Republika Hrvatska

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske

Zagreb, Savska cesta 62

Poslovni broj: I Kž-361/2021-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Tomislava Juriše, predsjednika vijeća te mr.sc. Marijana Bitange i Sande Janković, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice-specijalistice Ive Kero, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optužene ŽS i drugih, zbog kaznenih djela iz članka 246. stavak 2. u vezi sa stavkom 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11. i 144/12., dalje: KZ/11.) i drugih, odlučujući o žalbama državnog odvjetnika, optužene ŽS i optuženog CV podnesenima protiv presude Županijskog suda u Varaždinu od 3. ožujka 2021., broj: K-12/2015-350, u sjednici održanoj 10. travnja 2024., u prisutnosti u javnom dijelu sjednice branitelja optuženog VS, odvjetnika Rajka Rudničkog,

p r e s u d i o  i  r i j e š i o  j e

I Prihvaća se žalba državnog odvjetnika, ukida se prvostupanjska presuda u oslobađajućem dijelu te se u tom dijelu predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

II Djelomično se prihvaća žalba optuženog ED, preinačuje se prvostupanjska presuda u osuđujućem dijelu u odluci o kazni na način da se optuženom ED za kazneno djelo iz članka 256. stavka 1. KZ/11. zbog kojeg je prvostupanjskom presudom proglašen krivim, na temelju članka 256. stavka 1. KZ/11. u vezi s člankom 48. stavkom 2. i člankom 49. stavkom 1. točkom 5. KZ/11. utvrđuje kazna zatvora u trajanju 4 (četiri) mjeseca, za kazneno djelo iz članka 312. stavak 1. i 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 110/97., 27/98., 50/00., 129/00., 51/01., 111/03., 190/03. – odluka Ustavnog suda, 105/04., 84/05., 71/06., 110/07., 152/08., 57/11. – dalje: KZ/97.) za koje je prvostupanjskom presudom proglašen krivim, na temelju članka 312. stavka 1. KZ/97. u vezi s člankom 57. stavkom 2. i 4. točkom a) KZ/97. utvrđuje se kazna zatvora u trajanju 2 (dva) mjeseca, za kazneno djelo iz članka 246. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11. zbog kojeg je prvostupanjskom presudom proglašen krivim, na temelju 246. stavka 2. KZ/11. u vezi s člankom 48. stavkom 2. i člankom 49. stavkom 1. točkom 4. KZ/11., utvrđuje se kazna zatvora u trajanju 8 (osam) mjeseci, za kazneno djelo iz članka 312. stavka 1. i 2. KZ/97. za koje je prvostupanjskom presudom proglašen krivim, na temelju članka 312. stavka 1. KZ/97. u vezi s člankom 57. stavkom 2. i 4. točkom a) KZ/97. utvrđuje se kazna zatvora u trajanju 4 (četiri) mjeseca, pa se optuženi ED uz primjenu članka 51. stavka 1. i 2. KZ/11. osuđuje na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju 1 (jedne) godine.

Na temelju članka 56. stavka 1. i 2. KZ/11. optuženom ED se izriče uvjetna osuda i određuje da se izrečena jedinstvena kazna zatvora neće izvršiti ako optuženik za vrijeme provjeravanja od tri (3) godine ne počini novo kazneno djelo te ako u skladu s člankom 56. stavkom 4. u vezi s člankom 62. stavkom 1. točkom 1. KZ/11. ispuni posebnu obvezu na način da u roku od 1 (jedne) godine od pravomoćnosti presude popravi štetu oštećenicima, trgovačkom društvu ..., [osobni identifikacijski broj], isplatom iznosa od 63.620,35 eura (479.346,78 kuna) sa zakonskim zateznim kamatama, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na iznos od 65.346,02 kn, tekućom od 17. kolovoza 2011. pa do isplate, na iznos od 65.346,02 kn, tekućom od 17. rujna 2011. pa do isplate, na iznos od 65.346,02 kn, tekućom od 18. listopada 2011. pa do isplate, na iznos od 65.346,02 kn, tekućom od 18. studenog 2011. pa do isplate, na iznos od 65.346,02 kn, tekućom od 18. prosinca 2011. pa do isplate, na iznos od 17.820,98 kn, tekućom od 18. siječnja 2012. pa do isplate, na iznos od 25.000,00 kn, tekućom od 22. siječnja 2013. pa do isplate, na iznos od 25.000,00 kn, tekućom od 9. veljače 2013. pa do isplate, na iznos od 25.000,00 kn, tekućom od 26. ožujka 2013. pa do isplate, na iznos od 25.000,00 kn, tekućom od 23. travnja 2013. pa do isplate, na iznos od 34.795,70 kn, tekućom od 14. svibnja 2013. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećane za pet postotnih poena, te Republici Hrvatskoj na način da uplati u korist državnog proračuna iznos od 18.857,19 eura (142.079,55 kuna) sa zakonskim zateznim kamatama po stopi propisanoj u članku 29. stavku 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08. i 125/11., dalje: ZOO) određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, i to na iznos od 22.977,58 kn, počevši od 31. ožujka 2010., na iznos od 29.451,19 kn, počevši od 30. travnja 2010., na iznos od 4.445,08 kn, počevši od 30. lipnja 2011., na iznos od 25.205,70 kn, počevši od 30. studenog 2011., pa do isplate, a sve to u roku 15 (petnaest) dana.

III U ostalom dijelu žalbe državnog odvjetnika i optuženog JS te žalba optužene ŽS odbijaju se kao neosnovane, te su u pobijanom, a neukinutom i nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Županijskog suda u Varaždinu od 3. ožujka 2021., broj: K- 12/2015-350 optužena ŽS proglašena je krivom pod točkom 1) izreke zbog počinjenja kaznenog djelo protiv gospodarstva – zlouporabe povjerenja u gospodarskom poslovanju, iz članka 246. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11., pod točkom 2) kaznenog djela protiv vjerodostojnosti isprava – krivotvorenje službene isprave iz članka 312. stavka 1. i 2. KZ/97., pod točkom 4) kaznenog djela protiv gospodarstva - pomaganje u utaji poreza ili carine iz članka 256. stavka 1. u vezi s člankom 38. KZ/11. i kaznenog djela protiv vjerodostojnosti isprava – krivotvorenje službene isprave iz članka 312. stavka 1. i 2. KZ/97., pod točkom 5) kaznenog djela protiv gospodarstva – pomaganje u zlouporabi povjerenja u gospodarskom poslovanju iz članka 246. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. i člankom 38. KZ/11., pod točkama 7.) kaznenog djela protiv gospodarstva – povrede obveze vođenja trgovačkih i poslovnih knjiga iz članka 248. KZ/11. te joj je za kazneno djelo iz točke 1) utvrđena kazna zatvora u trajanju 1 godine, za kazneno djelo iz točke 2) kazna zatvora u trajanju 6 mjeseci, za kazneno djelo iz članka 256. stavka 1. KZ/11. u vezi članka 48. stavka 1. i članka 49. stavka 1. točke 5. KZ/11. (točka 4) utvrđena je kazna zatvora u trajanju 5 mjeseci, a za kazneno djelo iz članka 312. stavka 2. KZ/97. je utvrđene kazna zatvora u trajanju 6 mjeseci, za kazneno djelo iz točke 5), na temelju članka 246. stavka 2. i članka 48. stavka 1. i članka 49. stavka 1. točke 4. KZ/11., utvrđena je kazna zatvora u trajanju 8 mjeseci i za kazneno djelo iz točke 8) utvrđena je kazna zatvora u trajanju 7 mjeseci, pa je na temelju članka 51. stavka 2. KZ/11. optužena ŽS osuđena na jedinstvena kazna zatvora u trajanju 1 godine i 7 mjeseci.

1.1. Na temelju odredbe članka 54. KZ/11. optuženoj ŽS je u izrečenu jedinstvenu kaznu zatvora uračunato vrijeme lišenja slobode i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 30. svibnja 2014. do 24. lipnja 2014.

2. Nadalje, optuženi ED je proglašen krivim pod točkom 4) zbog počinjenja kaznenog djela utaje poreza i carine iz članka 256. stavka 1. KZ/11. te mu je utvrđena kazna zatvora u trajanju 8 mjeseci i zbog kaznenog djela krivotvorenja službene isprave iz članka 312. stavka 1. KZ/97. za koje mu je utvrđena kazna zatvora u trajanju 8 mjeseci te pod točkom 5) zbog kaznenog djela zlouporabe povjerenja u gospodarskom poslovanju iz članka 246. stavka 2. KZ/11. za koje mu je utvrđena kazna zatvora u trajanju 1 godine i zbog kaznenog djela krivotvorenja službene isprave iz članka 312. stavka 2. KZ/97. za koje mu je utvrđena kazna zatvora u trajanju 10 mjeseci, pa je na temelju članka 51. stavka 2. KZ/11. osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju 1 godine i 3 mjeseca.

3. Na temelju odredbe članka 77. stavka 1. KZ/11. i članka 560. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj.: 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. – dalje: ZKP/08.) u vezi s člankom 77. stavkom 1. KZ/11., pod točkom I. utvrđeno je da iznos od 350.751,85 kuna (tristo pedeset tisuća sedamsto pedeset i jednu kunu i osamdeset i pet lipa) predstavlja imovinsku korist koju je optužena ŽS ostvarila počinjenjem kaznenog djela iz članka 246. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11. opisanim u točki 1), pod točkom III. naloženo optuženoj ŽS OIB: [osobni identifikacijski broj] da Republici Hrvatskoj isplati novčani iznos od 350.751,85 kuna (tristo pedeset tisuća sedamsto pedeset i jednu kunu i osamdeset i pet lipa) uplatom u korist državnog proračuna Republike Hrvatske u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude.

4. Na temelju odredbe članka 158. stavka 1. i 2. ZKP/08., u odnosu na kazneno djelo utaje poreza ili carine iz članka 256. stavka 1. KZ/11. iz točke 4) izreke, dosuđen je u cijelosti imovinskopravni zahtjev oštećene Republike Hrvatske te je naloženo optuženom ED, OIB: [osobni identifikacijski broj] da Republici Hrvatskoj naknadi štetu počinjenju kaznenim djelom iz članka 256. stavka 1. KZ/11. na način da uplati u korist državnog proračuna ukupni iznos od 142.079,55 kuna (sto četrdeset i dvije tisuće sedamdeset i devet kuna i pedeset i pet lipa) sa zakonskom zateznom kamatom po stopi propisanoj u članku 29. stavku 2. ZOO, određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, i to: na iznos od 22.977,58 kn, počevši od 31. ožujka 2010., na iznos od 29.451,19 kn, počevši od 30. travnja 2010., na iznos od 64.445,08 kn, počevši od 30. lipnja 2011. , na iznos od 25.205,70 kn, počevši od 30. studenog 2011., pa do isplate, a sve to u roku 15 dana.

4.1. Na temelju odredbe članka 158. stavka 1. i 2. ZKP/08. dosuđen je imovinskopravni zahtjev oštećenog društva ... za naknadu štete počinjene kaznenim djelom iz članka 246. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11. iz točke 5) izreke te je naloženo optuženom ED, OIB: [osobni identifikacijski broj], da oštećenom društvu ..., [osobni identifikacijski broj], na ime štete nastale zbog počinjenja kaznenog djela iz točke 5) isplati ukupni iznos od 479.346,78 kuna (četiristo sedamdeset i devet tisuća tristo četrdeset i šest kuna i sedamdeset i osam lipa) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na iznos od 65.346,02 kn, tekućom od 17. kolovoza 2011. pa do isplate, na iznos od 65.346,02 kn, tekućom od 17. rujna 2011. pa do isplate, na iznos od 65.346,02 kn, tekućom od 18. listopada 2011. pa do isplate, na iznos od 65.346,02 kn, tekućom od 18. studenog 2011. pa do isplate, na iznos od 65.346,02 kn, tekućom od 18. prosinca 2011. pa do isplate, na iznos od 17.820,98 kn, tekućom od 18. siječnja 2012. pa do isplate, na iznos od 25.000,00 kn, tekućom od 22. siječnja 2013. pa do isplate, na iznos od 25.000,00 kn, tekućom od 9. veljače 2013. pa do isplate, na iznos od 25.000,00 kn, tekućom od 26. ožujka 2013. pa do isplate, na iznos od 25.000,00 kn, tekućom od 23. travnja 2013. pa do isplate, na iznos od 34.795,70 kn, tekućom od 14. svibnja 2013. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećane za pet postotnih poena.

5. Nasuprot tome, na temelju članka 453. stavka 3. ZKP/08. optužena ŽS, optuženi CS, optuženi VS i optuženi LS oslobođeni su optužbe i to da bi optužena ŽS i optuženi CS pod točkom 2a) počinili kazneno djelo protiv gospodarstva, pomaganje u utaji poreza ili carine iz članka 256. stavka 1. u vezi s člankom 38. KZ/11. i pod točkom 3) kazneno djelo protiv gospodarstva, pomaganje u zlouporabi povjerenja u gospodarskom poslovanju iz članka 246. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. i člankom 38. KZ/11., optuženi VS da bi počinio pod točkom 2a) kazneno djelo protiv gospodarstva, utaja poreza ili carine iz članka 256. stavka 1. KZ/11. i kaznenog djela protiv vjerodostojnosti isprava – krivotvorenje službene isprave iz članka 312. stavka 1. i 2. KZ/97. te pod točkom 3) kazneno djelo protiv gospodarstva, zloporaba povjerenja u gospodarskom poslovanju iz članka 246. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11., optuženi LS da bi počinio pod točkom 2a) kazneno djelo protiv gospodarstva, utaja poreza ili carine iz članka 256. stavka 1. KZ/11. te kazneno djelo protiv vjerodostojnosti isprava, krivotvorenje službene isprave iz članka 312. stavka 1. i 2. KZ/11.

6. Na temelju članka 452. točke 3. ZKP/08. odbijena je optužba protiv optužene ŽS i optuženog BS i to da bi optužena ŽS počinila kazneno djelo protiv gospodarstva, utaju poreza ili carine iz članka 256. stavka 1. KZ/11. i kazneno djelo protiv vjerodostojnosti isprava, krivotvorenje službene isprave iz članka 312. stavka 1. i 2. KZ/97., a optuženi BS kazneno djelo protiv gospodarstva, pomaganje u utaji poreza ili carine iz članka 256. stavka 1. u vezi s člankom 38. KZ/11. i kazneno djelo protiv vjerodostojnosti isprava, krivotvorenje službene isprave iz članka 312. stavka 2. u vezi sa stavkom 1.KZ/97.

6.1. Na temelju odredbe članka 158. stavka 3. ZKP/08. oštećena Republika Hrvatska je sa imovinskopravnim zahtjevima za naknadu štete u iznosu od 97.359,00 kuna (devedeset sedam tisuća tristo pedeset devet kuna) postavljenom prema optuženom VS te u iznosu od 24.035,00 kuna (dvadeset četiri tisuće trideset pet kuna) postavljenom prema optuženicima VS i IS upućena na parnicu.

6.2. Na temelju odredbe članka 158. stavka 3. ZKP/08. oštećena Republika Hrvatska je s imovinskopravnim zahtjevom za naknadu štete u iznosu od 101.200,00 kuna (sto jedna tisuća dvjesto kuna) postavljenom prema optuženoj ŽS u vezi kaznenog djela iz točke 6. upućena na parnicu.

6.3. Na temelju odredbe članka 560. stavka 3. ZKP/08. odbijeni su prijedlozi za oduzimanje imovinske koristi prema optuženom CS u iznosu od 15.595,08 kuna (za kazneno djelo iz točke 2a), prema optuženom VS u iznosu od 40.000,00 kuna (za kazneno djelo iz točke 3), prema optuženom CS u iznosu od 19.500,00 kuna (kazneno djelo iz točke 3), prema optuženom ED u iznosu od 479.346,78 kuna (kazneno djelo iz točke 5).

6.4. Na temelju odredbe članka 148. stavka 1. ZKP/08. naloženo je optuženom ED naknaditi polovinu troškova financijskog vještačenja iz članka 145. stavka 2. točke 1. ZKP/08. u iznosu od 11.186,25 kuna (jedanaest tisuća sto osamdeset šest kuna i dvadeset pet lipa) te paušalni trošak iz članka 145. stavka 2. točke 6. ZKP/08. u iznosu od 2.000,00 (dvije tisuće) kuna, dok je optužena ŽS, na temelju odredbe članka 148. stavka 6. ZKP/08. u cijelosti oslobođena obveze plaćanja troškova ovog kaznenog postupka.

6.5. Na temelju odredbe članka 149. stavka 1. ZKP/08. određeno je da troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. do 5. ZKP/08. te nužni izdaci optuženih CS, VS, LS i BS, nužni izdaci i nagrada njihovih branitelja, padaju na teret proračunskih sredstava.

7. Protiv te presude žale se državni odvjetnik i optužena ŽS i optuženi ED.

7.1. Državni odvjetnik se žali zbog odluke o kazni u odnosu na osuđujući dio presude te zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja te odluke o imovinskopravnom zahtjevu i o oduzimanje imovinske koristi u odnosu na oslobađajući dio, s prijedlogom da Visoki kazneni sud Republike Hrvatske na temelju članka 486. stavka 1. ZKP/08. preinači presudu Županijskog suda u Varaždinu broj K-12/2015. od 3. ožujka 2021. u dijelu kojem je odlučeno o kaznama te da optuženoj ŽS i optuženom ED izrekne kazne zatvora u duljem trajanju te da, na temelju članka 483. stavka 1. i članka 484. stavka 2. ZKP/08., presudu Županijskog suda u Varaždinu broj K- 12/2015. od 3. ožujka 2021. ukine u oslobađajućem dijelu te u odlukama o odbijanju prijedloga za oduzimanje imovinske koristi i o imovinskopravnom zahtjevu s kojima je oštećena Republika Hrvatska upućena u parnicu te uputi predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

7.2. Optužena ŽS se žali po braniteljici, odvjetnici Nedi Janus, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog odluke o kazni, s prijedlogom da Visoki kazneni sud Republike Hrvatske preinači presudu Županijskog suda u Varaždinu broj K-12/2015. od 3. ožujka 2021. na način da optuženu ŽS oslobodi od optužbe za kaznena djela koja su joj stavljena na teret, podredno da joj izrekne blažu kaznenopravnu sankciju ili da pobijanu presudu ukine i vrati na ponovni postupak.

7.3. Žalbu protiv prvostupanjske presude optuženi ED podnio je po "odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Volić & Ružička & Cabadaj Cafuta d.o.o., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava, zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog odluke o kaznenoj sankciji", s prijedlogom da Visoki kazneni sud Republike Hrvatske sud pobijanu presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, odnosno podredno u smislu žalbenih navoda optuženika, da se optuženika u cijelosti oslobodi od odgovornosti za predmetna kaznena djela.

8. Odgovore na žalbu državnog odvjetnika podnijeli su optuženi SS, optuženi CS i optuženi LS.

9. U skladu s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08. spis je, prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

10. O sjednici drugostupanjskog vijeća obaviješteni su na njihovo traženje, optuženi VS i njegov branitelj, odvjetnik Rajko Rudnički te državni odvjetnik. Sjednici vijeća prisustvovao je branitelj optuženika, odvjetnik Rajko Rudnički, dok nisu pristupili zamjenik Glavne državne odvjetnice Republike Hrvatske i optuženi VS, koji su o održavanju sjednice uredno obaviješteni, pa je sjednica vijeća održana u njihovoj odsutnosti u smislu članka 475. stavka 3. ZKP/08.

11. Žalbe državnog odvjetnika i optuženog ED su djelomično osnovane, dok žalba optužene ŽS nije osnovana.

U odnosu na presudu

12. Pobijajući prvostupanjsku presudu optužena ŽS tvrdi da je ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. jer prvostupanjski sud nije iznio razloge za odbijanje dokaznog prijedloga da se u svojstvu svjedoka ispita HS. Međutim, protivno tvrdnji žaliteljice, prvostupanjski sud je u prvom odlomku na strani 16 prvostupanjske presude iznio razloge zbog kojih je odbio ispitivanje predloženog svjedoka, koji razlozi su jasni i dostatni, slijedom čega nije ostvarena bitna povreda na koju ukazuje optužena ŽS.

12.1. Isti vid bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. ističe optuženica tvrdeći da su razlozi o tome da je bila stvarni voditelj poslovanja društva ... nejasni i proturječni. Međutim, protivno toj tvrdnji optužene ŽS, imajući u vidu da je prvostupanjski iznio jasne, dostatne i neproturječne razloga zbog kojih smatra da je optužena ŽS bila stvarni voditelj poslovanja trgovačkog društva ..., to nije ostvarena ta bitna povreda odredaba kaznenog postupka. Činjenica što se optužena ŽS ne slaže s tim zaključkom prvostupanjskog suda predstavlja žalbenu osnovu pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja o čemu će biti riječi u nastavku ovog obrazloženja.

12.2. Nije počinjena ni bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. jer da nije jasno je li optužena ŽS izradila sporne račune iz točke 2) izreke presude ili jer je te račune uporabila u poslovanju. Naime, iz izreke proizlazi da se istoj stavlja na teret da je ispostavila/izdala račune drugim trgovačkim društvima i to kao direktorica trgovačkog društva ..., što podrazumijeva njihovo sastavljanje, unošenje sadržaja i predaju drugoj pravnoj osobi. Stoga nema riječi o proturječju i nejasnoći tog dijela izreke. Pritom pitanje je li doista optužena ŽS unijela sadržaj u te račune, je li taj sadržaj istinit ili nije predstavlja činjenično pitanje, na koji žalbeni prigovor će se odgovoriti u okvire odgovarajuće žalbene osnove pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

12.3. Nadalje, optužena ŽS tvrdi da se na stranici 37 prvostupanjske presude navodi da je u sporne fakture unijela neistinite podatke o isporuci robe i izvođenju radova, cijeni za isporučenu robu odnosno izvedene radove te iskazani porez na dodanu vrijednost, koji se podaci ne nalaze u činjeničnom opisu kaznenog djela opisanog pod točkom 2) izreke. No protivnoj toj tvrdnji žaliteljice u činjeničnom opisu kaznenog djela opisanog pod točkom 2) sadržani su podaci na koje ukazuje žaliteljica jer je razvidno na koju se robu odnosno uslugu odnosi račun, koja je njihova cijena i koji iznos predstavlja porez na dodanu vrijednost. Stoga nije u pravu optužena ŽS da postoji proturječje između izreke i obrazloženja jer nije jasno koji su to neistiniti podaci uneseni u sporne račune.

12.4. Bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. optužena ŽS nalazi u proturječju izreke u odnosu na činjenični opis kaznenog djela pod točkom 5) izreke ističući da činjenični opis iz točke 5) upućuje na račune iz točke 5), što je točno, međutim očito je riječ o omašci u pisanju koja ne čini nerazumljivim izreku, jer je očito riječ o računima iz točke 4) izreke presude, imajući u vidu broj računa i iznos na koji glasi. Stoga nije ostvarena označena bitna povreda odredaba kaznenog postupka.

12.5. Ispitujući prvostupanjsku presudu u osuđujućem dijelu, po službenoj dužnosti u skladu s odredbom članka 475. stavka 1. točke 1. i 2. ZKP/08., drugostupanjski sud nije našao da bi bila ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka, a ni povreda kaznenog zakona na štetu optuženika.

13. Osporavajući zaključak prvostupanjskog suda da je optužena ŽS bila i stvarni voditelj trgovačkog društva ... tvrdi da iz iskaza svjedokinje OS proizlazi da je na zahtjev optužene ŽS izradila nekoliko faktura za prodaju kukuruza i ugostiteljske opreme jer optuženica niti ne zna izraditi fakturu. Međutim, činjenica da određena osoba ne zna napisati račun na način da na odgovarajuća mjesta upiše odgovarajući sadržaj, ne znači da ta ista osoba ne može biti stvarni voditelj trgovačkog društva jer upravo taj zadatak popunjavanja računa prepušta stručnoj osobi što je u konkretnom slučaju učinila i optužena ŽS za koju je knjigovotkinja NS ispisivala račune.

13.1. Optužena ŽS ističe da nije postojala namjera da u službenu ispravu unese neistiniti sadržaj jer "su ZS i VS od nje tražili da za njih kupi kukuruz kojeg će nakon nekog vremena od nje otkupiti jer da imaju probleme oko kupnje robe" te da su "poslove oko uređenja kafića dogovarali HS i ĆS". Međutim, tu tvrdnju ne potvrđuje niti jedan svjedok niti postoji dokumentacija o ulazu i izlazu robe, pri čemu s pravom prvostupanjski sud uzima u obzir predmet poslovanja trgovačkog društva ... i činjenicu da to trgovačko društvo nije imalo zaposlene radnike, što je potpuno i pravilno utvrdio prvostupanjski sud i zaključio da je optužena ŽS znala u koju svrhu izdaje račune prema trgovačkim društvima ... i ...

13.2. Nadalje, pobijajući zaključak prvostupanjskog suda da je optužena ŽS bila stvarna voditeljica trgovačkih društava ... i ... ponavlja tvrdnje da su stvarni voditelji poslovanja trgovačkih društava bili ĆS, HS i PS, objašnjavajući da je PS spomenula tek u stadiju glavne rasprave jer je riječ o njezinoj prijateljici iz djetinjstva koju je htjela zaštititi, ističe da je po nalogu tih osoba odlazila u FINA-u, banku, podizala novac i predavala ga tim osobama, da je od PS dobivala novac za kupnju robe, da nije znala sačiniti račun, da nije raspolagala pečatom društva.

13.3. Međutim, prvostupanjski sud je s pravom otklonio te tvrdnje optužene ŽS imajući u vidu iskaz svjedokinje NS prema kojoj je upravo žaliteljica dolazila k njoj s uputama koje račune izdati na koji iznos i za koju robu, pri čemu je na upozorenje ove svjedokinje, knjigovotkinje NS o nastanku porezne obveze, optužena ŽS izrazila spremnost u rješavanju istih, da je redovito donosila poslovnu dokumentaciju, da je u svojoj obrani navela da je optuženom ED izdavala račune jer mu je trebalo robe, a da robu nisu izdali HS i ĆS, da je optuženog ED povezala s PS i TS. Optuženi ED spominje pritom da je isporuke alata i zaštitne opreme dogovarao upravo s optuženom ŽS, što je njoj platio na ruke. Stoga i prema ocjeni drugostupanjskog suda nije prihvatljiva tvrdnja žaliteljice da nije bila stvarni voditelj poslovanja trgovačkih društava ... i ..., s obzirom na njezinu uključenost u poslovanje tih društava. Jednako tako s pravom prvostupanjski sud svoj zaključak o tome da je optužena ŽS bila stvarna voditeljica trgovačkih društava temelji na iskazima svjedoka MS, FS i ĐS koji su naveli da im se upravo optužena ŽS javljala vezano za prodaju poslovnih udjela, za kupnju poslovnih udjela, zakup poslovnog prostora, određivanje sjedišta trgovačkog društva. Pri takvom stanju stvari žaliteljica nije s uspjehom dovela u pitanje zaključak prvostupanjskog suda da je svjedok KS u svom iskazu naveo da je u vezi iznajmljivanja skladišnog prostora razgovarao s TS, kao direktorom trgovačkog društva ..., s obzirom na nespornu činjenicu da je HS direktor tog društva bio od 19. srpnja 2012. do 26. travnja 2018., a do tada je to bila optužena ŽS. Pritom žaliteljica ispušta iz vida da ovaj svjedok ispitan na raspravi nije odredio ni mjesec ni godinu u kojem je kontaktirao HS, pa imajući u vidu da je HS, prema tvrdnji ovog svjedoka obavljao formalno-pravne radnje prijave i odjave za ovog svjedoka za zaključiti je da je to mogao odraditi kad je doista i postao direktorom društva ... Stoga, ovom tvrdnjom optužene ŽS, nije doveden u pitanje naprijed navedeni zaključak prvostupanjskog suda da je optužena ŽS bila stvarna voditeljica trgovačkog društva ... Takav zaključak nije doveden u pitanje niti tvrdnjom da su svjedoci MS, DS i FS u svojim iskazima spomenuli jednu odnosno dvije muške osobe koje su upravo zajedno s optuženom ŽS sudjelovale o prijenosu poslovnih udjela trgovačkog društva ... a zatim i ... Jednako tako s pravom je prvostupanjski sud neprihvatljivim i usmjerenim na isključenje krivnje ocijenio tvrdnje optužene ŽS koja je najprije kao osobe koje su stvarno vodile trgovačka društva čiji je bila direktor označila HS i ES, a u stadiju rasprave i PS i to nakon njezine smrti, opravdavajući isto činjenicom da je njezina prijateljica iz djetinjstva, što pored svih naprijed navedenih utvrđenja u uključenosti u poslovanje društva, nije ni životno ni logično i očito usmjereno na otklanjanje kaznene odgovornosti.

14. Optuženi ED pobijajući prvostupanjsku presudu osporava zaključak prvostupanjskog suda da računi koje su trgovačka društva ... i ... izdali za izvođenje građanskih radova, kupnju namještaja, zaštitne opreme i alata izdala trgovačkom društvu ..., čiji je direktor optuženi ED, nisu stvarni, odnosno da ih nije pratila i isporuka robe i usluga iako ih je podmirio plaćanjem na ruke optuženoj ŽS, pri čemu mu zaštitna oprema i alat nije isporučen. Time optuženik ističe žalbenu osnovu pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, iako u uvodu žalbe navodi da se žali i zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, koju međutim ne obrazlaže. Ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti u skladu s člankom 476. stavkom 1. točkom 1. ZKP/08., nisu utvrđene bitne povrede odredaba kaznenog postupka na koje sud pazi po službenoj dužnosti.

14.1. Međutim, iako se način na koji optuženi ED objašnjava slijed u poslovnom odnosu između trgovačkih društava ... i ..., čija je direktorica optužena ŽS, izolirano promatrano ukazuje mogućim, okolnosti tog poslovnog odnosa koje je potpuno i pravilno utvrdio prvostupanjski sud, upućuju na suprotan zaključak, odnosno da je riječ o fiktivnim računima pri čemu je optuženi ED za navodno plaćanje dva računa podigao s računa društva ... iznos koji nije utrošio za poslovanje tog društva. Tako je sud prvog stupnja utvrdio da je u cijelosti izostala dokumentacija koja prati ulaz i izlaz robe koja je predmet tih računa, da trgovačka društva čija je direktorica optužena ŽS nisu imala radnike, da su ovi optuženici u to vrijeme bili u ljubavnoj vezi pri čemu se u svojim iskazima razilaze tako da optužena ŽS tvrdi da je optuženog ED uputila na druge osobe HS i ES radi isporuke robe, dok optuženi ED te osobe uopće ne spominje, da optuženi ED, iako tvrdi da je platio račune trgovačkom društvu ..., a roba mu nije isporučena, iste nije stornirao niti je protiv ikoga pokrenuo ikakav postupak, što se ne čini životnim i logičnim. Ovo posljednje tim više uzme li su u obzir tvrdnja optuženog ED da je inače poslovni čovjek, koji zapošljava desetke radnika, s podružnicom u SR Njemačkoj, slijedom čega nije prihvatljiva tvrdnja da su radovi obavljeni i roba isporučena jer osim računa za isto i isplatnica, ne postoji niti jedan drugi dokaz koji govori u prilog tvrdnji optuženog ED, npr. radnika koji su obavljali građevinske radove ili kojima su bili namijenjen alat i oprema koju je optuženik plaćao optuženoj ŽS na ruke. Pritom ni svjedokinja US, knjigovotkinja u trgovačkom društvu ..., ne tvrdi da je uz račun za izvođenje građevinskih radova postojao popis radova koje je trebalo izvesti i tko ih je izveo niti da je uz račun postojala popratna dokumentacija o isporuci, niti joj je poznato je li isporučena roba po druga dva računa za koje postoje isplatnice. Stoga i prema ocjeni drugostupanjskog suda, uzimajući u obzir činjenicu da je trgovačko društvo ... u sporno vrijeme već bilo u financijskim teškoćama, što tvrde i optuženik i svjedokinja US, u to se može uklopiti i postupanje na način koji se optuženom ED stavlja na teret u cilju premošćivanja takvog stanja.

15. Slijedom izloženoga, s obzirom na to da je je prvostupanjski sud potpuno i pravilno utvrdio činjenice, to je donio i pravilan zaključak o kaznenopravnoj odgovornosti ovih optuženika.

16. Optužena ŽS i optuženi ED te državni odvjetnik žale se zbog odluke o kazni. Državni odvjetnik smatra da je sud prvog stupnja optuženicima ŽS i ED izrekao preblagu kaznu, dok optuženici predlažu da im se izrekne blaža kazna.

16.1. Međutim protivno tvrdnji državnog odvjetnika i optužene ŽS, ispitavši u svjetlu ovako suprotstavljenih stajališta stranaka izrečenu kaznu, drugostupanjski sud ocjenjuje da je prvostupanjski sud pravilno i u potpunosti utvrdio sve okolnosti koje su, u smislu članka 47. stavka 1. KZ/11., od utjecaja da kazna po vrsti ili mjeri bude lakša ili teža za počinitelja, te utvrdio pojedinačne kazne za svako kazneno djelo koja je primjerena utvrđenim olakotnim i otegotnim okolnostima te da će se izrečenom jedinstvenom kaznom zatvora u trajanju 1 godine i 7 mjeseci, uzimajući u obzir ličnost optuženice i vrstu i broj počinjenih kaznenih djela ostvariti svrha kažnjavanja, u smislu specijalne i generalne prevencije na način da se utječe na optuženicu, ali i na sve ostale članove društvene zajednice, da ne čine kaznena djela i da shvate da je činjenje kaznenih djela društveno neprihvatljivo i pogibeljno, a kažnjavanje počinitelja opravdano i pravedno, te da upuštanje u poduzetništvo nameće dužnost savjesnog i poštenog postupanja u odnosu na sve sudionike uz poštivanje važećih propisa. Izrečena kazna sadrži i dostatnu moralnu i društvenu osudu za zlo koje je optužena ŽS počinjenjem ovih kaznenih djela prouzročila, a njome će se istovremeno jačati povjerenje građana u pravni poredak koji je utemeljen na vladavini prava te da je bilo koji način zaobilaženja važećih propisa u poduzetništvu u cilju stjecanja imovinske koristi nedopušten i kažnjiv. Iako prvostupanjski sud nije izričito naveo da uzima u obzir i protek vremena od počinjenja kaznenih djela, ocjena je drugostupanjsko suda da je ta okolnost ne utječe na izbor vrste i mjere kazne, imajući u vidu visinu svake pojedinačne utvrđene kazne i raspon kazne za svako djelo te visine izrečene jedinstvene kazna zatvora primjenom odredbi o stjecaju ukupno šest kaznenih djela.

17. Nasuprot tome, u pravu je optuženi ED da je prvostupanjski sud precijenio otegotne okolnosti i podcijenio olakotne izrekavši mu jedinstvenu bezuvjetnu kaznu zatvora. Naime, ocjena je drugostupanjskog suda da činjenica proteka vremena od počinjenja kaznenih djela od gotovo 15 godina zbog kojih je optuženi ED proglašen krivim čemu optuženik nije pridonio, činjenica da optuženi ED nije osuđivan ni prije ni nakon počinjenja kaznenih djela zbog kojih je proglašen krivim u ovom kaznenom postupku niti se protiv njega vodi drugi kazneni postupak, iako je riječ o poduzetniku u dobi od 52 godine, slijedom čega očito postupanje zbog kojeg je proglašen krivim predstavlja iznimku od savjesnog i poštenog postupanja u gospodarskom poslovanju. K tome, drugostupanjski sud je imao u vidu da, iako je optuženi ED osuđen zbog četiri kaznena djela da su ta kaznena djela nerazdvojivo povezana i riječ je o poslovnoj suradnji trgovačkog društva čiji je direktor bio optuženik s dvama trgovačkim društvima čija je direktorica bila optužena ŽS i protupravnim postupanju u vezi knjiženja četiriju računa i plaćanju dvaju računa, za koje je utvrđeno da nije bilo stvarno te je oštećen Državni proračun Republike Hrvatske i trgovačko društvo ..., za razliku od protupravnog postupanja optužene ŽS koje je uključivalo i druga trgovačka društva. Stoga, drugostupanjski sud smatra da unatoč brojnosti radnji krivotvorenja (knjiženja četiriju računa i sačinjavanja 12 isplatnica) te visine štete koja je nastala oštećenicima Republici Hrvatskoj i trgovačkom društvu ..., da utvrđene okolnosti predstavljaju naročito izražene olakotne okolnosti koja opravdavaju utvrđivanje kazni zatvora ispod najmanje mjere kazne za svako kazneno djelo za koje je optuženi ED proglašen krivim, primjenom odredbi o ublažavanju kazni iz KZ/97. (sudsko ublažavanje kazne) i odredbi o ublažavanju kazni iz KZ/11. Tako je za kazneno djelo krivotvorenja službene isprave (točka 4) izreke pobijane presude) optuženiku utvrđena kazna zatvora u trajanju 2 mjeseca, a za istovrsno kazneno djelo opisano pod točkom 5) izreke pobijane presude utvrđena je kazna zatvora u trajanju 4 mjeseca, imajući u vidu broj radnji krivotvorenja, što je kao kriterij s pravom uzeo i prvostupanjski sud. Za kazneno djelo utaje poreza i carine utvrđena je kazna zatvora u trajanju 4 mjeseca, a za kazneno djelo zlouporabe povjerenja u gospodarskom poslovanju utvrđena je kazna zatvora u trajanju 8 mjeseci, dakle kazna zatvora više od najmanje mjere kazne primjenom odredi o ublažavanju kazne iz članka 57. KZ/11., imajući u vidu visinu štetu koja je nastala oštećenicima. Potom je primjenom članka 51. stavka 1. i 2. KZ/11. optuženom ED izrečena jedinstvena kazna zatvora u trajanju 1 godine, uzimajući u obzir ličnost optuženika, a osobito odnos između počinjenih kaznenih djela te je primijenjena uvjetna osuda na način da se izrečena jedinstvena kazna zatvora neće izvršiti ako optuženi ED u vremenu provjeravanja od 3 godine ne počini novo kazneno djelo te ako u roku od 1 godine od pravomoćnosti presude popravi štetu pričinjenu kaznenim djelom na način da Republici Hrvatskoj plati iznos od 18.857,19 eura (142.079,55 kuna) sa zakonskim zateznim kamatama te trgovačkom društvu ... iznos od 63.620,35 eura (479.346,78 kuna) sa zakonskim zateznim kamatama, na način određen u prvostupanjskoj presudi i fiksnom tečaju konverzije. Naime, ocjena je Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske da će se i bez izvršenja kazne zatvora ostvariti svrha kažnjavanja uz obvezu da se popravi šteta pričinjena kaznenim djelima pod prijetnjom izvršenja kazne, i to kako u smislu specijalne tako i generalne prevencije, jer je za očekivati da će optuženi ED postupiti po pravomoćnoj presudi, imajući u vidu njegovu inače usklađenost sa zakonom. Jednako tako, nalaganjem popravljanja štete pod prijetnjom izvršenja utjecati će se na sve članove društvene zajednice, no osobito poduzetnike da postupanje protivno važećim pravilima koja uređuju poduzetništvo nije isplativo te je kažnjivo i opterećujuće u vidu vođenja kaznenih postupka i troškova koji su s istim povezani.

17.1. Optuženi ED žali se i zbog odluke o imovinskopravnom zahtjevu koji je dosuđen trgovačkom društvu ... i Republici Hrvatskoj, tvrdeći da je sporan iznos štete te zakonska zatezna kamata koja je zbog dugotrajnosti postupka premašila iznos štete. Međutim, optuženi ED u žalbi ničim ne dovodi u pitanje iznos štete, koji je utvrđen financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem, osim općenitom tvrdnjom da se računi nisu provjeravali detaljno. U odnosu na visinu zakonskih zateznih kamata valja istaknuti da iste teku od nastanka štete te ovise o trenutku namirenja štete koje nije ovisno o okončanju bilo kaznenog ili parničnog postupka, jer isti ne priječe dužnika da ispuni svoju obvezu dobrovoljno i prije donošenja sudske odluke. Stoga žalbom optuženika nije s uspjehom u sumnju dovedena odluka prvostupanjskog suda o imovinskopravnom zahtjevu.

17.2. S obzirom da je prihvaćena žalba optuženog ED zbog odluke o kazni, to žalba državnog odvjetnika, kojom predlaže izricanje strože kazne nije osnovana.

U odnosu na rješenje

18. Državni odvjetnik žalbom pobija presudu u oslobađajućem dijelu ističući žalbenu osnovu pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja u odnosu na optužene ŽS, CS, VS i LS. S pravom. Naime, ocjena je drugostupanjskog suda da prvostupanjski sud nije pažljivo ocijenio ulogu optuženog LS i optuženog VS u vođenju poslovanja trgovačkih društava ... i ..., koji su u sudskog registru upisani kao odgovorne osobe. Državni odvjetnik za sada s pravom upire na dijelove obrane ovih optuženika iz kojih proizlazi da su ipak bili upućeni u rad trgovačkih društva uz svoju majku odnosno punicu ZS. Tako je optuženi LS u svojoj obrani predložio da plati uskraćeni porez, istaknuo da je poslovanje trgovačkog društva ... „krenulo nizbrdo“, te je radi rješavanja poteškoća u poslovanju povezao optuženog CS sa ZS. Iz navedenoga, s pravom državni odvjetnik dovodi u pitanje zaključak suda prvog stupnja da se optuženi LS nije smatrao odgovornim za vođenje trgovačkog društva. Optuženi CS ističe da je se obratio optuženom ČS radi vraćanja pozajmice koji ga je pak uputio na optuženog VS, koji je na ime duga isporučio kukuruz. Slijedom izloženoga, s obzirom na čvrste i bliske veze između optuženika (ČS, SS i pok. ZS), koji su članovi obitelji, i koji su očito na neki način bili upoznati s okolnostima u kojima posluju trgovačka društva ... i ... (poslovni razlozi, brakorazvodni postupak ZS), s uspjehom državni odvjetnik dovodi u pitanje zaključak prvostupanjskog suda da optuženi Ž i optuženi VS predstavljaju tzv. slamnatog čovjeka i da je isključivo pok. ZS vodila trgovačka društva, i pored iskaza svjedokinje RS, knjigovotkinje i obrane pok. ZS iznijete tijekom istrage, koju treba također pažljivije cijeniti s obzirom da je riječ o majci i punici optuženika, na što također ukazuje državni odvjetnik. Slijedom navedenoga valjalo je prihvatiti žalbu državnog odvjetnika te ukinuti prvostupanjsku presudu u tom dijelu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

18.1. S obzirom na prethodno izneseno dovedena je u pitanje i krivnja optužene ŽS i optuženog CS i uloga supočinitelja kaznenih djela koja se stavljaju na teret optuženom VS i optuženom IS slijedeći načelo akcesornosti, pa je valjalo ukinuti i oslobađajuću presudu i u odnosu na njih prihvaćanjem žalbe državnog odvjetnika. Pritom valja imati na umu da kaznenu odgovornost pomagatelja ili poticatelja ipso facto ne isključuje smrt počinitelja kaznenog djela jer je sud dužan utvrditi sadrže li radnje počinitelja obilježja kaznenog djela i jesu li protupravne i kažnjive. Naime, u kontekstu načela tzv. limitirane akcesornosti koji proizlazi iz članka 39. stavka 1. KZ/11., krivnja sudionika (pomagača i poticatelja) ovisi o kaznenom djelu počinitelja osnovnog kaznenog djela, ali i kada iz određenih razloga (npr. smrti ili drugog razloga) počinitelj ne bude kaznenopravno odgovoran, pomagač i poticatelj odgovaraju u granicama svoje krivnje. Stoga nema zakonskih zapreka da se u određenim, specifičnim situacijama, kazneni postupak vodi i okonča u odnosu na sudionike postupka koji imaju status pomagača ili poticatelja, a da se pri tome istovremeno ne vodi kazneni postupak i u odnosu na same počinitelje odnosno izvršitelje tog kaznenog djela, što i ovdje može biti slučaj ovisno u utvrđenjima prvostupanjskog suda u ponovljenom postupku o tome tko su bili stvarni voditelji poslovanja trgovačkih društva ... i ...

18.2. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će otkloniti dvojbe na koje mu je ukazano, te će ponovno izvesti već izvedene dokaze, a po potrebi i druge, te će nakon savjesne i brižljive ocjena svakog dokaza pojedinačno i u međusobnoj vezi donijeti odluku o krivnji optuženog VS, optuženog ČS, optužene ŽS i optuženog CS, što će valjano i dostatno obrazložiti.

19. Iz svih naprijed navedenih razloga, na temelju članka 486. stavka 1., članka 483. i članka 482. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci.

Zagreb, 10. travnja 2024.

Predsjednik vijeća:

Tomislav Juriša