REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-553/2023-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Pajalića člana vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i Željka Šarića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Đ. Đ. G. d.d., S. B., OIB: … , zastupanog po punomoćnici J. L., odvjetnici u S. B., protiv tuženika GRAD SLAVONSKI BROD, S. B., OIB: … , zastupanog po punomoćnici I. Đ. V., odvjetnici u S. b., radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-2682/2022-2 od 19. srpnja 2022., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Osijeku, Stalne službe u Slavonskom brodu broj P-4/2021-40 od 11. travnja 2022., u sjednici održanoj 10. travnja 2024.,
r i j e š i o j e:
I. U pobijanom dijelu kojim je prihvaćen zahtjev tužitelja, te u odluci o troškovima postupka, ukida se presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-2682/2022-2 od 19. srpnja 2022. i predmet u ovom dijelu vraća drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
II. O troškovima revizijskog postupka odlučiti će se u konačnoj odluci.
Obrazloženje
1. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženika i potvrđena prvostupanjska presuda kojom je prihvaćen alternativni zahtjev tužitelja na utvrđenje da je tužitelj stekao pravo vlasništva na suvlasničkom dijelu 1/44 nekretnine označene kao k. č. br. … , stambena zgrada br. 10. u naselju S. I. sa 360 m2, z. u. 12073, k. o. S. B., te zahtjev za upis stečenog prava u zemljišne knjige. Odlukom o troškovima postupka svaka stranka snosi svoje troškove.
2. Rješenjem ovog suda broj Revd-5127/2022-2 od 14. ožujka 2023., tuženiku je dopuštena revizija protiv drugostupanjske presude zbog pravnog pitanja:
„Može li trgovačko društvo nastalo pretvorbom, kao pravni slijednik društvenog poduzeća koje nije bilo nositelj prava upravljanja, korištenja i raspolaganja određenom nekretninom, steći prvo vlasništva te nekretnine dosjelošću prije izvršene pretvorbe, odnosno računa li se u rok dosjelosti i vrijeme koje je proteklo prije izvršene pretvorbe (vrijeme kada je stvar bila u društvenom vlasništvu, a pravni prednik nije mogao biti nositelj prava vlasništva po bilo kojoj osnovi, već je mogao stjecati samo pravo upravljanja, korištenja i raspolaganja)?“.
3. Protiv drugostupanjske presude u dijelu kojim je prihvaćen zahtjev tužitelja tuženik je zbog prethodno naznačenog pitanja podnio reviziju iz čl. 382. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.
4. Na reviziju nije odgovoreno.
5. Revizija je osnovana.
6. Prema odredbi čl. 391. st. 3. ZPP-a, u povodu revizije iz čl. 382. ZPP-a revizijski sud ispituje pobijanu odluku samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.
7. Predmet spora je zahtjev tužitelja na utvrđenje prava vlasništva nad nekretninom, koji zahtjev temelji na pravnom osnovu stečenog prava vlasništva građenjem, pretvorbom i dosjelošću.
8. Nižestupanjska presuda temelji se na činjeničnom utvrđenju: - da je prednik tužitelja poduzeće SOUR Đ. Đ. na predmetnoj nekretnini 1970. izgradio zgradu, tako da je predmetni stan na 82. etaži zgrade od 1970 bio u poštenom posjedu prednika tužitelja, odnosno tužitelja, sve do podnošenja tužbe u ovoj pravnoj stvari, - da je na predmetnoj nekretnini u zemljišnim knjigama bilo upisano društveno vlasništvo s pravom korištenja Državnog sekretarijata za narodnu obranu, a od 1991. godine da je bilo upisano društveno vlasništvo s pravom korištenja pravnog prednika tuženika, a zatim pravo vlasništva tuženika.
9. Polazeći od činjenice da je pravni prednik tužitelja, a potom tužitelj, bio u poštenom posjedu nekretnine od 1976. pa do 1997. godine (više od 20 godina) drugostupanjski sud zaključuje da je tužitelj stekao pravo vlasništva dosjelošću pozivajući se na odluke Europskog suda za ljudska prava i Vrhovnog suda Republike Hrvatske iz kojih proizlazi da se na nekretninama u društvenom vlasništvu moglo steći pravo vlasništva dosjelošću.
10. Pri tom nižestupanjski sud pravilno ističe da se na nekretninama u društvenom vlasništvo moglo pod određenim pretpostavkama steći pravo vlasništva dosjelošću u primjeni odredbe čl. 388. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17 - dalje: ZV) ako su pretpostavke stjecanja prava vlasništva dosjelošću bile ispunjene do trenutka kada je objavljena odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske (U-I-58/1997, U-I-1235/1997 od 17. studenog 1999., - "Narodne novine" broj 137/99 od 4. prosinca 1999.) kojom je ukinuta navedena odredba (dakle, citirajući pravno shvaćanje iznijeto u odluci Europskog suda za ljudska prava u predmetu Trgo protiv Republike Hrvatske, zahtjev broj 35298/04, te naknadno u predmetima Jakeljić protiv Republike Hrvatske, Radomilja i drugi protiv Republike Hrvatske i Gashi protiv Republike Hrvatske, te odluke ovog revizijskog suda broj Rev-2776/16 od 29. siječnja 2019. i dalje).
11. Međutim, tuženik, u odnosu na pitanje koje je rješenjem ovog suda broj Revd- 5127/2022-2 od 14. ožujka 2023. dopušteno, reviziju temelji na razlozima da je prednik tužitelja od 1976. do završene pretvorbe bio društvena organizacija udruženog rada, te da shodno odredbama u to vrijeme važećeg čl. 1. i čl. 12. Zakona o udruženom radu (Sl. l. broj: 53/76, 67/83, 85/87, 6/88, 77/88, 40/89, 60/89 i "Narodne novine" broj 53/91 - dalje: ZUR) nije mogao biti nositelj prava vlasništva, dakle da u navedenom razdoblju za prednika tužitelja nije bila ispunjena pretpostavka sposobnosti stjecatelja za stjecanje prava vlasništva dosjelošću.
12. S obzirom na razloge kojima tuženik u odnosu na pitanje koje je rješenjem ovog suda dopušteno temelji reviziju, polazeći od odredbe čl. 388. st. 2. ZV-a treba reći da shvaćanje drugostupanjskog suda u odnosu na postavljeno pitanje odstupa od shvaćanja ovog revizijskog suda koje je izraženo u odlukama broj Rev-45/1990 od 6. prosinca 1990., te Gzz-224/2004-2 od 24. studenog 2005., prema kojemu se od donošenja u to vrijeme važećeg Ustava SFRJ iz 1974., te ZUR-a, u odnosu između društvenih pravnih osoba nije primjenjivao institut dosjelosti.
13. Naime, prema odredbama ZUR-a, društvenopravne osobe mogle su steći pravo raspolaganja na stvari u društvenom vlasništvu, pa navedeno pravno shvaćanje polazi od tumačenja odredbe čl. 266. ZUR-a (u pročišćenom tekstu: čl. 224. ZUR-a) prema kojoj stvari /pokretne i nepokretne/ jedne društvenopravne osobe su mogle postati „društveno sredstvo“ druge društvenopravne osobe samo po osnovu samoupravnog sporazuma, pravnog posla, a tek u slučajevima predviđenim Ustavom i odlukom državnog tijela ili po samom zakonu. Stoga je prema ovom pravnom shvaćanju pozivom na odredbu čl. 12. st. 1. ZUR-a institut dosjedanja između društvenopravnih osoba bio isključen sustavom društvenog vlasništva, tako da je bila isključena i mogućnost stjecanja dosjelošću prava raspolaganja društvenopravne osobe po pravilima građanskog prava.
14. U skladu s prethodno navedenim, na postavljeno pravno pitanje treba odgovoriti da prednik tužitelja kao društvena organizacija udruženog rada (u konkretnom slučaju društvenopravna osoba organizirana kao SOOUR) nije mogao steći prvo vlasništva nekretnine koja je bila u društvenom vlasništvu dosjelošću prije izvršene pretvorbe, pa se u rok dosjedanja trgovačkog društvo nastalog pretvorbom (kao pravnog slijednika društvenog poduzeća) ne računa i vrijeme koje je proteklo prije izvršene pretvorbe.
15. Zbog pogrešnog pravnog pristupa nižestupanjski sud nije cijenio pretpostavke stjecanja prava vlasništva građenjem (na kojem je činjeničnom i pravnom osnovu tužitelj isto tako postavio svoj zahtjev), pa zbog pogrešne primjene materijalnog prava nisu raspravljene sve odlučne okolnosti za rješavanje predmetnog spora. Kako ne postoje uvjeti za preinačenje nižestupanjske presude temeljem odredbe čl. 391. st. 7. ZPP-a odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.
16. Odluka o troškovima postupka donesena je na temelju odredbe čl. 166. st. 3. ZPP.
Zagreb, 10. travnja 2024.
Predsjednica vijeća
Renata Šantek, v.r.
