrhovoditelj bio nesavjestan, nepošten odnosno da je zlouporabio svoje pravo (upisan je kao vlasnik predmetne nekretnine u zemljišnoj knjizi) pa da nisu ispunjene pretpostavke za donošenje presude zbog ogluhe.

7. U ponovljenom postupku je prvotuženik dostavio svoje očitovanje odnosno odgovor na tužbu u kojem je naveo da se tuženik u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu, da se osporavaju svi navodi, prijedlozi i zahtjevi tužitelja, da tužba radi proglašenja ovrhe nedopuštenom nije podnesena pravovremeno, da je ovrha čija se provedba želi proglasiti nedopuštenom već provedena 22. rujna 2022., pa da je tužba bespredmetna, jer da je ovrhom posjed predan tuženiku kao ovrhovoditelju, i da se svi navodi žalbe imaju smatrati kao navodi odgovora na tužbu. Stoga je predložio odbacivanje tužbe, podredno odbijanje tužbenog zahtjeva.

8. Proveden je dokazni postupak uvidom u dokumentaciju u spisu i to dokumentaciju priloženu uz tužbu odnosno pripremni podnesak od 13. svibnja 2020. (str. 17-48 spisa), dokumentaciju uz podnesak prvotuženika od 16. prosinca 2020. (str. 81-88 spisa), dokumentaciju uz podnesak prvotuženika od 5. srpnja 2022. (str. 102- 108 spisa), dokumentaciju uz podnesak tužitelja od 3. listopada 2023. (str. 151-176 spisa), te isprave predane na ročištu održanom 12. ožujka 2024. od strane svjedoka Gordana Blagojevića.

9. Između stranaka nije sporno da je na prijedlog trgovačkog društva ISTRAKOP d.o.o. Poreč, kao ovrhovoditelja, protiv GORAN INŽENJERINGA d.o.o. u stečaju i Željka Živkovića iz Tara, pod posl. brojem Ovr 795/2019 (ranije: Ovr- 3000/2018) kod Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Poreču-Parenzo, određena ovrha radi ispražnjenja i predaje nekretnine, da je zaključkom posl. br. Ovr-795/2019 od 22. travnja 2019. ovršni sud odredio provedbu rješenja o ovrsi posl. br. Ovr- 3000/2018 od 23. svibnja 2018., radi udaljenja ovršenika Goran inženjeringa d.o.o. u stečaju i Željka Živkovića i svih drugih osoba sa 63/564 dijela nekretnine k. č. 1259/5, k. o. Tar, upisanih u zk. ul. 1401, k.o. Tar, 6. etaža, koji čini samostalnu uporabnu cjelinu – stan na dijelu I. kata zgrade, površine 62,67 m2, u Planu etažnih dijelova zgrade označen kao posebni dio „F“, a kojem pripada i jedno parkirališno mjesto, sve radi predaje iste slobodne od osoba i stvari u posjed ovrhovoditelju ISTRAKOP d.o.o. 10. Također nije sporno da je tužitelj kao treća osoba izjavio prigovor u predmetnom ovršnom postupku, te da je zaključkom Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Poreču-Parenzo, posl. br. Ovr-795/2019-36 od 05. veljače 2020. upućen na pokretanje parnice protiv ovrhovoditelja i ovršenika, radi proglašenja ovrhe određene rješenjem o ovrsi posl. broj Ovr-300/18-3 od 23. svibnja 2018., nedopuštenom.

11. Sporno je, ima li tužitelj pravo na predmetu ovrhe koje sprječava ovrhu, odnosno ima li tužitelj pravo temeljem kojega se može utvrditi nedopuštenom ovrha određena na nekretnini koja je predmetom postupka, s obzirom da je GORAN INŽENJERINGOM d.o.o. 7. rujna 2005. zaključio Predugovor o kupoprodaji nekretnina i to 63/564 dijela k.č. broj 1259/5, k.o. Tar koji dio čini samostalnu uporabnu cjelinu – stan na dijelu I kata zgrade površine 62,67 m2, koji je u planu etažnih dijelova zgrade označen kao posebni dio „F“, a kojem pripada i jedno parkirališno mjesto i 7/559 dijela k.č. broj 1259/5, k.o. Tar koji čini samostalnu uporabnu cjelinu – spremište u podrumu zgrade površine 6,79 m2, koje je u planu etažnih dijelova označeno kao posebni dio „K2“, u kojem je navedeno da će kupac, kupoprodajnu cijenu u cijelosti podmiriti kompenzacijom, kao i da je 1. studenog 2008. zaključen Ugovor o kupoprodaji istih nekretnina između istih stranaka, te da je na navedenom Ugovoru potpis zakonskog zastupnika prodavatelja ovjeren 16. ožujka 2009, odnosno aneks Ugovoru o kupoprodaji nekretnina kojim je ispravljen idealni dio koji u naravi čini spremište u podrumu zgrade, na način da suvlasnički dio spremišta u podrumu zgrade iznosi 7/564 dijela k.č. broj 1259/5, k.o. Tar koji čini samostalnu uporabnu cjelinu – spremište u podrumu zgrade površine 6,79 m2, koje je u planu etažnih dijelova označeno kao posebni dio „K2“.

12. U odnosu na procesne pretpostavke za vođenje ove parnice utvrđeno je da je zaključkom Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Poreču-Parenzo, posl. br. Ovr-795/2019-36 od 5. veljače 2020., tužitelj, kao treća osoba upućen pokrenuti parnicu u roku od 15 dana, i to iz razloga iz kojih je izjavio prigovor u navedenom ovršnom predmetu. U prigovoru je naveo kako je rješenje o ovrsi donijeto u ime ovrhovoditelja koji nije vlasnik nekretnine i koji nema pravo na posjed nekretnine, jer da je on kupoprodajnim ugovorom već prenijet na kupca, treću osobu, te da ovršni sud nije ovlašten predati posjed ovrhovoditelju jer da isti nije aktivno legitimiran, te da nema za to pravnog interesa. Zaključak o upućivanju u parnicu tužitelj je zaprimio 14. veljače 2020., tužba je zaprimljena kod ovoga suda 4. ožujka 2020., no predana je na poštu preporučenom pošiljkom 2. ožujka 2020. Kako je zadnji dan za predaju tužbe bio 1. ožujka 2020. koji je bio nedjelja, te kako je tužba predana prvog slijedećeg radnog dana, sukladno odredbi čl. 112. st. 4. Zakona o parničnom postupkau (Narodne novine br. 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023; dalje: ZPP) u vezi sa čl. 21. Ovršnog zakona (Narodne novine br. 112/2012, 25/2013, 93/2014, 55/2016, 73/2017, 131/2020, 114/2022, 6/2024; dalje: OZ), proizlazi kako se radi o pravovremeno podnesenoj tužbi.

13. Na temelju predugovora o kupoprodaji nekretnina zaključenog 7. rujna 2005. između GORAN INŽENJERINGA d.o.o. Poreč, kao prodavatelja i Jove Bukvića, kao kupca, prodavatelj prodaje, a kupac kupuje 63/564 dijela k.č. broj 1259/5, k.o. Tar koji dio čini samostalnu uporabnu cjelinu – stan na dijelu I kata zgrade površine 62,67 m2, koji je u planu etažnih dijelova zgrade označen kao posebni dio „F“, a kojem pripada i jedno parkirališno mjesto i 7/559 dijela k.č. broj 1259/5, k.o. Tar koji čini samostalnu uporabnu cjelinu – spremište u podrumu zgrade površine 6,79 m2, koje je u planu etažnih dijelova označeno kao posebni dio „K2“, u kojem je navedeno da će kupac, kupoprodajnu cijenu u cijelosti podmiriti kompenzacijom. Nadalje, između istih osoba je 1. studenog 2008. zaključen Ugovor o kupoprodaji istih nekretnina između istih stranaka, na kojem Ugovoru je potpis zakonskog zastupnika prodavatelja ovjeren 16. ožujka 2009., dok je 31. ožujka 2009. između istih osoba zaključen i aneks Ugovoru o kupoprodaji nekretnina kojim je ispravljen idealni dio koji u naravi čini spremište u podrumu zgrade, na način da navedeni suvlasnički dio spremišta u podrumu zgrade iznosi 7/564 dijela k.č. broj 1259/5, k.o. Tar koji čini samostalnu uporabnu cjelinu – spremište u podrumu zgrade površine 6,79 m2, koje je u planu etažnih dijelova označeno kao posebni dio „K2“.

14. Na temelju Izvatka iz zemljišne knjige je utvrđeno da se Jovo Bukvić na temelju naprijed navedenih Ugovora nije upisao u zemljišne knjige na nekretnini iz Ugovora zaključenih s GORAN INŽENJERINGOM d.o.o., te da je na temelju njegovog zahtjeva od 31. ožujka 2009. za upisom predbilježbe prava vlasništva na predmetnoj nekretnini, njegov zahtjev odbijen u predmetu Z-1634/09 od 9. travnja 2009.

15. Iz Izvatka iz zemljišne knjige za predmetnu nekretninu – stan, je također utvrđeno da je na predmetnom stanu upisana prva zabilježba ovrhe pod posl. broj Ovr- 655/08, na temelju rješenja Trgovačkog suda u Pazinu, od 23. listopada 2008., a da su kasnije na istoj nekretnini upisane i daljnje zabilježbe ovrha, dok je zabilježba ovrhe čije se proglašenje nedopuštenom traži ovom tužbom, upisana 28. listopada 2008., što proizlazi iz presude Općinskog suda u Puli – Pola, posl. broj P-1990/15-35 od 16. siječnja 2017., koja je postala pravomoćna 13. studenog 2018., što znači da je zabilježba ovrhe na predmetnom stanu upisana prije no što je tužitelj zatražio upis prava vlasništva po zaključenom Ugovoru o kupoprodaji predmetnog stana (31. ožujka 2009.).

16. Da bi tužitelj uspio u ovome sporu, on je bio dužan dokazati da ima pravo koje sprječava ovrhu u smislu čl. 55. i čl. 56. OZ, odnosno da je prvotuženik kao ovrhovoditelj bio nesavjestan, nepošten odnosno da je zlouporabio svoje pravo, budući je upisan kao vlasnik predmetne nekretnine u zemljišnoj knjizi, iako je znao odnosno trebao znati da je stvarni vlasnik predmetne nekretnine upravo tužitelj.

17. Odredbom čl. 79. st. 2. OZ-a, propisano je da zabilježbom ovrhe ovrhovoditelj stječe pravo da svoju tražbinu namiri iz nekretnine (pravo na namirenje) i u slučaju da treća osoba kasnije stekne vlasništvo te nekretnine. Nakon zabilježbe ovrhe nije dopušten upis promjene prava vlasništva niti kojeg drugoga stvarnog prava utemeljen na raspoložbi ovršenika, bez obzira na to kad je ta raspoložba poduzeta, dok je čl. 84. OZ određeno da će sud, čim donese rješenje o ovrsi, zatražit da se u zemljišnim knjigama upiše zabilježba ovrhe, i tom zabilježbom ovrhe ovrhovoditelj stječe pravo da svoju tražbinu namiri iz nekretnine (pravo na namirenje) i u slučaju da treća osoba kasnije stekne vlasništvo te nekretnine.

18. Dakle, da bi ovrhovoditelj mogao ostvariti svoje pravo na namirenje nužno je da na nekretnini koja je predmet ovrhe nije došlo do promjena prava vlasništva prije nego što je došlo do zabilježbe ovrhe u zemljišnim knjigama, odnosno da bi tužitelj uspio u sporu nužno je morao dokazati da je on stekao pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini prije upisa zabilježbe ovrhe.

19. U ovom konkretnom slučaju, tužitelj je s GORAN INŽENJERINGOM d.o.o. zaključio predugovor o kupoprodaji nekretnine 7. rujna 2005., ali na navedenom ugovoru nije ovjeren potpis prodavatelja, te je 1. studenog 2008. zaključio Ugovor o kupoprodaji iste nekretnine, te je potpis prodavatelja ovjeren tek 16. ožujka 2009., pa kada je 31. ožujka 2009. zaključen i aneks Ugovoru o kupoprodaji, i zatražen upis prava vlasništva u zemljišnim knjigama isti je odbijen, jer nije bilo uvjeta zbog upisa zabilježbe ovrhe, jer je na predmetnom stanu zabilježba ovrhe upisana 28. listopada 2008. Dakle, tužitelj je pokušao pravo vlasništva upisati nakon što je ovrha već zabilježena u zemljišnim knjigama.

20. Kod Općinskog suda u Puli – Pola, Stalna služba u Poreču je vođen postupak tužitelja protiv društva ISTRAKOP d.o.o. radi utvrđenja prava vlasništva na predmetnom stanu, koji postupak je okončan odbijanjem tužbenom zahtjeva tužitelja, a u navedenom postupku su razmatrane naprijed navedene činjenice zaključenja predugovora o kupoprodaji predmetnog stana, zaključenje ugovora o kupoprodaji, aneksa i činjenice davanja zahtjeva za upisa prava vlasništva od strane tužitelja u zemljišnu knjigu, te je utvrđeno da tužitelj nije stekao pravo vlasništva na predmetnom stanu, jer se vlasništvo u zemljišnim knjigama stječe zakonom predviđenim upisom stjecateljeva vlasništva u zemljišnoj knjizi, na temelju valjano očitovane volje dotadašnjeg vlasnika, a tužitelj nije dokazao valjani način stjecanja vlasništva.

21. Iz izjave Branka Kovačića, direktora društva ISTRAKOP d.o.o., koje društvo je prodalo predmetni stan prvotuženiku, kao i iz iskaza saslušanih svjedoka Gordana Blagojevića, Maura Kovačića i Paola Kovačića, u tijeku ovoga postupka, a niti iz isprava dostavljenih u spis nije utvrđeno da je prvotuženik u trenutku upisa zabilježbe ovrhe na predmetnom stanu bio nesavjestan, nepošten odnosno da je zlouporabio svoje pravo na štetu tužitelja, te da je u trenutku upisa zabilježbe ovrhe koju je ISTRKOP d.o.o. pokrenuo radi naplate svoje tražbine, znao ili morao znati da je stvarni vlasnik predmetnog stana tužitelj.

22. To ne proizlazi niti iz iskaza tužitelja Jove Bukvića koji je sam naveo da Ugovor o kupoprodaji nije odmah odnio u gruntovnicu jer je smatrao da je potpisom ugovora i potpisom kompenzacije priča završena. Ugovor je odnio u gruntovnicu nakon što je dobio informaciju da se GORAN INŽENJERING d.o.o. nalazi u financijskim poteškoćama, kada mu je službenik u gruntovnici rekao da je GORAN INŽENJERING d.o.o. u blokadi i da mu je imovina pod ovrhom, da će mu ugovore zaprimiti ali da će postati pravomoćni kada se skine teret sa ovrhe što da nikada nije izvršeno, jer je GORAN INŽENJERING d.o.o. završio u stečaju.

23. Iskazi svjedoka i tužitelja su ocjenjeni istinitima i prihvaćeni u cijelosti.

24. Iako je tužitelj ovlašten tražiti da se ovrha na predmetom stanu proglasi nedopuštenom ukoliko je isti predmnijevani vlasnik, u ovome postupku to tužitelj nije dokazao, jer nije dokazao da ima pravo koje sprječava ovrhu u smislu čl. 55. i čl. 56. OZ, odnosno da je prvotuženik kao ovrhovoditelj bio nesavjestan, nepošten odnosno da je zlouporabio svoje pravo, s obzirom da je tu nesavjesnost trebalo dokazati s obzirom na trenutak upisa zabilježbe ovrhe.

25. Sud je uzeo u obzir sve isprave koje prileže spisu, dakle i one koje nije posebno obrazlagao obzirom da nisu od utjecaja na odluku o glavnoj stvari.

26. Slijedom navedenog, budući je prema ocjeni suda tužitelj nije dokazao da je prije zabilježbe ovrhe i stjecanja založnog prava od strane prvotuženika, stekao pravo koje bi sprječavalo provedbu ovrhe na predmetnoj nekretnini tužbeni zahtjev tužitelja je odbijen kao neosnovan, kako je to odlučeno u t. I. izreke.

27. Odluka o troškovima postupka temelji se na čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a, pa je tužitelj, čiji je tužbeni zahtjev odbijen, dužan prvotuženiku naknaditi troškove postupka.

28. Prvotuženiku je priznat trošak za sastav odgovora na tužbu, za zastupanje na ročištima 5. srpnja 2022., 24. siječnja 2023., 3. listopada 2023. i 12. ožujka 2024., za sastav žalbe, za sastav podnesaka od 16. prosinca 2020. i 24. veljače 2022. u iznosu od po 250,00 eura, te trošak sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 53,00 eur, na temelju Tbr. 8. t. 1., Tbr. 9. t. 1., Tbr. 10. t. 1., Tbr. 46. i Tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 138/2023), odnosno ukupno 1.803,00 eur. Stoga je odlučeno kao u t. II. izreke.

U Pazinu 11. travnja 2024.

Sutkinja

Tamara Lakoseljac Benčić, v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u roku od 15 dana računajući od dana objave presude, ako je stranka bila uredno obaviještena o održavanju ročišta za objavu, odnosno od primitka prijepisa presude, ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude.

DNA:

- Pun. tužitelja,

- Pun. prvotuženika,

- Stečajnom upravitelju drugotuženika, uz zapisnik od 12. ožujka 2024.

- Trećetuženiku, uz zapisnik od 12. ožujka 2024.

Broj zapisa: 9-30866-3885a

Kontrolni broj: 01ced-aa155-6375e

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=TAMARA LAKOSELJAC BENČIĆ, L=PAZIN, O=TRGOVAČKI SUD U PAZINU, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Trgovački sud u Pazinu potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.