Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-2334/2023-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Andree Boras Ivanišević kao predsjednice vijeća, Borisa Mimice kao suca izvjestitelja i člana vijeća, te Sonje Meštrović kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Republika Hrvatska, OIB: ..., zastupana po Općinskom građanskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, Građansko – upravni odjel, protiv I. tuženice D. P., OIB: ... iz Z., II. tuženice M. P., OIB: ... iz Z., III. tuženice M. – L. P., OIB: ... iz Z., svi zastupani po punomoćnici Z. G., odvjetnici u Z. odvjetničkom uredu D. B. i Z. G., radi pobijanja dužnikovih pravnih radnji, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj 71 P-2867/2020-15 od 26. svibnja 2023., u sjednici vijeća održanoj dana 11. travnja 2024.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj 71 P-2867/2020-15 od 26. svibnja 2023.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom usvojen je tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"I. Ugovor o darovanju nekretnina zaključen između M. P., OIB: ... kao darovatelja i D. P., OIB: ... kao daroprimatelja od 09.03.2016. ovjeren od strane javnog bilježnika J. Z. O.-1808/16 od 9. ožujka 2016. kojim M. P. daruje I. tuženoj nekretninu i to lokal u naselju Sloboština u Zagrebu objekt S-4a, k.č.br. 1688 k.o. O., lokal br. 4. L. 2.2., dilatacija 5, gubi učinak prema tužitelju u dijelu potrebnom za namirenje dospjele tražbine tužitelja u iznosu od 6.094.112,00 kn utvrđene ovršnom ispravom.

II. Prvo tužena D. P., OIB: ... je dužna trpjeti da tužitelj namiri svoje dospjelo potraživanje u iznosu od 6.094.112,00 kn utvrđeno pravomoćnom i ovršnom ispravom – presudom Županijskog suda u Zagrebu broj K-22/16 od 30.01.2017. prodajom nekretnine i to: 108 suvlasnički dio s neodređenim omjerom etažno vlasništvo E-108 opisan kao lokal broj: 4.L.2.2. dilatacija 5, površine 114,06 m[2] , ..., koji je neodvojivo povezan sa odgovarajućim suvlasničkim dijelom cijele nekretnine koji je jednako velik kao i ostali suvlasnički dijelovi upisani na nekretnini na k.č.br. 1688/7 k.o. Z. O., zk. ul. 20014, Ulica ..., koji je neodvojivo povezan sa odgovarajućim suvlasničkim dijelom cijele nekretnine koji je jednako velik kao i ostali suvlasnički dijelovi, upisan na nekretnini na k.č.br. 1688/7, k.o. Z., u zk.ul. 20014, ulica ..., Dvorište, Zgrada mješovite uporabe Zagreb, ulica ... 1, 3, 5, 7, 9, 11, 13,13a, 15,17, 19, 21, 23, 25, površine 5547 m[2] .

III. Nalaže se tuženicima D. P., OIB: ... iz Z., M. P., OIB: ... iz Z. i M. – L. P., OIB: ... iz Z., naknaditi tužitelju REPUBLICI HRVATSKOJ, OIB: ..., parnični trošak u iznosu od 845,75 € / 6.375,00 kn s zakonskim zateznim kamatama tekućim od 26. svibnja 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 (tri) postotna poena sve to u roku od 15 dana."

2. Protiv navedene presude žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga predviđeni odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZPP), s prijedlogom da se pobijana presuda preinači u skladu sa žalbenim razlozima, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba tuženika nije osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja da Ugovor o darovanju sklopljen između M. P. kao darovatelja i D. P. kao daroprimatelja od 9. ožujka 2016. i ovjeren od strane Javnog bilježnika J. Z. pod brojem OV-1806/16 od 9. ožujka 2016., kojim M. P. daruje 1. tuženoj nekretninu i to lokal u naselju Sloboština u Zagrebu objekt S-4a položen na kč. br. 1688 k.o. O., lokal broj 4.L.2.2; dilatacija 5 gubi učinak prema tužitelju u dijelu potrebnom za namirenje dospjele tražbine tužitelja u iznosu od 6.094.112,00 kuna, te je 1. tužena D. P. dužna trpjeti da tužitelj namiri svoje dospjelo potraživanje u iznosu od 6.094.112,00 kuna.

6. Ispitujući pobijanu presudu kao i postupak koji je prethodio ovaj sud je utvrdio da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a, na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a.

7. Suprotno žalbenim navodima prvostupanjski je sud u obrazloženju presude dao jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama, koje nisu u suprotnosti s izrekom presude. Ne postoje ni drugi nedostaci zbog kojih pravilnost pobijane odluke ne bi bilo moguće ispitati, pa nije ostvaren žalbeni razlog iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, na koju povredu odredaba parničnog postupka ukazuje tuženica u svojoj žalbi.

8. Među strankama nije sporno da su tuženici supruga i kćeri sada pok. D. P.

9. U provedenom postupku prvostupanjski je sud u bitnom utvrdio sljedeće:

- da je među strankama neprijeporno da je pokojni M. P. presudom Županijskog suda u Zagrebu broj K-22/16 od 30. siječnja 2017. proglašen krivim, te mu je navedenom presudom oduzeta imovinska korist u iznosu od 6.094.112,00 kn, da je ta presuda postala pravomoćna i ovršna dana 25. travnja 2017.,

- da je M. P. sklopio dana 09. ožujka 2016. s I. tuženom D. P. U. o darovanju kojom joj je darovao nekretninu i to lokal u naselju Sloboština, Etažno vlasništvo E-108, površine 114,06 m[2] , upisan na nekretnini k.č.br. 1688/7 k.o. Z. O. u zk.ul. 20014, u Ulica ...,

- da se radi o besteretnom raspolaganju sukladno odredbi čl. 67. st. 3. ZOO-a,

- da prema je podacima povijesnog zemljišnoknjižnog izvatka za k.č.br. 1688/7 koja je upisana u zk.ul. 20014 k.o. Z. O. (list 31 spisa), razvidno da je Darovni ugovor od 09.03.2016. predan na uknjižbu tek 28.05.2018.,

-da to znači da je radnja kojim treba postati vidljiva promjena vlasništva nekretnine učinjena nakon pravomoćnosti kaznene presude i nakon što je odavno istekao rok za dobrovoljno ispunjenje tražbine i uplatu oduzete imovinske koristi u državni proračun.,

-da se promjena vlasništva nekretnine može učiniti tek provedbom titulusa (Darovnog ugovora) u zemljišnim knjigama, jer se vlasništvo nekretnine stječe tek upisom u zemljišne knjige,

- da treće tužena M. – L. P., kćer pok. M. P. nema nikakvih saznanja o predmetnom Darovnom ugovoru, dočim je I. tuženica D. P. u svom iskazu navela da je predmetni lokal kupljen u tijeku braka ali da je kupljen njezinim sredstvima i da je ona inzistirala da se taj lokal prenese na njezino ime s obzirom da je lokal samo formalno bio upisan na ime njezinog pok. supruga., da je pok. M. P. bio alkoholičar, da nisu imali neke posebne odnose, niti posebnu komunikaciju, a da je svatko imao svoja sredstva i svoje vlastite prihode., da je motiv tog darovanja od 09.03.2016. bilo njezino inzistiranje da joj se daruje taj lokal i činjenica da je on bio alkoholičar i da je zbog toga bio nepouzdan, a i inače su imali lošu komunikaciju i nije znala što on radi i s kim se druži pa je željela zaštiti svoju imovinu,

- da je M. P. umro dana ...,

- da je prijeporno, je li nastupila prekluzija za podnošenje tužbe sukladno odredbi čl. 71. ZOO-a., koja odredba propisuje da se tužba za pobijanje može podnijeti u roku od 3 godine kod besteretnog raspolaganja, a neprijeporno je da je besteretno raspolaganje Ugovor o darovanju između bračnih drugova i srodnika u uspravnoj liniji,

- da je definitivno poduzeta radnja na štetu vjerovnika učinjena tek 28. svibnja 2018., da je rok za pobijanje dužnikovih pravnih radnji kod besplatnog raspolaganja 3 godine., a da je tužbu tužitelj podnio dana 12. lipnja 2020. pa je tužba podnesena unutar zakonskog roka od 3 godine,

-da je na temelju provedenih dokaza utvrđeno da su tuženi insoleventni da nemaju imovine iz koje bi se tužitelj morao naplatiti.,

- da je radi toga valjalo utvrditi da Ugovor o darovanju nekretnina zaključen između M. P., OIB: ... kao darovatelja i D. P., OIB: ... kao daroprimatelja od 9. ožujka 2016. ovjeren od strane Javnog bilježnika J. Z. O.-1808/16 od 09. ožujka 2016. kojim M. P. daruje I. tuženoj nekretninu i to lokal u naselju Sloboština u Zagrebu objekt S-4a, k.č.br. 1688 k.o. O., lokal br. 4. L. 2.2., dilatacija 5, gubi učinak prema tužitelju u dijelu potrebnom za namirenje dospjele tražbine tužitelja u iznosu od 6.094.112,00 kn utvrđene ovršnom ispravom, te naložiti prvo tuženoj D. P., OIB: ... da je dužna trpjeti da tužitelj namiri svoje dospjelo potraživanje u iznosu od 6.094.112,00 kn utvrđeno pravomoćnom i ovršnom ispravom – presudom Županijskog suda u Zagrebu broj K- 22/16 od 30. siječnja 2017. prodajom nekretnine i to: 108 suvlasnički dio s neodređenim omjerom etažno vlasništvo E-108 opisan kao lokal broj: 4.L.2.2. dilatacija 5, površine 114,06 m[2] , ..., koji je neodvojivo povezan sa odgovarajućim suvlasničkim dijelom cijele nekretnine koji je jednako velik kao i ostali suvlasnički dijelovi upisani na nekretnini na k.č.br. 1688/7 k.o. Z. O., zk. ul. 20014, ..., koji je neodvojivo povezan sa odgovarajućim suvlasničkim dijelom cijele nekretnine koji je jednako velik kao i ostali suvlasnički dijelovi, upisan na nekretnini na k.č.br. 1688/7, k.o. Z. O., u zk.ul. 20014, ulica ..., Dvorište, Zgrada mješovite uporabe Zagreb, ulica ... 1, 3, 5, 7, 9, 11, 13,13a, 15,17, 19, 21, 23, 25, površine 5547 m[2] i odlučiti kao u toč. I. i II. izreke,

10. Imajući u vidu gore navedeno utvrđenje pravilno je prvostupanjski sud prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja pozivom na odredbu članka 66. i 67. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99 i 88/01 – ZOO), te utvrdio da predmetni Ugovor o darovanju sklopljen 15. listopada 2009. gubi pravni učinak prema tužitelju u dijelu potrebnom za namirenje tužiteljeve novčane tražbine koju ima prema prvotuženoj D. P. u iznosu od 6.094.112,00 kuna, jer tužitelj ima dospjelu tražbinu za isplatu prema tuženiku koji pak s druge strane nema dovoljno sredstava i imovine iz koje bi mogao platiti dospjelo potraživanje tužitelju.

11. Institut pobijanja dužnikovih pravnih radnji nesumnjivo je važan način očuvanja opravdanih pravnih interesa vjerovnika (tužitelja) u situacijama kada tuženik poduzima određene pravne radnje želeći onemogućiti naplatu dospjelog duga i time oštetiti vjerovnika.

12. Naime, pobijanje dužnikovih pravnih radnji uređeno je na poseban način odredbom članka 66. do 71. ZOO-a. Odredbom članka 66. stavak 1. ZOO-a je propisano da svaki vjerovnik čija je tražbina dospjela za isplatu i bez obzira kada je nastala, može pobijati pravnu radnju svog dužnika koja je poduzeta na štetu vjerovnika. Odredbom stavka 2. istog članka određeno je kako se smatra da je pravna radnja poduzeta na štetu vjerovnika ako zbog nje dužnik nema dovoljno sredstava za ispunjenje vjerovnikove tražbine. Također, stavkom 3. navedenog članka propisano je da pod pravnom radnjom podrazumijeva se puštanje zbog kojeg je dužnik izgubio kakvo materijalno pravo ili kojim je za njega nastala kakva materijalna šteta.

13. Dakle, odredbama članka 66. ZOO-a određene su nužne pretpostavke za uspješno pobijanje dužnikovih pravnih radnji. Ove opće pretpostavke izvan stečajnog pobijanja (budući o pobijanju dužnikovih pravnih radnji govorimo o dva slučaja i to pobijanju izvan stečaja i pobijanju u stečaju) jesu: a) dospjelost za isplatu, b) insolventnost dužnika, c) pravna radnja dužnika i d) postojanje oštećenja vjerovnika, a time da pobijanje omogućuje vjerovnikovo namirenje. Za uspješno pobijanje dužnikove pravne radnje moraju se ostvariti sve navedene opće pretpostavke zajedno s jednom od posebnih pretpostavki navedenih pod odredbama članka 67. ZOO-a, naravno uz pretpostavku da su parnične stranke aktivno, odnosno pasivno legitimirane.

14. Jedna od navedenih općih pretpostavki koje sve kumulativno moraju biti ispunjene da bi se s uspjehom pobijale pravne radnje dužnika jeste naravno i pravna radnja dužnika. Pod pravnom radnjom dužnika u smislu Instituta pobijanja dužnikovih pravnih radnji treba smatrati svaki postupak dužnika zbog kojeg se njegova imovina smanjuje u nečiju korist, a ne vjerovnikovu, materijalno smanjuje ili zbog koje dužnik dolazi u nepovoljan položaj u nekom pravnom postupku, time da se izgledi njegovih vjerovnika na namirenje smanjuju ili formalno – pravno pogoršavaju.

15. Odredbom članka 71. stavak 1. ZOO-a propisano je da se tužba za pobijanje može podnijeti u roku od jedne godine za raspolaganje iz članka 67. stavak 1. ZOO-a (naplatni pravni posao) a za ostale slučajeve u roku od tri godine, dok je odredbom članka 70. ZOO-a propisano da ukoliko sud usvoji tužbeni zahtjev, pravna radnja gubi učinak samo prema tužitelju i samo koliko je potrebno za ispunjenje njegovih potraživanja.

16. U takvoj relevantnoj činjenično pravnoj situaciji pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo, odnosno zakonske odredbe na koje se pozvao kada je prihvaćanjem tužbenog zahtjeva tužitelja utvrdio da predmetni ugovor gubi pravni učinak odnosno na tužitelja samo onoliko koliko je potrebno za ispunjenje njegovih potraživanja.

17. Što se tiče istaknutog prigovora zastare, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da je istaknuti prigovor neosnovan obzirom da je činjenica postojanja darovnog ugovora postala javno vidljiva i dostupna tek u trenutku kada je taj darovni ugovor predan na provedbu zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog građanskog suda u Zagrebu, tj. dana 28. svibnja 2018., a tužba je predana prvostupanjskom sudu dana 12. lipnja 2020., dakle u roku od tri godine pozivom na odredbu članka 71. ZOO-a.

18. Naime, neovisno od toga što je predmetni darovni ugovor zaključen dana 9. lipnja 2016., a tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena 12. lipnja 2020., dakle nakon proteka od tri godine, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da je za predmetni ugovor mjerodavan trenutak kada je postao javno vidljiv i dostupan podatak da je zatražena u zemljišnim knjigama uknjižba predmetnog darovnog ugovora, a to je bilo 28. svibnja 2018., pa takvo stajalište iznosi i Vrhovni sud RH u svojoj odluci broj Rev- 1828/12-2 od 3. svibnja 2017., analogno kojem darovni ugovor ima za cilj prijenos prava vlasništva do kojeg dolazi tek njegovom provedbom i uknjižbom u zemljišne knjige, pa kako je posljednji akt kojim se ta radnja okončala upravo onaj trenutak kada je dužnik zahtijevao upis u zemljišne knjige, 25. svibnja 2018., a tužba je podnesena 12. lipnja 2020., sasvim je jasno da je ista podnijeta pravovremeno tj. u zastarnom roku od tri godine. Ovime je ujedno i odgovoreno na žalbene navode tuženika vezano za nastup zastare potraživanja.

19. Isto tako iz zaključka usvojenog na sastanku predsjednika građanskih odjela Županijskih sudova i Građanskog odjela VSRH od 5. studenog 2020. pod brojem Su IV-308/2020 zauzeto je shvaćanje da se pravna radnja dužnika može pobijati i u situacijama kada je tražbina dospjela nakon zaključenja pobijanog pravnog posla. Ova situacija je upravo takva situacija, a to je da je pok. M. P. pravomoćno naloženo vraćanje ostvarene imovinske koristi kaznenim djelom u državni proračun RH kaznenom presudom pod poslovnim brojem K-22/16, a koja je postala pravomoćna dana 25. travnja 2017., dočim je Darovni ugovor je sklopljen dana 9. ožujka 2016. i takva pravna radnja dužnika se valjano može pobijati kao što to tužitelj i čini ovom tužbom.

20. Kod besplatnog raspolaganja se radi o neoborivoj zakonskoj presumpciji da je dužnik znao da takvim raspolaganjem nanosi štetu vjerovniku (praesumptio iuris et de iure), dok svijest treće osobe uopće nije odlučna niti se utvrđuje (tako Vrhovni sud Republike Hrvatske u presudi Rev-412/08-3 od 5. siječnja 2010., Rev-1571/11 od 14. listopada 2015.). Takvo zakonsko rješenje temelji se na načelu po kojem nitko ne može davati darove (odnosno odricati se svojih prava) na račun (štetu) svojih vjerovnika. Zbog toga dužnik - protivnik pobijanja besplatnog raspolaganja ne može dokazivati suprotno. Slijedom navedenog, budući da su ispunjene pretpostavke iz čl. 66. st. 1. i 2. te čl. 67. st. 3. ZOO-a jer je riječ o dospjeloj tražbini tužitelja, a pokojni M. P. nakon poduzimanja pravne radnje (darovanja) nije imao dovoljno sredstava za ispunjenje tražbine tužitelja, to je tužitelj osnovano u ovaj parnici zatražio da se utvrdi da je ugovor o darovanju sklopljen između tuženika bez učinka prema tužitelju u dijelu kojim je potrebno za podmirenje tužiteljeve tražbine prema tuženicama (čl. 70. ZOO-a). Tako i VSRH u svojoj odluci Rev-2274/18 od 23. studenog 2021.

21. Kako nisu ostvareni žalbeni razlozi tuženika zbog kojih se prvostupanjska presuda pobija kao niti oni na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a, to je žalbu tuženika valjalo odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu temeljem odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a, kao i odluku o troškovima postupka koju tuženik posebno i ne pobija, a u toj odluci na pravilnu primjenu materijalnog prava drugostupanjski sud ne pazi po službenoj dužnosti, sukladno članku 365. stavak 2. ZPP-a, čime je odlučeno kao u izreci ove presude.

U Splitu 11. travnja 2024.

Predsjednica vijeća:

Andrea Boras Ivanišević, v. r.