Republika Hrvatska
Županijski sud u Sisku
Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5
Poslovni broj: Kžzd-27/2023-5
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Sisku, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca za mladež, Melite Avedić predsjednice vijeća te mr. sc. Zorislava Kaleba i Ivančice Cvitanović, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Nikoline Krznarić, u kaznenom predmetu protiv optužene K. B. zbog kaznenog djela iz članka 173. stavka 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15 - ispravak, 101/17, 118/18, 126/19 i 8 4/21; dalje KZ/11), odlučujući o žalbi Općinskog državnog odvjetništva u Varaždinu podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj 30 Kzd-55/2022-9 od 13. ožujka 2023., u sjednici vijeća održanoj 11. travnja 2024.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba Općinskog državnog odvjetništva u Varaždinu kao neosnovana i potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj 30 Kzd-55/2022-9 od 13. ožujka 2023. na temelju članka 453. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 - odluka UsRH, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 130/20 - odluka UsRH i 80/22; dalje: ZKP/08.) optužena K. B. oslobođena je optužbe da bi počinila kazneno djelo protiv braka, obitelji i djece - neprovođenjem odluke za zaštitu dobrobiti djeteta i drugih ranjivih skupina ili postupanje protivno pravilima struke, opisano i kažnjivo po članku 173. stavak 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15 - ispravak, 101/17, 118/18 i 126/19. i 84/21; dalje: KZ/11).
1.1. Na temelju članka 149. stavak 1. ZKP/08. troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točke 1. do 5. ZKP/08. padaju na teret proračunskih sredstava suda.
2. Protiv presude žali se Općinsko državno odvjetništvo u Varaždinu, zbog povrede kaznenog zakona iz članka 467. točke 2. u vezi članka 469. točke 1. ZKP/08. Predlaže da se žalba prihvati i pobijana presuda preinači na način da se optuženica proglasi krivom, a podredeno presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.
2.1. Odgovor na žalbu nije podnesen.
3. Na temelju članka 474. stavka 1. u vezi članka 495. ZKP/08 spis je dostavljen na razgledanje Županijskom državom odvjetništvu u Sisku, koje ga je uz podnesak KŽ-DO-302/2023 od 25. listopada 2023. vratilo na nadležni postupak.
4. Žalba državnog odvjetnika nije osnovana.
5. Državni odvjetnik smatra da je pri donošenju presude prvostupanjski sud počinio povredu Kaznenog zakona iz članka 469. stavak 1. ZKP/08 jer je optuženicu oslobodio optužbe, smatrajući da u činjeničnom opisu nije opisana namjera postupanja optuženice, odnosno da iz činjeničnog opisa djela ne proizlazi da bi optuženica postupala sa izravnom ili neizravnom namjerom, te onemogućila provođenje odluke za zaštitu i dobrobiti djeteta koju je odredio sud. Sud je utvrdio da u konkretnom slučaju djelo za koju se optuženicu optužuje nije kazneno djelo, jer ne sadrži propisane elemente koji čine kazneno djelo neprovođenja odluke za zaštitu dobrobiti djeteta i drugih ranjivih skupina ili postupanja protivno pravilima struke iz članak 173. stavak 1. KZ/11.
5.1. Državni odvjetnik smatra da je u činjeničnom supstratu jasno opisana namjera optuženice, dakle, subjektivni element predmetnog kaznenog djela i to riječima: "iako je bila upoznata sa sadržajem predmetne odluke i znala da je dužna pridržavati se iste, odbijala komunikaciju sa S. Z., radi realizacije susreta te mu prilikom njegovih dolazaka, bez opravdanog razloga, odbijala predati dijete…"
5.2. Također smatra da eventualni nedostatak proceduralne, pro forma točne rečenične konstrukcije, kojom bi se decidirano navela postojanost namjere, ne smije zasjeniti kontekst konkretnog činjeničnog supstrata iz kojeg jasno proizlazi materijalizacija neizravne namjere kod optuženice. Odnosno, neoboriva je činjenica da iz činjeničnog supstrata jasnim proizlazi da je optuženica znala za postojanje rješenja Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj: 19 R1 Ob-383/2019-3 od 2. srpnja 2019. i Plana o zajedničkoj roditeljskoj skrbi od 28. svibnja 2019., Plana koji je sastavni dio citiranog Rješenja te da je znala i za sadržaj predmetnih odluka i da je dužna pridržavati se istih, no da isto nije poštivala, a njeno postupanje je bilo očito usmjereno ka onemogućavanju ostvarivanja osobnih odnosa između oca S. Z. i njihove zajedničke kćerke mldb. P. Z..
6. Nasuprot žalbenim navodima, ovo vijeće smatra kako nije osnovana žalba državnog odvjetnika jer je kazneni postupak strogo formalni postupak koji u članku 342. stavku 1. točki 2. ZKP/08. navodi da optužnica sadrži i opis djela iz kojeg proizlaze zakonska obilježja djela, a kaznenim zakonom su određena bitna obilježja svakog kaznenog djela. Stoga u opisanim radnjama optuženice nedostaje opis subjektivnog elementa kaznenog djela jer iz činjeničnog opisa nije moguće utvrditi oblik krivnje s obzirom na postupanje koje se optuženici stavlja na teret odnosno je li postupala s izravnom ili neizravnom namjerom ili iz nehaja, u kojem slučaju nema kaznenog djela jer se za navedeno kazneno djelo traži dolus (namjera).
6.1. U pravu je prvostupanjski sud kad smatra da u konkretnom slučaju u činjeničnom opisu optužnice nije opisana namjera postupanja optuženice, shodno čemu istoj nije niti inkriminirano da bi postupala bilo s izravnom ili neizravnom namjerom, odnosno da bi svjesno onemogućila provođenje odluke za zaštitu dobrobiti djeteta koju je odredio sud ili pristala na to da onemogući provođenje iste, slijedom čega je izostala subjektivna komponenta inkriminiranog kaznenog djela, a koje kazneno djelo se može počiniti samo s namjerom. Namjera kod počinjenja predmetnog djela obuhvaća znanje da je određena odgojna mjera, te htijenje ili pristanak na njezino neprovođenje, sprječavanje ili onemogućavanje njezine provedbe, jer je namjera bitno obilježje predmetnog kaznenog djela. Također nisu opisane ni okolnosti iz kojih proizlazi da je ugrožena dobrobit djeteta odnosno da je ugrožen pravilan psihofizički rast i razvoj djeteta.
6.2. Kako u konkretnom slučaju činjenični opis kaznenog djela nema u sebi sadržan opis namjere optužene, odnosno da je optuženica bila svjesna djela te je postupala u cilju onemogućavanja provođenja odluke ili pak pristajući na onemogućavanje provođenja odluke, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da u konkretnom slučaju djelo za koje je optuženica optužena nije kazneno djelo jer ne sadrži sva bitna obilježja koji čine kazneno djelo neprovođenje odluke za zaštitu dobrobiti djeteta iz članka 173. stavka 1. KZ/11., shodno čemu je optužena za isto kazneno djelo oslobođena optužbe na temelju članka 453. točke 1. ZKP/08 koja se zakonska osnova navodi u obrazloženju pobijane presude.
7. Slijedom iznijetog, kako državni odvjetnik u žalbi nije doveo u sumnju ispravnost i zakonitost pobijane presude u pogledu povrede kaznenog zakona, a ispitivanjem iste po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP/08, nisu nađene nikakve povrede materijalno pravne ili procesno pravne prirode na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, odlučeno je kao u izreci presude te je na temelju članka 482. ZKP/08 žalba državnog odvjetnika odbijena kao neosnovane i potvrđena prvostupanjska presuda.
U Sisku 11. travnja 2024.
Predsjednica vijeća
Melita Avedić, v.r.
