Republika Hrvatska
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske
Zagreb, Savska cesta 62
Poslovni broj: II Kž-163/2024-5
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja dr.sc. Lane Petö Kujundžić, predsjednice vijeća te mr.sc. Ljiljane Stipišić i Snježane Hrupek – Šabijan, članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nevene Popović, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog M. S., zbog kaznenog djela iz članka 110. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11.,144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18., 126/19., 84/21. i 114/22., dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi okrivljenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Osijeku broj Kov-6/2024-7 od 20. ožujka 2024. o produljenju istražnog zatvora nakon podignute optužnice, u sjednici vijeća održanoj 11. travnja 2024.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba okrivljenog M. S. kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Osijeku broj Kov-6/2024-7 od 20. ožujka 2024., nakon podignute optužnice protiv okrivljenog M. S. zbog kaznenog djela ubojstva iz članka 110. KZ/11., produljen je istražni zatvor protiv okrivljenika iz zakonske osnove iz članka 123. stavka 1. točke 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12.-Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22., dalje: ZKP/08.). Pod točkom II izreke okrivljenom M. S. u istražni zatvor je uračunato vrijeme lišenja slobode od 21. rujna 2023. pa nadalje. Pod točkom III izreke određeno je da žalba ne zadržava izvršenje rješenja (članak 134. stavak 2. ZKP/08.).
2. Žalbu protiv tog rješenja podnio je okrivljeni M. S. po branitelju, odvjetniku D. S., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i povrede kaznenog zakona, s prijedlogom da se žalba prihvati i pobijano rješenje preinači na način da se ukine istražni zatvor protiv okrivljenika, podredno da se istražni zatvor zamijeni jednom ili više mjera opreza ili da se pobijano rješenje ukine i predmet vrati na ponovni postupak.
3. Prije održavanja sjednice vijeća spis je, u skladu s člankom 495. u vezi sa člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske na uvid.
4. Žalba nije osnovana.
5. Prema ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, prvostupanjski je sud pravilno utvrdio sve činjenice koje su odlučne za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv okrivljenog M. S. iz zakonske osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. Također je za svoju odluku dao jasne, određene i dostatne razloge i to, kako one koji se odnose na postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke iz članka 123. stavka 1. ZKP/08. za primjenu mjere istražnog zatvora, tako i one koji se odnose na postojanje posebne pretpostavke za primjenu mjere istražnog zatvora protiv tog okrivljenika te neprikladnosti njegove zamjene blažim mjerama, a koje razloge u cijelosti prihvaća i ovaj sud drugog stupnja.
5.1. Stoga su neosnovani žalbeni navodi okrivljenog Marka Smažila kako "cjelokupno obrazloženje rješenja ukazuje na to da je razlog produljenja u ovom predmetu jer je istražni zatvor nužan radi neometanog odvijanja postupka za kazneno djelo za koje je propisana kazna dugotrajnog zatvora i kod kojeg su okolnosti počinjenja kaznenog djela posebno teške", kojima upire na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. Iz obrazloženja pobijanog rješenja u točki 8. i 9. prvostupanjski sud jasno i određeno obrazlaže postojanje posebnih pretpostavki za primjenu mjere istražnog zatvora iz zakonske osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., a ne postojanje posebnih pretpostavki iz članka 123. stavka 1. točke 4. ZKP/08.
6. Prije svega, dokazi na kojima se temelji optužnica Županijskog državnog odvjetništva u Osijeku od 18. ožujka 2024. broj KO-DO-11/2024. s dostatnim stupnjem sumnje upućuju na zaključak da je okrivljeni M. S., na način kako je opisano u optužnici, počinio terećeno kazneno djela ubojstva iz članka 110. KZ/11. Na žalbene tvrdnje kojima okrivljeni M. S. iznosi vlastito viđenje do sada provedenih dokaza na kojima se optužnica temelji pa nadalje osporava pravnu kvalifikaciju djela, treba odgovoriti da je analiza i ocjena vjerodostojnosti dokaza zadatak raspravnog vijeća koje će, bude li potvrđena optužnica, nakon što budu provedeni dokazi, analizirati i ocijeniti svaki dokaz pojedinačno i u vezi s ostalim dokazima i na temelju takve ocjene, u skladu s odredbom članka 450. stavka 2. ZKP/08., izvesti zaključak je li neka činjenica dokazana. Međutim, dokazi prikupljeni tijekom istrage ukazuju na postojanje osnovane sumnje da je okrivljenik počinio terećeno kazneno djelo, pa stoga istaknutim žalbenim navodima okrivljenik nije doveo u sumnju zaključak prvostupanjskog suda da je ovdje ispunjena opća i temeljna zakonska pretpostavka za primjenu mjere istražnog zatvora.
7. Nadalje, i ovaj drugostupanjski sud smatra da postoji takva opasnost od ponavljanja kaznenog djela da jedino istražni zatvor predstavlja prikladnu mjeru sa ciljem onemogućavanja okrivljenika u tome. Pobijano rješenje se pri tome pravilno poziva na činjenicu da se okrivljeniku u ovom postupku stavlja na teret počinjenje kaznenog djela ubojstva iz članka 110. KZ/11., i da je, prema opisu iz optužnice, iskazao drskost i bezobzirnost u protupravnom postupanju, a stoga i visok stupanj kriminalne volje. Ovo osobito imajući u vidu da je u vrijeme inkriminacije okrivljenik po zanimanju bio policijski službenik obučen za rukovanje oružjem te da je žrtva iz neposredne blizine pogođena hitcem u predjelu glave. Povrh navedenog, iz rezultata provedenog psihijatrijskog vještačenja proizlazi da je okrivljenik osoba s narcisoidnim i agresivnim crtama ličnosti, gdje je uočena sklonost kontroliranju druge osobe. Ove okolnosti, unatoč prethodnoj neosuđivanosti okrivljenika, u međusobnoj povezanosti upućuju na zaključak o opasnosti iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08.
8. Razmatrajući, dakle, sve navedene okolnosti te uzimajući u obzir njihovu kakvoću, brojnost i značenje, prvostupanjski sud je pravilno zaključio da se utvrđena opasnost od ponavljanja djela na strani okrivljenika, može prevenirati isključivo mjerom istražnog zatvora po osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. Ista svrha ne bi se mogla ostvariti zamjenom istražnog zatvora nekom od mjera opreza predviđenih odredbama ZKP/08.
9. Pravilnost zaključka prvostupanjskog suda nije dovedena u sumnju isticanjem kako je okrivljenik dobio otkaz u policiji, da mu je oduzeto oružje te da iz svih psihotestova prilikom zapošljavanja u policiji, kao i vještačenja u tijeku postupka nisu utvrđene nikakve anomalije u ličnosti okrivljenika, jer navedene okolnosti ne isključuju niti umanjuju postojeću opasnost od ponavljanja djela na strani okrivljenika.
10. Žalbom se nadalje tvrdi da prvostupanjski sud nije vodio računa o tzv. dinamičkom pristupu, jer protivno tom žalbenom prigovoru sve prednje opisane okolnosti u svojoj ukupnosti za sada nisu izgubile na svojem značaju i relevantnosti zbog proteka vremena od određivanja istražnog zatvora (21. rujna 2023.).
11. Jednako tako, nije utvrđeno da bi prvostupanjski sud pristupio procjeni istražnozatvorske osnove na način koji bi predstavljao kršenje ustavnih i konvencijskih prava okrivljenika, niti je osnovan žalbeni navod kojim se ističe da je došlo do povrede pretpostavke nedužnosti jer iz izričaja pobijanog rješenja jasno slijedi da je prvostupanjski sud o daljnjoj potrebi produljenja istražnog zatvora odlučio na temelju osnovane sumnje da je okrivljenik počinio terećeno kazneno djelo. Naime, pobijano rješenje sadrži dostatne i relevantne razloge koji opravdavaju činjeničnu i pravnu osnovu daljnje primjene mjere istražnog zatvora te je produljenje istražnog zatvora razmjerno postizanju opravdanog cilja, pri čemu zahtjevi javnog interesa i očuvanja sigurnosti pretežu nad pravom okrivljenika na slobodu.
12. Nije u pravu okrivljeni M. S. niti kada upire na povredu načela razmjernosti iz članka 122. stavka 2. ZKP/08. navodeći da se "istražni zatvor ne smije pretvoriti u izdržavanje kazne zatvora" jer kada se uzme u obzir razmjer između težine kaznenog djela za koje je okrivljenik osnovano sumnjiv, kazne koja se, prema podacima kojima raspolaže sud, može očekivati u postupku u slučaju potvrđivanja optužnice i utvrđenja krivnje, kao i potrebe određivanja i trajanja istražnog zatvora, načelo razmjernosti nije dovedeno u pitanje te ne prijeti ni iscrpljivanje rokova trajanja istražnog zatvora iz članka 133. ZKP/08.
13. Budući da ni ispitivanjem pobijanog rješenja, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.
Zagreb, 11. travnja 2024.
Predsjednica vijeća:
dr.sc. Lana Petö Kujundžić,v.r.
