Republika Hrvatska

Trgovački sud u Splitu

Split, Sukoišanska 6

Poslovni broj: 3 P-492/2019-20

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Splitu, sudac Ana Misir Šarić, u pravnoj stvari tužitelja MARINE CLUB INTERNATIONAL d.o.o., OIB 82973372529, Split, Put Sjeverne luke 11, kojeg zastupa punomoćnica Maša Vukušić, odvjetnica u Zagrebu, Zadarska 80, protiv tuženika Joško Marin, OIB 79995246126, vl. obrta za usluge i trgovinu VITRUM, Podstrana, Strožanačka cesta 43, kojeg zastupa punomoćnik Mihovil Jović, odvjetnik u Splitu, Put Supavla 1, radi isplate, nakon održane javne glavne rasprave zaključene 26. veljače 2024. u prisutnosti punomoćnika tužitelja Maše Vukušić, tuženika osobno i punomoćnika tuženika Mihovila Jovića, 11. travnja 2024.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev kojim je tužitelj MARINE CLUB INTERNATIONAL d.o.o. tražio da mu tuženik Joško Marin, vl. obrta za usluge i trgovinu VITRUM u roku od petnaest dana plati 8.023,60 EUR sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 13. kolovoza 2018. do isplate te 929,05 EUR sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 16. listopada 2019. do isplate po stopi koja se u razdoblju od 13. kolovoza 2018. do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena te u razdoblju od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena.

II Nalaže se tužitelju MARINE CLUB INTERNATIONAL d.o.o. u roku od petnaest dana naknaditi tuženiku Jošku Marinu, vl. obrta za usluge i trgovinu VITRUM troškove parničnog postupka u iznosu od 1.500,00 EUR.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio tužbu u kojoj je istaknuo tužbeni zahtjev da mu tuženik plati 60.453,84 kn/8.023,60 EUR sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 13. kolovoza 2018., kao i 7.000,00 kn/929,05 EUR sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od dana podnošenja tužbe, dakle od 16. listopada 2019. do isplate.

2. Izjavio je da je s tuženikom 9. srpnja 2018. sklopio ugovor o djelu. Tuženik da je na temelju tog ugovora bio podizvođač tužitelja i da je trebao obaviti radove zamjene vjetrobranskog stakla na brodici Mira 40, reg.oznake ST 821. Tužitelj da je tuženiku platio avans nakon što je tuženik izdao ponudu, a 13. kolovoza 2018. kada je tuženik izdao račun za obavljene usluge da je u cijelosti platio naknadu za naručeni posao u iznosu od 60.453,84 kn/8.023,60 EUR.

3. Vlasnik plovila da je od tužitelja preuzeo plovilo 18.kolovoza 2018. i da je odmah podnio reklamaciju na izvršene radove zamjene vjetrobranskog stakla i odbio preuzeti plovilo dok se nedostaci ne otklone. O tome da je tužitelj odmah obavijestio tuženika te da je u sljedećih nekoliko mjeseci dogovarao termin početka rada radi sanacije vjetrobranskog stakla. Tuženik da je 9. siječnja 2019. osporio reklamaciju.

4. Izjavio je da je tuženik posao izveo protivno pravilima struke, jer je vjetrobransko staklo imalo takve nedostatke da se nije moglo upotrebljavati. Radi utvrđenja postojanja nedostataka tužitelj da je angažirao vještaka Damira Višića koji je 5. listopada 2018. utvrdio da je kroz vjetrobransko staklo iz pozicije kormilara, točno u visini očiju, uočljiv pregib kojim se slika kroz staklo vrlo neugodno lomi, što u plovidbi stvara problem te da postoji sličan problem i na lijevom zakrivljenom staklu. Osim toga da je utvrdio da se izvitoperenost staklene površine jasno vidi izvana na zrcalnom odrazu okoline, da spoj donjeg dijela okvira stakla i kabine oko kormilarevog pulta s unutarnje strane nije do kraja zabrtvljen, da maska okvira oko stakala nije nanesena ravnomjerno i da se na nekim dijelovima prozire, a na nekima nije povezana, kao i da razmak između stakala i okvira za koji su pričvršćena nije svugdje ravnomjeran, štoviše, da je na donjim bočnim dijelovima dosta veći. Uz to da nanos brtvila po gornjim rubovima nije završno obrađen, a na pojedinim mjestima ga i nema. Prema mišljenju vještaka Višića da je upravljanje brodicom s ovakvim staklima dosta naporno, a u nekim ekstremnim slučajevima da može biti i opasno.

5. Osim toga, tužitelj je tražio osiguranje dokaza vještačenja. U postupku osiguranja dokaza da je 27. ožujka 2019. obavljen uviđaj u prostoru tužitelja, radi utvrđenja i procjene izvedenih radova na zamjeni vjetrobranskog stakla, plovila Mira 40. Stalni sudski vještak Ante Puljić da je zaključio da je upravljanje plovilom pri idealnim uvjetima narušeno neispravnošću i iskrivljenošću slike vjetrobranskog stakla, da je pri lošem vremenu, slaboj vidljivosti i plovidbi noću, opasno voziti se s ovakvim vjetrobranskim staklima, da slika kroz ova stakla na plovilu može zamarati, zbuniti ili dovesti do neželjenih posljedica, da su brtvila kojima je vjetrobransko staklo obloženo i obrubljeno odrađena neprofesionalno s mnogo pogrešaka i nedostataka. Procijenio je trošak izrade brodskih vjetrobranskih stakala prozora debljine 8mm (lijevi i desni), termoformiranje, demontaža, čišćenje, priprema površine za montažu, montaža novih prozor i izoliranje s brtvilom u iznosu od 50.000 do 80.000 kn, ovisno o ponuditelju.

6. Tužitelj je izjavio da je kao izvođač radova bio dužan vlasniku brodice otkloniti nedostatke koje je učinio podizvođač i da je to učinio tako što je montirao novo vjetrobransko staklo. Tuženiku da nije bio dužan ostaviti primjereni rok za otklanjanje nedostataka jer je nedostatak bio takav da je djelo učinio neupotrebljivim, a da je unatoč tome tuženika više puta pozivao da nedostatak otkloni pod prijetnjom raskida ugovora. S obzirom na to da je tuženik 9. siječnja 2019. obavijestio tužitelja da nema namjeru otkloniti nedostatak da je raskid ugovora nastupio po samom zakonu. Osim toga kazao je da je ugovor raskinuo, pa da mu je tuženik dužan vratiti primljeno na temelju ugovora koji je raskinut zbog neispunjenja, odnosno 60.453,84 kn/8.023,60 EUR, kao i dodatnih 7.000,00 kn/929,05 EUR pretrpljene štete, odnosno iznosa za radove demontaže postavljenog stakla s nedostatkom i čišćenja i pripremanja površine za montiranje novog vjetrobranskog stakla.

7. Radi dokazivanja istinitosti navoda o iznesenim činjenicama na kojima temelji svoj zahtjev te osnovanosti tužbenog zahtjeva predložio je tužitelj izvesti dokaze čitanjem isprava računa tuženika za izvršene usluge br. R2 37/002/01 od 13. kolovoza 2018., konto kartice tužitelja od 14. lipnja 2019., e-mail korespondencije između tužitelja i tuženoga, nalaza i mišljenja sudskog vještaka od 05.listopada 2018., nalaza i mišljenje sudskog vještaka od 03.travnja 2019., zapisnika ovog suda poslovnog broja R1-21/2019-8 od 27.ožujka 2019., opomene i obavijesti o raskidu ugovora od 15.lipnja 2019. te dopisa od 1.srpnja 2019., kao i vještačenjem radi utvrđenja visine naknade štete, odnosno utvrđenja troškova nastalih temeljem radova na demontaži postavljenog stakla, čišćenju i pripremi površine za rad.

8. Tuženik je u odgovoru na tužbu izjavio protivljenje tužbenom zahtjevu.

9. Izjavio je da je posao odradio stručno i profesionalno. Do nedostataka na izvedenim radovima da je došlo zato jer tužitelj nije htio da tuženik obavi sve poslove naručenog posla, odnosno da izradi kalup, već je tužitelj izradio kalup, a to je dovelo do nedostataka. To da je sadržano i u nalazu i mišljenju u kojem je navedeno da do nedostataka na brodici može doći ako kalup na koji se postavljalo staklo nije kvalitetno izrađen. Tužitelj da je odbio da tuženik izradi kalup, već ga je sam izveo, što je dovelo do nedostataka. Brtvljenje vjetrobranskog stakla da je izvedeno u skladu s pravilima struke, no da je uvjetovano performansama vjetrobranskog stakla kao posljedice izrade kalupa te kabine broda koja je imala nedostatke.

10. Predložio je izvesti dokaze čitanjem isprava ponude br. 131/2018 od 9. srpnja 2018., ponude od 29. lipnja 2018., računa 37/002/01 od 13. kolovoza 2018., računa za predujam 4/2/2 od 9. srpnja 2018., skice od 27 lipnja 2018., i ispisane fotografije, saslušanjem svjedoka Petre Marasović i Duje Marasovića, saslušanjem tuženika te vještačenjem radi utvrđenja uzroka nedostataka.

11. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja da mu tuženik vrati 60.453,84 kn/8.023,60 EUR koje mu je platio da bi ispunio obvezu plaćanja naknade za izvršeno djelo zbog raskida ugovora, kao i zahtjev za naknadu štete u iznosu od 7.000,00 kn/ 929,05 EUR.

12. Sud je radi donošenja odluke o tužbenom zahtjevu izveo dokaze čitanjem isprava računa tuženika za izvršene usluge br. R2 37/002/01 od 13. kolovoza 2018., konto kartice tužitelja od 14. lipnja 2019., e-mail korespondencije između tužitelja i tuženoga, nalaza i mišljenja sudskog vještaka od 05.listopada 2018., nalaza i mišljenja sudskog vještaka od 3.travnja 2019., zapisnika ovog suda poslovnog broja R1-21/2019-8 od 27.ožujka 2019., opomene i obavijesti o raskidu ugovora od 15.lipnja 2019., dopisa od 1.srpnja 2019., ponude br. 131/2018 od 9. srpnja 2018., ponude od 29. lipnja 2018., računa za predujam 4/2/2 od 9. srpnja 2018., skice od 27 lipnja 2018. i ispisane fotografije, saslušanjem svjedoka Petre Marasović i Duje Marasovića, te saslušanjem svjedoka Željka Carevića i saslušanjem tuženika. Prije ove parnice tužitelj je tražio osiguranje dokaza. Ovaj sud je rješenjem poslovnog broja R1-21/2019-4 od 5. ožujka 2019. odredio osiguranje dokaza vještačenjem koje je povjerio stalnom sudskom vještaku za pomorski promet Anti Puljiću te je vještaku određen zadatak rješenjem poslovnog broja R1-21/2019-8 od 27. ožujka 2019. i to da popiše oštećenja, utvrdi nedostatke u radu i materijalu te trošak otklanjanja, odnosno zamjene stakla te trošak ugradnje i cijene novog stakla. Sud je u ovoj parnici pozvao već određenog sudskog vještaka da iznese nalaz i mišljenje usmeno na ročištu glavne rasprave.

13. Sud nije izveo dokaz vještačenjem radi utvrđenja uzroka nedostataka koji je predložio izvesti tuženik. To stoga što je tužitelj koji je tvrdio da je tuženik odgovoran za nedostatke na djelu, trebao to dokazati, dakle dokazati da je nedostatak u djelu posljedica tuženikove pogreške u izvođenju radova. Tužitelj je predložio izvesti dokaz vještačenjem radi utvrđenja iznosa naknade štete, odnosno troškova nastalih za plaćanje radova demontaže postavljenog stakla, čišćenja i pripreme površine za rad, no u postupku je, a što će biti izloženo u obrazloženju, utvrđeno da tužitelju nije nastala šteta, pa nije bilo potrebe za izvođenje tog dokaza.

14. Propisano je člankom 590. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022. i 156/2022., dalje: ZOO) da se ugovorom o djelu izvođač obvezuje obaviti određeni posao, kao što je izrada ili popravak neke stvari, izvršenje kakva fizičkog ili umnog rada i sl., a naručitelj se obvezuje platiti mu za to naknadu.

15. Nije bilo spora među strankama o tome da su sklopile ugovor o djelu na temelju kojega se tuženik obvezao tužitelju izraditi vjetrobranska stakla za brodicu Mira 40, reg.oznake ST 8021, a tužitelj se obvezao platiti naknadu u iznosu od 60.453,84 kn.

16. Nije bilo spora niti o tome da je tužitelj tuženiku platio ugovorenu naknadu u iznosu od 60.453,84 kn/8.023,60 EUR, niti o tome da je tuženik izradio vjetrobranska stakla.

17. Nije bilo spora niti o tome da je tuženik izrađena stakla ugradio na plovilo, niti o tome da je nakon ugradnje uočeno postojanje nedostataka na vjetrobranskim staklima.

18. U nalazu i mišljenju sudski vještak Ante Puljić opisao je nedostatke koje je uočio i to nedostatke vjetrobranskog stakla, a prilikom usmenog iznošenja nalaza i mišljenja izjavio je da su nedostaci uočeni na dva zakrivljena vjetrobranska stakla, te nedostatak neravnomjernog nanosa brtvila oko stakala.

19. Nema spora niti o tome da je tužitelj bio izvođač radova na brodici koje je naručio vlasnik brodice, pa da je tuženik bio podizvođač dijela radova.

20. Tužitelj je tvrdio da su vjetrobranska stakla imala takve nedostatke koji su djelo činili neupotrebljivim, pa da je zbog toga došlo do raskida ugovora po zakonu, a tvrdio je i da je raskinuo ugovor.

21. Spor je među strankama nastao u odnosu na to postoji li obveza tuženika vratiti 60.453,84 kn/8.023,60 EUR, koje je primio na temelju ugovoru o djelu, kao i u odnosu na to postoji li obveza tuženika naknaditi tužitelju štetu u iznosu od 7.000,00 kn/ 929,05 EUR.

22. Tužitelj je tvrdio da je nastala obveza tuženika vratiti naknadu koju je primio na temelju ugovora jer je ugovor prestao raskidom koji je nastupio ili po samom zakonu ili izjavom tužitelja.

23. Člankom 368. ZOO određeni su učinci raskida ugovora. Jedan od učinaka raskida ugovora je i taj da strana koja je ugovor potpuno ili djelomično ispunila, ima pravo na povrat onoga što je dala. Ako obje strane imaju pravo zahtijevati vraćanje danog, uzajamna vraćanja obavljaju se po pravilima za ispunjenje dvostranoobveznih ugovora.

24. Trebalo je stoga utvrditi je li stranački ugovor prestao raskidom i jesu li nastupili učinci raskida, odnosno je li tužitelj stekao pravo tražiti vraćanje danog. Pri tome treba naglasiti da nije moguće da je ugovor raskinut i po zakonu i izjavom tužitelja jer jedno isključuje drugo, kao i to da do raskida ugovora nije moglo doći zbog neispunjenja obveze tuženika kako to naveo u tužbi tužitelj. To stoga što je tužitelj izjavio je da je tuženik ispunio obvezu, ali manjkavo. Trebalo je dakle utvrditi je li do manjkavog ispunjenja, odnosno ispunjenja s nedostatkom došlo zbog pogreške tuženika prilikom ispunjenja obveze, pa je li onda tužitelj, kao naručitelj radova od tuženika stekao ovlaštenje raskinuti ugovor.

25. S tim u vezi potrebno je prethodno kazati da ni u kojem slučaju kod ispunjenja s nedostatkom, odnosno postojanja nedostataka izvršenog djela, do raskida ugovora ne može doći po samom zakonu. Naime člankom 609. ZOO-a je propisano da naručitelj može, ne tražeći prethodno otklanjanje nedostatka, raskinuti ugovor i zahtijevati naknadu štete, kad obavljeni posao ima takav nedostatak koji djelo čini neuporabljivim ili je obavljen u suprotnosti s izričitim uvjetima ugovora. Prema određenjima ovog članka u slučaju postojanja takvih značajnih nedostataka izvršenog djela koji djelo čine neuporabljivim, naručitelj stječe ovlaštenje raskinuti ugovor bez ostavljanja mogućnosti izvođaču da otkloni nedostatak, ali do raskida ugovora ne dolazi po samom zakonu. Za raskid ugovora i u tom slučaju potrebna je izjava naručitelja.

26. Dakle, do raskida stranačkog ugovora nije moglo doći tek ostvarenjem činjenica (za koje zakon veže učinak raskida), već isključivo izjavom tužitelja, a uz to i postojanjem razloga koji opravdavaju htijenje strane ugovora da ugovoru oduzme učinak.

27. Prema određenjima ZOO-a, dakle već citiranom članku 609. ZOO-a naručitelj stječe ovlaštenje raskinuti ugovor u slučaju postojanja takvog nedostatka koji djelo čini neuporabljivim ili ako je djelo obavljeno u suprotnosti s izričitim uvjetima ugovora (bez obveze traženja otklanjanja nedostataka) i onda kada je bezuspješno od izvođača tražio otklanjanje manjih nedostataka, a nije se koristio kojim drugim alternativno danim ovlaštenjem naručitelju određenim člankom 610. ZOO-a. Naime, člankom 610. stavkom 3. ZOO-a je propisano da naručitelj može, po svom izboru, otkloniti nedostatak na račun izvođača ili sniziti naknadu, ili raskinuti ugovor ako izvođač ne otkloni nedostatak do isteka primjerenog roka koji mu je naručitelj odredio.

28. Tužitelj je dostavio dopis koji je adresirao tuženiku sastavljen 15. lipnja 2019. Ta isprava nosi naziv opomena i obavijest o raskidu ugovora. Ovim dopisom tužitelj je tuženika obavijestio da raskida stranački ugovor, ali je osim toga obavijestio tužitelja i o tome da mu je uslijed otklanjanja nedostataka nastala šteta u iznosu od 7.000,00 kn/929,05 EUR. Dakle, zaključiti je da su nedostaci koji su postojali otklonjeni, pa je trebalo utvrditi na koji način su otklonjeni, a osim toga trebalo je utvrditi i kakvi su nedostaci postojali, odnosno jesu li bili takvi da su djelo činili neuporabljivim ili je riječ o manjim nedostacima. Trebalo je utvrditi i je li tuženik odgovoran za te nedostatke i ako je, ovisno o kvalifikaciji nedostatka (koji djelo čini neuporabljivim ili manji nedostatak) ispitati koja ovlaštenja je tužitelj kao naručitelj mogao steći, ono određeno člankom 609. ili neko od ovlaštenja iz članka 610. ZOO. 29. Nedostaci nisu bili takvi da su djelo činili neuporabljivim. To je zaključiti iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka Ante Puljića i iskaza svjedoka Željka Carevića, radnika tuženika. Kod ocjene značajnosti nedostatka, prvenstveno je trebalo razmotriti koje djelo je tuženik trebao predati tužitelju.

30. Iz ponude br.131/2018 od 9. srpnja 2018. vidljivo je da je tuženik trebao izraditi 5 komada stakla i to tri pravilna, od kojih su dva dimenzija 2100x750, a jedno dimenzija 580x750 te dva komada savijenih stakala dimenzija 2100x1200.

31. Stalni sudski vještak Ante Puljić je iznio mišljenje da zakrivljena stakla, dakle ova dva savijena iz prethodno spomenute ponude, imaju pogreške, a da na tri ravna stakla nisu uočene pogreške. To je potvrdio i svjedok Željko Carević, radnik tužitelja koji je kazao da su tri ravna stakla koja je napravio tuženik ostala ugrađena na brodici jer s tim staklima nije bilo problema, a da su promijenjena dva zakrivljena stakla. Dakle, nisu sva naručena stakla bila s nedostatkom, većina stakala, tri od pet stakala je izrađena bez nedostatka, pa se ne može zaključiti da je tuženikovo djelo neuporabljivo. Zbog toga su nedostaci u izvršenom djelu manji, dakle oni kod čijeg postojanja naručitelj ima ovlaštenja određena člankom 610. ZOO-a, naravno ukoliko su ti nedostaci posljedica pogreške tuženika prilikom izrade djela.

32. To dalje znači da je tužitelj, i to samo ako dokaže da je tuženik odgovoran za nedostatak, mogao imati ovlaštenje po svom izboru, otkloniti nedostatak na račun izvođača ili sniziti naknadu, ili raskinuti ugovor.

33. Tužitelj je tužbu utemeljio na tvrdnji da je opravdano raskinuo ugovor. Međutim njegova izjava o raskidu od 15. lipnja 2019. nije mogla proizvesti učinke. Naime, ovlaštenja naručitelja iz članka 610. ZOO-a postavljena su alternativno. Naručitelj se može koristiti po svom izboru bilo kojim od ta tri ovlaštenja i može tražiti uz svaki od izabranih i naknadu štete. Tužitelj se koristio ovlaštenjem iz članka 610. ZOO-a prije nego je izjavio raskid ugovora. To je potvrdio svjedok Željko Carević u svom iskazu. On je kazao da je njegov brat, koji je direktor tužitelja, odnosno osoba ovlaštena za zastupanje prije nego su otklonjeni nedostaci, išao kod tuženika zajedno s vlasnikom brodice i da je tražio od tuženika "da vrati iznos koliko su koštala dva nova zakrivljena stakla", koja su "dva momka ponovno napravila". S obzirom na to da je u izjavi o raskidu ugovora od 15. lipnja 2019. tužitelj izjavio da je zbog otklanjanja nedostataka nastala šteta dodatnih troškova demontaže postavljenog stakla, čišćenja i pripreme površine za rad, dakle troškova nastalih priliko otklanjanja nedostataka, jasno je da je prije 15. lipnja 2019. tužitelj od tuženika tražio da mu plati otklanjanje nedostataka, odnosno učinio izbor ovlaštenja iz članka 610. ZOO-a i da njegov izbor nije bio raskid ugovora. S obzirom na to da su ovlaštenja postavljena alternativno, tužitelj nakon učinjenog izbora nije imao mogućnost mijenjati izbor, pa je njegova izjava o raskidu bez učinka. Utoliko, ugovor nije raskinut, pa onda tuženik nije dužan vratiti ono što je primio na temelju ugovora, dakle naknadu u iznosu od 60.453,84 kn/8.023,60 EUR, a baš je to ono što je tužitelj tražio tužbom.

34. No svakako treba kazati da tužitelj u ovoj parnici nije dokazao ni to da je tuženik odgovor za nedostatke dva zakrivljena stakla.

35. Propisano je člankom 597. ZOO-a da je izvođač dužan izvršiti djelo kako je ugovoreno i po pravilima struke.

36. Tuženik je stakla izradio prema kalupima koje je izradio tužitelj. Sudski vještak Ante Puljić je u nalazu iznio svoje uviđanje da su stakla zamjenska i rađena po kalupu koji odstupa od tvorničke verzije. Svjedok Željko Carević je izjavio da u stakla za brodicu nije bilo moguće izraditi po originalnim kalupima jer je vlasnik brodice učinio projekt i dizajnirao stakla koja su po mjeri i da je za izradu stakala bilo potrebno izraditi kalupe jer brodica Mira ne postoji u izvedbi kakva je predmetna.

37. U primjerku ponude na koju je rukom upisan datum 30. srpnja 2018. umetnuta je rubrika za upis datuma dostave kalupa za savijanje. Tu je rukom upisan datum 30. srpnja 2018., te je u sadržan i potpis i rukom upisano ime i prezime Ivana Carevića kao osobe koja je dostavila kalupe za savijanje.

38. Tuženik je u iskazu kazao da je prije davanja ponude pregledao brodicu i utvrdio određene nedostatke u ivici i konstrukcijskom dijelu na što je skrenuo pažnju tužitelju. To da su dijelovi na koje se trebala lijepiti plastika, a koji nisu bili pripremljeni po pravilima struke. Zbog svega toga da je izrada kalupa trebala biti skuplja, pa da su tužitelj i g. Žižić, vlasnik brodice i naručitelj radova od tužitelja, odlučili sami izraditi kalupe. Izjavio je da je prilikom montaže, kad je „dignuo plastiku na brod“ uvidio da ne prati radijus broda. Plastika je 100% lijegala na kalup, ali kalup nije bio dobar, a on nije znao zašto. Na to da je upozorio g. Carevića, jednog od tri brata koji su predstavnici tužitelja koji mu je rekao da pokuša ugraditi staklo jer im je "panika". Izjavio je da je imao problema s ugradnjom, ali da je na kraju ugradio stakla. Rekao je i da je htio odustati od ugradnje i da je to rekao g. Careviću.

39. Svjedok Duje Marasović je izjavio da pomaže tuženiku kod obavljanja nekih specifičnih poslova, pa da je tako pomagao predmetne prigode kad je u hali tužitelja ugrađen pleksiglas na predmetnu brodicu. Kazao je da tužitelj nije htio da tuženik izradi kalupe za pleksiglas. Kad su tuženik i on došlo na ugradnju, digli stakla na brod, da su ih prislonili i da su uočili nepravilnosti, odnosno da zakrivljenost plastike izlazi van brodice, odnosno da nije dobar radijus kalupa. Izjavio je da je tuženik htio odustati od ugradnje pleksiglasa kad je uočio ove nepravilnosti, međutim da je Željko Carević inzistirao na tome da se pleksiglas ugradi bez obzira na posljedice.

40. I svjedokinja Petra Marasović je izjavila da je tuženik izradio vjetrobranska stakla prema kalupima tužitelja, da je prilikom montaže uočio da ne odgovaraju i da je usmeno obavijestio Željka Carevića, koji je bio prisutan u prostoru tužitelja, a za kojeg misli da je predstavnik tužitelja, da kalupi nisu odgovarajući. No, da je više ljudi koji su bili prisutni od strane tužitelja inzistiralo da se to ugradi bez obzira, a da bi g. Žižić, odnosno vlasnik brodice, mogao istu spustiti u more.

41. Svjedok Željko Carević brat direktora tužitelja i radnik tužitelja je izjavio da je tužitelj za g. Žižića trebao raditi kabinu na njegovoj brodici. Te poslove da su obavljali četvorica tužiteljevih radnika, električar, plastičar i stolar, ali da nisu mogli napraviti vjetrobranska stakla, pa su taj posao ugovorili s tuženikom. Trebalo je napraviti tri ravna i dva zakrivljena stakla, a da je tuženik sugerirao koje pleksistaklo izabrati. Tužitelj, odnosno plastičari tužitelja da su tekućom plastikom s vlaknima izradili kalup. Izjavio je da je tuženik pregledao brodicu prilikom ugovaranja, a sljedeći put da je došao prilikom montaže. Tada da je i on bio prisutan. Najprije da su zalijepljena ravna stakla i da je to bilo u redu, no da zakrivljena stakla nisu mogla stati u konstrukciju jer su bila većih dimenzija. Potom da je na brodici ubodnim pilama izrezao staklo i smjestio ga u konstrukciju. Izjavio je da zato što tuženik nije dobro ispilao staklo, da mu prvenstveno nije stalo u konstrukciju, a da mu je on rekao da će stati nakon što pravilno ispila. U konačnici da je stavio staklo. Izjavio je i to da se tuženik žalio da nije dobar kalup. Potvrdio je ovaj svjedok da su te prigode s tuženikom bili pomoćnik i njegova djevojka, dakle svjedoci Duje Marasović i Petra Marasović. Kazao je ovaj svjedok i to da su radnici koji su zamijenili dva zakrivljena stakla izjavili da su kalupi "više-manje ok" i da su komentirali da stakla koja je izradio tuženik nisu savijena pravom tehnikom.

42. Tuženik je dakle izradio stakla prema kalupima koje je izradio tužitelj, a da bi izradio ta očito nestandardna vjetrobranska stakla za predmetnu brodicu. Tužitelj je tvrdio da su nedostaci zakrivljenih stakala posljedica pogreške tuženika. To je onda trebao i dokazati jer se tuženik suprotstavio toj njegovoj tvrdnji. Prije ove parnice tužitelj je tražio osiguranje dokaza vještačenjem i taj je dokaz izveden. Rezultati tog dokaza razmatrani su u ovoj parnici. Iz rezultata tog dokaza nije moguće zaključiti da je pogreška nastala zbog pogreške tuženika, koji je uostalom tvrdio da je do pogreške došlo zbog nedostataka u kalupima koje je izradio tužitelj. Na tu činjenicu je, to proizlazi iz iskaza saslušanih svjedoka, prilikom montaže stakala upozoravao tužitelja, odnosno njegovog radnika Željka Carevića. To su potvrdili tada prisutni svjedoci Petra i Duje Marasović, kao i Željko Carević koji je također rekao da se tuženik žalio da nije dobar kalup. Svjedok Carević je rekao i to da su radnici koji su zamijenili stakla kazali da je do nedostatka došlo zbog korištenja pogrešne tehnike savijanja. No tužitelj niti jednim dokazom nije dokazao da je do nedostatka zaista došlo zbog pogreške tuženika. Tužitelj je u parnici tražio tek izvođenje dokaza vještačenjem radi utvrđenja iznosa troškova nastalih za plaćanje radova demontaže postavljenog stakla, čišćenja i pripreme površine za rad, odnosno štete za koju je tvrdio da mu je nastala. Prilikom traženja osiguranja dokaza vještačenjem, taj je dokaz predložio radi utvrđenja oštećenja, odnosno utvrđenja nedostataka u radu i materijalu te troškova otklanjanja nedostataka odnosno zamjene stakala. Tužitelj niti tada, a niti nakon toga nije tražio izvođenje dokaza iz sadržaja kojega bi sud nedvojbeno mogao utvrditi da je do nedostatka došlo zbog pogreške tuženika, a upravo je to bila dužnost tužitelja koji je tvrdio da je do nedostatka došlo zbog pogreške tuženika. S druge strane tuženik je predlagao da sud utvrdi da je do nedostatka došlo zbog pogreške tužitelja, a sud taj dokaz nije izveo jer kao što je već prije rečeno u ovom obrazloženju, tužitelj je bio dužan dokazati pogrešku ili propust tuženika u obavljanju ugovorenog posla, a nije bio dužan tuženik dokazivati pogrešku tužitelja. Stoga treba zaključiti, da osim što nije osnovan zahtjev jer ugovor nije raskinut, tužiteljev zahtjev nije osnovan i zato što nije dokazao da je tuženik odgovoran za nedostatak, odnosno jer nije dokazao da je nedostatak dva zakrivljena vjetrobranska stakla uzrokovan tuženikovim radom protivno pravilima struke.

43. U odnosu na neravnomjerni nanos brtvila, treba kazati da nije bilo posebnih zahtjeva naručitelja u odnosu na taj rad. To proizlazi iz iskaza svjedoka. No osim toga, ova pojavnost bila je vidljiva netom nakon izvršenog rada. To treba zaključiti iz iskaza svih saslušanih osoba. Petra Marasović je kazala da su predstavnici tužitelja rekli da će na vanjske rubove stakla staviti lajsnu od inoksa i da nije bitno kako izgledaju rubovi, a naknadno su tražili ispunjavanje rubova silikonom. To je potvrdio i svjedok Duje Marasović koji je kazao da je tužitelj nakon ugradnje zvao da poprave silikon, što da su i napravili, iako im je prilikom ugradnje rečeno da će napraviti lajsne od inoksa i da će "zamaskirati" rubove. I tuženik je u iskazu kazao da su na rubove planirali staviti profile od inoksa, ali da su nakon nekoliko dana zvali da dođe obraditi spojeve stakla i konstrukcije jer profile nisu napravili. Dodao je i to da silikoniranje nije bilo lako izvesti zbog nedostataka u konstrukcijskom dijelu, pa da su se javljale razlike u širinama i visinama fuga. I svjedok Željko Carević kazao je da je tužitelj tolerirao nepravilne rubove i da je to planirano sakriti ukrasnim lajsnama jer da se određena odstupanja, kao ovo, toleriraju.

44. Prema članku 604. stavku 3. ZOO-a nakon pregleda i primanja izvršenog djela izvođač više ne odgovara za nedostatke koji su se mogli opaziti uobičajenim pregledom, osim ako je znao za njih, a nije ih pokazao naručitelju.

45. Utoliko tuženik ne odgovara za neravnomjerni nanos brtvila, koji je tužitelj očito opazio i kanio ga prekriti lajsnom od inoksa.

46. Stoga je, na temelju svega iznesenog, trebalo odbiti zahtjev tužitelja da mu tuženik plati 60.453,84 kn/8.023,60 EUR. S obzirom da nije osnovan tužiteljev zahtjev za plaćanje glavnice duga, nije osnovan niti zahtjev za plaćanje sporednog traženja zateznih kamata.

47. Tužitelj je tražio i naknadu štete u iznosu od 7.000,00 kn/929,05 EUR. Tvrdio je da mu je nastala šteta koja odgovara iznosu troškova plaćanja radova demontaže postavljenog stakla, čišćenja i pripreme površine za rad prilikom zamjene vjetrobranskih stakala.

48. Pri tome treba naglasiti da je tužitelj sukladno članku 219. stavku 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/1991., 91/1992., 58/1993., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 02/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022. i 114/2022., dalje: ZPP) te članku 1045. ZOO-a imao dužnost dokazati postojanje svih konstitutivnih elemenata odnosa odgovornosti za štetu, odnosno štetnu radnju koja je protupravna i koja je u (neprekinutoj) uzročno posljedičnoj vezi s nastalom štetom.

49. Svjedok Željko Carević je u iskazu izjavio da su radove demontaže stakla, koje je postavio tuženik i čišćenja i pripremanja površine za montiranje novog vjetrobranskog stakla obavili radnici koji su i izradili dva nova zakrivljena stakla. Izjavio je da je taj trošak platio njegov brat iz svojih sredstava jer je on s još jednom osobom član tužitelja i da nije htio da bude pritužbi od drugog člana da nije dobro kontrolirao posao.

50. Prema članku 1046. ZOO-a, šteta je umanjenje nečije imovine, sprječavanje njezina povećanja i povreda prava osobnosti. S obzirom na to da je svjedok Carević radnik tužitelja, izjavio da je ove troškove koje je tužitelj prezentirao kao štetu koja mu je nastala, platio njegov brat iz svojih sredstava, a ne tužitelj, jasno je da plaćanjem tih troškova nije došlo do umanjenja imovine tužitelja. Utoliko u nedostatku nastanka štete na strani tužitelja, nije mogao ni nastati odnos odgovornosti za štetu između tužitelja i tuženika, pa slijedom toga ne postoji niti obveza tuženika da tužitelju naknadi štetu u iznosu od 7.000,00 kn/929,05 EUR. Stoga je i zahtjev tužitelja da mu tuženik naknadi štetu u iznosu od 7.000,00 kn/929,05 EUR sa zateznim kamatama trebalo odbiti.

51. Stoga je o tužbenom zahtjevu odlučeno kao u izreci presude pod točkom I. 52. Odluka o troškovima parničnog postupka donesena je na temelju članka 154. stavka 1. i članka 155. ZPP-a.

53. Tuženik je u cijelosti uspio u parnici pa mu je tužitelj dužan naknaditi troškove potrebne za svrhovito vođenje parnice.

54. Sud je priznao tuženiku kao potreban za vođenje ove parnice trošak sastava odgovora na tužbu u iznosu od 250,00 EUR (Tbr.8.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 138/2023., dalje: Tarifa), zastupanja na ročištu od 25. studenoga 2020. u iznosu od 250,00 EUR (Tbr.9.1.), zastupanja na ročištu od 3. veljače 2021. u iznosu od 250,00 EUR (Tbr.9.1.), zastupanja na ročištu od 15. ožujka 2021. u iznosu od 250,00 EUR (Tbr.9.1.), zastupanja na ročištu od 10. svibnja 2021. u iznosu od 250,00 EUR (Tbr.9.1.), zastupanja na ročištu od 26. veljače 2024. u iznosu od 250,00 EUR (Tbr.9.1.). Stoga je sud prihvatio zahtjev tuženika da mu tužitelj naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.500,00 EUR.

55. Stoga je o troškovima postupka odlučeno kao u izreci presude pod točkom II.

U Splitu 11. travnja 2024.

Sudac

Ana Misir Šarić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (za stranku koja je bila uredno obaviještena o tom ročištu) odnosno od dana dostave prijepisa presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o tom ročištu). Žalba se podnosi Trgovačkom sudu u Splitu, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

DNA:

- odvjetnica Maša Vukušić

- odvjetnik Mihovil Jović

- u spis

Broj zapisa: 9-30866-375c5

Kontrolni broj: 0feed-2a1bd-f9371

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=ANA MISIR ŠARIĆ, L=SPLIT, O=TRGOVAČKI SUD U SPLITU, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Trgovački sud u Splitu potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.