REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U PAZINU

Dršćevka 1, 52000 Pazin

9 P-266/2023-65

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Pazinu, po sutkinji Tamari Lakoseljac Benčić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja LITUS d.o.o., Litija, Kidričeva cesta 1, Republika Slovenija, OIB: 47589109039, kojeg zastupa punomoćnica Ivana Orkić, odvjetnica u Umagu, 8. ožujka 1/A, protiv prvotuženika GRAD NOVIGRAD, Novigrad, Veliki trg 1, OIB: 53785741678, kojeg zastupa punomoćnik Dubravko Žic, odvjetnik u Zajednički odvjetnički ured Dubravko Žic i Sanja Žic Paliska u Novigrad, Murvi 17 i drugotuženika PREDILNICE LITIJA d.o.o., Litija, Kidričeva cesta 1, Republika Slovenija, OIB: 76366167283, kojeg zastupa punomoćnik Slaviša Perović, odvjetnik u Zagrebu, Frankopanska 2a, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 6. ožujka 2024. u nazočnosti punomoćnika stranaka, na ročištu za objavu održanom 11. travnja 2024.,

p r e s u d i o  j e

I. Proglašava se nedopuštenom ovrha određena rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Puli, Stalna služba u Bujama, posl.br. Ovr-4418/2017-2 od 5. rujna 2017., u cijelosti.

II. Nalaže se prvotuženiku da tužitelju naknadi trošak postupka u iznosu od 202.156,53 EUR, u roku od 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troška postupka u iznosu od 38.916,12 EUR.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 2. ožujka 2020. podnio Općinskom sudu u Pazinu, Stalna služba u Bujama-Buie tužbu protiv tuženika, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, koji sud se svojim rješenjem posl. br. P-152/2020-2 od 4. ožujka 2020. oglasio nenadležnim i predmet dostavio ovome sudu na daljnji postupak.

2. U tužbi navodi da je rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Puli, Stalna služba u Bujama posl. br. Ovr-4418/2017-2 od 5. rujna 2017. određena ovrha udaljenjem ovršenika (ovdje II tuženika) i uklanjanjem njegovih stvari iz nekretnina označenih kao k.č.br. 1538 i 1539 za k.o. Novigrad, te predajom nekretnina u posjed ovrhovoditelju (ovdje I tuženiku), te radi naplate troškova postupka određena ovrha na ovršenikovim pokretninama koje treba ukloniti s nekretnina i to njihovom zapljenom, procjenom, oduzimanjem, otpremanjem, povjeravanjem na čuvanje ovrhovoditelju, njihovom prodajom te namirenjem ovrhovoditelja iz dobivenog iznosa.

3. Protiv navedenog rješenja o ovrsi tužitelj da je podnio prigovor treće osobe 9. prosinca 2019., a da je zaključkom Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Bujama donesenim pod posl. br. 21 Ovr-620/2019-69 od 11. veljače 2020., treća osoba, ovdje tužitelj da je upućen da u roku od 15 dana od zaprimanja zaključka, pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom. Tužitelj da je zaključak zaprimio 17. veljače 2020.

4. Tužitelj da je podnio prigovor iz članka 59. stavak 1. Ovršnog zakona (dalje: OZ) iz razloga što u pogledu predmeta ovrhe ima takvo pravo koje sprječava provedbu ovrhe i to pravo vlasništva na objektima sagrađenim na nekretninama označenim kao k.č.br. 1538 i 1539 obje k.o. Novigrad. Naime, na predmetu ovrhe određene pobijanim rješenjem o ovrsi i to nekretninama označenim kao k.č.br. 1538 i 1539, obje k.o. Novigrad, da se nalazi 56 smještajnih objekata i restoran, te da su još u tijeku trajanje parničnog postupka koji se vodio pred ranijim Općinskim sudom u Puli, Stalna služba u Bujama pod posl. br. P-578/15, a nastavio pred Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Bujama pod posl.br. Pu P-1450/2019, svi objekti (restoran + 56 smještajnih objekata) postali vlasništvo ovdje tužitelja, i to temeljem javnobilježničkog akta pravnog posla koji da je proveden sukladno propisima domicilne države sjedišta tužitelja i prvotuženika Predilnice Litija, i to na način da je između njih sklopljen "UGOVOR O PODJELI I PREUZIMANJU kapitala i imovine između Predilnice Litija d.o.o. i Litus d.o.o." od 10. srpnja 2007.

5. Općinski sud u Puli, Stalna služba u Bujama da je presudom posl. br. P- 578/2015-127 od 14. svibnja 2015., nespornim utvrdio da je ovdje drugotuženik (tamo tuženik) tijekom posljednjih 50-tak godina izvodio i platio radove za izgradnju svih smještajnih objekata i ugostiteljskog objekta na nekretninama označenim kao k.č.br. 1538 i 1539 za k.o. Novigrad, odnosno radove na uređenju predmetnih nekretnina i provođenja nekretnina svrsi, a uslijed kojih ulaganja da je i postavljen protutužbeni zahtjev na isplatu iznosa u visini od 1.421.509,17 EUR, zajedno sa zateznim kamatama. Predmetni prijenos vlasničkih prava na objektima sagrađenim na k.č.br. 1538 i 1539 k.o. Novigrad na ovdje tužitelja, da je proveden u tijeku parničnog postupka (2007. godine) iz kojeg potječe ovršna isprava, međutim tada da se isti vodio po tužbi tužitelja, ovdje I. tuženika na utvrđenje prava suvlasništva na predmetnim nekretninama, te da je navedeni tužbeni zahtjev naposlijetku nepravomoćno odbijen presudom Općinskog suda u Bujama posl. br. P-241/02-56 od 10. veljače 2010. Nakon vraćanja predmeta na ponovni postupak, tužitelj (ovdje I. tuženik) da je tek podneskom od 25. listopada 2012., preinačio tužbeni zahtjev na utvrđenje prava vlasništva na nekretninama označenim kao k.č.br. 1538 i 1539 za k.o. Novigrad, te postavio novi tužbeni zahtjev na predaju posjeda navedenih nekretnina, kojem da je u konačnici udovoljeno dopunskom presudom kao ovršnom ispravom u tom postupku.

6. U trenutku sklapanja Ugovora o preuzimanju i podjeli kapitala i imovine između tužitelja i drugotuženika, 10. srpnja 2007., drugotuženik da je bio uknjiženi vlasnik zemljišta označenih kao k.č.br. 1538 i 1539 k.o. Novigrad i objekata sagrađenih na istima, te s obzirom na sadržaj tužbe od 11. srpnja 2002., svakako da je bio pošteni posjednik objekata koje da je vlastitim sredstvima izgradio i opremio.

7. Slijedom navedenog, isti da je valjanom pravnom osnovom raspolagao predmetnim objektima za korist ovdje tužitelja ugovorom (javnobilježničkim aktom) od 10. srpnja 2007., te da je posljedično tome, tužitelj postao izvanknjižni vlasnik svih objekata izgrađenih na k.č.br. 1538 i 1539, obje k.o. Novigrad, a time i nositelj imovinskih prava i prava na posjed na istim objektima, neovisno o tome tko je vlasnik zemljišta.

8. Tužitelj da je u svrhu ozakonjenja svih predmetnih objekata izgrađenih na k.č.br. 1538 i 1539 obje k.o. Novigrad, podnio Zahtjev za donošenje rješenja o izvedenom stanju nadležnom upravnom odjelu Grada Novigrada, odnosno ovdje prvotuženika, 29. lipnja 2018. uz dopunu zahtjeva od 31. listopada 2018.

9. Sukladno navedenom, 16. listopada 2019., tužitelj da je podnio tužbu glavnog miješanja u parničnom postupku koji se vodi pred Općinskim sudom u Pazinu, Stalna služba u Bujama pod posl. br. Pu P-1450/2019 protiv tamo tužitelja Grada Novigrada ovdje prvotuženika i tamo tuženika Predilnice Litija, ovdje drugotuženika, na utvrđenje da tužitelj polaže vlasnička prava na imovinu sastojeću od objekata sagrađenih na zemljištu k.č.br. 1538 i 1539, obje k.o. Novigrad, u naravi restorana i 56 smještajnih objekata, što da su tuženi dužni priznati, te trpjeti da tužitelj u pokrenutom upravnom postupku pred nadležnim Upravnim odjelom za komunalni sustav, prostorno uređenje i zaštitu okoliša (I-tuženika) Grada Novigrada ishodi na svoje ime pravomoćno rješenje o izvedenom stanju u odnosu na ozakonjenje svih tih objekata.

10. Tužitelj da kao izvanknjižni vlasnik svih objekata sagrađenih na nekretninama koje su predmet ovrhe, ima pravni interes koji se ogleda u sljedećem: - ozakoniti sve izgrađene objekte, prema njihovom stanju na dan 23. lipnja 2011., sukladno odredbama Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama; - formirati građevinske parcele ispod i oko svakog od izgrađenih objekata (funkcionalno zemljište), temeljem primjene čl. 157. Zakona o prostornom uređenju; - otkupiti od Grada Novigrada površinu svake od tako formiranih građevinskih parcela, po tržišnoj cijeni, neposrednom pogodbom temeljem odredbe članka 176. Zakona o prostornom uređenju. Glede osnovanosti zahtjeva za legalizaciju, tužitelj ističe da je nadležni upravni odjel ovdje prvotuženika - Grada Novigrada izdao niz rješenja o izvedenom stanju u odnosu na potpuno istovjetne, ili gotovo identične objekte (zgrade restorana i smještajnih objekata istog tipa), koji su izgrađeni na susjednim k.č.br. 1530, 1531 i 1532, 1534, 1535, 1536 i 1537, 1545 i dr., neovisno o tome tko je vlasnik zemljišta na kojem su ti objekti ozakonjeni. Slijedom iznijetog, uz puno povjerenje u zakonito postupanje nadležnog ureda Grada Novigrada (u organizacijskom sastavu Grada Novigrada - ovdje prvotuženika), u smislu primjene gore citiranog Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama, kao i Zakona o prostornom uređenju, te Zakona o općem upravnom postupku, a posebice uz uvažavanje već ranije izdanih rješenja o izvedenom stanju na susjednom zemljištu, tužitelj da ima legitimno očekivanje kako će i njegov, uredno predani zahtjev za izdavanje rješenja o izvedenom stanju biti pozitivno riješen u primjereno kratkom roku, jer bi svako suprotno postupanje, kao i eventualni interesni utjecaj prvotuženika na ishod pokrenutog postupka ozakonjenja na štetu tužitelja, predstavljalo postupanje sankcionirano odredbama Zakona o suzbijanju diskriminacije zbog kršenja prava na jednakost, zaštićenog Ustavom Republike Hrvatske i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Odredbama Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama da su jasno i određeno utvrđeni uvjeti ozakonjenja izgrađenih objekata, pri čemu vlasništvo na zemljištu (uknjiženo ili neuknjiženo) da ne utječe na samo pravo ozakonjenja na njemu izgrađenih objekata, kao niti na ishod postupka pokrenutog od strane osobe koja ima iskazan pravni interes da ozakoni zgradu koju je izgradila svojim sredstvima, ili sredstvima svog univerzalnog ili pak ugovornog prednika. Nadalje, odredbom članka 176. st.1. t.3. Zakona o prostornom uređenju da je propisana dužnost jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, pa tako i ovdje prvotuženika, da na zahtjev vlasnika građevine odnosno investitora zgrade proda po tržišnoj cijeni bez provedbe javnog natječaja zemljište koje čini funkcionalnu građevnu česticu zgrade za koju je doneseno rješenje o izvedenom stanju na temelju posebnog zakona kojim se uređuje ozakonjenje nezakonitih zgrada. Slijedom navedenog, a po provedenoj legalizaciji objekata izgrađenih na nekretninama koje su predmet ovrhe, tužitelj da će bez provođenja natječaja otkupiti zemljište koje čini građevinsku česticu ispod i oko svakog od navedenih objekata i time da će, pored već stečenog prava vlasništva na objektima, postati punopravni vlasnik novoformiranih građevinskih čestica, kao dijelova zemljišta sadašnjih k.č.br. 1538 i 1539 k.o. Novigrad, koje da su još uvijek uknjižene na imenu prvotuženog Grada Novigrada.

11. Slijedom činjenice da je uvodno naznačenim rješenjem o ovrsi naloženo ovdje drugotuženiku predaja posjeda cijele k.č.br. 1538 i 1539 za k.o. Novigrad, pa tako i navedenih 56 smještajnih objekata i restorana izgrađenih na navedenim nekretninama, te da je određena prodaja svih pokretnina koje se nalaze na predmetnim česticama radi namirenja ovdje prvotuženika, a koji objekti i pokretnine u njima da su u vlasništvu i posjedu tužitelja, odnosno pravne osobe različite od ovršenika/drugotuženika, tako predloženu ovrhu da je nemoguće provesti. Tužitelj da je sukladno rečenom, gotovo 10 godina prije pokretanja ovršnog postupka, temeljem valjane pravne osnove stekao vlasničkopravna ovlaštenja na svim objektima sagrađenim na k.č.br. 1538 i 1539 k.o. Novigrad, pa time i posjed navedenih objekata. Nadalje sve pokretnine koje se nalaze u navedenim objektima, da su vlasništvo upravo tužitelja, koji da je od dana stjecanja vlasništva na predmetnim objektima, izvršio znatna ulaganja na adaptaciji i opremanju istih. Pored navedenog, tužitelj da objekte u svom izvanknjižnom vlasništvu (upravo sve one koji su sagrađeni na zemljištu k.č.br. 1538 i 1539, obje k.o. Novigrad), još od stjecanja 2007. uredno iznajmljuje pravnoj osobi koja obavlja registriranu turističku djelatnost - društvu Litijska plaža d.o.o. Novigrad, prvotno stupanjem u poziciju zakupodavca iz Ugovora o zakupu sklopljenog izmedu ovdje drugotuženika i Litijske plaže d.o.o., kao posljedice stjecanja vlasništva na objektima koji su predmet zakupa, a potom temeljem zasebnog Zakupnog ugovora sklopljenog sa društvom Litijska plaža d.o.o., kao zakupnika.

12. Provotuženik da je pokretanjem ovršnog postupka protiv drugotuženika, postupao nesavjesno, jer da je itekako znao da objekti i pokretnine nisu u posjedu odnosno vlasništvu drugotuženika, i to najkasnije od kada je tužitelj nadležnom odjelu prvotuženika podnio prijedlog za ozakonjenje navedenih objekata, a uz koji prijedlog da je dostavljen i prednje spomenuti ugovor kojim su svi objekti prodani tužitelju, kao podnosiocu zahtjeva. Sve navedene činjenice da su obrazložene i potkrijepljene dokazima priloženim uz tužbu glavnog miješanja, koju je tužitelj podnio protiv prvo i drugotuženika, a slijedom činjenice da je navedena tužba podnesena 16. listopada 2019., o čemu da je tuženik upoznat na ročištu u predmetu Pu P-1450/2019 23. listopada 2019., prvotuženik da je nesporno imao saznanja da je njegov ovršni zahtjev usmjeren na predaju posjeda objekata te zapljenu pokretnina, protiv drugotuženika kao ovršenika, u cijelosti nedopušten i neprovediv. Pored navedenog, da su predmetne nekretnine u posjedu treće osobe različite od ovršenika, prvotužnik da je znao još u tijeku postupka iz kojeg potječe ovršna isprava i to uvidom u Elaborat procijene vrijednosti nekretnine - kompleks montažnih bungalova, zidanog restorana sa sanitarijama i infrastrukturom u Novigradu, Kastanija bb, Pineta izrađenog po stalnom sudskom vještaku za graditeljstvo, Nikoli Aniću, mr., Zagreb, kojem prileži Rješenje o minimalnim uvjetima za pružanje ugostiteljskih usluga smještaja za korist tužiteljevog zakupoprimca društva Litijska plaža d.o.o., te da je navedenu činjenicu konstatirao i ovlašteni sudski vještak građevinske struke Vlado Gamboc, dipl.ing.građ. u vještačkom nalazu izrađenom u istom postupku. lz istih isprava da se vrlo jasno iščitavaju i stvarnopravne posljedice promjena pozitivnog zakonodavstva Republike Hrvatske, koja da je u svoj pravni sustav 1997. unijela institut "jedinstva nekretnine", te time bitno utjecala na stečena prava vlasnika smještajnih objekata koji su još 60-tih godina prošlog stoljeća sagrađeni na zemljištu k.č.br. 1538 i 1539 k.o. Novigrad, kao potpuno samostalnih nekretnina u ranijem sustavu bivše zajedničke države SFRJ, a nakon 1997. tek pripatkom zemljišta na kojem su sagrađeni, a koja promjena propisa da ne može utjecati na stečena prava po propisima u vrijeme nastupanja stvarnopravnih posljedica legalne, ili pak ozakonjene izgradnje objekata na tom zemljištu koje da je sve do 1997. u svom stvarnopravnom statusu figuriralo tek kao zemljište - nekretnina, bez objekata sagrađenih na istom zemljištu. Upravo ta i takva stečena prava da je u dobrom dijelu zaštitio Zakon o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama iz 2011. i dr., na čiju primjenu se tužitelj i pozvao u postupku legalizacije svih objekata sagrađenih na k.č.br. 1538 i 1539 k.o. Novigrad, kao svoje imovine.

13. S tim u vezi, uvidom u spomenuto rješenje o minimalnim uvjetima za pružanje ugostiteljskih usluga smještaja, da je razvidno da je isto izdano 25. srpnja 2012. te da je isto, prema dostavnoj naredbi, dostavljeno Turističkoj zajednici Grada Novigrada. Nadalje, navedeno rješenje da predstavlja ispravak ranije donesenog rješenja o utvrđenju minimalnih tehničkih uvjeta za isti poslovni subjekt, izdanog 31. ožujka 2004., a koje rješenje da je također dostavljeno Turističkoj zajednici prvotuženog Grada Novigrada.

14. Slijedom činjenice da prvotuženik sudjeluje u osnivanju Turističke zajednice Grada Novigrada, odnosno da je predsjednik iste temeljem odredbe članka 18. Zakona o turističkim zajednicama i promicanju hrvatskog turizma, upravo gradonačelnik prvotuženika, to da je prvotuženik nesporno znao da su najmanje od 2004., nekretnine koje su predmet ovrhe u posjedu pravne osobe različite od drugotuženika kao ovršenika. Ovo tim više što je društvo Litijska plaža d.o.o. kao tada zakupnik drugotuženika, a kasnije tužitelja, dana 15. svibnja 2003. uknjižila založno pravo na nekretninama koje su predmet ovrhe i to radi osiguranja tražbine na ime izvršenih investicija u predmetne nekretnine. Slijedom navedenog, prvotuženik da je znao odnosno u najmanju ruku morao znati, još počev od 2003., da se nekretnine koje su predmet ovrhe nalaze u posjedu osobe različite od ovršenika, pa da je posljedično, primjenom dužne pažnje morao znati da na predmetnim nekretninama vlasničkopravna ovlaštenja ima treća osoba različita od ovršenika, odnosno drugotuženika. S tim u vezi da je jasno propisano odredbom članka 131. Ovršnog zakona, da će se ovrha ispražnjenjem i predajom nekretnine ovrhovoditelju, odrediti protiv drugih osoba (različitih od ovršenika), ukoliko iste ne raspolažu valjanim pisanim pravnim temeljem za korištenje nekretnine i to isključivo po prijedlogu ovrhovoditelja. Stoga, da prvotuženik, ne samo da nije bio ovlašten temeljem ovršne isprave zahtijevati predaju posjeda od drugotuženika, već da nije ovlašten isto zahtijevati niti protiv ovdje tužitelja kao stvarnog i samostalnog posrednog posjednika jer da isti nesporno raspolaže valjanim pravnim temeljem za korištenje predmetnih nekretnina i to u obliku javnobilježničkog akta kao javne isprave, a prvotuženik s druge strane da nije niti predložio ovrhu protiv navedene pravne osobe. Posljedično ovrha određena pobijanim rješenjem o ovrsi da je nedopuštena jer da je protivna odredbi članka 131. OZ-a. U konačnici prvotuženik da kao ovrhovoditelj u očitovanju na prigovor ovdje tužitelja, povodom kojeg da je i upućen u pokretanje ove parnice, niti jednom riječju nije osporio ili doveo u pitanje činjenične navode ovdje tužitelja, već da isključivo spori da razlozi navedeni u prigovoru predstavljaju zakonske razloge za proglašenje ovrhe nedopuštenom.

15. Navedeno da je isključivo pravno pitanje, da li izvanknjižno pravo vlasništva tužitelja na objektima sagrađenim na nekretninama označenim kao k.č.br. 1538 i k.č.br. 1539 obje za k.o. Novigrad i neprekinuti samostalni posjed na istima, priječi provedbu ovrhe na tim istim nekretninama protiv drugotuženika kao osobe koja nije niti vlasnik niti posjednik istih.

16. Na navedeno pitanje da je odgovorio Vrhovni sud Republike Hrvatske u presudi posl. br. Revt-260/16-2 od 6. ožujka 2018. na način kako slijedi: "Posjednik ima pravo odbiti predaju stvari njezinom vlasniku ako ima pravo koje ovlašćuje na posjedovanje te stvari (pravo na posjed) (čl. 163. st. 1. ZV). Kupac nekretnine kojem je nekretnina sukladno ugovoru o kupoprodaji predana u posjed (predmnijevani vlasnik) upravo je posjednik koji ima pravo odbiti predaju stvari. Budući da sukladno odredbi čl. 163. st. 1. ZV predmnijevani vlasnik ima pravo odbiti predaju stvari u posjed ovršeniku kao zemljišnoknjižnom vlasniku to on ima pravo koje sprečava ovrhu (koja konačno rezultira predajom u posjed). Konačno valja navesti da je Građanski odjel ovog suda na sjednici od 22. veljače 2018. izrazio pravno shvaćanje prema kojem predmnijevani vlasnik može uspješno štititi svoje pravo na predmetu ovrhe".

17. Dakle, suprotno navodima prvotuženika u očitovanju od 23. prosinca 2019. tužitelj da je nositelj takvog prava na predmetu ovrhe koje nedvojbeno sprječava provedbu ovrhe. Tužitelj da svoja vlasničkopravna ovlaštenja na objektima, sagrađenim na nekretninama označenim kao k.č.br. 1538 i k.č.br. 1539 obje za k.o. Novigrad, temelji na javnobilježničkom aktu - Ugovoru od 10. srpnja 2007., pravomoćnoj presudi Općinskog suda u Puli, Stalna služba u Bujama posl.br. P- 578/2015-127 od 14. svibnja 2015., te odredbama Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama, kao i Zakona o prostornom uređenju i gradnji. S druge strane nesavjesnost prvotuženika kao ovrhovoditelja da se dokazuje elaboratima ovlaštenih sudskih vještaka, rješenjima Službe za gospodarstvo, Ispostave Umag te izvatkom iz zemljišne knjige kao sve redom javne isprave.

18. Dakle, kod ovakvog stanja stvari kada se navodi kako iz prigovora treće osobe tako i ove tužbe temelje na pravomoćnoj sudskoj odluci i javnim ispravama u smislu članka 60. Ovršnog zakona, a ovrhovoditelj niti u jednom dijelu svojeg očitovanja ne osporava takve navode, Općinski sud u Pazinu, Stalna služba u Bujama, da nije bio ovlašten uputiti tužitelja u parnicu, već da je o prigovoru bio dužan odlučiti odmah u sklopu ovršnog postupka sukladno odredbi članka 60. st. 2. OZ-a. Protivno navedenom, tužitelj da je upućen u parnicu temeljem zaključka protiv kojeg nema pravo žalbe, unatoč činjenici da svoje pravo dokazuje javnim ispravama, u odnosu na ovrhovoditelja koji ne osporava niti jednu činjenicu na kojoj tužitelja temelji svoje pravo, te da su upućivanjem u parnicu tužitelja, grubo povrijedene odredbe ovršnog postupka i načela ekonomičnosti postupka na štetu tužitelja.

19. U cilju ponovne uspostave načela ekonomičnosti, odnosno sprječavanja nastanka daljnje štete tužitelju vođenjem postupka protivno odredbi članka 60. OZ-a, tužitelj predlaže da Općinski sud u Pazinu, Stalna služba u Bujama povodom ove tužbe, a s obzirom da prvotuženik nije osporio navode iz prigovora tužitelja izjavljenog u ovršnom postupku, a na kojim činjenicama i dokazima se temelji i ova tužba, donese u što kraćem roku presudu bez održavanja ročišta, sve sukladno članku 332.a st. 2. Zakona o parničnom postupku.

20. Nastavno na izneseno, tužitelj predlaže da sud donese presudu kojom će se proglasiti nedopuštenom ovrha određena rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Puli, Stalna služba u Bujama posl.br. Ovr-4418/2017-2 od 5. rujna 2017., uz naknadu parničnog troška tužitelju.

21. U dopuni tužbe tužitelja od 9. ožujka 2020. se navodi da dopunska presuda Općinskog suda u Puli, Stalna služba u Bujama posl. br. P-578/21015-131 od 10. prosinca 2015., na kojoj se temelji pobijano rješenje o ovrsi, ne predstavlja ovršnu ispravu u odnosu na ovdje tužitelja, niti da u odnosu na istog proizvodi pravne učinke. Naime, sukladno istaknutom u tužbi, prijenos vlasničkih prava na objektima sagrađenim na k.č.br. 1538 i 1539 k.o. Novigrad na ovdje tužitelja, da je proveden 2007., u tijeku parničnog postupka iz kojeg potječe ovršna isprava. Međutim, u trenutku prijenosa vlasništva objekata, taj da se postupak vodio po tužbi tužitelja, ovdje prvotuženika, usmjerenoj isključivo na utvrđenje prava suvlasništva na predmetnim nekretninama, utemeljenoj na tvrdnji kako je udio Grada Novigrada sastojeći od zemljišta, a udio Predilnice Litija sastojeći od izgrađenih objekata i prateće infrastrukture na tom zemljištu. Slijedom toga tužba da nije sadržavala zahtjev na predaju (su)posjeda, pa da se izvanknjižni prijenos vlasništrva i posjeda na svim sagrađenim objektima 2007. ima smatrati stjecanjem bona fide. Spor po navedenom tužbenom zahtjevu, koji se vodio pred tadašnjim Općinskim sudom u Bujama pod posl. br. P-241/02, da je zabilježen u zemljišnim knjigama na predmetnim nekretninama. Međutim, sukladno već istaknutom u tužbi, prvotuženik da je nakon više od 5 godina (25. listopada 2012.) od izvanknjižnog prijenosa vlasničkih prava i posjeda objekata na tužitelja, odnosno više od 10 godina od provedbe zabilježbe spora, preinačio tužbeni zahtjev na utvrđenje prava vlasništva uz isticanje novog zahtjeva na predaju posjeda, kojem je naposljetku udovoljeno dopunskom presudom. Zabilježba spora da ima učinak da pravomoćna odluka donesena povodom tužbe djeluje i protiv onih osoba koje su stekle stvarna prava nakon što je prijedlog za zabilježbu spora zaprimljen kod zemljišnoknjižnog suda. Isto da vrijedi i kad je zabilježbom spora učinjeno vidljivim da se vodi postupak pred drugim nadležnim tijelom o čijem ishodu ovisi knjižno pravo. Slijedom činjenice da se zabilježba spora u trenutku prijenosa vlasničkog posjeda sa drugotuženika na tužitelja odnosila isključivo na tužbu radi utvrđenja prava suvlasništva, dopunska presuda kojom je usvojen preinačen tužbeni zahtiev na predaju posjeda da ne djeluje protiv tužitelja. Dakle, uslijed nesporne činjenice da tužitelj nije sudjelovao kao stranka u postupku iz kojeg potječe dopunska presuda kao pravna osnova ovršnog postupka, dopunska presuda da ne predstavlja ovršnu ispravu u odnosu na ovdje tužitelja, te da prvotuženik nije uopće ovlašten na temelju takve dopunske presude tražiti predaju posjeda od tužitelja kao vanknjižnog vlasnika svih objekata sagrađenih na nekretninama koje su predmet ovrhe.

22. Slijedom navedenog, tužitelj predlaže da sud usvoji u cijelosti tužbeni zahtjev istaknut u tužbi od 3. ožujka 2020.

23. U svom odgovoru na tužbu prvotuženik navodi da tužitelj, kao treća osoba u ovrsi Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Bujama, posl.br. Ovr-620/2019 (prije Ovr-4418/2017), predlaže da se ova ovrha proglasi nedopuštenom u smislu čl. 59. OZ jer: - su Ugovorom o podjeli i preuzimanju kapitala od 10. srpnja 2007., zaključenog s ovršenikom (ovdje drugo tuženikom Predilnica Litija d.o.o. Litija), svi objekti i (restoran i 56 smještajnih objekata) postali njezino vlasništvo, - tužitelj će provedbom legalizacije objekata na predmetnim nekretninama otkupiti od prvo tuženika i pripadajuće zemljište ispod objekata, pa da je nemoguće provesti predmetnu ovrhu, - tužitelj kao izvanknjižni vlasnik uredno iznajmljuje objekte Litijskoj plaži d.o.o. Novigrad, te da se ovrha ne može provesti na pokretninama u objektima jer su one u vlasništvu trećih osoba, - je nesporno utvrđeno u pravomoćnoj presudi Općinskog suda u Puli, Stalna služba u Bujama, posl. br. P-578/2015-127 od 14. svibnja 2015. da je drugo tuženik (Predilnica Litija d.o.o. Litija) tijekom posljednjih 50-tak godina izvodio i platio radove na izgradnji svih objekata na predmetnim nekretninama k.č. br. 1538 i k.č. br. 1539 k.o. Novigrad,

- je ovdje prvo tuženik podnio tužbu protiv drugo tuženika još 2002. u predmetu u kojem je donesena ovršna isprava, radi utvrđenja prava suvlasništva te je tek 2012. postavio tužbeni zahtjev na predaju u posjed predmetnih nekretnina, a tada je drugo tuženik bio uknjižen s pravom vlasništva tih nekretnina i bio pošteni posjednik objekata koje je izgradio vlastitim sredstvima, - je tužitelj podnio tužbu glavnog miješanja u predmetu Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Bujama, Pu P-1450/2019, u kojem ovdje drugotuženik potražuje od prvotuženika ulaganja u predmetne nekretnine u iznosu od 1.421.509,17 EURA, za koje tužitelj tvrdi da mu pripadaju vlasnička prava temeljem Ugovora o podjeli i preuzimanju kapitala od 10. srpnja 2007. zaključenog s ovdje drugo tuženikom Predilnica Litija d.o.o. Litija, - prvotuženik ne može tražiti da se provede predmetna ovrha protiv ovršenika Predilnica Litija d.o.o. Litija jer to, obzirom da mu je poznato da je izvanknjižni vlasnik i posjednik tužitelj, i da raspolaže s predmetnim nekretninama, ovrhu može tražiti samo protiv tužitelja, te načelo jedinstva nekretnina važi tek od stupanja na snagu Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (danje: ZVIDSP) u 1997., pa se objekti, građeni prije toga, trebaju tretirati posebno u postupku njihove legalizacije, - tužitelj kao predmjevani vlasnik ima pravo koje sprječava predmetnu ovrhu, a svoja vlasnička prava na objektima izgrađenim na predmetnim nekretninama temelji na javnobilježničkom aktu - Ugovoru od 10. srpnja 2007. i pravomoćnoj presudi P-578/2015-127 od 14. svibnja 2015. Navedeni razlozi da ne predstavljaju zakonske razloge za proglašenje ovrhe nedopuštenom.

24. Za ovaj predmet, i inače za prava tužitelja, drugotuženika ili Litijske plaže d.o.o. Novigrad, da je bitno sljedeće: - društvenom poduzeću Predilnica Litija, kao nositelju prava korištenja predmetnih nekretnina sa sjedištem u R. Sloveniji, Vladinom Uredbom o zabrani raspolaganja nekretninama na teritoriju R. Hrvatske, od 17. srpnja 1991., da je bilo zabranjeno raspolaganje tim nekretninama. Na osnovi Ugovora između R. Hrvatske i R. Slovenije o uređenju imovinskopravnih odnosa od 8. listopada 1999., da nije u pretvorbi društvenog kapitala prema slovenskim propisima drugotuženik mogao steći pravo vlasništva predmetnih nekretnina (zbog nenaplatnog stjecanja, što da je pravomoćno utvrđeno). Vlada R. Hrvatske da je Odlukom o izuzimanju od zabrane raspolaganja nekretninama na teritoriju R. Hrvatske pravnih osoba sa sjedištem u R.Sloveniji... od 27. travnja 2000., odlučila da se izuzimaju od zabrane raspolaganja nekretnine... koje su stečene naplatnim pravnim putem, ako je to u interesu R. Hrvatske, a ministar pravosuđa da je izdavao suglasnost za raspolaganje tim nekretninama.

25. Prema tome, Ugovorom o podjeli i preuzimanju kapitala od 10. srpnja 2007., kojeg je tužitelj zaključio s drugo tuženikom Predilnica Litija d.o.o. Litija, tužitelj da nije mogao steći nikakva vlasnička prava, kako na zemljištu tako i na izgrađenim objektima, jer da je taj ugovor zaključen u vrijeme zabrane raspolaganja, da za njega nije dobivena suglasnost ministra pravosuđa, te da nekretnine tada nisu bile u vlasništvu drugotuženika i da njima nije mogao raspolagati. Isto tako nikakva prava tužitelj da nije stekao niti presudom P-578/2015-127 od 14. svibnja 2015. u kojem postupku da nije niti stranka.

26. U vezi Ugovora o podjeli i preuzimanju kapitala od 10. srpnja 2007., koji da ionako ne proizvodi pravne učinke, nikakvi objekti da se ne spominju, već da se spominje građevinsko zemljište na k.č. br. 1538 i park na k.č. br. 1539 k.o. Novigrad, te oprema odmarališta u Novigradu (bez knjigovodstvene vrijednosti).

27. Pozivanje tužitelja na načelo jedinstva nekretnine i prijašnju odvojenost objekata od zemljišta da je bez značaja. Dapače, od stupanja na snagu ZVIDSP – 1. siječnja 1997., prema odredbi čl. 366, pravni poslovi koji su suprotni tome načelu, da ne proizvode pravne učinke. I ostali navodi tužitelja da su bez ikakvog značaja za ovu parnicu te za provedbu predložene ovrhe. Nakon dugogodišnjeg vođenja parnice između ovrhovoditelja i ovršenika, započete još 2002., da je donesena ovršna isprava (pravomoćna i ovršna dopunska presuda od 10. prosinca 2015., posl. br. P-578/2015- 131, koja da je potvrđena presudom Županijskog suda u Puli od 29. svibnja 2017., posl. br. Gž-905/16-2). Ovršnom ispravom da je naloženo ovršeniku da u roku od 15 dana preda ovrhovoditelju u posjed, slobodne od svih osoba i stvari, predmetne nekretnine. Tijekom te parnice drugotuženik da nije ukazivao na bilo kakva prava trećih osoba, koja se „pojavljuju” sa svojim zahtjevima tek u predmetnom ovršnom postupku.

28. Što se tiče savjesnosti tužitelja, prvotuženik ističe da samo ukazuje da su tužitelj, drugotuženik i Litijska plaža d.o.o. Novigrad, povezana trgovačka društva (tužitelj da je osnivač Litijske plaže d.o.o., a osnivač drugotuženika da je PREDILNICA LITIJA HOLDING d.d. Litija) i da je svima njima poznato ili bi trebalo biti poznato, pravno stanje predmetnih nekretnina.

29. Prema tome, ovršenik, ovdje drugotuženik, da je dužan postupiti po ovršnoj ispravi, a tko se trenutno nalazi u posjedu nekretnina, i temeljem čega da je nebitno za predmetni ovršni postupak.

30. Iz tih razloga prvotuženik predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev i tužitelja obveže da mu nadoknadi parnični trošak.

31. Obzirom da su u vezi predmetne ovrhe pokrenute parnice radi njezinog proglašenja nedopuštenom, i to predmetna parnica i parnica po tužbi Litijske plaže d.o.o. Novigrad pred Općinskim sudom u Pazinu, Stalna služba u Bujama, posl. br. P- 175/2020, radi ekonomičnosti i efikasnosti postupka, prvo tuženik predlaže da se spoje ti predmeti.

32. U odgovoru na tužbu drugotuženik je naveo da se ne protivi tužbenom zahtjevu tužitelja, te drži nespornim da je predmetna ovrha nedopuštena u cijelosti. Ističe da je drugotuženik prethodno već podnio tužbu radi proglašenja predmetne ovrhe nedopuštenom i to, među ostalim, iz razloga što je pravo vlasništva na svim objektima sagrađenim na k.č.br. 1538 i 1539 k.o. Novigrad, koji su predmet pobijanog ovršnog postupka, prenio valjanim pravnim poslom na ovdje tužitelja LITUS d.o.o., Ugovorom od 10. srpnja 2007., a od kojeg dana se tužitelj nalazi u samostalnom vlasničkom posjedu svih objekata. Naime, u trenutku prijenosa prava vlasništva na tužitelja (2007.), na nekretnini upisanoj kao z.k. tijelo I i označenoj kao k.č.br. 1538 k.o. Umag, kao nositelj prava vlasništva da je bila uknjižena Predilnica "Litija", Litija u cijelosti, a na nekretnini upisanoj kao Z.k. tijelo II i označenoj kao k.č.br. 1539 k.o. Umag kao nositelj prava vlasništva da je bila uknjižena Predilnica Litija d.d. Litija, u cijelosti. Oba uknjižena vlasnika nekretnine da predstavljaju pravne prednike drugotuženika. Predilnica Litija d.d., Litija da je pravni slijednik društvenog poduzeća Predilnice Litija v Litiji, nastalo kao posljedica provedenog postupka preoblikovanja i privatizacije. Nastavno, 23. siječnja 2007., u sudskom registru da je provedeno preoblikovanje društva Predilnica Litija d.d. u društvo Predilnica Litija d.o.o., odnosno ovdje drugotuženika.

33. Nadalje, u imovinu koja da je bila predmet vlasničkog preoblikovanja pravnog prednika drugotuženika da su uključene obje predmetne nekretnine, u naravi odmaralište u Pineti, koje obuhvaća zemljište u izmjeri 14.035 m2 na kojem da je smješteno više objekata - kuhinja s blagovaonicom, sanitarije i kupaonice, praonica, smještajni objekti - kućice, te garaža, sve ukupne izmjere 1.372 m2, u zemljišnoj knjizi uknjižene kao k.č.br. 1538 i 1539 zk.ul. 862 k.o. Novigrad.

34. Ugovorom od 10. srpnja 2007. da je izvršena statusna promjena društva drugotuženika, podjelom navedenog društva odvajanjem i prijenosom dijela imovine na tužitelja kao društvo preuzimatelja. Predmet podjele i prijenosa na društvo tužitelja da su bili svi objekti sagrađeni na nekretninama označenim kao k.č.br. 1538 i 1539 k.o. Novigrad. Imovina subjekta koji se pripaja, kao i subjekta koji se spaja, da prelazi na drugu pravnu osobu, univerzalnim pravnim sljedništvom. Prema stajalištu pravne znanosti, kod razmatranja statusnih promjena trgovačkih društava u kontekstu upisa u zemljišne knjige (izvorni znanstveni rad UDK 347.235.11 dr. Tatjana Josipović), u slučaju konkretnih statusnih promjena, promjena vlasništva u zemljišnim knjigama da predstavlja isključivo deklaratorni upis, publicitetne naravi, obzirom da su pravni učinci statusne promjene nastupili njenim upisom u sudski registar.

35. Posljedično je tužitelj provedbom statusne promjene u sudskom registru, kao pravni slijednik društva drugotuženika u odnosu na preuzetu imovinu potonjeg društva, da je stekao na temelju zakona pravo vlasništva na svim objektima sagrađenim na predmetnim nekretninama. U trenutku statusne promjene drugotuženika i prijenosa predmetnih nekretnina kao dijela imovine preuzete u imovinu tužitelja, na predmetnim nekretninama da su kao nositelji prava vlasništva bili uknjiženi pravni prednici drugotuženika - Predilnica "Litija" v Litiji te Predilnica Litija d.d., a u čiju su vlasničku pretvorbu uvrštene predmetne nekretnine.

36. Nadalje, iako je u trenutku prijenosa objekata sagrađenih na k.č.br. 1538 i 1539 k.o. Novigrad u vlasnički posjed tužitelja, u tijeku bio parnični postupak iz kojeg potječe ovršna isprava, taj da se postupak vodio po tužbi tužitelja, ovdje prvotuženika, protiv ovdje drugotuženika, usmjerenoj isključivo na utvrđenje prava suvlasništva prvotuženika na predmetnim nekretninama, i to u suvlasničkom omjeru koji odgovara omjeru vrijednosti zemljišta u odnosu na vrijednost izgrađenih objekata, čije vlasništvo da je po prvotuženom Gradu Novigradu nesporno priznato kao vlasništvo ovdje drugotuženika. Spor po navedenom tužbenom zahtjevu koji se vodio pod posl. br. P- 241/02, da je zabilježen u zemljišnim knjigama na predmetnim nekretninama i da je navedeni tužbeni zahtjev naposljetku nepravomoćno odbijen presudom Općinskog suda u Bujama posl. br. P-241/02-56 od 10. veljače 2010.

37. Nakon vraćanja tog predmeta na ponovni postupak, ovdje prvotuženik da je tek podneskom od 25. listopada 2012., preinačio tužbeni zahtjev na utvrđenje prava vlasništva na nekretninama označenim kao k.č.br. 1538 i 1539 za k.o. Novigrad, te postavio novi tužbeni zahtjev na predaju posjeda cijelih navedenih nekretnina, kojem da je u konačnici udovoljeno Dopunskom presudom kao ovršnom ispravom u ovom postupku. Posljedično, temeljem Ugovora od 10. srpnja 2007. i njegove provedbe u sudskom registru za tužitelja i drugotuženika, da je udovoljeno svim pretpostavkama za stjecanja prava vlasništva tužitelja na svim objektima sagrađenim na k.č.br. 1538 i 1539 k.o. Novigrad. Naime, drugotuženik kao prenositelj da je bio pravni slijednik uknjiženih nositelja prava vlasništva na predmetnim nekretninama u cijelosti, da su iste bile predmet vlasničkog preoblikovanja pravnog prednika drugotuženika, te da stoga nije postojala nikakva objektivna zapreka za prijenos prava vlasništva na tužitelja. Nadalje, s obzirom na upisanu zabilježbu spora na temelju tužbe ovdje prvotuženika od 11. srpnja 2002. i sadržaja navedene tužbe (suvlasnički zahtjev), da nije bilo nikakvog razloga za sumnju u postojanje i opstojnost vlasništva drugotuženika na svim objektima koji su bili predmet prijenosa na tužitelja.

38. Stoga da je tužitelj temeljem Ugovora od 10. srpnja 2007. i provedbom statusne promjene u sudskom registru, stekao ex lege pravo vlasništva na objektima sagrađenim na k.č.br. 1538 i 1539 k.o. Novigrad koji da su bili predmet odvajanja dijela društva drugotuženika i preuzimanja od strane tužitelja.

39. S druge strane, iako je ovršna isprava na temelju koje je doneseno pobijano rješenje o ovrsi, donesena gotovo 7 godina nakon prijenosa vlasništva na tužitelja, a rješenje o ovrsi nakon gotovo 10 godina, tužitelj Litus d.o.o. Litija da nije obuhvaćen predmetnom ovršnom ispravom, a niti pobijanim rješenjem o ovrsi. Kako zabilježba spora ima učinak da pravomoćna odluka donesena povodom tužbe djeluje i protiv onih osoba koje su stekle knjižna prava nakon što je prijedlog za zabilježbu spora zaprimljen kod zemljišnoknjižnog suda, a u trenutku prijenosa vlasništva na tužitelja ista da se odnosila isključivo na tužbu radi utvrđenja prava suvlasništva (uz tužbom priznato nesporno pravo uknjiženog prednika tužitelja - Predilnica Litija d.d. Litija na svim izgrađenim objektima), to da temeljem takve zabilježbe dopunska presuda kojom je usvojen preinačen tužbeni zahtjev na predaju posjeda cijelih nekretnina (zajedno sa objektima koji su tek pogrešnom primjenom instituta superficies solo cedit u konkretnom slučaju pripojeni zemljištu), ne djeluje protiv tužitelja, te kao takva u odnosu na tužitelja ne predstavlja ovršnu ispravu.

40. S druge strane, a slijedom činjenice da drugotuženik nije bio vlasnik objekata čiju predaju posjeda prvotuženik zahtjeva temeljem pobijanog rješenja o ovrsi niti u trenutku donošenja rješenja o ovrsi, a niti u trenutku donošenja ovršne isprave, to da prvotuženik nije ovlašten protiv drugotuženika zahtijevati predloženu ovrhu na temelju dopunske presude kao ovršne isprave.

41. U konačnici, drugotuženik ukazuje da je u ovršnom postupku pokrenutom temeljem pobijanog rješenja o ovrsi, podnio i prijedlog za obustavom istog ovršnog postupka iz razloga što ne samo da je prenio pravo vlasništva na predmetnim objektima na ovdje tužitelja, već i iz razloga jer da se predmetni objekti nalaze u neposrednom nesamostalnom posjedu treće osobe društva Litijska Plaža d.o.o., obzirom da je sam drugotuženik još 1. travnja 2002. predao predmetne objekte navedenoj trećoj osobi u zakup temeljem Ugovora o zakupu, te ima saznanja da je navedeni zakupni odnos nastavljen sa novim vlasnikom objekata – ovdje tužiteljem. O tim okolnostima je prvotuženi Grad Novigrad upoznat već slijedom okolnosti da isti subjekt uredno podmiruje sva davanja i njemu i Turističkoj zajednici čiji je on osnivač, još od 2002.

42. Slijedom iznijetog, ovrha određena rješenjem Općinskog suda u Puli, Stalna služba u Bujama pod posl. br. Ovr-4418/2017 od 5. rujna 2017. je po mišljenju drugotuženog, nedopuštena u cijelosti.

43. Proveden je dokazni postupak uvidom u dokumentaciju u spisu i to dokumentaciju priloženu uz tužbu (str. 12-23 spisa), dokumentaciju uz dopunu tužbe (str. 36-128 spisa), dokumentaciju uz odgovor na tužbu 2. tuženika (str. 134-198 spisa), dokumentaciju uz podnesak tužitelja od 8. veljače 2021. (str. 220-347 spisa), dokumentaciju uz podnesak tužitelja od 7. travnja 2021. (str. 364-433 spisa), dokumentaciju uz podnesak 1. tuženika od8. lipnja 2021. (str. 449-464 spisa), dokumentaciju uz podnesak tuženika od 14. lipnja 2021. (str. 465-581 spisa), dokumentaciju uz podnesak tužitelja od 25. lipnja 2021. (str. 582-584 spisa), dokumentaciju uz podnesak tužitelja od 2. srpnja 2021. (str. 585-601 spisa), dokumentaciju uz podnesak tužitelja od 19. srpnja 2021. (str. 602-613 spisa), rješenje Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Bujama Ovr-620/19 i zaključak (str. 618- 624 spisa), dokumentaciju uz podnesak tužitelja od 4. ožujka 2024. (str. 726-749 spisa), te preslike dijela spisa Općinskoga suda u Pazinu, Stalna služba u Bujama, P- 518/2021, te ovršnog spisa Ovr-620/2019 (ranije Ovr-4418/2017) koji se nalazi na CD- u.

44. Prijedlog tužitelja za spajanjem ovoga predmeta s predmetom koji se vodi kod Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Bujama, posl.br. P-175/2020, nije razmatran u daljnjem tijeku postupka, budući je tužba u ovome predmetu prvotno podnijeta kod Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Bujama-Buie, kod kojega je podnijeta i tužba u predmetu P-175/2020, pa kako je ovaj predmet po ustupu dostavljen Trgovačkom sudu u Pazinu, nije bilo osnove za razmatranjem spajanja predmeta kod dva različita suda.

45. Nije sporno da je kod tada Općinskog suda u Puli, Stalna služba u Bujama određena ovrha ovrhovoditelja Grada Novigrada protiv ovršenika Predilnice Litija d.o.o. Litija, pod posl. br. Ovr - 4418/2017-2 od 5. rujna 2017. udaljenjem ovršenika, ovdje drugotuženika i uklanjanjem njegovih stvari iz nekretnina označenih kao k.č.br. 1538 i 1539 za k.o. Novigrad, te predajom nekretnina u posjed ovrhovoditelju, ovdje prvotuženiku, kao i radi naplate troškova postupka. Također nije sporno da je tužitelj, protiv navedenog rješenja o ovrsi podnio prigovor 10. prosinca 2019., i da je zaključkom Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Bujama donesenim pod posl. br. Ovr-620/2019-69 od 11. veljače 2020., kao treća osoba, upućen da u roku od 15 dana od zaprimanja zaključka, pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom.

46. Sporno je, ima li tužitelj, kao treće osoba, pravo na predmetu ovrhe koje sprječava ovrhu, odnosno ima li tužitelj pravo temeljem kojega se može utvrditi nedopuštenom ovrha određena na nekretnini koja je predmetom postupka.

47. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka (čl. 8. Zakona o parničnom postupka, Narodne novine, br. 91/92 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.

48. U odnosu na procesne pretpostavke za vođenje ove parnice utvrđeno je da je tužitelj zaključkom Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Bujama donesenim pod posl. br. Ovr-620/2019-69 od 11. veljače 2020., kao treća osoba, upućen da u roku od 15 dana od zaprimanja zaključka, pokrene parnicu radi proglašenja nedopuštenom ovrhe određene rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Puli, Stalna služba u Bujama, posl. br. Ovr-4418/2017-2 od 5. rujna 2017., na k.č.br. 1538 i 1539 za k.o. Novigrad, te predajom istih u posjed ovrhovoditelju, ovdje prvotuženiku, i to protiv ovdje drugotuženika iz razloga iz kojih su izjavili prigovor u navedenom ovršnom predmetu.

49. U prigovoru je navedeno kako je tužitelj stvarni vlasnik objekata sagrađenih na k.č.br. 1538 i 1539 k.o. Novigrad, uslijed čega tužitelja drži da kao predmnijevani vlasnik ima pravo koja sprječava ovrhu, te kako je navedeno bilo poznato ili moralo biti poznato i ovrhovoditelju ovdje prvotuženiku.

50. Rješenje o upućivanju u parnicu punomoćnica tužitelja je zaprimila 17. veljače 2020., dok je tužba podnijeta preporučenom pošiljkom 2. ožujka 2020., pa kako je navedenim rješenjem naznačeno da se tužba može podnijeti u roku od 15 dana, ali i nakon proteka navedenog roka, proizlazi da je u skladu s odredbom čl. 348. st. 2. ZPP-a u vezi sa čl. 21. Ovršnog zakona (Narodne novine, br. 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22, dalje: OZ) i čl. 369. Ovršnog zakona (Narodne novine, br. 112/12), radi o pravovremeno podnesenoj tužbi.

51. Rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Puli, Stalna služba u Bujama Ovr- 4418/2017-2 od 5. rujna 2017. sud je protiv Predilnice Litija d.d. iz Republike Slovenije, kao ovršenika, odredio ovrhu predajom u posjed nekretnina k.č.br. 1538 i k.č.br. 1539, obje k.o. Novigrad ovrhovoditelju Gradu Novigradu temeljem ovršne isprave pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Puli, Stalna služba u Bujama P- 578/2015-127 od 14. svibnja 2015., te dopunske presude Općinskog suda u Puli-Pola, Stalna služba u Bujama-Buie, posl. broj P-578/15-131 od 10. prosinca 2015.

52. Rješenjem o obustavi ovrhe Ovr-620/2019-149 od 14. rujna 2021., obustavljena je ovrha određena rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Puli, Stalne službe u Bujama Ovr-4418/2017-2 od 5. rujna 2017., a koje rješenje je postalo pravomoćno dana 8. listopada 2021.

53. Vrhovni sud Republike Hrvatske je rješenjima posl. broj Rev-394/2020-2 od 25. svibnja 2021. i Rev-394/2020-3 od 25. svibnja 2021. prihvatio revizije i ukinuo ovršne isprave u ovršnom postupku Ovr-620/2019 iz kojega je tužitelj, kao treća osoba upućen u parnicu, i to presudu Općinskog suda u Puli-Pola, Stalna služba u Bujama- Buie posl. br. P-578/15-127 od 14. svibnja 2015., te dopunsku presudu Općinskog suda u Puli-Pola, Stalna služba u Bujama-Buie posl. br. P-578/15-131 od 10. prosinca 2015. i predmet vratio prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

54. Presudom Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Bujama posl. br. P- 518/2021-220 od 1. prosinca 2022., u postupku koji se vodio između tužitelja Grada Novigrada i tuženika Predilnica Litija d.o.o. Novigrad, radi utvrđenja prava vlasništva na k.č.br. 1538 i 1539, obje k.o. Novigrad, je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja Grada Novigrada, koja presuda je potvrđena odlukom Županijskog suda u Puli – Pola, posl. br. Gž-271/2023-2 od 19. rujna 2023.

55. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za proglašenje nedopuštenom ovrhe Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Bujama poslovni broj Ovr-4418/2017, na koji postupak je, kao treća osoba, upućen Zaključkom Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Bujama-Buie posl. br. Ovr-620/2019-69 od 11. veljače 2020. iz razloga što je tužitelj, jer je isticao da je on stvarni vlasnik objekata sagrađenih na k.č.br. 1538 i 1539 k.o. Novigrad, odnosno da kao predmnijevani vlasnik ima pravo koja sprječava ovrhu, te kako je to bilo poznato ili moralo biti poznato i ovrhovoditelju ovdje prvotuženiku.

56. Člankom 59. st. 1. i 2. OZ-a propisano je da osoba koja tvrdi da u pogledu predmeta ovrhe ima takvo pravo koje sprječava ovrhu može podnijeti prigovor protiv ovrhe tražeći da se ovrha na tom predmetu proglasi nedopuštenom, te da je podnositelj prigovora dužan u prigovoru iznijeti razloge pobijanja, te uz prigovor priložiti isprave kojima dokazuje postojanje svoga prava.

57. Člankom 60. st. 1. i 4. OZ-a propisano je da ako se ovrhovoditelj u propisanom roku ne očituje o prigovoru ili ako se jedna stranka usprotivi prigovoru, sud će podnositelja prigovora zaključkom uputiti da protiv stranaka u roku od petnaest dana pokrene parnicu radi proglašenja da ovrha na predmetu ovrhe nije dopuštena, osim ako podnositelj ne dokaže opravdanost svoga prigovora pravomoćnom presudom ili drugom javnom ispravom, ili javno ovjerovljenom privatnom ispravom, odnosno ako činjenice na kojima se temelji prigovor treće osobe nisu općepoznate ili se mogu utvrditi primjenom pravila o zakonskim predmnjevama, te da u parnici iz stavka 1. ovoga članka treća osoba može tražiti da se utvrdi postojanje njezina prava ako joj ga koja od stranaka osporava.

58. Činjenice prava vlasništva i prava na posjed u odnosu na predmetne objekte sagrađene na k.č.br. 1538 i 1539, obje k.o. Novigrad, kao i prava na povrat ulaganja u te objekte bile su predmet raspravljanja i odlučivanja u postupku pred Općinskim sudom u Pazinu, Stalna služba u Bujama, posl. br. P-518/2021, a tužitelj u ovome postupku svoje pravo vlasništva izvodi iz prava vlasništva Predilnice Litija d.o.o. Litija.

59. U navedenom predmetu P-518/2021, Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Bujama, koji se vodio između tužitelja Grada Novigrada i tuženika Predilnica Litija d.o.o. Litija, radi utvrđenja prava vlasništva na k.č. br. 1538 i 1539, k.o. Novigrad, donijeta je presuda pod posl. br. P-518/2021-220 od 1. prosinca 2022., kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja Grada Novigrada u cijelosti, a navedena je presuda potvrđena odlukom Županijskog suda u Puli - Pola, posl. broj Gž-271/2023-2 od 19. rujna 2023. S obzirom na navedeno, proizlazi da Grad Novigrad nije vlasnik k.č. br.1538 i 1539, k.o. Novigrad, pa stoga ovrha određena radi ispražnjenja i predaje navedenih nekretnine Gradu Novigradu postaje bespredmetna, odnosno, tužbeni zahtjev tužitelja se ukazuje osnovanim.

60. Naime, ovaj postupak nije postupak radi utvrđenja prava vlasništva tužitelja u odnosu na predmetne k.č. broj 1538 i 1539, k.o. Novigrad, već postupak radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, a s obzirom da tužitelj svoje pravo vlasništva vezuje uz pravo vlasništva Predilnice Litija d.o.o. Litija, koja je pravomoćno uspjela u sporu kojega je Grad Novigrad vodio protiv nje pred Općinskim sudom u Pazinu, Stalna služba u Bujama-Buie, ocijenjeno je da je ovrha određena pobijanim rješenjem o ovrsi nedopuštena, jer ispražnjenje i predaju nekretnine u posjed traži Grad Novigrad koji je pravomoćno izgubio spor radi utvrđenja prava vlasništva upravo tih nekretnina čiju predaju u posjed traži.

61. Drugotuženik Predilnica Litija d.o.o. Litija je tijekom cijelog postupka očitovao kako smatra da je predmetna ovrha nedopuštena u cijelosti.

62. Radi svega naprijed navedenog je ocijenjeno da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.

63. Odluka o troškovima postupka temelji se na čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a, pa s obzirom da se prvotuženik protivio tužbi i tužbenom zahtjevu tijekom cijelog postupka, dok je drugotuženik priznao tužbeni zahtjev tužitelja i nije zatražio trošak, naloženo prvotuženiku da tužitelju naknadi troškove postupka.

64. Tužitelju je priznat trošak za sastav tužbe, zastupanja na ročištima od 10. studenog 2020., 9. veljače 2021., 28. travnja 2021. i 6. ožujka 2024., za sastav podneska od 6. travnja 2021. i 25. lipnja 2021. u iznosu od po 15.276,00 EUR, za sastav žalbe od 19. studenog 2021. u iznosu od 7.638,00 EUR, za prijedlog za dopuštenje revizije i reviziju iznos od po 22.914,00 EUR, PDV 25% u iznosu od 40.099,50 EUR, na temelju Tbr. 5. t. 1., Tbr. 6. t. 1., Tbr. 7. t. 1., Tbr. 46. i Tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, br. 138/23), te trošak sudskih pristojbi za tužbu (663,61 EUR), prijedlog za dopuštenje revizije (663,61 EUR) i odgovor na tužbu (331,81 EUR) u iznosu od 1.659,03 EUR, odnosno ukupno 202.156,53 EUR.

65. Tužitelju nije priznat zatraženi trošak za sastav dopune tužbe u iznosu od 15.276,00 EUR iz razloga što je ocjena suda da se radi o ispravama koje su mogle biti priložene uz tužbu. Podnesak od 1. studenog 2020. u iznosu od 15.276,00 EUR nije priznat budući je ocjenjeno da su svi navodi iz podneska mogli biti iznijeti na ročištu koje je održano 10. studenog 2020., kao ni podnesak od 8. veljače 2021. u iznosu od 50,00 EUR budući su uz navedeni podnesak dostavljene isprave koje su mogle biti dostavljene i ranije. Što se tiče sudske pristojbe na prijedlog za dopuštenje revizije ista je priznata u polovici zatraženog iznosa odnosno u iznosu od 663,61 EUR, na temelju čl. 7. st. 1. Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine, br. 118/2018), jer je tužitelj imao mogućnosti platiti polovicu pristojbe budući je korisnik E-komunikacije, te prvotuženik nije dužan snositi povećani trošak pristojbe kojeg je tužitelj prouzrokovao. U Pazinu 11. travnja 2024.

Sutkinja

Tamara Lakoseljac Benčić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u roku od 15 dana računajući od dana objave presude, ako je stranka bila uredno obaviještena o održavanju ročišta za objavu, odnosno od primitka prijepisa presude, ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude.

DNA:

- Pun. tužitelja,

- Pun. prvotuženika,

- Pun. drugotuženika.

Broj zapisa: 9-30866-38e8f

Kontrolni broj: 060cc-8fa32-7b93c

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=TAMARA LAKOSELJAC BENČIĆ, L=PAZIN, O=TRGOVAČKI SUD U PAZINU, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Trgovački sud u Pazinu potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.