REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-221/2021-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice IR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Dajani Bjedov, odvjetnici u Zadru, protiv 1. tuženika VR, OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. tuženice ĐR, OIB: [osobni identifikacijski broj] i 3. tuženika CR, OIB: [osobni identifikacijski broj] svi iz [adresa], zastupani po punomoćnici Juliji Strmoti, odvjetnici u Biogradu na Moru, radi utvrđenja ništetnosti i brisanja zemljišnoknjižnog upisa te utvrđenja osnove za stjecanje prava vlasništva, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Zadru, broj Gž-247/2018-5 od 5. ožujka 2020., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Zadru, Stalna služna u Biogradu na Moru, broj P-496/2016-26 od 4. prosinca 2017., ispravljena rješenjem istog suda broj P-496/2016-31 od 1. listopada 2019., na sjednici održanoj 10. travnja 2024.,

r i j e š i o  j e :

I. Ukida se presuda Županijskog suda u Zadru, broj Gž-247/2018-5 od 5. ožujka 2020., te se predmet vraća drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. Odluka o troškovima postupka u povodu revizije ostavlja se za konačnu odluku.

Obrazloženje

1.1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

„Odbijaju se tužbeni zahtjevi koji glase:

I - Utvrđuje se da su ništavi Ugovor o uređenju imovinsko pravnih odnosa zaključen dana 25. travnja 2012.g. između tuženika ovjeren kod Javnog bilježnika Dušana Kvartuča iz Biograda dana 27.travnja 2012.g. br. Ov-2974/12 i Ugovor o kupoprodaji zaključen između prvotuženika i tuženika 3. tužbe ovjeren od Javnog bilježnika Davora Miškovića iz Zadra, 21.listopada 2013.g. pod br. Ov-9635/2013.

II - Nalaže se zemljišno knjižnom odjelu Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Biogradu brisanje zemljišno knjižnog stanja na čest. 601 k. o. [katastarska općina] nove izmjere, čest. Zem. [katastarska čestica] I čest. Zgr. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina] stare izmjere, nastalog temeljem Ugovora navedenih pod l. tužbenog zahtjeva i uspostavu zemljišno knjižnog stanja kakvo je bilo prije provedbe ugovora navedenih pod l. tužbenog zahtjeva u roku od 15 dana.

III - Utvrđuje se da je tužiteljica temeljem darovnog ugovora od 26.svibnja 2003. zaključenog između tuženika 3. tužbe i tužiteljice ovjerenog kod javnog bilježnika Dušana Kvaruča iz Biograda na Moru, dana 26.svibnja 2003. pod br. Ov- 3471/03 stekla valjanu pravnu osnovu za stjecanje prava vlasništva 971/10000 dijela nekretnine oznake čest. 601 k. o. [katastarska općina] nove izmjere površine 649 m2 upisane u zk. Ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], koja odgovara čest. Zem. [katastarska čestica] i čest. Zgr. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina] Jakov, stare izmjere povezano sa posebnim dijelom nekretnine stanom označenim kao S5 lociranim u prizemlju građevine korisne površine 63,10 m2 koji se sastoji od hodnika, kuhinje sa blagovaonom, 2 spavaće sobe i kupaonicom sa praonom i WC-om sa zajedničkim dijelovima i uređajima zgrade, u elaborate označen plavom bojom, što su tuženici dužni priznati i trpjeti da se tužiteljica uknjiži kao vlasnica temeljem ove presude na predmetnoj nekretnini uz brisanje toga prava sa imena tuženika, u roku od 15 dana.“

1.2. Prvostupanjskim rješenjem odlučeno je:

„I - Odbija se prijedlog tužitelja za donošenjem privremene mjere zabrane tuženicima – protivnicima osiguranja da otuđe ili opterete nekretninu opisanu kao čest. zgr. [katastarska čestica] upisanu u zk. ul. [broj ZK uloška] za k. o. [katastarska općina] uz zabilježbu ove zabrane u zemljišnoj knjizi.

II - Dužna je tužiteljica tuženicima VR i ĐR nadoknaditi parnični trošak u iznosu11.250 kn.

III - U preostalom dijelu za iznos od 15.218,75 kn zahtjevi tuženika VR i ĐR za naknadom troškova se odbijaju.“

2. Drugostupanjskom presudom i rješenjem odlučeno je:

„1. Preinačuje se presuda Općinskog suda u Zadru, Stalne službe u Biogradu na Moru poslovni broj P-496/2016 od 4. prosinca 2017. ispravljena rješenjem istog suda poslovni broj P-496/2016 od 1. listopada 2019. i rješenje Općinskog suda u Zadru, Stalne službe u Biogradu na Moru poslovni broj P-496/2016 od 4. prosinca 2017. pod točkom II izreke tako da se sudi:

I. Utvrđuje se da su ništavi Ugovor o uređenju imovinsko pravnih odnosa zaključen 25. travnja 2012. između tuženika pod 1) VR, 2) ĐR i 3) CR ovjeren kod javnog bilježnika Dušana Kvartuča u Biogradu na Moru 27. travnja 2012. pod brojem Ov-2974/12 i Ugovor o kupoprodaji zaključen između tuženika pod 1) VR i tuženika pod 3) CR ovjeren kod javnog bilježnika Davora Miškovića u Zadru 21. listopada 2013. pod

II. Nalaže se Zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Zadru, Stalne službe u Biogradu na Moru brisanje zemljišnoknjižnog stanja na čest. 601 k. o. [katastarska općina] nove izmjere, odnosno, na česticama stare izmjere koje odgovaraju čest.601 k. o. [katastarska općina] nove izmjere i to čest. 437/1 i čest. zgr. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina] stare izmjere, nastalog temeljem Ugovora navedenih pod toč. 1. tužbenog zahtjeva i uspostava zemljišnoknjižnog stanja kakvo je bilo prije provedbe Ugovora navedenih pod toč. 1. tužbenog zahtjeva, sve u roku od 15 dana.

III. Utvrđuje se da je tužiteljica temeljem Ugovora o darovanju od 26. svibnja 2003. zaključenog između tuženika pod 3) CR i tužiteljice IR udane I ovjerenog kod javnog bilježnika Dušana Kvartuča u Biogradu na Moru 26. svibnja 2003. pod brojem Ov-3471/03 stekla valjanu pravnu osnovu za stjecanje prava suvlasništva 971/10000 suvlasničkog dijela nekretnine oznake čest. 601 k. o. [katastarska općina] nove izmjere površine 649 m2 upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], koja odgovara čest. 437/1 i čest. zgr. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina], stare izmjere povezano sa posebnim dijelom nekretnine stanom označenim kao S5 lociranim u prizemlju građevine korisne površine 63,10 m2 koji se sastoji od hodnika, kuhinje sa blagovaonom, 2 spavaće sobe i kupaonice sa praonom i WC-om sa zajedničkim dijelovima i uređajima zgrade, u elaboratu označen plavom bojom, što su tuženici dužni priznati i trpjeti da se tužiteljica uknjiži kao vlasnica temeljem ove presude na predmetnoj nekretnini uz brisanje toga prava sa imena tuženika, sve u roku od 15 dana.

IV. Nalaže se tuženicima pod 1) VR, 2) ĐR i 3) CR da tužiteljici IR udanoj I naknade parnični trošak u visini od 17.150,00 kn u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev tužiteljice za naknadom parničnog troška odbija kao neosnovan.

2. Odbija se djelomično kao neosnovana žalba tužiteljice IR udane I i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Zadru, Stalne službe u Biogradu na Moru poslovni broj P-496/2016 od 4. prosinca 2017. pod točkom I izreke.“

3. Ovaj sud je rješenjem broj Revd 2999/2020-2 od 28. listopada 2020. dopustio tuženicima podnošenje revizije protiv drugostupanjske presude zbog pravnih pitanja:

„1. Jesu li ugovorne stranke eventualno ništetnog ugovora jedinstveni suparničari i ako jesu, je li potreban pristanak jednog takvog suparničara na proširenje tužbe na drugog suparničara kao novog tuženika?

2. Može li se utvrditi djelomična ništetnost pravnog posla čiji je predmet djeljiva nekretnina i to u odnosu na samo jedan, faktično odijeljeni dio, te nekretnine?

3. Čini li postojanje ranijeg ugovora o otuđenju nekretnine ništetnim kasniji ugovor o otuđenju iste nekretnine i je li za to utvrđenje odlučno saznanje kasnijeg stjecatelja za postojanje ranijeg ugovora?“

4. Postupajući po navedenom dopuštenju, protiv navedene drugostupanjske presude tuženici su podnijeli reviziju pozivom na odredbu čl. 382. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 - dalje: ZPP/19) zbog pravnih pitanja zbog kojih je dopuštena. Predlažu da ovaj sud prihvati reviziju i preinači pobijanu drugostupanjsku presudu u smislu revizijskih razloga, podredno da ukine drugostupanjsku presudu i predmet vrati na ponovno odlučivanje. Traži troškove sastava revizije.

5. Odgovor na reviziju nije podnesen.

6. Revizija je osnovana.

7. Prema odredbi čl. 391. ZPP/19 u povodu revizije revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojih je dopuštena.

8. Predmet spora su zahtjevi tužiteljice da se utvrdi da su ništavi (ispravno: ništetni) Ugovor o uređenju imovinskopravnih odnosa zaključen 25. travnja 2012. između tuženika, te Ugovor o kupoprodaji od 21. listopada 2013. između 1. tuženika VR i 3. CR te uspostava zemljišnoknjižnog stanja kako je bilo prije provedbe tih ugovora, kao i utvrđenje da je tužiteljica na temelju Ugovora o darovanju od 26. svibnja 2003. zaključenog između 3. tuženika CR i tužiteljice stekla valjanu pravnu osnovu za stjecanje prava suvlasništva za 971/10000 dijela nekretnine oznake čest. 601 k. o. [katastarska općina] nove izmjere površine 649 m2 upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], koja odgovara čest. 437/1 i čest. zgr. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina] stare izmjere povezano sa posebnim dijelom nekretnine stanom označenim kao S5 lociranim u prizemlju građevine korisne površine 63,10 m2 koji se sastoji od hodnika, kuhinje sa blagovaonicom, dvije spavaće sobe, kupaonicom sa praonom i wc-om sa zajedničkim dijelovima i uređajima zgrade u elaboratu označen plavom bojom, što da su tuženici dužni priznati i trpjeti da se tužiteljica uknjiži kao vlasnica.

9.1. U odnosu na prvo pravno pitanje valja istaknuti da u tužbi podnesenoj u ovoj pravnoj stvari 25. listopada 2013. sada 3. tuženik CR nije bio u označen kao tuženik, već je u postupku saslušan kao svjedok (ročišni zapisnik od 7. svibnja 2014., list 46-47 spisa). Tužiteljica je tek podneskom od 3. svibnja 2016. kao 3. tuženika označila CR, na što CR dostavlja sudu podnesak 27. veljače 2017. u kojem izričito izjavljuje da se protivi stupanju u parnicu. U daljnjem tijeku postupka CR ni na koji način ne sudjeluje i ne upušta se u raspravljanje, sud ne donosi odluku o subjektivnoj preinaci, već mu samo dostavlja naredne zapisnike o održanim ročištima.

9.2. Nakon provedene glavne rasprave prvostupanjski sud presudom broj P- 496/2016 od 4. prosinca 2017. odbija tužbeni zahtjev, međutim CR označava kao tuženika pod 3. Obzirom da su tužbeni zahtjevu odbijeni, CR nije imao niti interes izjaviti žalbu. Iako su u sporu uspjeli na ove propuste 1. i 2. tuženi upozoravaju u odgovoru na žalbu. Unatoč navedenom, drugostupanjski sud pobijanom odlukom preinačuje prvostupanjsku odluku, pa i u odnosu na 3. tuženika koji nije stupio u parnicu, ne dajući za takvo postupanje bilo kakvo obrazloženje.

10.1. Prije svega valja reći da je čl. 196. st. 1 i st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 - službeni pročišćeni tekst, 25/13 - dalje: ZPP/13) koji je bio na snazi u vrijeme podnošenja tužbe i vođenja prvostupanjskog postupka propisano:

"Više osoba mogu jednom tužbom tužiti odnosno biti tužene (suparničari): 1) ako su u pogledu predmeta spora u pravnoj zajednici ili ako njihova prava odnosno obveze proistječu iz iste činjenične i pravne osnove;

2) ako su predmet spora zahtjevi odnosno obveze iste vrste koji se temelje na bitno istovrsnoj činjeničnoj i pravnoj osnovi te ako postoji stvarna i mjesna nadležnost istog suda za svaki zahtjev i za svakog tuženika;

3) ako je to drugim zakonom određeno.

Do zaključenja glavne rasprave može, uz uvjete iz stavka 1. ovog članka, uz tužitelja pristupiti novi tužitelj ili tužba može biti proširena na novog tuženika s njegovim pristankom."

10. 2. Nadalje, čl. 201. ZPP/13 propisano je:

"Ako se prema zakonu ili zbog prirode pravnog odnosa spor može riješiti samo na jednak način prema svim suparničarima (jedinstveni suparničari), smatraju se oni kao jedna parnična stranka, tako da se u slučaju ako pojedini suparničari propuste koju parničnu radnju učinak parničnih radnji što su ih poduzeli drugi suparničari proteže i na one koji te radnje nisu poduzeli."

11. Dakle, ugovorne strane ugovora čija ništetnost se utvrđuje u sudskom postupku jedinstveni su suparničari (čl. 201. ZPP/13), ali ne i nužni. Stoga, nedostatak na strani tuženika jedne od ugovornih stranaka ne predstavlja nedostatak procesnopravne pretpostavke za vođenje parnice. Dalje, u skladu s odredbom čl. 196. ZPP/13, više osoba mogu jednom tužbom tužiti odnosno biti tuženi i na taj način stupiti u odnos suparničarstva, s time da do zaključenja glavne rasprave ukoliko se ispune zakonom propisani uvjeti, uz tužitelja može pristupiti novi tužitelj ili tužba može biti proširena na novog tuženika, ali uz njegov pristanak. Dakle, imajući na umu navedene propise koji su bili na snazi u času kada je tužba bila proširena na CR, ugovorne stranke eventualno ništetnog ugovora su jedinstveni suparničari, ali ne i nužni, te je potreban pristanak jednog takvog suparničara na proširenje tužbe na drugog suparničara kao novog tuženika. Time je ujedno odgovoreno na prvo postavljeno revizijsko pitanje, a čime se ujedno i reafirmira već izraženo pravno shvaćanje u odluci ovog suda Rev-1802/99-2, Rev-1276/02-3 od 18. prosinca 2002.

12.1. Drugo postavljenim revizijskim pitanjem tuženici problematiziraju utvrđenje ništetnosti cjelokupnog Ugovora o uređenju imovinsko pravnih odnosa zaključenog 25. travnja 2012. između tuženika ŠR i ĐR te ĐR CR, kraj činjenice su 1. i 2. tuženima pripali stanovi označeni brojevima 2, 3, 9, 10, 11 i 12, dakle ne i stan označen brojem 5, za kojeg je drugostupanjskom presudom utvrđeno da je vlasništvo stekla tužiteljica na temelju Ugovora o darovanju zaključenog sa CR. Štoviše u odnosu na stanove koji se nalaze na drugom katu građevine i visokom potkrovlju, među strankama nije niti sporno da su ih izgradili 1. i 2. tuženici, za što im je suglasnost dao vlasnik nekretnine CR. Sama tužiteljica čak i u žalbi ističe kako gradnja katova od strane tuženika nije predmet ovog postupka. Drugostupanjski sud u pobijanoj odluci ne obrazlaže posebno zašto bi cijeli citirani ugovor bio ništetan, odnosno zašto bi bio protivan osnovnim načelima morala te načelima savjesnosti i poštenja kao i načelu zlouporabe prava u smislu odredbe čl. 322. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, dalje: ZOO). Dakle, tužiteljica ne polaže nikakva prava u odnosu na te druge stanove koji su predmet Ugovora o uređenju imovinsko pravnih odnosa zaključenog 25. travnja 2012., a u odnosu na ove činjenice koje tijekom postupka nisu niti bile sporne drugostupanjski sud ne samo da nije dao valjano obrazloženje svoje odluke, već je obrazloženje u tom dijelu potpuno izostalo.

12.2. Ujedno, niti pretežiti dio Ugovora o kupoprodaji zaključen između tuženika ŠR i RR od 21. listopada 2013. se ne odnosi na sporni stan za kojeg je drugostupanjski sud utvrdio da je vlasništvo tužiteljice na temelju Ugovora o darovanju.

12.3. Stoga, nema razloga o ništetnosti ovih ugovora u cijelosti već jedino što drugostupanjski sud iznosi kao razlog ništetnosti ovih ugovora jest činjenica da Ugovor o darovanju iz 2003. nije raskinut, te da je VR znao da sporni apartman koristi tužiteljica odnosno njezina kći pa drugostupanjski sud smatra kako navedene činjenice neprijeporno upućuju na zaključak kako su sporni pravni poslovi protivni osnovnim načelima morala te načelima savjesnosti poštenja, kao i načelu zabrane zlouporabe prava te su kao takvi ništetni u smislu odredbe čl. 322. st. 1. ZOO.

12.4. Međutim, odredbom čl. 324. st. 1. ZOO propisano je:

“Ništetnost neke odredbe ugovora ne povlači ništetnost ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe i ako ona nije bila ni uvjet ugovora ni odlučujuća pobuda zbog koje je ugovor sklopljen.”

12.5. Drugostupanjski sud nije ocijenio mogu li predmetni ugovori opstati i bez dijela odredbe o predmetu kupoprodaje, odnosno dijela Ugovora o uređenju imovinskopravnih odnosa, tako da se eventualno uz jasno navođenje razloga utvrdi djelomična ništetnost i to samo u dijelu u kojem je raspolagano sa stanom koji je predmet Ugovora o darovanju zaključenog između tužiteljice i CR. Ovo stoga što je predmet spornih ugovora nekretnina koja je djeljiva tako da se mogu utvrditi samostalne uporabne cjeline kako je to i utvrđeno u odnosu na predmet darovanja pod točkom III. izreke pobijane presude.

12.6. Stoga odgovor na postavljeno pitanje glasi da se može utvrditi djelomična ništetnost pravnog posla čiji je predmet nekretnina i to u odnosu na samo jedan, faktično odijeljeni dio te nekretnine, koji u konkretnom slučaju u smislu čl. 67. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, 81/15 - službeni pročišćeni tekst, 94/17., dalje: ZVDSP) predstavlja samostalnu uporabnu cjelinu. U tom smislu ovaj je sud već izrazio pravno shvaćanje u odluci broj Rev-2272/11 od 11. lipnja 2014.

13.1. U odnosu na treće postavljeno pitanje valja reći da je u postupku utvrđeno da je CR Ugovorom o darovanju zaključenim 2003. darovao tužiteljici apartman u prizemlju te je isti predan tužiteljici u posjed. Pravnim poslovima i to Ugovorom o uređenju imovinsko pravnih odnosa od 25. travnja 2012. i Ugovorom o kupoprodaji od **.**.2013., CR je prenio u suvlasništvo 1. i 2. tuženima cijelu nekretninu.

13.2. Dakle, radi se o višestrukom ugovaranju otuđenja koje je regulirano čl. 125. ZVDSP:

„(1) Kad je više osoba sklopilo s otuđivateljem pravne poslove radi stjecanja vlasništva iste nekretnine, vlasništvo će steći ona koja je u dobroj vjeri prva zatražila upis u zemljišnu knjigu, ako su ispunjene i sve ostale pretpostavke za stjecanje vlasništva.

(2) Brisanje upisa vlasništva osobe iz stavka 1. ovoga članka i uknjižbu u svoju korist može zahtijevati osoba kojoj je otuđivatelj otuđio nekretninu i predao joj u samostalni posjed, ako dokaže da stjecatelj nije postupio u dobroj vjeri jer je u trenutku kad je sklopio pravni posao s otuđivateljem znao da je nekretnina drugomu već valjano otuđena i predana u samostalni posjed. Zahtjev za brisanje može se postaviti u roku od tri godine od upisa čije se brisanje zahtijeva.

(3) Odnos otuđivatelja s osobama s kojima je sklopio pravne poslove, ali one nisu stekle vlasništvo nekretnine, uređuju obveznopravna pravila.“

13.3. Dakle, prema citiranim zakonskim odredbama i ustaljenoj praksi ovog suda, sama činjenica postojanja ranijeg ugovora o otuđenju određene stvari (nepokretne) ne čini automatski ništavim kasniji ugovor o otuđenju te iste stvari, već brisanje upisa vlasništva i uknjižbu u svoju korist može zahtijevati osoba kojoj je otuđivatelj otuđio nekretninu i predao joj u samostalni posjed, ako dokaže da stjecatelj nije postupio u dobroj vjeri jer je u trenutku kad je sklopio pravni posao s otuđivateljem znao da je nekretnina drugomu već valjano otuđena i predana u samostalni posjed, pri čemu se zahtjev za brisanje može postaviti u roku od tri godine od upisa čije se brisanje zahtijeva, a što je ujedno i odgovor na postavljeno treće revizijsko pitanje.

14. Slijedom toga, a kako drugostupanjski sud nije razmotrio sve okolnosti i činjenice odlučne za odluku o zahtjevu tužiteljice, a niti je u obrazloženju svoje odluke iznio dostatne i jasne razloge za svoju odluku - sve prema izloženim pravnim shvaćanjima ovoga suda - zbog čega ne postoje razlozi za preinačenje osporene presude, to je primjenom odredbe čl. 395. st. 2. ZPP/19 valjalo prihvatiti reviziju i odlučiti kao u izreci ovoga rješenja - u stavku I., te predmet vratiti drugostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

15. U ponovljenom postupku drugostupanjski će sud otkloniti nedostatke na koje mu je ukazano ovim rješenjem te potom donijeti novu odluku u pogledu tužbenih zahtjeva i istaknutih prigovora tuženika.

16. Odluka o troškovima postupka nastalima povodom revizije utemeljena je na čl. 166. st. 3. ZPP/19 (stavak II. izreke ovog rješenja).

Zagreb, 10. travnja 2024.

Predsjednik vijeća:

Đuro Sessa